Evo odsad da ovde na jednom mjestu ostavljam,tekstove sa e-novina...

TV B92: Vaše pravo da gledate Karadžića Piše: Ljiljana Jokić Kaspar

Mediji u Srbiji očito i dalje rade po oprobanom, propagandnom receptu podržavanja laži, obmana i sakrivanja istine. Ne čudi me stav RTS jer je na čelu te televizije čovek Miloševićevog režima, ali me čudi Televizija B92 čiji je glavni urednik Veran Matić upravo odlikovan francuskim Ordenom legije časti zbog humanitarnih akcija i zasluga na planu „slobodnog, istinitog i pravovremenog informisanja“. Ne mogu da kažem da me TV B92 ne informiše, ali sve češće me zbunjuju njihovi potezi

Iako mi je mučno i neopisivo teško, uvek čitam informacije i podatke o počinjenim zločinima u ratu vođenom na prostoru bivše Jugoslavije. To užasno vreme unesrećilo je milione građana, a zlo i mržnja dugo su orgijale i rušile sve pred sobom. Kada se spremalo zlo krajem osamdesetih bilo je jasno ko njime vlada i kako se ono pod plaštom dobrih namera širi kao vatra koja guta suvu travu kad juri ravnicom. Zlu neće biti kraja sve dok se ono opravdava lažima i po ko zna koji put skriva pod maskom ljubavi i patriotizma. Kad pitam svoje prijatelje jesu li čitali bilo šta na temu srpskih zločina, ili bar ponešto što se trenutno može pročitati, svi odmahuju rukom i tvrde da nemaju snage da konzumiraju taj i toliki užas. Nije lako, ali sve što ugrožava naš duhovni mir je mizerno osećanje u odnosu na broj nestalih, ubijenih, iskasapljenih, silovanih i sadistički mučenih. Sve je ništa u odnosu na patnje i stradanje žrtava.

Ovih dana povodom početka suđenja Radovanu Karadžiću pred haškim sudom i prevremenom oslobađanju Biljane Plavšić osuđene na jedanaest godina kazne zbog ratnih zločina, mediji u Srbiji nas masovno informišu samo o trenutnom događanju - početak suđenja Karadžiću i izlazak Plavšićeve na slobodu. Nigde ni reči o razlozima suđenja, zločinima i zlodelima za koje se terete. Mediji u Srbiji očito i dalje rade po oprobanom, propagandnom receptu podržavanja laži, obmana i sakrivanja istine. Ne čudi me stav RTS jer je na čelu te televizije čovek Miloševićevog režima, ali me čudi Televizija B92 čiji je glavni urednik Veran Matić upravo odlikovan francuskim Ordenom legije časti zbog humanitarnih akcija i zasluga na planu „slobodnog, istinitog i pravovremenog informisanja“. Ne mogu da kažem da me TV B92 ne informiše, ali sve češće me zbunjuju njihovi potezi. Uredniku emisije Stanje nacije je palo na pamet da bi bilo zgodno suprotstaviti mišljenja o suđenju Radovanu Karadžiću između predsednice Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije Sonje Biserko i Radovanovog brata Luke Karadžića. Pa, ko će bolje i subjektivnije braniti rođenog brata! Ovakav izbor gostiju pomenute emisije jasno govori o nameri urednika da pred srpskom javnošću popravi imidž optuženog za ratni zločin i da se glasno čuje da Radovan nije kriv. „On je pošten čovek“ koga međunarodna zajednica optužuje bez razloga, tvrdio je njegov brat Luka. Toj tvrdnji se argumentovano suprotstavila Sonja Biserko, pa se Luka Karadžić uvredio što mu TV B92 nije obezbedila adekvatnog sagovornika - bilo koga stručnog za međunarodno pravo, pa bi se taj morao sa njim složiti. Sonja Biserko mu ne može biti sagovornica, ne odgovara njegovom šoferskom obrazovanju, a i nije nikog zgazila vozeći u pijanom stanju. Pošto je Luka Karadžić izbegao adekvatnu kaznu za ubistvo u „nehatu“, veruje da u Srbiji sve prolazi. Nije daleko od istine, eto ga na javnoj sceni da nam to potvrdi.
Photomontage: KANDAhar

Ne mogu da ne primetim uzdržanost političkog establišmenta Srbije povodom dolaska Biljane Plavšić u Beograd. Ministar Ljajić je sve lepo objasnio. Oči sveta i EU uprte su u Srbiju, pa nije zgodno da se iko otvoreno raduje i aplaudira njenoj slobodi. Neka to radi Milorad Dodik, a mi ćemo dati svoj doprinos u državljanstvu. Neka gospođa bira gde će živeti. Očekivala sam od ministra Ljajića da ne bude toliko iskren i da nam kaže da gospođu Biljanu Plavšić niko nije dočekao zato što je njen zločin dokazan, ili veruje da je sve priznala kako sama kaže, samo zato što se nadala da će joj zbog priznanja kazna biti blaža.

Čitala sam i komentare čitalaca raznih novina koje su objavile vest o dolasku Biljane Plavšić. Među „komentatorima“ vlada masovno oduševljenje zbog njene slobode. Padaju čestitke i pozdravi, vera u njenu nevinost je čvrsta kao ideja da je Haški tribunal izmišljen da bi se sudilo samo Srbima i nema te sile i zločina koji neće dobiti opravdanje u zločinu suprotne strane. Svako ko je srećan zbog Plavšićkine slobode, onaj ko joj se divi i nesumnjivo smatra da je u svom životu kao „carica“ Republike Srpske obavila veliki i „dobar posao“ jeste ne samo bezumnik, već čini zločin prema sopstvenoj naciji i potomstvu!
Pozdrav za Sajam knjiga: Luka, Radovanov
Photo: BETA/Marko Rupena

Otvoren je Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Nisam mogla da pročitam reči Dragana Velikića kome je pripala čast da otvori Sajam. Mediji su ga po malo citirali i prepričavali. Valjda nije važno šta je pisac rekao, novinari znaju šta treba preneti. Izdavača je na Sajmu koliko sam čula kao mrava, pisaca mnogo više. Sve je isto kao nekad, samo su u međuvremenu male sluge nekadašnjeg režima porasle i postale velike. Pre desetak godina napisala sam kako nisam nigde videla toliko pocepanih cipela na nogama građana Srbije kao kod onih koji dolaze na Sajam knjiga. Sigurna sam da se situacija danas malo popravila. Sada su pocepanih cipela samo pisci koji su izvan igre vladajućeg, književnog establišmenta. Iako cenzori zvanično ne postoje, rabe se kao „ književni autoriteti“. Na direktnoj su vezi sa svojim političkim gazdama i strankama jer ne umeju drugačije da „rade“. Jalovi i netalentovani književni kadrovi su se odavno dočepali sinekura i pozicija, ostali pisci su samo začin na književnoj sceni. Autoritetima (čitaj novim cenzorima) se veruje, oni kroje sudbinu svakom, posebno onom ko ne zazire od njihovih „umetničkih“ sudova i procena. Doduše, zna se o čemu je danas u Srbiji poželjno pisati, a o čemu ne. Onaj ko piše suprotno od zadatog može doživeti da mu direktor izdavačke kuće lično prepravlja rukopis. Izdavači i dalje bezočno pljačkaju pisce, a neke izdavačke kuće su pokriće za objavljivanje i ličnu promociju vlasnika –izdavača koji voli da bude pisac. Pisci pokušavaju da se udruže i okupe oko kazana u kome se kuvaju splačine zvane kulturna politika. Svi mudrosere protiv politizacije umetnosti, pozivaju jedni druge da osude opšte stanje u društvu, a ko to uistinu uradi naj***o je. I da je čist genije nikada mu neće dozvoliti nikakvu afirmaciju i izostaviće ga iz života ako treba. Smestiće ga u „sivu zonu“ lokalnih skrobomana i time upozoriti čitalačku javnost da ne gubi vreme čitajući makar šta. Bunar u koji se baca književnost u Srbiji puni se decenijama. Kada bi smo imali poštene i prave medije i ponešto izvadili na svetlost dana lakše bi disali.

Konačno se i TV B92 pridružila promociji književnica poput Isidore Bjelice i Duške Jovanić. Znam zašto je Srbiji važno Isidorino „delo“, ali sam se debelo zamislila nad Duškinim. Nisam ni primetila kada je postala književnica. Sećam se fotografije u „Dugi“ devedesetih gde leži u krevetu na svetloplavoj svilenoj posteljini u kojoj se slikao i Bracika Kertez, omiljeni lik nekadašnje prve dame Srbije Mire Marković. Taj krevet je sudbinsko mesto srpske literature, u njemu se izgleda dogodila prava stvar u pravo vreme.

[Edited by primus inter pares on 29-10-2009 at 23:21 GMT]

Mislim, dakle ne putujem Zašto ne dolazim u Beograd Piše: Andrej Nikolaidis




Balkanski Njujork: Idealno mesto za nedolazak


Između blaziranih balkanskih Njujorčana iz kruga Dvojke, koji su vrlo načitani i kulturni i kojima je vrlo dosta priče o ratu, posebno simplifikovane priče o krivcima za rat, i talibana na maglovitim zeničkim livadama, za koje rat nikada neće biti završen, jer će ga do kraja života vidjeti u svakom detalju i međ javom i međ snom, ja biram talibane. Oni su to što jesu zato što ne znaju i ne razumiju više od onoga što su bili prisiljeni preživjeti, dok su Beograđani Njujorčani uprkos tome što znaju i razumiju što su drugi zbog njih bili prisiljeni preživjeti

U Beograd me u posljednje vrijeme često zovu na književne promocije i sajmove. Ne idem. Da ukratko objasnim zašto to, u mom slučaju, nije stvar etičkog izbora.

Za početak, meni je tamo lako ne otići: nemam, naime, nikakvu potrebu da me čita niti jedan jedini čovjek koji smatra “da se u Bosni nije dogodila agresija nego građanski rat”, “da je na svakoj strani bilo zločina, a svi su zločini isti”, “da se i drugi trebaju izviniti Srbiji, kao što je Srbija uputila izvinjenje drugima” , da “zato što se u Srebrenici, kažu, dogodio genocid, ne možemo Republiku Srpsku nazivati nagradom za genocid”… nemam potrebu da me čita niti jedan takav čovjek, pa stoga neću učiniti ili napisati ništa da bi me čitao. Više od toga: učinio sam sve što sam mogao da me ne čita. Od njih želim samo mržnju, i svaki put kada je dobijem, moje lice ozari sreća. Oni do kojih mi je stalo, Srbija Betona, e-novina i LDP-a – do njih dospijem. Ti ljudi su ne samo najbolje od Srbije, nego i najbolje što u, kako se danas popularno kaže, regionu postoji. Svakako su bolji od mene. Oni me ljubazno zovu, ali ih ja odbijam posjetiti u njihovom zatvoru – to nije nešto sa čime bi se čovjek hvalio.

SVE ZA SEBE: Stoga, i ne samo stoga, moj nedolazak bi mogao biti pogrešno protumačen kao uzvišen etički izbor: kao što znamo, kao što možemo da znamo, iza tako mnogo etičkih izbora, sakriven u žbunju, stoji užitak. Lupi petama i reci: Sve za sebe! Lupi petama i reci: ja radim tako ne zato što sam “moralan”, a onaj ko čini suprotno, kao, nije, nego zato što njihova mržnja znači moj užitak, kao što bi njihovi aplauzi za mene značili konačni poraz: pa ako sam moralan, to sam zato što se horizont mog užitka poklopio sa horizontom etičkog zahtjeva. Kao što znamo, kao što možemo da znamo, čovjek koji je napravio etički izbor zbog toga osjeća nemali užitak – koji je sasvim dovoljna nadoknada za negativne posljedice tog izbora.

Hoću reći… Kada bi čovjek želio da proda gomilu knjiga idiotidnim gadovima o kojima govorim, pa ipak samom sebi rekao: ne - tada bi, možda, bilo opravdano potezati tešku artiljeriju, poput riječi “etičko”. Primijetimo, još, da se teška artiljerija etičkog upravo najlakše i najčešće poteže – da se, zapravo, poteže češće nego k**** u javnom WC-u. Ovako, čovjek čitav život sanja da zakolje komšiju, onda počne rat, onda se on prijavi u vojsku, da brani zemlju, vjeru i naciju, onda zakolje komšiju, onda rat završi, onda on zbog svog etičkog izbora da brani zemlju, vjeru i naciju zahtijeva penziju i društveno priznanje. Ne čini li vam se to naročito neetičnim upravo zato što je za svoj veličanstveni etičko-patriotski izbor on već nagrađen – onda kada mu je dozvoljeno da nekažnjeno ispuni želju i zakolje komšiju? Zato se naši optuženici za ratne zločine osjećaju prevarenima i povrijeđenima, zato pred sudom u Haagu nastupaju kao oni koji su moralno superiorni – zato što je postojao prećutni društveni ugovor da se može klati. Onaj ko je klao taj ugovor nije prekršio. Onaj ko ga je izručio sudu – jeste.

Novi simbol Beograda: Prijateljski grafit
Danas, kada se svemu pridaje etička dimenzija, pa tako “etičko” nastoji prodrijeti i u ono fantazijsko, zbog čega prisustvujemo pokušaju stvaranja “etičke mode” i “etičke pornografije”, ja ostajem privržen prevaziđenom polju estetskog. Nalazim, na primjer, da je prosto groteskno, premda nesporno praktično i unosno, iz Sarajeva aplaudirati predsjedniku Srbije zato što je Bosni pustio plin. Kad smo već kod toga, zašto mu ne aplaudirati zbog toga što je na Palama otvorio školu “Srbija”? Jer: nije li mogao, da nije tako mudar i plemenit kakav jeste, otvoriti školu koja bi se zvala “Velika Srbija”? Konačno, meni se čini da je današnji predsjednik Srbije sasvim dobar nastavljač djela onog predsjednika svih Srba čija je bosanska vojska Sarajevo pretvorila u konc-logor bez struje i vode: konc-logor u kojem je jedino nedostajalo da zatočenicima puste plin. (Nagradno pitanje, odnosno dva. Ako je, za vrijeme radne akcije po radnim nazivom Svi Srbi u jednoj državi, Crna Gora smatrana srpskom Spartom, a Novi Sad srpskom Atinom, šta je bio Beograd? A šta je bilo Sarajevo? Srpska Troja?)

BALKANSKI NJUJORK: Mnogo puta sam od liberalnih Bošnjaka, sasvim prijateljski, čuo kako moje pisanje o zločinima mojih a njihovom stradanju, Bošnjacima čini samo loše. Jer moje pisanje Bošnjake učvršćuje u njihovoj predstavi o sebi kao žrtvi. Moji vas jesu napravili žrtvom, pa ja i ne mogu drugo, nego to reći. Jer bih u suprotnom učvršćivao svoje u njihovoj predstavi da su nevini. Što ćete dalje sa tim, ja ne znam: mogu jedino reći, kao što sam govorio i govorim, da politika viktimizacije stvara nove nesreće i žrtve. Kao što nove nesreće i žrtve stvara i politika nevinosti. Ako Bošnjak sebi kaže: odbijam da budem žrtva, to je mudar i spasonosan čin, to je dobar način da se prevaziđe prošlost, da se napokon iskorači iz nje. Ali ako ja kažem: ti nisi žrtva, to je goli akt falsifikovanja prošlosti i prikrivanja zločina, koji vodi samo ka jednom – vječitom ponavljanju prošlosti.

Danas se pomirenje, kao nekoć veselje, širi na sve strane. Ali to je ona vrsta pomirenja koja neizbježno vodi u nova klanja. Jer u ovoj verziji pomirenja nama ne preostaje ništa drugo nego da se pomirimo sa tim da ništa nije posve razotkriveno, riješeno i kažnjeno. Da se pomirimo da ne postoji konačna instanca koja će užasni pejzaž - u kojem su leševi ljudi pod zemljom a leševi ideja i nadanja nad zemljom – raščistiti a pravdu uspostaviti. Ovo je Bože pravde! pomirenje – kao jedina adresa kojoj se ljudi mogu obratiti za istinu i pravdu preostalo je ono onostrano.

U ovoj verziji pomirenja, mi se Beogradu divimo kao kulturnom i kosmopolitskom centru, Njujorku Balkana, dok nam je Bosna nekako blatnjava i gadna, jer ona je postala Avganistan Balkana – sa svojim Bliskoistočnim Sarajevom i talibanima u selima oko Zenice. Ipak… Između blaziranih balkanskih Njujorčana iz kruga Dvojke, koji su vrlo načitani i kulturni i kojima je vrlo dosta priče o ratu, posebno simplifikovane priče o krivcima za rat, i talibana na maglovitim zeničkim livadama, za koje rat nikada neće biti završen, jer će ga do kraja života vidjeti u svakom detalju i međ javom i međ snom, ja biram talibane. Oni su to što jesu zato što ne znaju i ne razumiju više od onoga što su bili prisiljeni preživjeti, dok su Beograđani Njujorčani uprkos tome što znaju i razumiju što su drugi zbog njih bili prisiljeni preživjeti.

Čini mi se nekako fer, nekako elementarno fer, konstatovati da Bošnjaci, onda kada ih je produžena ruka Beograda ubijala zbog toga što su “islamski fundamentalisti”, nisu bili “islamski fundamentalisti”. Od onih koji su preživjeli, neki to jesu postali. To je razumljivo, to se ne može osuđivati: to što je neko postao ono zbog čega su ga ubijali. Danas se oni koji su talibane stvorili pozivaju na to da se sa talibanima ne može živjeti. Iznad te retorike lebdi jeziva (katkad čak i izgovorena) poruka: da ovo dokazuje da ono i nije bilo tako pogrešno, da oni koji su preživjeli, ovim što su postali, jesu alibi za ono ubijanje. Talibane ubijaju, zar ne?

Ako u selima oko Zenice danas imamo “balkanski Avganistan”, nije li elementarno fer reći kako je to, između ostalog, i rezultat politike “balkanskog Njujorka”?

*Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.zurnal.info

Perač nogu Dimitrija Ljotića Piše: Mirko Kovač


Povodom nove knjige Mirka Kovača “Elita gora od rulje”, Viktor Ivančić je napisao: “Tko od ove knjige očekuje milost, neće je dobiti. Mirko Kovač svojim tekstom ulazi u ‘materiju’ kao što se skalpelom prodire u gnojno tkivo, a ‘materija’ je, uz sve svoje različite manifestacije, uvijek ista: odnos umjetnosti i ideologije, bardova nacionalne kulture i nositelja političke sile, književnika i moćnika, ili - u nemalome broju slučajeva - jednih te istih. Danas nema pisca koji bi, plemenskim zakonima usprkos, bio u stanju superiornije od Kovača podrivati nacionalne mitove i raskrinkati kulturne pogone za proizvodnju zla. Blistavim stilom, nenadmašnom erudicijom i polemičkom lucidnošću, on se bavi svojevrsnom razgradnjom spomeničke baštine. I baš zbog toga što nema uzmaka, što sa svake stranice frcaju krhotine i izbijaju autentični totalitarni mrakovi, Mirko Kovač sastavlja jedinstvenu posvetu ljudskom dostojanstvu i težnji za slobodom, na način koji nema premca u suvremenoj europskoj književnosti”. Iz knjige “Elita gora od rulje” (izdanje “Frakture”), uz dozvolu autora, prenosimo nekoliko poglavlja

Photo: STOCK
U knjizi Turistički vodič Rajca stoji: "Kada put Valjeva krenete ravno u brda dočekaće vas Lelić srpsko svetilište ili kako ga odskoro zovu 'Srpski Jerusalim'. Ovde počivaju dva sveca, duhovna giganta srpskog naroda, Otac Justin Popović i vladika Nikolaj Velimirović." Sveci su napisali tovar knjiga – rasprave o Bogu, o bogočovjeku, religiji, duši, naciji. Pisali su i pjesmarice, pripovijesti, igrokaze, uspomene i putopise. Dakle, sveci su istodobno i pisci, pa mi to daje za pravo da ovaj put posvetim koji časak onome koji se visočije vinuo, književniku i episkopu Nikolaju Velimiroviću, premda i Justinov uzlet nije manji. Nikolaj je općeprihvaćeno kulturno i duhovno dobro, autoritet u svim područjima od crkvenih do političkih i gospodarskih, dok je Justin nešto više elitist, ikona salonskih Srba, onih u kontri došljacima koji iz zaostalih krajeva donose u svojim naprtnjačama sirovi šovinizam, dok su starosjedioci u tim poslovima rafinirani, a odnošaje s Nikolajem imali su još onda kad je to bilo zabranjeno upravo od takvih i sličnih kakvi su danas lički ili bosanski i hercegovački dotepenci.

Turistički vodič Rajca nije bio posve precizan kada je njihove grobove locirao na istoj parceli, premda ne bih smio oko toga cjepidlačiti, grobovi su zasigurno blizu jedan drugomu, pa ako odlučite odmarati se u selima oko Valjeva, grobovi duhovnih giganata bit će vam nadomak. Crkveni vodič bolje je opremljen, pa će turistima i vjernicima pribaviti još naputaka, te ih upoznati da se "Sveti Ava Otac Justin preselio u rajska naselja na Blagovesti 1979., a da mu je grob položen na južnoj strani oltara u manastiru Ćelije koji nosi epitet bisera u ruci Božjoj i komadića raja na zemlji". Kolega Sveti Ava Justin napisao je filozofskih, književnih i teoloških djela ravno 33 sveska, te 12 svezaka prijevoda i komentara Žitija Svetih. I dok Turistički vodič Rajca nije htio ulaziti u finese i detalje vječnog smještaja dvojice svetaca, jer ako nađete samo jednoga u Leliću, odmah ćete pitati za drugoga; cio je taj valjevski kraj duhovna prijestolnica srpskoga naroda, dotle se jedan vjeroučitelj i đakon držao činjenica i u BBN-u (Bajinobaštanskim novinama) obznanio da je u manastiru Ćelije sahranjen Sv. Justin Popović, a u manastiru Leliću su mošti Sv. vladike Nikolaja Velimirovića". Ali ma gdje bili njihovi grobovi, sveci i književnici u srcima su odnedavno pobožnoga srpskoga puka.

Svetac i antisemita: Nikolaj Velimirović
Photo: Stock
Otac Nikolaj Velimirović, "književni velikan" i duhovnik, za kojega je Ava Justin rekao da je "najveći Srbin posle Svetog Save", trenutačno "zvijezda vodilja u srpskome univerzumu", kako u Obrazu ističu mislioci Nove srpske desnice, "upokojio se u Gospodu" 1956. godine u Americi i sahranjen u srpskom manastiru Sv. Sava u Libertyvillu, a odatle su ostaci prebačeni u Srbiju 1991. godine, u manastir Lelić kod Valjeva gdje i danas počivaju i odande nadahnjuju gotovo cio srpski rod. Koliko mi je poznato episkop Nikolaj nije kanoniziran, što će reći Sabor nije odobrio javno štovanje blaženika, pa se svetac kultno ne slavi po kalendaru, niti mu se ime nalazi u Imenoslovu svetih Srpske pravoslavne crkve, ali to ne priječi crkvene poslenike i popove da ga lažno predstavljaju kao sveca i tako ga oslovljavaju bilo da pišu ili govore o njemu, a njegovu ikonu sve češće meću na oltar kao svog privatnog sveca. Istina, pitanje beatifikacije episkopa Nikolaja postavljano je u više navrata, ali proglašenje blaženikom nije uspjelo – osporavane su mu kršćanske kreposti i prigovaralo se da je za života bio ženskar i pijandura. Sve je drugo bilo bogougodno i prihvatljivo, njegov antisemitizam i njegove pohvale fašizmu, veličanje Hitlera kao čovjeka iz naroda i genija za pospremanje Europe – ali te dvije ljudske slabosti zakočile su njegovo promaknuće i dovele u pitanje formulaciju da je "osoba umrla na glasu svetosti". Doista je zlurado zanovijetati oko toga je li službeno odobrena njegova slava blaženika kad ga Crkva danomice štuje kao sveca i titulira ga blaženim mučenikom ističući njegovo proroštvo i "visokoumlje", pa čak ne libeći se sa simpatijama gledati na njegove male ljudske grijehe. (Ovaj tekst je napisan 2002. i objavljen u Feralu, a Nikolaj Velimirović ipak je kanoniziran 24. svibnja 2003. godine u Hramu Svetog Save na Vračaru, unatoč švaleracijama, napijanjima i drugim smrtnim grijesima episkopovim).

U razdoblju smjene ideologija i kolektivnog presvlačenja nacije, otac Nikolaj izbio je kao duhovni vladar, obožavan istim intezitetom kao i svjetovni vladar Milošević s kraja osamdesetih. U fašističkome glasilu Obraz o vladici je pisao i sadašnji predsjednik Koštunica. Ako je i bilo kakvih proturječja oko te figure, žitija svetih uvijek nose stanovita proturječja, ali u jednome su svi suglasni, cio narod i njegove elite, a to je da se otac Nikolaj kao pjesnik vinuo najbliže Bogu. Uostalom, i Hitler ga je odlikovao za poeziju, jer on je lirski, uzvišenim stilom, pisao o tome da je Sotona otac Židova "koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičovao ih svojim bičem", pa su tako svi moderni europski izumi kao, primjerice, demokracija, štrajkovi, socijalizam, tolerancija vjera, pacifizam, kapitalizam, itd. djelo đavola, oca Židova. Imponiralo je Hitleru čuti riječi srpskoga pjesnika najbližega Bogu koji se čudi kako to, o Bože Svevišnji, "da su se Evropejci, kršteni i miropomazani, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe."

Duhovna roba oca Nikolaja razgrabljena je na srpskim vašarima, a oko toga tko će ga najbolje tumačiti i tko će iz te riznice najviše zahvatiti, lomila su se koplja na političkoj, kulturnoj i intelektualnoj sceni. Čini se ipak da je Crkva ponajviše zgrabila i odmah mu uručila lažnu diplomu sveca, a potom ga lansirala kao legendu oko koje će se homogenizirati nacija i tako započeti duhovna obnova. Ugledni mlađi teolog, profesor Bogoslovskog fakulteta, đakon Radovan Bigović, napisao je knjigu Od svečoveka do bogočoveka – hrišćanska filozofija Nikolaja Velimirovića u kojoj se nižu plitke apologetske figure i ofucane kovanice poput onih da je otac Nikolaj "bogovidac", "tajnovidac", "svečovek", itd. Cio spis đakona Bigovića vrvi od banalnosti koje su toga mladog teologa učinile miljenikom beogradske čaršije. On je ustvrdio da je Nikolaj "predubok i preširok", "uvek mlad i nov", "nikad isti", "najdublja knjiga srpstva", te da s njegovom filozofijom napreduje "bogoslovski um kod Srba", a "tople struje pravoslavlja" već su u krvotoku mlađahnog svijeta. Intelektualne elite, ostale bez Marxa i drugih autoriteta, naglo osviještene, nagrnule su na otvorena vrata Crkve, jer to je mjesto koje im je nedostajalo svih proteklih godina ateizma i ropskog služenja komunizmu. Prazninu njihovih života popunila je filozofija oca Nikolaja, a njegove "svete moći" precizna su mjera tko je pravi Srbin i antikomunist. Kolebanja oko vjere i nacije više nisu u modi, jer je i to Nikolaj razriješio dubokom spoznajom da je vjera i nacija jedno te isto. Također se više Srbi neće gložiti oko toga jesu li Europejci ili nešto drugo, kad je otac Nikolaj i to raspleo i rekao: "Srbija je sused Evrope, ali Srbija nije Evropa". Sad su suglasni i oko granica srpstva, jer je Nikolaj Velimirović, još 1904. godine, tada žgoljavi skrofulozni mladac tek rukopoložen, napisao knjižicu Moje uspomene iz Boke u kojoj pjeva da je vidio "celo Primorje srpsko od Rijeke do Kotora", te da se u toj "zemlji narandži i limunova" posebice izdvaja "i kao alem u carskoj kruni blista srpska Boka" A ako u "ubavom perivoju svega srpstva" ima i kakvih drugih naroda, onda se oni razlikuju po tome što se ondje samo "Srbin ponosi svojim imenom i verom".

Nikolajev kukasti idol: Mita Ljotić

Nova srpska desnica hrani se stereotipima kojih je u izobilju u svakom spisu filozofa i sveca. Stereotipi o Židovima i Zapadu, o "uticaju tuđinštine", o nacionalizmu i rasizmu, ugrađeni su bez ikakvih korekcija u političko ludilo desnice. U knjižici Nacionalizam Svetoga Save, prorok je srpski, te 1935. godine, rekao da je Hitler suvremeni Sv. Sava koji obavlja u Europi ono što je taj svetac obavio prije sedam sto godina, pa je "otuda nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi." Politički uzor desnice, zločinac Dimitrije Ljotić, bio je za episkopa Nikolaja sljedbenik Sv. Save i Hitlera. "Najvernijem sinu srpstva", Nikolaj se ponudio kao sluga: "On neka zapoveda, ja ću slušati. On neka bude na vrhu, ja ću na dnu. Ja ću mu noge prati." Pa ako je jedan svetac pristao prati noge zločincu, onda srpska desnica polaže pravo da jednako obožava obojicu. Ali episkopa obožavaju i Miloševićevi socijalisti. U Beloj knjizi Miloševićeve vladavine, objavljenoj srpnja 2000., u izdanju G17 plus, stoji moto vladike Nikolaja: "Političar je vođa ljudi koji manje vide no on, zato on mora dalje videti. On mora videti kuda vodi naše vreme, on mora prozreti u tajne istorije, mora odškrinuti vrata budućnosti…"

Mirko Đorđević, književnik i ponajbolji teoretičar religijskih znanosti, praktični vjernik, točno je definirao populizam vladike Nikolaja, te političku mitologiju njegovih tumača kao "trijumf filozofije palanke".

Priče iz Avganistana Okrutno postupanje prema radnicima iz BiH Mirsad Čamdžić

BH radnici iz Azerbejdžana progovorili: Za dva mjeseca Osman se okupao dva puta...Samir udara Bošnjake a Božo tuče Srbe... Šta su proživljavali bh-nadničari u Bakuu i Minginčaru...

Iako znaju kakvi surovi uslovi vladaju i kakve opasnosti vrebaju, bh- radnici primorani su posao tražiti u Afganistanu, Iraku, Kataru…Niko u državi ne zna tačan broj onih koji su trbuhom za kruhom krenuli po svijetu. Ovih dana mediji s posebnom pažnjom prate dešavanja u Azerbejdžanu i ispovijesti Osmana Alihodžića(61) i Izeta Bešića (46) iz Gračanice. Grupa od pet bh-državljana zajedno sa četvoricom Srbijanaca napustila je Azerbejdžan 23. oktobra 2009. godine, gdje su posredstvom firme Serbaz radili na gradilištima u Bakuu i Minginčaru. Prevareni i izmaltretirani radnici ogorčeni su ponašanjem vlasnika i saradnika iz Serbaza, posredničke firme iz Gradiške, čiji su vlasnici Milan i Božo Vučenović.

Elektromonter Osman Alihodžić (61) iz Gračanice cijeli život je “terenac”. Veći dio radnog vijeka proveo je radeći za Geodetski zavod u Ljubljani, te na gradilištima u Njemačkoj (Dortmund i Ahen). Međutim, dvanaest mjeseci boravka u Azerbejdžanu za njega predstavljaju užas koji do kraja života neće zaboraviti.

“Radni kolega iz Kaknja pričao mi je o odlasku u Azerbejdžan. Dao mi je telefonski broj firme Serbaz iz Gradiške. Vrlo brzo sam stupio u kontakt i 28. avgusta prošle godine bio sam na letu Beograd – Beč – Baku “, počinje Osman svoju ispovijest. “Odmah po dolasku pasoše nam je uzeo Saša Lipovac koji nas je i razmjestio u neuslovne prostorije, što u početku i nisam smatrao nekim problemom. Satnica je iznosila 6,20 američkih dolara, radili smo u Bakuu i Minginčaru na hotelima i bazenima. Moj električarski posao nije bio težak, sve je izgledalo uobičajeno za teren ovakvog tipa.”

KAZNE OD 50 DO 1.000 DOLARA: Iz Bosne i Hercegovine u sličnom aranžmanu boravilo je 800 radnika u ovoj dalekoj zemlji, većinom iz okoline Banjaluke, a bio je veliki broj građevinaca iz Srbije i Makedonije. Međutim, vrlo je nejasno zbog čega su gazde najednom uvele pravu torturu prema radnicima. “Počeli su neredovno isplaćivati radnike. Nestane vode, kažu nam domaći da gazde nisu platile račun. Nestane plina – također. Za dva mjeseca sam se samo dva puta okupao. U kuhalu ugrijem vodu i rasječem plastičnu bocu što mi posluži kao posuda. U sobi je smješteno dvanaest radnika na šest dvospratnih kreveta. Ukoliko staneš, zapališ cigaretu – kazna je 50 dolara. Ako se desi da na krevetu ostane pidžama ili je čaršaf zgužvan, također slijedi kazna.

U gluho doba, u dva sata poslije pola noći budili su nas i vršili alko-testove. Ljudima koji uopšte ne konzumiraju alkohol naplaćivali su kazne zbog tobožnje pripitosti. Imali smo izlazak samo nedjeljom do 19 sati, a često nam je i to bilo onemogućeno. Ukoliko se pobuniš za bilo šta, pozovu te u biro i onda u podrumu uz glasnu muziku – tuku. Onda je policija blokirala radilište… bilo je puno dojava nezadovoljnih ljudi”, priča uzbuđeno dok pali jednu cigaretu za drugom.

SAMIR UDARA BOŠNJAKE, BOŽO TUČE SRBE: Izet Bešić se vratio nakon dva mjeseca i čudi se Osmanu kako je izdržao toliko dugo. “Vozimo se autobusom na radilište “, počinje priču. “I jedan radnik se požali kako ne plaćaju redovno i zaprijeti kako će “propjevati o svemu”. Isti dan, nakon što doušnik to prenese, dolaze bosovi i na radilištu ga izbatinaju. Dođu u velikom kombiju koji ima zvučnike i sa kojeg se pušta muzika. Radnika udara vlasnik ili njegov saradnik. Sve to promatraju “gorile” koje se ne miješaju jer se radnik i ne brani. Ako je u pitanju Srbin, onda to rade Srbi, a za Bošnjake je bio zadužen Samir, bivši policajac u Azerbejdžanu”, priča Bešić okupljenim sugrađanima koji sa zanimanjem prate ovu priču. Za kartu su mu uzeli 2.000 iako je cijena oko 700 američkih dolara. Razlog: kazna zbog prijevremenog odlaska.

Osman Alihodžić je samo u junu ove godine za 165 radnih sati zaradio 1.200 američkih dolara. Međutim u konačnom obračunu posrednik mu je ostao dužan 4.000 dolara. „Isplaćivala me jedna Azerbejdžanka. Ne mogu se požaliti na njih. Pitala me da li bi ponovo došao raditi u njihovu zemlju. Rekao sam da bi ali kod drugog poslodavca. Gradonačelnik Bakua je ispratio našu grupu na aerodrom. Ostao mi je komšija Meho Hadžić, on će donijeti i neke fotografije iz Azerbejdžana, slikao je...“, priča dok svaku riječ s pažnjom prati unuk Adnan. „Ako se djed bude vraćao u Azerbejdžan tražit ću da me povede“, govori mladi elektromehaničar koji 22. decembra puni 18 godina i nema posla.

* Tekst je preuzet sa portala Deutsche Welle

Elita gora od rulje (7)
Đerđ Konrad, srpska majka
Piše: Mirko Kovač

Povodom nove knjige Mirka Kovača “Elita gora od rulje”, Viktor Ivančić je napisao: “Tko od ove knjige očekuje milost, neće je dobiti. Mirko Kovač svojim tekstom ulazi u ‘materiju’ kao što se skalpelom prodire u gnojno tkivo, a ‘materija’ je, uz sve svoje različite manifestacije, uvijek ista: odnos umjetnosti i ideologije, bardova nacionalne kulture i nositelja političke sile, književnika i moćnika, ili - u nemalome broju slučajeva - jednih te istih. Danas nema pisca koji bi, plemenskim zakonima usprkos, bio u stanju superiornije od Kovača podrivati nacionalne mitove i raskrinkati kulturne pogone za proizvodnju zla. Blistavim stilom, nenadmašnom erudicijom i polemičkom lucidnošću, on se bavi svojevrsnom razgradnjom spomeničke baštine. I baš zbog toga što nema uzmaka, što sa svake stranice frcaju krhotine i izbijaju autentični totalitarni mrakovi, Mirko Kovač sastavlja jedinstvenu posvetu ljudskom dostojanstvu i težnji za slobodom, na način koji nema premca u suvremenoj europskoj književnosti”. Iz knjige “Elita gora od rulje” (izdanje “Frakture”), uz dozvolu autora, prenosimo nekoliko poglavlja

Photo: STOCK
György Konrád je neosporni literarni autoritet; pisac kojega rado čitam i često citiram. Njegov je um živahan i lucidan, posebice u esejima i razmišljanjima o politici i ulozi intelektualaca u totalitarnim društvima, a u briljantnoj knjizi Antipolitika (1989), dosegnuo je onu puninu koja je privilegij samo rijetkih i pameću obdarenih intelektualaca.

Pisci njegova ranga, poput H. M. Enzensbergera ili Jeana Baudrillarda, doticali su se, svatko na svoj način, fenomena ratova, pa i ovih na našemu komadu balkanske grude. György Konrád nije htio zaostati za oštroumnim i pronicavim kolegama, te je pohitao s knjižicom koja se zove Jugoslavenski rat, objavljena je u Beogradu i Budimpešti. I dok je, primjerice, Jean Baudrillard plasirao polemične i "najluđe ideje francuske intelektualne mode", a tu spadaju i tekstovi o "posrbljavanju Zapada" ili "dvoličju NATO-ratova", György je Konrád ponudio pregršt dvojbenih, malne i površnih spoznaja. Katkad mi se učini da je sve pisano na brzac i u kabinetu Dobrice Ćosića.

Već za rata u Hrvatskoj nisu mi se sviđala Konrádova razmišljanja, ali tada se još moglo polemizirati s njegovim pristranim i krivim prosudbama, a sada mi se čini da bi takvo što bilo dosadno, pa ću ostati tek na popisu nekih njegovih proizvoljnosti, bezvoljan da štogod popravljam - od toga sam davno, već davno digao ruke. Pa ipak sam, čitajući ovu knjižicu, podcrtavao neke iritirajuće pasuse, jer sam bio začuđen kako autor takvog kalibra rabi loše klišeje. Nisam kanio sačiniti polemičan tekst, niti mi je do polemike, nego sam jedino bilješke s margine uredio i pretočio u svojevrsnu recenziju.

Lakše bi mi bilo i bolje bi mi leglo da je György Konrád sačinio neku svoju intimnu priču i smjestio je, kao i ovu brošuricu, u vremenski okvir od ožujka do lipnja 1999. godine, te da je NATO-bombardiranje Srbije upisao u neki svoj dnevnik i dao mu kakvu zgodnu i izazovnu literarnu formu, ali kad se stvarima prilazi socio-psihološki, kad se autor trsi povijesnim činjenicama, onda se tu mora dobro zaorati i jače zagristi. U svakom slučaju, zanimljive mislioce i pisce, a György je Konrád jedan od tih, moramo ozbiljno i s dužnim štovanjem tretirati, čak i onda kad griješe.

György Konrád bez mnogo zazora obrazlaže da je međunarodna zajednica rasturila Jugoslaviju, jer joj se, kako veli, "dopao raspad". Nije valjda netko moćan donio odluku o rasapu jedne države samo zato što mu se to sviđalo, zabave radi, "hajde da se zavalimo u fotelju i gledamo što će nam taj raspad donijeti", povikaše mudraci međunarodne zajednice. Pisac veli da su bili protiv Jugoslavije kao "umjetne tvorevine", a potom silom oružja podržali novu državu Bosnu, koja je također "umjetna tvorevina". Takav književnik, te političar i filozof, ne bi smio prihvaćati natuknice o državama kao "umjetnim tvorevinama", jer su te i takve rabljene i zlorabljene floskule svojstvene banalnim tipovima koji vole klišeje i ne prepoznaju glupost, a uza sve, može se mnogo toga nazvati "umjetnom tvorevinom", i je li uopće nužno razarati ono što je "umjetna tvorevina", ako kao takvo funkcionira.

Ne samo što je međunarodna zajednica zabave radi rasturila jednu državu nego se stavila na stranu "albanskih terorista", veli pisac, i to na isti način kako se prije toga stavila na stranu slovenske i hrvatske secesionističke politike. Autor nadalje zbori da su Zapadnjaci sve svoje greške prebacili na Miloševića i proglasili ga zlotvorom samo zato da bi okrivili "vaskoliki srpski narod", te da bi proizveli glavnog demona protiv kojega će onda pokrenuti zračnu kampanju. Ispada kako je u ovoj balkanskoj priči najnevinija domaća politička stoka koja je na ovim pustim poljima harala, ili još hara, eto više od deset ljeta.

Analitičar György Konrád tvrdi da su "zapadni političari priznali etnički nacionalizam", što je neminovno vodilo u etničko čišćenje, pa su tako "naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije istojezične pravoslavce koje bismo mogli nazvati Srbima". Ne shvaćam kako bismo ih mogli drukčije nazvati, ali dopuštam da Konrád zna još neko ime za prognane pravoslavce. On dalje veli da su i "naoružani Srbi sa srpskih teritorija u Bosni protjerali istojezične muslimane i katolike koje bismo mogli nazvati Bošnjacima i Hrvatima".
Čim analitičar dvoji kako nazvati istojezične prognanike, biva očito da je to za njega jedno te isto, te da se to jedno te isto može i drukčije nazvati, a može i ostati tako kako je. Jedino je autor nešto više siguran u to da su Muslimani zapravo Srbi, pa veli kako su Hrvati i Srbi "protjerivali muslimanske Srbe koji se drukčije zovu i Bošnjacima i koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili na strani ustaša". Ovo je toliko nevjerojatno da sam pomišljao kako je prijevod falsificiran i u službi propagande, ali znajući da je Vicko Arpad prevoditelj, temeljit i jedan od ponajboljih, onda sumnje ne stoje, neznanje je autorovo.

Čudi me da je jedan Konrád tako slasno pokusao bajato jelo iz srpske političke menze, te da je uzeo zdravo za gotovo žvaku o "muslimanskim Srbima", uz to još i ustašama. Kad se već piše ovakva studija, onda se moraju sve finese ozbiljno uzimati i pedantno složiti. Pisac brošure Jugoslavenski rat danomice zaobilazi Srbiju, koja je zapravo najozbiljniji vinovnik rata, valjda samo zato da bi je kasnije prikazao što nevinijom žrtvom "NATO-agresije". Zločini JNA nisu mu bitni, a za nasilje nad Albancima krivi su sami Albanci, jer su bojkotirali izbore i nisu se "udružili s opozicijom kako bi na vlast u Srbiji možda doveli neke druge ljude". Konrád bi morao znati da je srpska opozicija nacionalistička i još više protualbanska. Ona Miloševiću zamjera što Albance nije davno poubijao i protjerao. Ali jedan takav mislilac kao što je Konrád, ipak znade najednom odbrusiti, i tu smo odmah suglasni, kako mu se nimalo "ne dopada kada veliki udari na manjeg i slabijeg". To ugledni pisac misli na moćni NATO koji tuče malu Srbiju, ali taj princip ne vrijedi kad jaka Srbija udara na slabe i male Albance.

Nevinost bez zaštite: Slobodan MIlošević
Photo: Stock
Doduše, on veli na jednom mjestu da je NATO-intervencija vodila k tomu da će "mali tući još manjeg", kao da je do tada vladala idila među njima, pa je NATO sve pokvario i potaknuo osvetu. Isto tako, u suglasju sam s piscem Konrádom kad veliča "duh samoodređenja" koji je zahvatio Srednju i Istočnu Europu nakon propasti komunizma, ali me čudi što niječe taj duh ako su u pitanju narodi nekadašnje jugoslavenske federacije i naziva ga secesionističkim. Nije valjda "duh samoodređenja" privilegij za jedne, a mana za druge.

Pisac Konrád okomio se u svojemu uratku na one površne i neuke koji Srbiju prokazuju kao fašističku, a Miloševića uspoređuju s Hitlerom. U njegovoj argumentaciji najjači je adut da Srbi nikoga nisu napali, nego su "napadnuti avijacijom NATO-a". Ljutito je osporio da Srbi istrjebljuju Albance, nego je slika posve drukčija, jer je "pola milijuna Srba iskusilo ubojstva i etnička čišćenja u Slavoniji, u Krajini i u muslimanskim i hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine". On veli da je Zapadu bio potreban Milošević kao zlotvor, eda bi "lideri NATO-a blistali u moralnoj dobroti". Miloševića okrivljuje samo zato što se sam uklopio "u sliku đavola", i to po mjeri Zapada, i "tako im došao kao naručen".

Baudrillardove su teze luđe i barem duhovite. On tvrdi da Milošević "pere prljavo rublje Zapada", obavlja za "bijelu Europu prljavi posao" i stoga je kažnjen, jer čini ono isto što i Europa čini, samo drugim metodama, a to je "čišćenje od svih manjina", napose od islama. Milošević je, po Baudrillardu, "izvršitelj negativne europske politike", treba ga tući, ali nikako ukloniti, nego ga ostaviti kao Saddama za još koju prigodu. Čovjek je samo "nečista savjest Europe", a ako je zaposlen kao zločinac, onda su i njegovi "naručitelji zločinstava" isto što i on. Baudrillard definira zapadni odnos prema Miloševiću kao "platonsko prepoznavanje dželata".

Konrád nije tako spektakularan, niti "otkvačen", pa će samo doći do nekih fiziognomskih značajki kako, eto, "zagovornici rata sve više sliče Miloševiću". Lagodno je to intelektualno dovijanje o monstrumu Zapada; ono može biti šokantno, duhovito, ironično, frcavo, ali ono što se ovdje zbivalo, jest tragično i zaslužuje dublju intelektualnu sondu, bez obzira na zapadnu politiku i mnoge njezine promašaje. Ne može Konrád optuživati samo Zapad, a zapostaviti sve ono što se prije intervencije ovdje događalo. Površno zvuči kad pisac, gotovo na svakoj stranici ove knjižice, kuka kako se ta NATO-lova mogla pametnije upotrijebiti ili uložiti u srpsku opoziciju. Zašto bi NATO ulagao u srpsku opoziciju? A uza sve, Konrád ne shvaća da srpska oporba neće ništa bitno promijeniti ako svrgne Miloševića, osim što će prestati s ratovima, jer su unaprijed izgubljeni.

Milošević je nečista savest Evrope: Žan Bodrijar
Photo: wordpress.com
Naravski, György Konrád ima umjesnih prosudbi i dobrih pasusa, a svatko razborit s njim će se složiti da je nasilje neprihvatljivo ma s koje strane dolazilo, ali neka su njegova tumačenja u najmanju ruku neobična ili neduhovita, kao, primjerice, kad kaže da je čitav taj rat "proveden i da se vodi zbog nas televizijskih gledatelja". Zazirem od mišljenja koje hoće po svaku cijenu biti zabavno ili "šokirati prostotu". Tko bi to u svijetu ratovao kako bi nama, televizijskim gledateljima, priuštio zabavu? I kakav je to onda svijet u kojemu živimo i tko je taj monstrum koji poradi naše zabave i valjda vlastita profita odluči poubijati nekoliko tisuća djece samo u Sarajevu. Možda ja ne kužim te "sinarhijske dramaturge" koji sjede u nekoj loži i vuku sve konce toga jedinstvenoga i globalnoga programa smrti. Ta mi je dramaturgija neprihvatljiva, jer nivelira zbiljno i fiktivno, istinito i lažno. Ili nas mislioci tipa Konráda zafrkavaju.

Prostor mi je ograničen, pa je nemoguće navesti mnoge citate iz ove knjižice, katkad zapanjujuće originalne, poput onih da je "kalašnjikov modni detalj u izgledu mladih ljudi", ili da je normalno divljaštvo i okrutnost srpskih vojnika, jer su i sami prognanici, a albanski su im gerilci spalili domove. Konráda najviše boli to što se "NATO stavio na stranu albanske nacionalističke diktature", a to mu je još čudnije kad se zna da je za "vrijeme Drugog svjetskog rata albanski nacionalizam bio saveznik hrvatske fašističke države". Nije li ovdje autor nasjeo na srpske mitove i upao u istu prazninu? A onda, pomalo posprdno, naguđuje kako zagovornici zračnih udara "toliko suosjećaju s kosovskim Albancima da će se i rasplakati". Ma koliko se vrli književnik rugao suzama, moram priznati da me jad i bijeda albanskog izgona, tragičnost njihova egzodusa, toliko puta potresla i rasplakala.

Neki srbi zaista vracaju povjerenje u srpski narod...da su bogdom svi bosanci kao oni... da ne govorim o onim srbima koji jos zive kod nas i uporno poricu...
 

Guslarski deseterac Bajka o Bilji i Kalletu Piše: Alan Pejković

Pošto sam dijete miješanog braka u meni je recimo pola "genetski deformisanog materijala", kako je to jednom Genetikuša opisala. Živim ja s tim materijalom, nije mi baš najlakše ali imam volje pa nekako deveram. Svaki dan je borba. Deveram dok gledam Bilju na televiziji. I Kalleta koji će kao spasiti Bosnu. U posljednjem momentu kao Gary Cooper i sve će ličiti na san

U neke dvije daleke zemlje živjeli su Kalle i Bilja. Mada su bili tako okrutno razdvojeni igrom sudbine, putevi su im se redovno ukrštali kako to već biva u svim bajkama. Bilja se nije bavila platnom, kao ona Biljana iz poznate pjesme, već puno ozbiljnijim stvarima kao što su zločini protiv čovječnosti. Dobro joj je to išlo. Istina, svijet nije baš imao potpuno isto viđenje Biljinih aktivnosti kao ona sama, pa je tako vremenom dospjela u švedski zatvor Hinsenberg u kojem joj je, po sopstvenoj izjavi, bilo gore nego Albertu Speeru u Spandau zatvoru, jer je ovaj Hićin pulen svojevremeno imao vrt koji Bilja nije imala. Zato se nasekirala i napustila Švedsku ljuta i razočarana u čovječanstvo. Švedska, recimo, nije uopće ni shvatila da je Bilja jednom dobila Fullbright stipendiju i da je ona mnogo različita od brojnih narkomana, dilera, pljačkaša i prostitutki koji su se muvali po gorepomenutom zatvoru. Jeste, drugačija je. Niko od tih kriminalaca nije počinio ni približno zla koliko naša Sveta Bilja. Patila je Bilja i zbog muslimanskih čuvara u zatvoru, i zbog lošeg prevoda njenih fantastičnih memoara na engleski i zbog toga što nije dobro vidjela galebove iz svog odmarališta u Švedskoj. Bilja je, dakle, paćenica u ovoj priči. Damsel in distress.



Photomontage: InstruktorKalle je oduvijek bio veoma ambiciozno biće. Još kao dječak je opuljavao druge klince u Švedskoj noseći im klikere kao lopatom. Shvatio je u tom procesu da biti ambiciozan uopće nije loša djelatnost. Tako mu je palo na pamet da bude bitan kandidat za vrhunski posao unutar getoa zvanog EU, a koji se opet tiče vanjske politike te organizacije. Tako mu je palo i na um da se opet umiješa u politiku u zemlji koja se zove Bosna, mada je njegovo miješanje tamo ranije bilo sve samo ne uspješno. Svakom treba dati drugu šansu, mislio je Kalle. Uspješno je onda učestvovao u oslobađanju svoje haverke Bilje nakon što to dva puta ranije nije uradio, jer je ta dva puta prijavio svoju pristrasnost zbog jaranstva sa Biljom, što ga u Švedskoj direktno diskvalificira pri donošenju takvih odluka. No, pod parolom treća sreća ili tri prsta, ovaj put je lijepo odigrao svoju ulogu pod krinkom da je ovaj put tribunal u Haagu naložio oslobođenje Bilje a da je vlada Švedske taj nalog samo izvršila. Istina, u skladu sa praksom Švedskog zakona. Pitanje koje je prilično nejasno u ovoj neobičnoj bajci je, recimo, to kako je to Kalle treći put odjednom i iznebuha prestao biti pristrasan. Isto kao da se oslobodio prehlade. Kalle se nije nešto posebno nasekirao ni zbog optužbi od strane socijaldemokrate Tomasa Bodströma, u kojima se nazire nestašnost plavokosog dječaka koji obilazi svijet. Kalle se ne sekira puno jer ima moć i ima blog na kojem opisuje svoja putovanja gdje redovno spašava svijet. Pa je tako Bilja, u ovoj priči, pod uticajem raznijeh faktora, izašla iz zatvora pod tipično švedskim izgovorom da je to jedna stara i nejaka bakica koju ne treba mučiti. I ubice su, je li, ljudi. Istina, Bilja, da pokaže koliki je čovjek, direktno je poletjela u zagrljaj laktaškom međedoidu koji ju je strasno prigrlio. Baš kako je nekad letila u zagrljaj Tigru zvanom Arkan.

Pošto sam dijete miješanog braka u meni je recimo pola "genetski deformisanog materijala", kako je to jednom Genetikuša opisala. Živim ja s tim materijalom, nije mi baš najlakše ali imam volje pa nekako deveram. Svaki dan je borba. Deveram dok gledam Bilju na televiziji. I Kalleta koji će kao spasiti Bosnu. U posljednjem momentu kao Gary Cooper i sve će ličiti na san. Kaže Kalle na svom blogu kako su na onom sastanku u Butmiru naglašene faktičke opcije za uspjeh i kako su ga svi pohvalili. Ima Kalle velikonju u džepu, zna on šta radi.

Bajka je to o svima nama a ne samo o Bilji i Kalletu. Bajka u guslarskom desetercu.

Promašivanje teme
Pomozimo Tadiću i Kusturici!
Piše: Ljubomir Živkov

Svemoć je Petog oktobra (koji dođe kao neka Žuta kuća) sa nevoljnog donatora uspešno presađena Koštunici, što je Kusturica prepoznao i svojom privrženošću takoreći overio, uskoro ide na Kubu, u Venecuelu, pa u Banjaluku, prestonice u kojima stoluju jaki vladari, da sam Tadić pitao bih se držim li u rukama dovoljno moći ako Kusturica mojoj vladarskoj gravitaciji može da odoli




Već i samim datumom na molbi stavićemo do znanja Evropi da se ne radi o običnoj kandidatkinji!
Već nekoliko dana razmišljam o akciji „Pomozimo predsedniku Tadiću“, u intervjuu italijanskoj agenciji rekao je da “trenutno veoma pažljivo razmatramo najpogodniji datum za zvanično podnošenje kandidature i vrlo je verovatno da će se to dogoditi pre kraja godine", znači, učinili smo sve što je potrebno da uđemo u EU i sada zavisimo samo još od blagoslovenog tajminga! Ima nečeg drevno-seljačkog, prostodušnog, da ne kažem baš i praznovernog, u oslanjanju na puki trenutak kad ćemo se obratiti bogovima: veoma pažljivim razmatranjem naći ćemo datum koji će dirnuti i najtvrđa srca na čelu sa holandskim, molba naša ima da zablista simbolikom o kojoj još ni sami ne znamo kakva je i na čemu se zasniva!

Dve pred nama staze stoje: 1. pročešljati sve datume značajne onima koji će o našem slučaju odlučivati, videti koji su evropski vidovdani, sretenija i sl. Drugi rukavac je: obratiti se porodici evropskih naroda na naš praznik (kao student koji profesoru kaže: učio sam, danas mi je i rođendan), pa ako zaista poštuju različitosti, eto im prilike da to ispolje.

Bilo bi naravno dobro kad bi u isti dan padalo nešto evropsko i nešto srpsko, pa da se to metaforično poveže i takoreći isprepliće, treba dakle zaroniti u istoriju, veru, mitologiju… Ne nađe li se međutim evropski blagdan ili jubilej koji bi nam išao na ruku, ima da se držimo onoga što je naše!

Na pamet mi je samo od sebe palo Vavedenije, to je crkvena slava u Orlovatu, te je imam u glavi i bez provere, 4. decembar, uklapa se u rok! Sama reč uvođenje naravno da zvuči bolje nego Dan republike (29. novembar) ili čak Sveti Nikola, mada je potonji zaštitnik i moje porodice, Vavedenje je uvođenje Presvete Bogorodice u Hram, događaj se odigrao kad je Bogorodica bila dete, Srbija bi kao najčednija među državama bila vavedena u Hram evropskih naroda i narodnosti.


Ali sam na internetu pročitao kako se na taj praznik ne otpočinje nikakav važan posao, pa sam odmah svenuo. Ipak, neću odustati, predsednik nije govorio u množini misleći samo na sebe (a ima takvih vladalaca u povesti: Mi Konstantin…), jer bi to svedočilo da ga je mesijanski kompleks uzeo pod svoje, nego je pitanje veoma pažljivog razmatranja sudbonosnog dana poverio svima nama, pa i meni grešnome.

Ako se predsedniku moj zamysel dopadne, ima načina da klauzulu o nepreduzimanju važnih poslova na Vavedenje izvrdamo, da na našem dopisu bude 3. decembar, da ga kurir večernjim letom odnese do Brisela, a u pisarnici da bude zaveden 4. decembra, na samo lice blagdana.

5. novembar 2009.
Kako je čovek postao div
Pre šesnaest ili sedamnaest godina gledao sam razgovor Larija Kinga sa Brandom, poslenik televizije došao je glumcu na noge, te su noge za vreme razgovora bile bose, podignute na stoličicu kao one za mužu krava, domaćin je podvrnuo nogavice kao neki alas. Možda baš zato što nisam razumevao svaku rečenicu usredotočio sam se na njihovo ponašanje, imao sam utisak da se Lari King - i sam slavan, odrastao i imućan - ponaša odveć uslužno i poplašeno, kao maturant provincijske gimnazije na rođendanu kod Kraljice. Čudio se i divio glumčevoj veštini da prodre u suštinu ne znam kog lika i pitao Branda kako mu je uspelo da se toliko transformiše, ovaj je svojom čuvenom mrmljajućom dikcijom procedio jedno umorno: “I did my job.” I obustavo dalji laskaluk.

I Kusturica je pristao da direktno iz svoje kuće prosvetli gledaoce HRT-a (kojih ima dosta i u Srbiji, dok kanal ne bude utrnut po nalogu RRA), ali Stanković koji ima tatarsku frizuru daleko pre nego što će domaćin postati kozak nije se dao impresionirati Mećavnikom, nego je pitao ono što bi pitao i da je na radnom mestu u zagrebačkom studiju, kako ste mogli da pijete viski sa Miloševićem, i neke možda još manje prijatne stvari, pa ga je domaćin najurio; rastanak je bio tako nagao da su kasete ostale u kući, Stanković tvrdi da je kasete Kusturica zadržao, takoreći zarobio, potonji pak za RTS kaže, sa atamanskom belom šubarom i ogrnut kožuhom od krzna ne znam koje vrste papkara, da su gosti kasete zaboravili, mi gledaoci Javnog servisa imali smo priliku da ih ekskluzivno i vidimo, spolja naravno, dva limun-žuta omota, ali domaćin hoće da ih vrati zakonitim vlasnicima.



Ne znam je li na kasetama integralna verzija, sve dakle što je prethodilo svađi, možda čak i sama svađa, ili je reditelj stvari malo sredio u montaži, ako i jeste, to je njegovo pravo, zove se autorizacija! Kozak uglavnom podvuče kako ne dozvoljava da mu se u njegovoj rođenoj kući život svodi na jedan jedini segment (što biva u intervjuima i kad nisu tako burni: uvek ima nešto lepše i vrednije u životu i radu intervjuisanoga od onoga na šta se novinar usredotoči), ne znam šta da mislim o svemu ovome, Stanković jeste zapitkivao o fasciniranosti Miloševićem, ali tirani su tako neodoljivi, gde imaš, u kom pojedincu toliko koncentrisane moći kao u samodršcu, pa kako da takav jedan vulkan ne privuče umetnika?!

Svemoć je Petog oktobra (koji dođe kao neka Žuta kuća) sa nevoljnog donatora uspešno presađena Koštunici, što je Kusturica prepoznao i svojom privrženošću takoreći overio, uskoro ide na Kubu, u Venecuelu, pa u Banjaluku, prestonice u kojima stoluju jaki vladari, da sam Tadić pitao bih se držim li u rukama dovoljno moći ako Kusturica mojoj vladarskoj gravitaciji može da odoli.

Iskvarena idila emirata
Nemanja protjerao Stankovića
Okusturičio: Dejan Kožul


U želji da pokaže hrvatskoj javnosti svoje pravo lice Emir Kusturica, kontroverzni bh redatelj s prebivalištem u Srbiji, kako su ga na HTV-u nazvali, bog i batina mokrogorskih emirata jednostavno je pregorio. Poput nekog junoše koji prvi put izađe pred pune tribine odsjekle mu se noge, izgubio je glas i umjesto da svoj talenat pokaže u najboljem svjetlu Kusturica je pokazao suprotno. Njegov problem međutim nije nedostatak iskustva već naprotiv - silno nagomilano iskustvo života i rada pod pokroviteljstvom Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice, Borisa Tadića...niz dopunite sami

Kao državni projekt, pa čak i kao produžena ruka iste, Kusturica je to shvatio onako kako mu je i rečeno - “Kusto, Srbine. Evo ti ovo parče zemlje, da ga obrađuješ. celivaš i da preko njega pronosiš glas Srbije. Nebo je sa njega bliže. A ako te neko bude dirao - samo zazviždi. Evo ti i rendžeri da te paze, da te maze, da te zovu Nemanja, da zgaze svakog ko na tebe digne ruku, il' povisi glas”.

I bi tako. U Nemanji je međutim ostao nemir jer ne gledaju svi kroz iste cvike na njegov angažman posljednjih 20-ak godina. Mali Bosanac vel'ke glave nedavno se ispovjedio i na OBN-u, ali nedovoljno. Želio je Nemanja da se slika o njemu ispegla i sa druge strane Dunava. Želio je Nemanja da hrvatski narod čuje njegove riječi, da konačno dobije priliku da se pokaže u pravom svjetlu. I dobio je priliku.

U nedjelju, 8. studenog ljeta gospodnjeg 2009. Aleksandar Stanković, onaj iz emisije “Nedjeljom u dva” koji već godinama uveseljava narod sa obje strane Dunava, planirao je dozvoliti Nemanji da ružnu sliku koju su mediji o njemu stvorili izglača i uljepša.

Nije Nemanja tražio nikakve povlastice, niti je nagovještavao da želi da izbjegne razgovor na bilo koju temu, uključujući i one oko Slobodana Miloševića. Naprotiv: “Znam kako radiš emisiju”, rekao je Nemanja Stankoviću u utorak uvečer u Drvengradu. Dvije boce vina, čarobno svjetlo emirata, svježi snijeg opili su Nemanju koji se pokazao kao dobar domaćin, priznao je e-novinama Aleksandar Stanković koji je ohrabren Nemanjinim riječima: “Želim da dobijem priliku da konačno ispravim sliku o meni koja hrvatska javnost ima. Pitaj me što god želiš”, upravo to i učinio.

Snimanje i razgovor voditelja i urednika s Nemanjom trajalo je 22 minute, objasnio nam je Stanković, nakon čega je u Nemanji, unutar unutrašnjeg sagorjevanja pregorio fitilj i čovjek je naprosto puk'o, ogolio se do detalja. Iznerviran postavljenim pitanjima, demonstrativno je ustao i ne birajući riječi, naredio HTV-ovoj ekipi da napusti selo te da mu preda snimljeni materijal, posvjedočila je ekipa HTV-a.

Vrijeđanje i maltretiranje trajalo je oko 45 minuta kada je ekipa popustila i predala kasetu Kusturici, nakon čega su napustili emirate.

Stanković je pojasnio šta je zapravo prouzrokovalo ovu eksploziju čiji rezultat je oduzeta traka. Pitanja su se ticala Slobodana Miloševića i Kusturičina odnosa s njim, objasnio je kolegama sa HTV-a. Na pitanje zašto je s pokojnim srpskim predsjednikom pio viski tijekom srpske blokade Sarajeva, odgovorio je kako nije imao izbora. Zatim ga je Stanković podsjetio kako je svojedobno izjavio da je bilo dirljivo gledati kako Slobodan u haškoj sudnici šalje poljupce supruzi Miri, te ga upitao hoće li i u Izraelu, u kojem snima idući film, Izraelcima reći kako je bila dirljiva pozornost kojom je Hitler obasipao Evu Braun u Vučjoj jami.



Pogrešna slika: Emir i vladika
Photomontage: InstruktorRedatelj na to nije imao odgovora već je HTV-ovu uredniku postavio protupitanje: "A zašto mi ne pričamo malo o hrvatskim legionarima koji su ubijali Srbe po Hrvatskoj?"

Stanković mu je, kažu u HTV-u, odgovorio protupitanjem koje je i konačno prouzrokovalo eksploziju, koja se već nazirala: "Ako tako mislite, zašto ste onda, svojedobno, opjevali Gotovinu, čovjeka koji je optužen za ratne zločine u Haagu?" (tekst pjesme glasi: Tko ne voli Gotovinu uvalim mu osovinu!) Kusturica je tada uz psovke ustao i naprasno završio razgovor rekavši Stankoviću: "Nećeš se ti meni frajerisati niti preko mene graditi karijeru".

U kratkom razgovoru za e-novine Stanković je objasnio da nije bilo fizičkog nasilja, već samo verbalnog, ali da je vrlo lako moglo preći i u viši stupanj, pogotovo nakon Nemanjine rečenice: “Jednog dana netko ćete sigurno pretući”.

Šteta se na kraju mjeri samo u oduzetoj traci, za koju Nemanja kaže da će je vratiti. Mada, ne vjerujem da je lako biti u Stankovićevoj koži koji tri dana pred emisiju nema ni gosta, ali ni materijal. Što se tiče onog “pravog lica” koje je Emir Kusturica poželio pokazati, to je učinio i bez gostovanja, ali to nije ništa novo.

Naprotiv, Nemanja je odavno pokazao svoje pravo lice. “Neka to objavi ako je frajer”, kaže razočarani Stanković koji vjeruje da će Kusturica pokušati da opovrgne pisanje o ovom incidentu. Dodao je da ne zna šta će biti sa trakom, koja je vlasništvo HTV-a. Koliko je našeg "heroja" zaista briga šta će pravna služba HTV-a preduzeti govore i njegove riječi poslije svega: “Tuži me!”.

U iščekivanju odgovora od novinarskih udruženja, pravne službe, pa i policije i tužilaštva jer ovdje je riječ o krađi Emir Nemanja Kusturica nastavlja vožnju po prostranim poljima emirata, opušten i bezbrižan jer zna zviždi kada se za tim pokaže potreba.

"Balkan bluz"
Muslimanski intelektualci u stranci (1)
Pišu: Medina Delalić & Suzana Šačić

Da je pameti, kao što je nije knjiga knjiga “Balkan bluz”, Medine Delalić i Suzane Šačić, nekadašnjih novinarki “Slobodne Bosne” bila bi makar fakultativni udžbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije slučaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i šire jednostavno ne priča, e-novine su odlučile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati dešavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjašnjene pogibije tadašnjeg predsjednika savezne vlade Džemala Bijedića, preko sunovrata Hamdije Pozderca, Fikreta Abdića i „Agrokomerca“, procesa zbog kojih su zatvorske kazne odslužili Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, do ratnih događanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaža Kraljevića u Hercegovini, Mušana Topalovića-Cace i mnogih drugih događaja završno sa 1995. godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u njenom “lošijem” ali i “većem” entitetu, knjiga nije doživjela promociju izvan njenih granica. Posljednja dešavanja - početak suđenja Karadžiću, puštanje na slobodu Biljane Plavšić, samo su bili dobar povod da kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da će pružiti odgovore na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku hroniku “Balkan bluz” (Okosnicu za njen nastanak čine autorski tekstovi i intervjui objavljeni u „Slobodnoj Bosni“ u periodu od 1991. do 2000.)

Smrt Jugoslavije je u svom TV obliku počela kada se pred zgradom Skupštine u Beogradu 27. marta 1989. okupila milionska masa demonstranata.

TV Beograd je obezbijedila direktan prijenos događanja naroda. Masa je urlala tražeći hapšenje albanskih lidera. Srpski lider u usponu, Slobodan Milošević je na skandiranja “Uhapsite Vlasija!” odgovorio: “Ne čujem dobro. Ne čujem vas, ali mi ćemo uhapsiti sve koji su odgovorni, uključujući i one koji su se poslužili radnicima... Sada idite kućama.” Fuad Muhić, profesor sarajevskog Pravnog fakulteta i član CK SK BiH, bio je svjestan da najava hapšenja lidera kosovskih komunista Azema Vlasija znači smrt saveznih institucija. Brzo je reagirao, izjavljujući za medije “kako nijedan republički rukovodilac nema pravo obećavati hapšenja”, a bližim prijateljima je objasnio “da za Bošnjake jedini izlaz treba potražiti u samobitnosti BiH.”

Na Muhića su ubojito reagirali prosrpski orijentirani kadrovi u sarajevskim novinama i TV. Njegov prijatelj Zejnil Vukas svjedoči: “Istupio je iz CK SKBiH. Napadali su ga sa svih strana. Jedne večeri su ga vrlo kasno pozvali u bolnicu jer mu je otac umro. Nakon dugotrajnog uzdržavanja od alkohola, ponovo se te noći vratio svom starom poroku.” U to vrijeme bosanskomuslimanski intelektualci u Sarajevu, okupljeni u jednu vrstu intelektualne zajednice, raspravljaju brojna pitanja vezana za sudbinu BiH.

Neki pripadnici ovog kruga su na čisto vjerskim pozicijama, drugi pripadaju establišmentu postojećeg komunističkog društva. Muslimanski intelektualci suđeni u procesu 1983. iz zatvora izlaze 1988. Vraćaju im se pasoši i tom prilikom se sa njima obavlja jedna vrsta informativnog razgovora. “Rekli su”, kaže tadašnji radnik republičke državne bezbjednosti Munir Alibabić, koji je vodio razgovore, “da se neće baviti politikom. Husein Živalj je rekao kako ide u Ameriku gdje mu se već nalazi porodica, Edhem Bičakčić je rekao da ide na rad u Libiju da popravi finansijsku situaciju, Izetbegović je rekao da ga politika ne interesuje i da ga samo interesuje zdravlje i unuci.” Uprkos unificiranim odgovorima, jedan od kažnjenika ipak priznaje kako je u zatvoru dogovarano formiranje stranke. Prema njegovom iskazu, planirano je, ukoliko vlasti to dozvole, da se formira muslimanska stranka i zbog toga su do detalja analizirani rad i iskustva Jugoslovenske muslimanske organizacije. U tom smislu je većina nacionalnih pitanja bila prodiskutirana, ali je jedino ostalo neriješeno pitanje odnosa naziva Bošnjak i Musliman. Ovo pitanje je među zatvorenim “muslimanskim intelektualcima” ostavljeno za buduća vremena.

Rusmir Mahmutćehajić nastavlja druženje sa Izetbegovićem nakon njegovog izlaska iz zatvora. “Čitao sam ‘Islamsku deklaraciju’ prije nego što je Izetbegović uhapšen, ali sam čitav iskaz u Državnoj sigurnosti temeljio na tome da sam ‘Deklaraciju’ imao u svojim rukama, ali da je nisam čitao. Na mene je vršen strašan pritisak. Nekada se činilo da sam glavni predmet obrade organa Državne sigurnosti ja, nekada se činilo da je to neko drugi”, kaže on. Mahmutćehajić iz Hrvatske, gdje je dekan Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, često dolazi u Sarajevo i susreće se sa Izetbegovićem. Za vrijeme razgovora, uglavnom vođenih tokom dugih šetnji gradom, obojica izražavaju zabrinutost zbog dramatičnih događanja u Jugoslaviji. Mahmutćehajić se sjeća: “Meni je bilo jasno da slijedi opći, krvavi rasplet i da će se bosanski Muslimani naći u središtu te drame, rušenja. U jednoj od dugih šetnji rekao sam Izetbegoviću da se treba pristupiti nekoj vrsti organiziranja bosanskomuslimanskog naroda. Odgovorio je: ‘Ali, to znači da to mora biti legalno!’ Moja procjena je bila da pitanje legalnosti nije bitno, jer je na sceni pitanje opstanka - biti ili ne biti”.

Dr. Maid Hadžiomeragić opisuje kako je sa dr. Muhamedom Hukovićem imao namjeru formirati stranku. Najprije su odlučili dati joj naziv Muslimanska narodna stranka Jugoslavije. Ali, Hadžiomeragić je pozvan da se pridruži muslimanskoj stranci čije je formiranje već u toku. “Dalje raspoloženje koje je lebdilo u vazduhu, donosilo je stanje gdje više nismo prijatelji, suradnici. Osim među nama, nešto važno se dešava iznad nas i pored nas. Sav sadržaj rada se ne odvija ovdje nego negdje drugo, možda i na dva mjesta”, piše Hadžiomeragić te dodaje, “postojala je, što se ono kaže, kuhinja osim nas. Krajnji zaključak sam donio da Izetbegović vrlo mnogo, osim sa nama, surađuje i sa, kako sam nazvao, zagrebačkom grupom gdje, vjerovatno, glavnu riječ vodi Salim Šabić, te sa grupom kažnjenika - on, naime, sebe i ostale koji su osuđeni 1983. tako naziva. Kasnije se pokazalo da je mimo nas imao mnogo suradnika..., a nama o tome nije ništa govorio.”

Početkom 1989. u Zagrebu se formira „Islamski institut“ uz Matični odbor organiziran na naučnim osnovama. U Matični odbor, na čije čelo dolazi Rusmir Mahmutćehajić, ulaze: Alija Izetbegović, Alija Isaković, Munib Maglajlić, Mustafa Cerić, dr. Osman Muftić... U jesen iste godine, u divanhani Zagrebačke džamije održava se sastanak kome prisustvuje oko 30 ljudi, gdje se dogovara formiranje bošnjačke stranke. Mahmutćehajić predlaže da nacrt stranačke „Deklaracije“ napravi Izetbegović, objašnjavajući u šaljivom tonu kako je Izetbegović u zatvoru imao dovoljno vremena promisliti sve bošnjačke teme. Kada je „Deklaracija“ završena, Izetbegović se potpisuje na prvo mjesto, a drugo upražnjeno mjesto ostavlja za potpis Rusmira Mahmutćehajića. Međutim, Mahmutćehajić je već revoltiran saznanjem da Izetbegović mimo njegovog znanja pregovara sa Adilom Zulfikarpašićem. Odbija dalju suradnju i odlazi u Francusku. Drugo, upražnjeno mjesto na stranačkoj „Deklaraciji“, ostalo je nepotpisano. Svjesni novih strujanja u susjednim republikama, bosanski komunisti su liberalizirali odnos prema političkim neistomišljenicima. Tako dugogodišnji emigrant Adil Zulfikarpašić, preko Enesa Čengića, dobija poruku od šefa bosanskih komunista Nijaza Durakovića kako ne postoje nikakve formalne smetnje za njegov dolazak u BiH. Zulfikarpašić je iz Jugoslavije emigrirao neposredno nakon Drugog svjetskog rata, mada je bio pripadnik partizanskog pokreta i visoko pozicioniran u prvoj poslijeratnoj Vladi BiH.


Nesuđeni prvi predsjednik SDA: Adil Zulfikarpašić
Photo: StockAdil Zulfikarpašić u svojoj knjizi piše: “Izetbegović je mene nekoliko puta posjećivao u Cirihu. Tu je 24. februara pala odluka da se osnuje stranka. Tražio sam da se stranka zove bošnjačka i on je na to pristao, otišao je u Bosnu i kada se vratio, rekao je da to sarajevski intelektualci muslimani neće. Onda je on predložio ime Jugoslovenska muslimanska stranka, nešto slično kao ona sa Spahom.” Zulfikarpašić u knjizi prilaže fotografiju za koju tvrdi da je nastala u februara 1989. u njegovoj kući u Cirihu, kada je, kaže on, donijeta odluka o formiranju stranke. Uz Zulfikarpašića, na fotografiji su ovjekovječeni: Hasan Čengić, Omer Behmen, Salim Šabić i Teufik Velagić.

Nesporazum Zulfikarpašića i Izetbegovića u vezi sa imenom Bošnjak uticao je na zahlađenje njihovih odnosa. “Bakir Izetbegović je doputovao u Cirih, gdje je radio u Bošnjačkom institutu, prilikom posjete me zamolio da pređem preko nesporazuma o imenu stranke što sam ga imao sa njegovim ocem”, ispričao je Zulfikarpašić.

U avionu na liniji Cirih - Zagreb, Adil Zulfikarpašić, koji prvi put poslije 44 godine dolazi u zemlju, spokojno je spavao. Na Zagrebačkom aerodromu ga je dočekala ekipa hrvatske TV. Iz političkih struktura Hrvatske, TV je dobila vijest o njegovom dolasku. Preuzeli su ga zatim Hasan Čengić i Salim Šabić i odvezli u Zagrebačku džamiju. Zulfikarpašić nije mogao dobiti pasoš bez odobrenja savezne službe bezbjednosti. Tek nakon te saglasnosti Božo Bagarić, jedan od pomoćnika za SDB BiH, i Nedžad Ugljen, koji su radili po pitanju emigracije, odlaze u Švicarsku i daju Zulfikarpašiću pasoš. Neposredno prije Zulfikarpašićevog dolaska, jedan dio njegovog dosjea nestaje iz MUP-a BiH. Računajući na njegovo bogatstvo, mnogi su u prodaji dosjea Zulfikarpašiću vidjeli šansu za brzu zaradu. Priča kaže da ga je otkupio jednom, zatim drugi put, ali kada se pojavio i treći „ekskluzivni vlasnik dosjea“, Zulfikarpašić je, navodno, rekao da ga više nema namjeru otkupljivati i neka rade s njim šta hoće. U policijskim krugovima nisu očekivali da će Zulfikarpašić biti srdačno dočekan u Sarajevu. Kada je bivši emigrant stigao na džumu u Gazi Husrev-begovu džamiju, mislio je kako se nešto događa kada je vidio da okupljeni ljudi nekoga čekaju. Objašnjeno mu je da čekaju njega. Pozvan je u Islamsku zajednicu. Vrata ministarstava su se sama otvarala, a pozivi za druženja su stizali sa svih strana. Njegovi javni istupi svrstavali su ga u red modernih političara, zapadnog tipa. Prema sjećanju Muhameda Čengića, Zulfikarpašić stiže u BiH nakon saopćenja za javnost o formiranju stranke: “Poslije dosta rasprava oko naziva stranke kada je Adil tražio da se stranka zove bošnjačka, dogovorili smo da se nakon registriranja u ime stranke unese - bošnjačka. O tome je potpisan i jedan papir.”

Prvo sjedište SDA nalazilo se u Tešanjskoj 4, u prostorijama predstavništva firme „Lesnina“ koje je vodio Muhamed Čengić. Čengić je direktoru „Lesnine“ najavio da se želi baviti politikom, i tražio je da ga oslobodi od posla godinu dana. Postigli su džentlmenski sporazum: ukoliko Čengić uspije u politici, odužiti će se firmi, a ukoliko ne uspije, morat će raditi dvostruko radno vrijeme kako bi nadoknadio propušteno. Čengić se sjeća: “Kada je rečeno da se stranke mogu organizirati, odlučili smo skupiti 40 potpisa neophodnih za registriranje stranke. Razmišljali smo kojih bi to 40 ljudi moglo biti. Neki se nisu htjeli uključiti, jer su se plašili, drugi jer nisu znali ko su i kakvi ljudi koji formiraju stranku. Dva-tri dana smo smišljali ime stranke. Konačno smo prihvatili ideju Safeta Isovića da je nazovemo Stranka demokratske akcije.” Poslovi dvojice Čengića - Muhameda, kao političkog, i Hasana, kao organizacionog sekretara stranke - često su se poklapali. Hasan je svakodnevno kontaktirao sa općinskim odborima stranke i “uvezivao” po BiH ono što se u prvim mjesecima stvaranja stranke organiziralo. Fuad Muhić je dugo dobijao signale o potrebi da se intelektualno uključi u formiranje SDA i na njih je potvrdno odgovarao.

Najjednostavniji put za omasovljavanja stranke vodio je preko Islamske vjerske zajednice. U BiH je bilo 106 općina, svaka općina je imala po nekoliko džematskih odbora. Onaj ko je kontrolirao IVZ, mogao je računati da kontrolira duhovni život Muslimana. Onaj ko je kontrolirao duhovni život, imao je monopol na Muslimane. Borba za prevlast u IVZ počinje sa „Pokretom imama“ koji se dešava mjesec dana nakon Izetbegovićevog izlaska iz zatvora. Vrhovni poglavi svih vjerskih institucija u vrijeme komunizma morali su imati suglasnot organa državne bezbjednosti da bi uopće mogli biti imenovani na funkcije. Kako ni u inostranstvo, gdje su mnogi od njih studirali, nisu mogli putovati bez suglasnosti saveznih institucija, mnogi su se, više iz praktičnih nego ideoloških razloga i eventualne koristi, obavezivali da će nakon povratka podnositi izvještaje o svom radu i „kontaktima“.

Ahmed ef. Smailović imao je visoku funkciju u Starješinstvu IVZ (kasniji Mešihat), bio je redovni profesor na Islamskom teološkom fakultetu, sa, priča se, velikim ugledom u arapskom svijetu. Još kao student, na arapski jezik preveo je knjigu „Derviš i smrt“. Njegov pristup muslimanskom pitanju mogli bismo nazvati prosvjetiteljskim - kroz IVZ je trebalo obrazovati narod i podizati njegovu svijest. Smailovićeva teza se ponavlja i u osamdesetim godinama, kada na scenu stupaju tzv. muslimanski nacionalisti. Ova grupa nema simpatije prema IVZ, gaji animozitet prema imamima. “Govorili su da samo seljačka djeca idu u medresu, a oni su sebe tretirali kao bosansku aristokratiju. Govorili su da su hodže muslimani po profesiji”, objašnjava jedan sugovornik, “a mladomuslimanski stav je bio nazovi intelektualni, oni neće svoju vjeru da pretvaraju u profesiju”. Efendiji Smailoviću je zabranjeno da govori u džamijama, a kada je odlukom tadašnjeg reisa Mujića izbačen iz Starješinstva, romantičari vele da mu je srce prepuklo.

Smailovićeva smrt u IVZ izaziva buru. “Imame je uznemirila činjenica da je Smailović smijenjen po nalogu komunista, a uz svesrdnu pomoć struktura IZ. Imami su počeli glasno protestirati protiv birokratizacije IZ, a onda i protiv familijarnosti, finansijskih malverzacija”, objašnjava Mustafa Bećirović, pripadnik pobune koja će kasnije postati poznata kao „Pokret imama“. “Dobio sam nepotpisani proglas u kojem se pozivam na skup čiji je cilj promjena stanja u IVZ, smjena vodećih ljudi i slično. Takvi proglasi su dijeljeni, stizali su poštom, lijepljeni su po zidovima”, sjeća se ovaj sudionik dešavanja imama.

Formalni povod protesta je birokratizacija u IZ, familijarnost i finansijske malverzacije. Centralni skup počinje 1. novembra 1988. u velikom amfiteatru Islamskog teološkog fakulteta, gdje vri. Govore Salih ef. Čolaković, uz njega su Halil ef. Mehtić, Seid ef. Smajkić (koji kasnije napušta ovu struju) i skoro svi imami kojih je tada u BiH zvanično 1.200. Tokom ove antibirokratske revolucije priča se o novcu: jedni druge optužuju za uzimanje kredita. Proziva se reis Mujić “kao partizanski komesar kome je Tanasković dao diplomu” i traži se smjena Ferhata Šete, tadašnjeg predsjednika Mešihata. „Pokret imama“ se vremenom paralelno institucionalizira i raspada. Odvajaju se neki njegovi zagovornici kao što je profesor Mustafa Sušić. Nisu zadovoljni čak ni oni koji su ga inicirali: “Čini mi se da je u pitanju bila samo borba za vlast”, kaže Mustafa Bećirović, sudionik tadašnjih dešavanja. Konačno, i oni koji misle da je događanje instruirano: “Te godine su na ulicama jedino Miloševićevi sljedbenici, Krajišnici nezadovoljni aferom “Agrokomerc” i imami. Takav niz događaja u jednoj godini se ne može nazvati koincidencijom”, kaže Enes Durmišević.


Vodio osnivačku skupštinu: Muhamed Čengić
Photo: slobodnadalmacija.hrNa glasanju o izboru predsjednika Mešihata od 30 glasova, 12 dobija Senahid ef. Bristrić i 18 Salih ef. Čolaković. “I tek nakon deset mjeseci ga je posjetio Izetbegović”, veli Čolakovićev suradnik, “što je pokazivalo neslaganje cijele SDA strukture sa njegovim izborom”. Još jedan stranački kandidat, Omer Behmen, iste godine gubi u utrci za predsjednika Sabora IZ. Tokom agitiranja za izbor predsjednika Mešihata uredništvo „Preporoda“ koje vodi Džemaludin Latić biva na strani efendije Bristrića. “Čolaković je nakon izbora za predsjednika smijenio redakciju i onda su oni izdali vanredni broj gdje su ga napali”, kaže posljednji jugoslovenski reis Jakub Selimoski. Prema jednom tumačenju, suština neslaganja je što je Čolakovićeva struja bila protiv petljanja nastajuće SDA u unutarnje stvari IZ. Tako je sekretar Mešihata Adnan Silajdžić odbijao da mutevelija Gazi Husrev begovog vakufa bude stranački organizirani Omer Behmen. Silajdžić je pretučen, a Behmen je postao mentor vakufa. Priča se da je Silajdžić na konstataciju da će tužiti napadače - kada je saznao da su iz obezbjeđenja SDA - dobio odgovor: “Možeš, ali onda ti niko neće garantirati da ćeš ostati živ.” U međuvremenu je „Preporod“ Silajdžića anatemizirao kao ličnost koja je tokom suđenja muslimanskim intelektualcima bila svjedok optužbe.

U jednom razgovoru koji su vodili Izetbegović i novoizabrani predsjednik Mešihata Salih ef. Čolaković, Čolaković je jasno dao do znanja da, što se njega tiče, miješanja politike u pitanja IZ neće biti. “Alija, ja tebe kao čovjeka mogu uvažavati, ali klanjati se mogu jedino Bogu”, glasila je rečenica kojom je Čolaković ispisao svoju smrtnu presudu. Konačni obračun će uslijediti nešto kasnije.

Od inicijative za osnivanje do osnivačkog kongresa stranke protekla su samo dva mjeseca. Na osnivačkoj skupštini stranke “Muslimana jugoslavenskog kulturno-povijesnog kruga” Izetbegović se prisutnim obraća sa “Bismillahir-rahmanir-rahim”, konstatirajući kako je došlo vrijeme za rušenje sistema koji je pravljen mimo Boga i ljudi, “čak i protiv njih”. Pored Izetbegovića u funkciji predsjednika, izabrana su tri potpredsjednika: Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić i Mirsad Ćeman. U predsjedništvo stranke ulaze: Džemaludin Latić, Omer Behmen, Sulejman Ugljanin, Mirsad Veladžić i Kenan Mazlami. Predsjedništvo je birano da bi se zadovoljila regionalna pripadnost od Krajine (Veladžić) do Sandžaka (Ugljanin). Mahmutćehajić je među “muslimanskim intelektualcima” tretiran kao jedan od najobrazovanijih i najinteligentnijih pripadnika tog kruga. Prema predispozicijama, trebao je, ali se nije pojavio na osnivačkom kongresu stranke, održanom 26. maja 1990. u svečanoj sali hotela „Holiday Inn“. Doktor Maid Hadžiomeragić u svom dnevniku tog dana opisuje atmosferu sa skupa: “Rijetko ko je ušao u hotel i dvoranu bez Fatihe, učili su je i pred hotelom i u sali, a mnogi su prethodno i istihare klanjali. To je za Muslimane bilo pravo svetište i ostaće taj hotel u tom sjećanju... Eto, to je bila osnivačka skupština SDA. Osnivačka, prva, radosna, nevjerovatna, stotinama godina iščekivana i željena, a sumnjalo se i pribojavalo da nije i zadnja. To je skupština narodna, jednog cjelovitog naroda, nepodijeljenog, jedinstvenog, do sada zapostavljenog, skromnog, tihog, neiskazanog, željnog i žaljenog. To je bilo veliko za Muslimane. Posebni značaj je davao osjećaj da je i vjerska, makar se to i ne reklo.”

Slično se osjećao i Muhamed Čengić, koji je vodio osnivačku skupštinu: “Bio sam veoma uzbuđen. Napravio sam, recimo, grešku najavljujući Dražena Budišu, jer sam rekao kako je on došao ispred HDZ-a. Reagirao je veoma nervozno.” Dr. Fuad Muhić je govorio iz pozicije čovjeka koji je upravo istupio iz CK SKBiH. U svom istupu je obrazlagao ustavno pravo Muslimana na nacionalno organiziranje. Dalibor Brozović, koji je došao ispred HDZ-a, govornicu je iskoristio da izjavi kako će se “granica Hrvatske braniti na Drini”. Elaborirao je tezu svih velikohrvatskih nacionalista kako je “Bosna meki trbuh Hrvatske.” Oduševljeno pozdravljen od prisutnih, više zbog činjenice što je davao legitimitet skupu nego zbog onoga što je rekao, Brozović u tom momentu nije mogao računati da će imati podršku Izetbegovića.

Kada je prilikom hapšenja 1983. jedanaest pripadnika službe bezbjednosti upalo u Izetbegovićev stan, zaplijenili su mnogo knjiga, pisama i fotografija koje su trebale dokazati učešće u zavjeri protiv SFRJ. Slobodan Škipina, jedan od bezbjednjaka koji su upali u stan (kasnije kadar SDS-a), po svemu sudeći, bio je autor sitne podvale koja je trebala imati krupne posljedice. Među Izetbegovićeve spise je podmetnuo i pamflet „Ustaške republike“, odnosno Hrvatske, koja se brani na Drini. Izetbegović je odmah ustvrdio da se radi o namještaljci. U prvoj verziji policijskog izvještaja o zaplijenjenom materijalu naveden je i ovaj pamflet. Budući da se nikakvom logikom nije mogao uvezati u ostale pronađene materijale, pamflet u optužnici nije ni spomenut, a potom je misteriozno nestao i iz arhive DB-a.

Neki od muslimanskih intelektualaca suđeni 1983., suđeni su 1946. i 1949. godine kao pripadnici pokreta “Mladi muslimani”. Osnivačka skupština organizacije “Mladi muslimani” održana je u martu 1941. u prostorijama muslimanskog društva “Trezvenost” u Sarajevu. Skupštini je prisustvovao i predstavnik vlasti, kako je tada bilo uobičajeno. Pripadnici organizacije su prema statutu bili obavezni da šire obrazovanje, živjeli su asketski, učili “ali da se količinom spoznatih činjenica i ovladavanjem stranim jezicima što bolje spreme za rukovodnu elitu”, bilježi Derviš Sušić.

Očekivali su da će pobjeda sila Osovine kao krajnji rezultat svog pozitivnog odnosa prema panislamizmu imati formiranje svjetske islamske države. Kraj rata rukovodstvo MM je dočekalo pocijepano, ali je ostala složna jezgra ilegalne rukovodne grupe koja je samu sebe nazivala grupa “A”.

Krajem 1948. održan je plenum i izabrano “VV” - vrhovno vodstvo organizacije. Najodaniji polažu zakletvu. Alija Izetbegović u knjizi „Mladi muslimani“ kaže: “Još prije formalnog osnivanja našeg udruženja, mi smo se sastali u kući Tarika Muftića i donijeli program pokreta MM. Taj program je bio vrlo kratak, u njemu je bilo svega pet tačaka... Jedna od tih tačaka, dobro se sjećam, bila je da hodže ne mogu biti nosioci preporoda... A sjećam se da je jedna tačka govorila o jedinstvu muslimana čitavog svijeta, mislim da je to bila tačka četiri. Tačka pet glasila je: Praktično ostvarenje islama, ispod teksta stajala je za nas jedna tajanstvena formula: nema komentara. Mi smo to uvijek iščitavali kao stvaranje jedne velike muslimanske države. Za nas je ta tačka značila upravo to. Dok su sve druge tačke uz sav princip imale i obrazloženje, duže ili kraće, ovdje je stajalo samo to: Praktično ostvarenje islama i - nema komentara”.

Izetbegovićevo držanje tokom suđenja 1983., racionalno govorenje kada mu je davana riječ u sudnici, izazvalo je divljenje njegovih pristalica, ali i protivnika. Na suđenju je u jednom momentu policajac pogledom uhvatio zgužvani papirić koji je Džemaludin Latić dobacivao Meliki Salihbegović. Papirić je umjesto do cilja, pao na pod ispred njegovih nogu. Sadržaj poruke je bio optimističan, a glasio je “Do konačne pobjede!” Vrsta pobjede je svakako bila činjenica da je sedam godina kasnije, na osnivačkom kongresu SDA, Izetbegović istupio kao predsjednik stranke. Stojeći iza govornice, u obraćanju prisutnim između ostalog je rekao da svoje izlaganje sa zadovoljstvom počinje vraćajući sjećanje na minulu 1989. godinu u kojoj je na ogromnim prostorima i za milione ljudi svanula sloboda. „U čitavom milenijumu koji se upravo završava ima samo nekoliko datuma koji se mogu uporediti sa ovom slavnom godinom. To su možda pad Carigrada, otkriće Amerike i Francuska revolucija“, nastavio je Izetbegović. „Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom.“

Rekao je da prizor u Jugoslaviji pruža skoro manihejsku sliku: sloboda je pobijedila u dvije sjeverne republike, a bori se sa velikim teškoćama i otporima u ostalom dijelu zemlje. Na momente ishod se čini potpuno neizvjestan. Nabrojao je glavne grupe problema koji pritiskuju Bosnu, ali kao najteži je izdvojio samo jedan: „Nad zemljom se nadvila opasnost koja prijeti njenom opstanku kao samostalne države, kao republike.” Odjeci sa ovog skupa još se nisu stišali, kada se krenulo u osvajanje Krajine.

Ključ za vrata Krajine je bio Fikret Abdić. Muhamed Čengić kaže da je bilo nekoliko pokušaja da se Abdić uključi u stranku. “Prvi pokušaj je bio preko Mirsada Veladžića koji je radio u ‘Agrokomercu’, a drugi preko Sulejmana Kurspahića. Tek na skupu u Velikoj Kladuši Abdić je zvanično rekao da ulazi u stranku. Objasnio je da je njegov jedini motiv očuvanje ‘Agrokomerca’”, kaže Čengić.

Čengić nije znao da je Adil Zulfikarpašić istovremeno ovlastio i advokata Faruka Balijagića, kao jednog od bivših branitelja Fikreta Abdića, da pokuša ubijediti krajiškog Babu da uđe u SDA. Abdić najprije pristaje doći na sastanak u Visoko, gdje iz Sarajeva stižu Izetbegović i Zulfikarpašić. Prisutni se sjećaju kako su policajci u civilu također stigli u vrijeme predviđeno za sastanak sa Abdićem. Zulfikarpašić je na policijsko prisusutvo samo nonšalantno odmahnuo rukom: “Ne treba se uzbuđivati, neka rade svoj posao.” Međutim, Abdić na ovaj sastanak nije došao. Odlučio je trgovati.

Pustio je da ga profesor Nenad Kecmanović i režiser Emir Kusturica pokušaju ubijediti da se priključi reformistima Ante Markovića, a zatim se sam javio i rekao kako pristaje ući u SDA. Svoj ulazak u stranku je objelodanio na velikom predizbornom skupu u Velikoj Kladuši. „Dan ranije, Fikret me pozvao iz Rijeke i rekao da obavezno dođem na predizborni skup u Velikoj Kladuši jer on ulazi u SDA. Tom prilikom mi je rekao da su kod njega dolazili Nenad Kecmanović i Emir Kusturica, i ubjeđivali ga da uđe u Savez reformskih snaga, ali je on, eto, naglo odlučio da se priključi SDA“, kaže Balijagić. Skup u Velikoj Kladuši, na kojem se okupilo skoro 400.000 ljudi, predstavljao je najveće okupljanje Bošnjaka na jednom mjestu. Nakon Gazimestana bilo je to najveće okupljanje jednog naroda. Uz binu je napravljena improvizirana bosanska kuća sa dvije sobe.


Želja svakog jata: Fikret Babo Abdić
Photo: 24ur.com„U toj maloj sobi Alija je pitao Fikreta šta želi za protuuslugu zbog toga što njegov ulazak u stranku donosi sigurnu pobjedu SDA, jer je u to vrijeme Abdić bio daleko najkarizmatičnija bošnjačka ličnost u Jugoslaviji. Fikret je rekao da mu ne treba ništa i da u SDA ulazi jer to narod Cazinske krajine od njega traži”, kaže Balijagić. Oduševljeno pozdravljen od okupljene mase, Abdić je ostavljao dojam najpopularnijeg političara unutar SDA. I on je bio zbunjen masovnošću skupa i euforijom kojom je dočekan. Kada je došao red da govori, rekao je kako svečano objavljuje svoj ulazak u Socijalističku, potom se brzo ispravio i dodao: „Ulazak u Stranku demokratske akcije”. Bio je euforičan. Nazvao je u Beograd Hakiju Pozderca i rekao mu da je pristupio SDA. Pitao je da li i on želi ući u stranku. Oduševljeno je objašnjavao koliko se naroda okupilo u Kladuši, i držeći telefonsku slušalicu visoko podignutu pitao: „Čuješ li, čuješ li?” Kroz slušalicu je strujao zvuk nalik talasanju mora. Prema sjećanju Razije Pozderac, njen muž je na Abdićeve riječi reagirao iznenađujuće oštro: „Fikrete, zavadićeš narod u Krajini. Zašto nisi osnovao građansku stranku?” „Čuješ li?”, ponavljao je Abdić. „Mi nemamo više šta razgovarati”, odgovorio je Pozderac spuštajući slušalicu. Prekinuo je vezu, ali i svaki dalji kontakt sa dojučerašnjim prijateljem.

Mustafa Čandić koji je bio dugogodišnji oficir KOS-a, sa posljednjim radnim mjestom u Kontraobavještajnoj grupi (KOG) RV i PVO se sjeća: „Vozio sam se u autu i slušao na radiju vijesti. Jedan dio je bio stranačka hronika. Dan prije zvao me major Čedo Knežević, kolega koga sam znao dok smo zajedno radili u KOS-u i oduševljeno rekao: ‘Dobili smo ga!’ Pitam: ‘Koga smo dobili?’ Kaže: ‘Abdića. Babo je legao na rudu’. Dva puta je ponovio kako je Babo legao na rudu.“ Čandić svom kolegi nije vjerovao. „Znam da je KOS nekoliko mjeseci pleo mrežu oko Fikreta u sklopu operativne akcije ‘Proboj 1’, ali mu nisu mogli prići blizu. Kada sam u stranačkoj hronici na vijestima čuo kako je na velikom skupu u Velikoj Kladuši Abdić ušao u SDA, onda sam se ukočio. Zaustavio sam auto i izašao da pripalim cigaretu. Ništa mi više nije bilo jasno.“

Zulfikarpašić je u Veliku Kladušu došao pravo iz Zagreba. „Bio je strašno nervozan zbog dvije stvari. Jedna je bila što nije imao gdje mokriti, jer se ispred kuće već nalazilo mnogo ljudi, a druga se ticala samog skupa“, sjeća se Balijagić. Zulfikarpašić je, nakon što je održao govor, nervozno ušao u improviziranu „bosansku sobu”. Iza kulisa najvećeg bošnjačkog skupa se nazirao rascjep stranke, nevidljiv običnim smrtnicima. Iznervirano je uzviknuo: „Zaboga, Alija, šta ovo radite?” Aludirao je na mnoštvo zelenih zastava sa polumjesecom, muškarce sa sabljama i turbanima na glavama, povike „Živio Sadam Husein!”, ukratko, na ikonografiju skupa.

Zulfikarpašić je govorio direktno Izetbegoviću: „Alija, ja ne želim da učestvujem u pokolju Muslimana. Šta će ti Homeinijeve slike? Šta će ti ljudi u čakširama sa zapojasanim jataganima? Slike ovog veličanstvenog skupa Muslimana bit će prenesene za pola sata u vlade svih evropskih zemalja. Na svim slikama će u prvi plan biti stavljeni ovi bradati ljudi sa turbanima na glavi, sa jataganima za pojasom, samo da se uplaši Evropa i Srbi dobiju opravdanje za pokolj koji nam pripremaju.“ Izetbegović je cijelo vrijeme šutio, na iznenađenje prisutnih. U tim momentima je izgledao kao neko ko se povlači, zatvara i tone u svoj unutrašnji svijet.

Zulfikarpašić je nastavio: „Sada dolazim iz Zagreba. Josip Manolić mi je rekao da su se oni domogli dosjea Udbe i da Salim Šabić radi za Udbu. Predložio mi je da Šabića upregnemo kao dvostrukog igrača, jer već ima njegov dosje.“ Izetbegović je i dalje uporno šutio. Prema svjedočenjima prisutnih, izgledao je kao starac, umoran od svega. Zulfikarpašić je uporno i agresivno nastavio: „Odmah se na ovom skupu ogradi od ovih ljudi i reci da smo mi demokratska stranka od koje niko ne treba da se plaši. Ukoliko to ne uradiš, ja izlazim iz SDA.“ Izetbegović je nakon izlaska za govornicu pokušao popraviti stvar. Pitao je obraćajući se masi: „Jesmo li mi vjerska stranka?“, nadajući se da će negativan odgovor demantovati Zulfikarpašićeve primjedbe. Masa je uzviknula: „Jesmooo...“. Nije dobro čuo, pa je ponovio pitanje: „Jesmo li mi vjerska stranka?“ Dobio je isti odgovor iz stotine hiljada grla: „Jesmooo...“

Vidio je da tako neće ništa popraviti u Zulfikarpašićevoj percepciji, pa je razgovjetno, na slogove izgovorio: „Mi nismo vjerska stranka!“ Konačno je stigao očekivani odgovor: „Nismooo!“ Bošnjaci su bili spremni biti sve za onog za koga su procijenili da može da ih povede. Salim Šabić je iz rodne Gračanice u Zagreb stigao nakon završenog krojačkog zanata. Ubrzo počinje raditi kao samostalni obrtnik i stiče visoke kvalifikacije u udruženjima samostalnih obrtnika. Nekoliko godina je bio i predsjednik Udruženja obrtnika Zagreb, te zastupnik u Vijeću udruženog rada Sabora Hrvatske. Kada je Zulfikarpašić objelodanio sumnje vezane za Šabića, Šabić podnosi tužbu protiv njega. Zulfikarpašić angažuje svog tadašnjeg advokata Faruka Balijagića da u centrali KOS-a u Beogradu otkupi Šabićev dosje. Dosje je, prema Balijagićevim riječima, otkupljen za 40.000 švicarskih franaka od oficira KOS-a Mileta Babića. U međuvremenu, Šabić povlači tužbu protiv Zulfikarpašića.

Muhamed Čengić, na pitanje kako su Izetbegović i on reagirali na Zulfikarpašićeve optužbe da Salim Šabić radi za KOS, odgovara da su dugo razgovarali o tome. „Naš stav je bio da to ne treba shvatiti dramatično. Komunistička država je imala razvijene obavještajne službe i mnoge je ljude prisiljavala da surađuju na ovaj ili onaj način. Adil je rekao kako mu je Josip Manolić pokazao dosje Salima Šabića. Mislim da je Adil, koji je bio jedini među nama sa iskustvima u politici, htio pokazati kako sa političarima koji su već uzeli vlast u Hrvatskoj može razgovarati na ravnoj nozi. S druge strane, Šabić je mnogo uradio tokom izgradnje Zagrebačke džamije. Imao je mnogo problema u Hrvatskoj. Recimo, kada je džamija izgrađena, podmetnut je požar i počinioci nikada nisu pronađeni. Bio je predsjednik Sabora IZ Jugoslavije. To se nije moglo zaboraviti.” Rascjep u stranci je pokušao izgladiti novopridošli član. U motelu „Lovac“ kod Srebrenika, Abdić je pokušao pomiriti zavađenog Izetbegovića i Zulfikarpašića. Međutim, Zulfikarpašić je imao drugačije planove. Na sastanak je došao veoma raspoložen. Objašnjavao je da ima samo jedan cilj - spasiti Bošnjake od predstojećeg pokolja. „Doslovno je rekao Abdiću: ‘Spreman sam za Agrokomerc, u roku od dva sata, na banku koju ti kažeš u Zagrebu, isplatiti dvjesto miliona dolara, samo da ideš sa mnom da spasimo muslimanski narod, a da ostaviš Aliju’. Abdić je pitao: ‘Odakle ti tolike pare?’ Zulfikarpašić je odgovorio kako je postao jedan od najbogatijih ljudi u svijetu, ali da detalje kako je stekao novac neće obrazlagati. Abdić je ipak odlučio ostati sa Alijom”, sjeća se advokat Balijagić.

Rusmir Mahmutćehajić, koji je prestao participirati u stranačkom organiziranju, u ljeto 1990. sreće Izetbegovića u Sarajevu. Šetaju od Slatkog ćošeta do Markala. „Vidi, Rusmire, ovo. Podigao se narod. Sve je na nogama”, kaže Izetbegović. Budući da je riječ o razgovoru dvojice prijatelja koji su se politički razišli, Mahmutćehajić, nemajući vremena za obrazlaganje, replicira: „Slušaj, Izetbegoviću, krcate narod na brod da ga odvedete u katastrofu goru nego u Drugom svjetskom ratu. Znaš li ti u čijim je rukama kormilo tog broda?” „Brod je u mojim rukama”, odgovara Izetbegović. U septembru 1990. Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić definitivno se odvajaju od SDA i formiraju Muslimansku bošnjačku organizaciju. Njihovo objašnjenje je kako je SDA isuviše vjerska stranka. Na paralelnim konferencijama za štampu Izetbegović govori kako raskola nema, a Zulfikarpašić i Filipović kako je razlaz definitivan. Ponovo počinje potraga za Mahmutćehajićem. U rasplet jugoslovenske krize Bošnjaci ulaze u rasulu. Neki su ga okarakterizirali kao „rasulo muslimanskog emocionalizma.“
---------------------------------------------
UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU OBAVEZNO STIVO

* Slijedeći nastavak feljtona (o stranačkom organizovanju Srba i Hrvata u BiH) objavljujemo u utorak, 10. novembra.