Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: e-novine
Haški tribunal
Perišiæu 27 godina zatvora
Nekadašnji naèelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ), general Momèilo Perišiæ osuðen je na 27 godina zatvora zbog granatiranja Sarajeva i napada na Zagreb * Haški tribunal je Perišiæa oslobodilo krivnje istrebljenje kao zloèin protiv èovjeènosti u Srebrenici, ali ga je osudio za ubistva, zloèine protiv èoveènosti, kršenje obièaja ratovanja i progone po politièkoj, rasnoj i verskoj osnovi u tom malom bosanskom gradu
Momèilo Perišiæ je osuðen jer je Vojsci Republike Srpske (VRS) pružao pomoæ u artiljerijskim i snajperskim napadima na civile u Sarajevu 1992.-1995. tako što ih je snadbevao velikom kolièinom oružja, te im davao plate i beneficije. Osuðen je i za raketiranje Zagreba u kojem je u maju 1995. poginulo sedam, a ranjene su 194 osoba.
Optužnica je teretila Perišiæa da je podržavao ubistva, nehumana dela i istrebeljenja koje su pripadnici VRS poèinili u Srebrenici. No, Haški tribunal ga je oslobodio krivnje za ova dela ustvrdivši da nije imao kontrolu nad ratnim zloèincem Ratkom Mladiæem.
Tužilaštvo je u završnoj reèi tražilo kaznu doživotnog zatvora, a odbrana oslobaðajuæu presudu po svim taèkama optužnice.
Perišiæ se u 13 taèaka teretio na osnovnu individualne kriviène odgovornosti i kriviène odgovornosti nadreðenog za ubistva, nehumana dela, progone na politièkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, istrebljenje i napad na civile. Prema navodima optužnice, Perišiæ je pružao kadrovsku, finansijsku, logistièku i drugu pomoæ srpskim snagama u BiH i Hrvatskoj i time doprineo poèinjenju zloèina u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu, od avgusta 1993. do kraja rata 1995. godine.
Perišiæ se tribunalu dobrovoljno predao 7. marta 2005. godine, suðenje je poèelo 2. oktobra 2008. i trajalo je do 11. januara ove godine. Tokom 203 dana pretresa, saslušana su ukupno 82 svjedoka tužilaštva i 22 svjedoka odbrane.
(e-novine)
|
06-09-2011 at 20:41 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: e-novine
Medijsko lešinarenje nad mrtvim tijelom
Diktatorski snuff
Piše: Slavenka Drakuliæ
Jesmo li barbari? Gledajuæi na svojim ekranima snimku Gadafijeva smaknuæa, milijunska publika diljem svijeta pretvorila se u suuèesnika u krvavom obredu smrti, ne manje od starih Rimljana u sjedištima arene ili gomile koja prisustvuju kamenovanju preljubnice u nekoj arapskoj zemlji. Ovom pukovniku, oèito, ima tko gledati snuff film
Diktator je mrtav. Libijci slave. Narod je pokazao da ima pravo odluèivati o svojoj sudbini, dodaju komentatori. Poèinje nova era libijske povijesti – o tome govore naslovi u današnjim medijima koji izvještavaju o ovom izvanrednom dogaðaju, objavljujuæi sliku okrvavljenog Gadafijevog leša i videosnimku, snimljenu mobitelom, koja se juèer cijelo popodne vrtjela na Al Jazeeri, CNN-u , BBC-ju i svim ostalim svjetskim televizijskim stanicama.
Nije èudo da su Libijci poèeli slaviti njegovu smrt dok vijest još nije bila ni potvrðena. Njegovo lice gledalo ih je sa plakata i ekrana 42 godine. Proljetos, kad je Bliskim istokom krenuo val pobune, Gadafi se u ožujku pojavio pred kamerom BBC-a. 'Vi to ne razumijete', odgovorio je reporteru kojeg je zanimalo ima li još uvijek kontrolu. 'Mene moj narod voli!' dometnuo je samouvjereno i nadmeno: 'Moji ljudi su uz mene, uvjereni smo da æemo pobijediti.'
Maè pravde i zakon linèa: Oèito da ga njegov narod nije volio dovoljno, a to se vidi i iz snimke na kojoj je zabilježen prizor njegovog umiranja. Bolje reèeno smaknuæa. U krupnom planu, mutna, zrnata, a ipak dovoljno jasna da se može prepoznati lice omrznutog diktatora dok njegov okrvavljeni leš pobunjenici vuku po zemlji. Službeni libijski izvori kažu da je uhvaæen u unakrsnoj vatri, odnosno da je, napuštajuæi njegov rodni grad Sirt, Gadafijev konvoj bombardirao NATO, a napala ga je i pobunjenièka vojska. Najnovije vijesti, meðutim, govore da je usmræen 9-milimetarskim metkom u èelo. Ubio ga je 18-godišnjak, dok su ga izvlaèili iz rupe kraj puta u koju se sakrio. Potvrðeno je i da je pretuèen… Bilo kako bilo, snimka je u najmanju ruku uznemirujuæa, na što su gledatelje upozoravale TV-stanice. I više od toga. Iako u medijima stoji da je rijeè o snimku od povijesnog znaèaja, jednako je tako toèno da je cijeli svijet gledajuæi taj šokantni prizor svjedoèio brutalnom barbarskom èinu u kojem je jedan èovjek ubijen kao pseto i u kojem su se borci za slobodu pretvorili u rulju.
.
Naravno da postoje objašnjenja za ovakvu smrt: rat je, u situaciji u kojoj se Gadafi našao pravna država nije imala šanse… Omar Ashour, direktor bliskoistoènih studija na sveuèilištu Exeter, izjavio je za CNN: 'Postavlja se pitanje o ljudskim pravima i humanitarnom zakonu, o tome je li prihvatljivo prikazati sliku leša na tlu a da nije pokriven – ali mnogi Libijci koji su trpjeli pod njegovom dugogodišnjom diktaturom doživjet æe takvo prikazivanje tijela kao pravedan kraj… Gadafi se ni sam nije uzdržavao od brutalnosti. Vješao je ljude javno na trgovima i sveuèilištima, tako da su se mnogi borci i aktivisti nagledali takvih prizora u svome životu.' Usto, fotografije predstavljaju udarac moralu njegovih pristaša, zakljuèio je gospodin Ashour, na neki naèin potvrðujuæi da je Libijcima bilo potrebno da videsnimku, ma kako šokantna ona bila. Na koncu konca, tradicija izlaganja leševa ili glava zarobljenih i smaknutih neprijatelja nije ništa novo ni nepoznato – jedino što bi èovjek pomislio da je to civilizacijski daleko iza nas.
Ima li pravednika meðu gledateljima?: No, ovo je tek jedna strana prièe. Druga je strana pitanje – što ona znaèi za gledatelje širom svijeta? Zašto je, naime bilo potrebno iznova i opet iznova prikazivati višeminutnu muènu scenu, pa makar umiruæi bio i omrznuti diktator? To zapravo gledatelje stavlja u situaciju gledatelja snuff filmova, u perverznjake koji se naslaðuju smræu. Dakako, nitko nije prisilio gledatelje na to, nisu morali gledati krvavi spektakl linèa i ubojstva uživo, bili su upozoreni, imali su moguænost izbora... Pa ipak, one koji su se odluèili na gledanje – a takvih je sigurno bila veæina - te snimke su pretvorile u svjedoke okrutnog obreda smrti. Gledajuæi ga, uèestvovali smo u njemu i tako sami postali barbarima. Ne bitno razlièiti od Rimljana u publici arene ili ljudi koji prisustvuju kamenovanju preljubnice u nekoj arapskoj zemlji. Jedina je razlika da se gladijatorski spektakli odvijaju podalje od nas. Jer, barbarstvo moderne civilizacije, èijim se dostignuæima i institucijama inaèe volimo dièiti, ogleda se upravo u èinjenici da gledatelji ne okrvave ruke. Oni sjednu pred ekran i gledaju spektakl smrti. Èinjenica da ga gledaju – dakle, gledanost sama - onaj je palac koji su stari Rimljani okretali gore ili dolje odluèujuæi o sudbini gladijatora. Ili, ako hoæete, onaj kamen baèen na preljubnicu… Oni nesretnici koji su zarobili Gadafija, još su možda nešto i riskirali. Modernom gledatelju tehnologija, televizija i internet, danas omoguæuje ovu vrstu elegantnog sudjelovanja. Zar smo zbog toga manje barbari?
* Tekst preuzet sa tportala
http://www.e-novine.com/stav/52039-Diktatorski-snuff.html
|
22-10-2011 at 09:24 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Walter did not know Nivo: Forumski vuk
Registriran(a): 12-04-2011 Lokacija: tz Odgovori: 878 IP: Maskiran
|
Re: e-novine
Godišnjica osloboðenja Splita
Sretan ti dan, grade
Uploaded with ImageShack.us Borci 12. brigade marširaju kroz gusti špalir graðana: Splitska Riva 1944. godine
Borci 12. brigade marširaju kroz gusti špalir graðana: Splitska Riva 1944. godine
Photo: www.ratnakronikasplita.com
I tako traje današnji Split, bez memorije. Slobodna Dalmacija, koja je nastala u okviru antifašistièke borbe te objavila specijalno izdanje od 26. listopada 1944. godine s natpisom na naslovnici „Osloboðen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“, nièim nije spomenula Dan osloboðenja, a udruga antifašista marginalizirana i prepuštena sama sebi, pomalo i snishodljiva prema vlastima, obilježava jubilej negdje na marginama gradskog i medijskog interesa
Na današnji dan 1944. godine partizanska vojska oslobodila je Split. Grad koji danas nièim ne obilježava taj datum, osim folklornim izrazima podrške antifašizmu bez sadržaja. I to na iznuðeno pitanje. Pojednostavljeno govoreæi, u službenom protokolu, dokumentima gradske uprave ili pak u imenima gradskih ulica, ne postoji doslovno ništa èime bi neupuæen netko mogao spoznati da je grad više od tri i po godine, uz kraæi intermezzo, patio pod fašistièkom okupacijom talijanskih, ustaških i njemaèkih uprava, niti se ièim može spoznati masovnost pokreta otpora i velièina žrtve ogromnog dijela splitskih graðana, koji su u otporu na ovaj ili onaj naèin sudjelovali.
Moguæe je mirne savjesti i bez dodatne provjere ustvrditi da je Split jedini grad na europskom prostoru u kojem se nièim službeno ne obilježava Drugi svjetski rat i borba protiv fašizma. Jedini spomen na èinjenicu da je grad doista krvario pod okupacijom i dao ogromne žrtve za slobodu su javni spomenici antifašistièkoj borbi, ali prije nego otvorimo šampanjac, barem u to ime, nužno je istaknuti da su u posljednjih dvadeset godina baš oni na izravnom udaru domaæih fašista, uzgojenih u laboratoriju dvojca Tuðman-Šušak te da se gotovo na prste jedne ruke mogu izbrojati oni neošteæeni meðu njima. Ilustracije radi, dan uoèi dana osloboðenja grada, iznova je išaran i ošteæen spomenik Prvom splitskom odredu, grupi golobradih mladiæa, uglavnom igraèa RNK Splita, koje su ustaše strijeljale nakon uhiæenja još 1941. godine. Suvišno je i napominjati da njihove ulice više nema.
Oskrnavljeni spomenik Prvom splitskom odredu
Photo: www.index.hr
Daljnje nabrajanje ove sramote koju su službena Republika Hrvatska, Grad Split te njegovi fašistoidni stanovnici priredili antifašistièkoj memoriji, potpuno je suvišno, a i zauzimalo bi previše prostora. Paradoksalno je da je rodonaèelnik tog procesa bio Franjo Tuðman, i sam sudionik te borbe, što je efektno zaokružio u strašnom govoru na splitskoj Rivi, po dolasku Vlaka slobode 1995. godine. Nema èega se, spletom nesretnih okolnosti, tadašnji predsjednik Hrvatske, u tom govoru nije dotaknuo. No sve izreèeno mogli bismo sažeti u jednu reèenicu; Da, Split je sa svojom regijom bio središte hrvatske srednjovjekovne države, ali ga je opoganila prisutnost talijanskog i srpskog elementa, raznih autonomaških i jugoslavenskih ideja te anacionalnog komunizma, s èime se još uvijek nismo do kraja obraèunali. Sukladno toj državnoj politici, u Splitu je napravljen toliki memoricid, da je to neupuæenom i civiliziranom èovjeku posve nepojmljivo. To je do te mjere izraženo, da je u širem društvu postalo gotovo sramotno reæi bilo što pozitivno o antifašizmu, jer æeš, u boljem sluèaju biti patronizirajuæe ismijan, s napomenom da to više nikoga ne zanima, dok æeš u lošijem sluèaju biti optužen za jugonostalgiju i antihrvatstvo.
Spliæani na doèeku partizanskog rukovodstva
Photo: www.ratnakronikasplita.com
I tako traje današnji Split, bez memorije. Slobodna Dalmacija, koja je nastala u okviru antifašistièke borbe te objavila specijalno izdanje od 26. listopada 1944. godine s natpisom na naslovnici „Osloboðen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“, nièim nije spomenula Dan osloboðenja, a udruga antifašista marginalizirana i prepuštena sama sebi, pomalo i snishodljiva prema vlastima, obilježava jubilej negdje na marginama gradskog i medijskog interesa.
Nedavno je profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu, Zdravko Grebo, izjavio da nema potrebe da obilježavamo pobjedu nad fašizmom, kada zapravo, gledajuæi iz današnje pozicije, uopæe nismo pobijedili. Talijani su, nakon Drugog svjetskog rata uglavnom otišli ili se asimilirali do mjere neprepoznatljivosti te spali na brojku od tek nešto više od stotinu ljudi po posljednjem popisu, sa Srbima smo se brutalno obraèunali poèetkom devedesetih, da se ovi preostali mahom boje izjašnjavati, a po popisu iz 2001. ostalo ih je nešto više od tri tisuæe, dok o Jugoslavenima ne treba uopæe trošiti ni rijeèi.
I tako ostadosmo sami sa sobom, svoji na svome, od stoljeæa sedmog, siti, zaposleni i zadovoljni u jedinoj nam i vjeènoj Hrvatskoj, raskrstili konaèno s avetima prošlosti, a kosture koji ispadaju iz ormara bacit æemo na dno septièke jame, kao što smo bacili i antifašizam.
No, velik je ovo i nepokoren grad, a nièija nije do zore gorila. Sretan ti dan osloboðenja, Splite! Smrt fašizmu!
|
27-10-2011 at 20:08 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 41
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : e-novine |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|