Merima Džafić - Se navali Šar planina sa nastupa u BKC-u 24.maja, Godišnji koncert GKUD-a Bosna

Dani Univerziteta u Tuzli








[Edited by cupo on 27-05-2010 at 01:20 GMT]

[Edited by cupo on 27-05-2010 at 01:26 GMT]

GKUD Bosna Tuzla - Mađarske igre - Čardaš

Esad Kovačević - Nema više moj jaran, snimak sa Godišnjeg koncerta GKUD-a "Bosna" iz Tuzle

JU BKC TK Tuzla organizuje koncert Gabi Novak, uz klavirsku patnju Matije Dedić u subotu 29.05.2010. u koncertnoj dvorani BKC-a sa početkom u 20,00 sati. Prodaja ulaznica:Marketnig BKC-a Tuzla i na Korzou kod Seje i Vilija.

Dani Hasana Kaimije 2010

Nije kaka vijest, al tuzlansko je.

BHDANI:

Ko je koga prijavio i zašto

Svi bi nešto, a ni sami ne znaju šta. Ma ljudi moji, šta je ovo? Svaki dan u našoj dragoj BiH opet neka po meni nerazumna priča. Treba nam lustracija. Ja više nisam pametan, a nikad i nisam bio, ali ovo je već malo žešće ludilo koje ne mogu shvatiti. Prije svega, nisam znao šta je to lustracija. Ne bude mi teško, pa zavirim u rječnik i tamo piše: "Lustracija je izraz kojim se u najširem označava zakonom i drugim propisima praksa odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života, odnosno organa uprave i paradržavnih tijela neke države."

Ne bude mi mrsko, počnem malo istraživati da vidim šta je to kod drugih na prostoru ex-yu lustracija. E, tu saznadoh ono pravo i istinito, pa onda shvatih šta se i kod nas sve traži tom lustracijom. Sad znam. Treba sve one koji su tajno, skriveno ili kao spavači radili ili još uvijek rade za KOS "imenovati" i lustrirati. Kad sam napokon shvatio o čemu se radi, počeo sam i kontati šta je to. Sa svojih 60 godina znam o tome nešto i koliko je toga bilo i ko je to sve radio. Puno sam o tome slušao kad se onako potajno pričalo ko je koga prijavio i zašto.

Nema govora, u proteklih 50 godina komunizma toga je bilo i to jako puno jer zatvaralo se preko noći, a da nikada niko nije znao ni zašto ni kako. Ne znam puno, ali Boga mi ima i istinitih priča koje su vrijeme i događaji potvrdili. Znam priču da je tuzlansko brdo Ilinčica puno malih grobnica tipa Bleiburg. Zašto tog tipa? Pa, jednostavno zato što su poslije onoga rata ondašnja tuzlanska vlast i njeni egzekutori odvodili i ubijali ljude ni krive ni dužne kako bi sebe dokazali. Odvodili su na Ilinčicu i ubijali sve one koji nisu voljeli njih kao komuniste, komunizam, a bili čestiti i pošteni ljudi, vjernici s malo zlata i lijepim ženama. Najokrutniji među njima su bili Šefko Vrabac i Sulejman Ćičke Zaimović, pogotovo što su se poslije hvalili i djeci iz komšiluka i to prepričavali. Istina, bili su strah i trepet.

Kao nagradu za svoj pregalački i neumoran rad nagrađeni su tako što su im sagradili kuću na mjestu gdje je srušena Brđanska džamija, jedna od 20 srušenih, i još otet veći komad zemlje džamijskog harema/mezarja da imaju gdje da se djeca igraju i postave ogromne kace za rakiju. Postavljanje kaca za rakiju na mjestu džamije je najbolji način da se dokažeš nadređenima i da budeš još više moćan i jak, a bukvalno strah i trepet. Međutim, život je nešto drugo. Neko vrijeme su živjeli na visokoj nozi i uživali u svojoj ulozi da ih se svako živ boji. S godinama, počinjali su da ih stižu "krikovi s Ilinčice". Drugu Zaimoviću umire sin u cvijetu mladosti - dobar momak i dobar sportista. Razbolje se drug Zaimović, leži 10 godina, bolan, a umrijeti ne može. Tek kad ga je kći odvela iz te kuće u svoj stan, umro je isti dan, ali u teškim mukama. Danas kći pokušava da proda pola te kuće, ali neće niko da kupi, praviti kuću na tuđim mezarima nije baš ni lijepo ni ugodno, jer kažu kuća klizi. Drug Vrabac dobi unuku, ali dijete, neuzubilah, ni krivo ni dužno ne bi normalno. Kažu nikada se ne vraća na onome ko je kriv. Eto njima ne treba lustracija, oni su svoju kaznu primili - istina, drug Vrabac je živ, ali sve teže to podnosi. E, njemu bi trebalo suditi, jer zločin ne zastarijeva, pa i Artukoviću su sudili u 90., samo Amor Mašović nema vremena da kopa po Ilinčici, ali u ime pravde bilo bi dobro to istražiti i vidjeti kako su mladi udbaši i oznaši ubijali nevine ljude vezane bodljikavom žicom, pa pravo u potiljak.

O tome su mi pričali, a sam znam kako su na partijskim sastancima (sudionik) izmišljali anarho-liberale, kako su sudili Peri Vasilju, kako su u zatvor strpali onog bivšeg fudbalera Šećerbegovića, za njegove vlastite pare, kako su se riješili Pašage Mandžića Murata, bolan onako čestitog i poštenog komuniste, itd. To su sve radili ti koje danas treba lustrirati. A koliko je njih bilo koji su radili za bivšu državu, Jugoslaviju = Srbiju = Partiju = Komitet, koliko je bilo hodža i popova, glumaca, pjevača, pjesnika, književnika, profesora, nastavnika, doktora, konobara i sl., to ne treba da znamo jer tek tada bismo bili nesretni. Jedni su to radili s uživanjem, a drugi su lahko bili primorani. Bilo bi zaista teško da saznaš kako te rođeni brat prijavio za nešto zbog čega si odgovarao, tj. odležao u "klosteru", tu se ispitivalo.

Koliko sam uspio provjeriti to isto - lustraciju nije dozvolio ni Kučan u Sloveniji jer je svjestan da je brat brata prijavljivao. Nisam za lustraciju, ali jesam da oni koji su ubijali i to naređivali odgovaraju danas i bilo kada. Vjerujem da ovaj tuzlanski primjer nije sam i da toga ima i u drugim gradovima. Ja sam da se razotkriju oni koji i danas rade protiv ljudi, a ima ih bez daljnjeg, protiv BiH, protiv razvoja i napretka, protiv slobode, a za svoju ličnu korist, pa makar se on zvao Salko, Janko ili Marko. Ne bi Dodik bio danas tako "moćan" i bahat da mu ti koji i dan-danas rade protiv BiH, putem KOS-a ne javljaju "gala" informacije, koje se lahko zloupotrijebe u dnevnu politiku.

Znam da postoji istraživačko novinarstvo i valjalo bi da se malo zainteresira ko danas radi protiv BiH, slobode, razvoja i ljudskih prava, a Boga mi, ima ih. Kanite se lustracije, ali istražujte zločine i one koji rade protiv BiH.



Ismet Hadžić, Tuzla