Interesantno Sidranovo razmisljanje. Izvod iz intervjua.

Sudbina očeva određuje sudbinu sinova
Tagovi: Abdulah Sidran
Datum objave: 31.12.2011.
Piše: Vera Valent



Kažete da vas ne zanima porijeklo vaše obitelji, nego porijeklo vaše patnje. Je li vas pratila svojevrsna neizvjesnost, to što nikad niste uspjeli doznati je li vaš otac bio pozitivan ili negativan lik, što se njegova biografija i njegov moralni habitus nisu mogli uklopiti u neku crno-bijelu sliku tako da možete sa sigurnošću reći je li bio dobar ili loš čovjek?

Ne baš da me ne zanima, ja sam još veoma znatiželjan čovjek, ali jeste istina da sam u istraživanje obiteljskoga porijekla ušao istražujući uzroke i porijeklo svojih životnih nevolja i patnji. Ni pitanje očeve časti nije najbitnije. Golootočani su jedni drugima sve oprostili – poneki kaže: “Nismo Titu, nismo Jovi Kapičiću” – a ja sam, nakon tolikih godina, ipak razumio da su očeve nevolje poslije robije i, posljedično, mizeran društveni status naše porodice, bili rezultat njegove nespremnosti, njegovog odbijanja “da sarađuje”. Znate, svaki je od ibeovaca po odsluženju kazne imao obavezu da kroz redovna javljanja “tamogdjetreba” sarađuje s Udbom, dakle da potkazuje, podnosi izvještaje, prijave, denuncijacije. Ko se tome opirao, prolazio je poput Mehe Sidrana ili još gore. U nekom pedagoško-moralnom smislu, ni za koga, a kamoli za vlastitoga oca, ne bih mogao izričito i sa sigurnošću kazati da je bio dobar ili loš čovjek.

Sigurno je da su ljudi s iskustvom Gologa otoka, svi bez iznimke, bili psihički razorene ličnosti i da često nisu mogli biti valjani očevi i muževi. Zamislite, recimo, jednog od takvih pater familiasa kako na svaki jači noćni zvuk skače iz postelje i u stavu mirno stoji pokraj kreveta, misleći da je još na robiji…

Pišete kako su na Golom otoku držali ljude dok ne prestanu biti ljudi, dok u njima ne bude uništeno i posljednje zrnce čovječnosti?

Da, o tome nema nikakvoga spora, to je bilo pravilo, zakon. Naveo sam jedan primjer iz Hrvatske. Osuđenik pita svoga isljednika kad će biti pušten, on mu odgovara: “Kad se svima ogadiš”; kad mu nakon izvjesnog vremena ponovno dođe i rekne: “Svima sam se ogadio, je li vrijeme da me pustiš?”, dobiva odgovor: “Nije još. Pustiću te kad se i meni ogadiš!”

Revidirčeva pasija

Vaš najdraži nastavnik – kažete da je on od vas stvorio pisca ! – bio je u logoru istodobno s vašim ocem, bio je njegov mučitelj?

Nisam to izričito kazao, ali se dade zaključiti iz načina na koji otac reagira na vijest da mi je on postao razrednik. Čitava ta istorija zaslužuje posebnu knjigu i ja ću na tome raditi dok sam živ. Njegov život prije 1948., studij arhitekture u Zagrebu, odlazak u partizane, strašna epizoda iz 1943., kad njegova partizanska jedinica zarobljava i strijelja grupu ustaških vojnika, među kojima je i njegov otac… Zatim, blistava politička karijera u Sarajevu, bio je najmlađi od nekoliko sekretara tzv. partijskih rejona, u centru grada, na Marindvoru, sekretar Četvrtog rejona. Pa hapšenje, torture u sarajevskom Centralnom zatvoru, revidiranje stava i odlazak na Goli otok, u svojstvu revidirca, sobnog starješine. Svome učeniku, budućem piscu, on pripovijeda sve osim Golog otoka. O tome ne smije kazati ni slova. Nisam ni dotakao njegovu neobičnu pasiju: ukrašavanje jelki! U nekoj filmskoj verziji od toga bih izvukao naslov: “Čovjek koji je najljepše kitio jelke!” Čarobnjak za kićenje jelki; već u predbožićne dane, on bi počinjao kititi golemu jelku, zajedno s djecom iz susjedstva. Stotine je tu bilo njegovih inovacija i patenata, s kartonima i papirićima od cigareta i ambalažnog staniola. Šokiralo me kad mi je režiser Ademir Kenović kazao da je i on sudjelovao u Marekovim ritualima ukrašavanja jelki! Smatralo se da u Sarajevu nema veće, ljepše i bogatije božićno-novogodišnje jelke. Ostajala bi puna i uspravna sve do posljednjih dana januara, onda bi je pažljivo spakirao i sklonio u podrum, do idućega decembra…

Sudbina očeva određuje sudbinu sinova, tvrdite. Kao primjere spominjete Slobodana Praljka i Radovana Karadžića?

Pominjem mnogo primjera, a najvažniji je vlastiti. U svim primjerima ljudska je sudbina bitno determinirana naslijeđenim roditeljskim križem. Neznatan je, ako uopće i postoji, prostor u kojem čovjek sam kreira svoju sudbinu. Toga nema. Ne znam da li sam stigao negdje udjenuti onu strašnu Marksovu rečenicu: “Tradicija svih mrtvih kao mora pritišće mozgove živih.” Jedno je kad se ta rečenica doživljava spoznajno, u mišljenju, a nešto sasvim drugo kad se proživi bukvalno, na vlastitoj koži.

Ne spominjete je li otac odredio i životni put Emira Kusturice, vašega bivšeg suradnika. U “Otkupu sirove kože” ne koristite čak ni njegovo ime, oslovljavate ga uopćeno – redatelj?

Da, i njegova je sudbina bitno određena sudbinom njegovog oca Murata, bivšeg partizana, državnog činovnika i prikrivenog rusofila, mnogo više nego što se misli i zna. Prije mnogo godina, na slično pitanje jednog francuskog novinara odgovorio sam da je za razumijevanje fenomena Kusturica važno dvoje: životni put i politička uvjerenja njegova oca Murata te činjenica da je Emir svojim roditeljima bio sin jedinac. Sjećam se da sam dopisao rečenicu: “Drukčije rastu i drukčiji ljudi postaju djeca iz mnogočlanih obitelji…”

Prekinuću samoizolaciju

Biste li ikad više pristali na suradnju s Kusturicom?

Sadašnjem Kusturici ja ne trebam. Nismo se mogli dogovoriti o saradnji. Njega ne zanimaju moje još dvije napisane priče o ocu, čime bi se i u filmskom izrazu kompletirala ta moja autobiografska ispovijest. On smatra da su odnosi u svijetu nakon rušenja Berlinskog zida postali bitno drukčiji, da svijet traži sasvim nove i drugačije priče, i da su, prema tome, moje fabule postale irelevantne itd. Možda je u pravu, šta znam. Mada mi se pokatkad činilo da nije ni pročitao to što sam mu nudio. A ja opet nisam mogao prihvatiti neke njegove prijedloge i ideje, da ne govorim o razlozima. Šteta. U svakom bi slučaju, i za njega i za nas sve, bilo bolje da se vrati onome što najbolje zna raditi, a to je umjetnost filmske režije.

Kakav je danas vaš odnos prema Praljku ili Goranu Babiću? Može li čovjek ikad sasvim zaboraviti ljude koji su mu u jednom trenutku bili bliski prijatelji, a u drugom se tako dramatično promijenili da ih više nije bilo moguće prepoznati?

Spoznao sam da je nezahvalnost jedna od najružnijih manjkavosti ljudskog karaktera i trudim se da ne zaboravim nikoga od onih koji su mi u životu na bilo koji način činili dobro. S Praljkom, iz razumljivih razloga, nemam nikakvoga kontakta, a s Goranom Babićem, koji živi u Beogradu, kontaktiram svakodnevno. Za Praljka ne znam, a u Gorana ne primjećujem nikakvih, pogotovu ne “dramatičnih promjena”. I danas drži da je klasni faktor važniji od nacionalnog, a opći južnoslavenski jezični identitet od svakog pojedinačnog unutar njega.

Vaša tvrdnja kako vas susret s drugim kulturama pomalo čini pripadnikom tih kultura, tako da ste djelomice i katolik i pravoslavac, Židov i Talijan, zvuči vrlo tipično za sarajevski mentalitet, barem onakav kakav je bio krajem osamdesetih. Ipak, vi ste danas manje-više napustili Sarajevo i odselili se u okolicu Goražda. U suprotnom smjeru od, u posljednje vrijeme uobičajenoga, migracijskog trenda?

Predaleko sam ja otišao u svojoj samoizolaciji, moraću to prekinuti, vrlo brzo. Planiram do proljeća biti s porodicom u Sarajevu. Prepala me spoznaja da u mome doživljavanju budućeg odlaska sa svijeta, iz života, više žalim za knjigama nego za ljudima. Stoji mi više uzglavlja polica sa dva reda najdražih mi knjiga i to što govorim nije nikakva literarna spekulacija. Žao mi knjiga, ljude sam prežalio. Zar to nije strašno?

Napisali ste scenarije za kultne filmove, poput “Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Oca na službenom putu”, “Kuduza”. Ostvarili ste iznimno prestižan status i u poeziji, toj u našim krajevima poslovično anonimnoj raboti. Je li se od toga svojedobno moglo dobro živjeti?

Scenaristika se uvijek i svagdje plaćala mnogo bolje od tzv. čiste književnosti i to ima svoje razloge i rezone. Od toga sam posla živio kao imućan čovjek, prometao kroz ruke znatan novac, ali daleko od toga da sam bio neki bogataš. Bilo je to dobro ne samo za mene i moju porodicu nego i za mnoge oko mene, u dva-tri koncentrična kruga. Ali je muka u tom što sam stekao navike imućnog čovjeka, kojima u ovom strašnom vremenu nije lako udovoljavati. Možete misliti kako to izgleda, biti rob i sluga s navikama i manirima gazde i gospodara.

“Bliži su meni mrtvi…”

Interesiraju li se strani redatelji za bosanske scenariste, posebno nakon što je sarajevski filmski festival pokrenuo trend koprodukcija u regiji?

Nisam unutra. Mene lično zovu prilično često, sa svih strana, iz Srbije i Slovenije jednako, ali su to uglavnom savjetnički i pomagački poslovi. Pročulo se da umijem laganim, gotovo neprimjetnim intervencijama znatno poboljšati scenarij, ne samo u dijaloškom smislu. Često se, znate, griješi, pa se za neki scenarij kaže da je “dobar, samo mu ne valjaju dijalozi”. A zapravo se radi o tome da dijalozi i ne mogu biti dobri kad su likovi loše postavljeni, što nisu kako valja profilirani, što su ostali neizdiferencirani. Za te stvari jesam majstor i to majstorstvo naplaćujem “kao takovo”.

Prije koju godinu ste, kažete, dobili nekoliko srčanih premosnica i potpuno promijenili život. Uključuje li to i apstinenciju od alkohola, poroka o kojem ste često pisali?

Nisam ja donio nikakvu odluku o apstinenciji, niti kazao da neću više… Sve je to, i kafa i cigareta i alkohol, od mene jednostavno otpalo samo i trenutačno, nakon jedne teške operacije, aprila 2008. Kažem “otpalo samo”, jer se još nijednom, za ove više od tri i po godine, nije dogodilo da nešto od toga poželim, da mi duša za nečim zažudi. Ako bi se to dogodilo, ne bih baš potrčao, ali se ne bih ni dugo opirao.

Zbirka “Sarajevski tabut”, nedavno objavljeno “Partizansko groblje”, “Morija”… mnogo je “funeralne” poezije u vašem recentnom opusu, puno oda pokojnicima?

“Ja s ljudima više nemam o čemu razgovarati”, kaže Rubljov Andreja Tarkovskog. “Bliži su meni mrtvi, oni su moji bližnji, to je moja svojta”, kaže pjesnički subjekt u mojoj pjesmi o Silviju Strahimiru Kranjčeviću. Ako je sve ovo važilo ranije, prije kataklizme kroz koju smo prošli, onda stostruko važi danas, u doba sveopće površnosti, inkompetencije, plitkoumlja i neodgovorne brbljivosti.

Ko je najsiromskniji u EU? Da smo usli u EU mozda bi bili na prvom mjestu, ovako nas i ne pominju. Dobro ili lose za nas?

citat:

---

Bugari najsiromašniji u EU Oko tri milijuna Grka ili 27,7% stanovništva u 2010. je živjelo je na granici siromaštva ili u siromaštvu, javlja grčki zavod za statistiku. U Bugarskoj je siromašno 41,6% građana, u Latviji 38,1%, u Mađarskoj 29,9%, a u Poljskoj 27,8%. » Banka, EMG, Ekathimerini

---

Izgleda da u svakoj vjeri postoje krajnji ekstremisti. Evo jedan izraelski primjer.

citat:

---

Izrael: Rast ultraortodoksnih židovskih zajednica U posljednjih nekoliko tjedana mnogi Izraelci vode visoko profiliranu javnu kampanju protiv pokušaja nekih ultraortodoksnih zajednica koje žele provesti strogu spolnu segregaciju i nametnuti kodeks ponašanja ženama izvan zajednice. U gradovima s većom ultraortodoksnom populacijom, Haredi Židovi inzistiraju na strogom odvajanju muškaraca i žena. Većina ultraortodoksnih Židova nije sposobna za rad u modernom gospodarstvu, a najveći broj ima tek osnovna znanja, piše CNN, prenio Monitor.

---

Izetbegović: "Iritira priča o državnosti RS"



Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je danas da se nada da će nedavni politički dogovor "šestorke" pokrenuti stvari sa mrtve tačke u BiH i da će lideri bolje sarađivati u ovoj godini nego što su to radili u 2011.
"Ipak, i pored najbolje volje treba biti realan i kazati da će se dramatično političko odmjeravanje sa Miloradom Dodikom najvjerovatnije nastaviti i ovoj godini. Po tom pitanju ostajem skeptik", rekao je Izetbegović u intervjuu za Fenu.
On je kazao da "ovih dana on (Dodik) i njegovi ljudi ponovo insistiraju na priči o 'državnosti RS' i to i te kako iritira".
"Zaboravljaju spomenuti da je kreiranje RS praćeno neizmjernom patnjom Bošnjaka i Hrvata, koje je kulminiralo genocidom u Srebrenici. Na žalost, srpski političari, istoričari, intelektualci ne žele svoj narod suočiti sa očiglednom istinom", kazao je Izetbegović. "U svakom slučaju, nećemo dozvoliti da oni svojom propagandnom mašinerijom prekriju stvarnu sliku o nastanku tog entiteta."
Na pitanje kako komentariše proslavu Dana RS i pokušaj da se stvori utisak da je RS država a ne entitet, kao i dolazak predsjednika Srbije Borisa Tadića u Banjaluku, Izetbegović je odgovorio da je "9. januar 1992. godine dan formiranja paradržave i paravojske koja je sa te teritorije BiH etnički očistila svo nesrpsko stanovništvo, porušila sve bogomolje osim pravoslavnih".
"Protjerivanje Bošnjaka i Hrvata praćeno je stravičnim zločinima, konclogorima i kulminiralo je genocidom u Srebrenici. To nije datum za ponos nikome, ni bosanskim Srbima, niti njihovim liderima, niti predsjedniku Borisu Tadiću", citira Fena Izetbegovića.
Izetbegović smatra da, što se tiče proslave dana nastanka entiteta, "to može biti samo datum potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer su entiteti legalne tvorevine od tog datuma".
"Dakle, od novembra 1995", kazao je Izetbegović.
Izvor vijesti: 24 sata

Napomena: Hvala Bogu da se neko od bosnjackih politicara udostojio da prokomentarise Dodikove price na pravi nacin.

Tadić je u Srbiji skrivao ratne zločince, a u isto vrijeme gledajući u Potočarima tabute žrtava licemjerno slao neke poruke!



Prije dvadeset godina, 20. januara, na čelu sa optuženim za ratne zločine, psihodeličnim ubicom Radovanom Karadžićem, donesena je famozna Deklaracija koja će izazvati masovna ubistva, progone, silovanja, etnička čišćenja, egzekucije, paljenje i genocid. Deklaracija koja nikada neće skinuti etiketu genocida sa leđa srpskog naroda. Sam čin rata, način ratovanja kakav je bio u Bosni i Hercegovini sraman je za svakoga. Proslavljati taj datum, javno ga propagirati, čestitati, dičiti se, uzimati krvavo ordenje u ruke je čin kakav nema ni u horor filmovima. Sve ono čega bi se normalan čovjek u najmanju ruku stidio, psihodelični fanatik time se ponosi. U 21. stoljeću ideologizirani i zatrovani mržnjom umovi slave krvoprolića. Toliko je to necivilizacijski, nemoralno i morbidno da bi i dr. Arslanagić ostao bez teksta.

Ne mogu da ostanem ravnodušan na samu činjenicu da se u BiH,u jednom njenom dijelu, svečano obilježava dan koji je BiH uveo u mračni tunel krvi, suza, umiranja ali ne i nestanka. Ne mogu ostati ravnodušan da predsjednik susjedne nam države dolazi na proslavu datuma na koji je izvršen udar na našu drzavu, prima priznanja i nada se nekim budućim saradnjama. Valjda se i mi tu nešto pitamo. On govori o nekim prelaženjima nekih mostova, nadam se da misli na mostove na Drini na kojoj bi trebao oprati noge kada u Bosnu ulazi . Ne mogu ostati ravnodušan na činjenicu da isti taj Tadić koji je u svojoj državi skrivao okrivljenog i optuženog za genocid i ratne zločine u isto vrijeme gledajući u Potočarima tabute žrtava i licemjerno slao neke poruke, još uvijek nije proglašen nepoželjnom osobom u BiH u čijem sastavu je a i ostaće i entitet nastao na genocidu.

Ne mogu ni pokušati da povjerujem u ono što Milorad Dodik govori, to je čovjek koji javno laže čak i na predsjednike drugih država, a da pri tome ni ne zatrepće. Jeste da je on i svojom pojavom gromada, gromada uvreda i beščašća. On da je bar malo častan čovjek, svaki put kada spomene ime "Alija Izetbegović" ustao bi sa stolice na kojoj sjedi. Dodik kao marioneta velikosrpskih ideologa morao bi znati da Alija I. nije vjerski fanatik kako ga on nazva, nije on dostojan da spominje "islam" i "Islamsku deklaraciju" od Alije Izetbegovića koju bi i Dodik svakako trebao držati na stolu, jer zahvaljujući toj deklaraciji i "deklaraciji" Mehmeda Fatiha, Dodik i srpski narod mogli su čuvati svoj vjerski i kulturni identitet. Deklaracije njegovog ideološkog prijatelja Karadžića i učitelja Čosića su u Potočarima, zna to Dodik samo se pravi da ne zna. Da zločin bude "blagoslovljen" pobrinuo se i Kačavenda, baš kao što su kame i kalašnjikove blagosiljali tako je isto blagoslovljeno ordenje na prsima Tadića, samo će po vodicu morati otići na dvore Kačavende.
Kraci izvod: 24 sata

Ne bih da polemisem sa ljudima na forumu, ali stvarno sam sit komentara i postova "napacene" dijaspore.
Mi koji zivimo u BiH morali bi se okrenuti drugim stvarima. Vrijeme je da se okanemo Dodika, Tadica, Covica, Tihica, Lagumdzija, Silajdzica i inih, i da pocnemo razmisljati o sebi. Svi oni na nas racun zive kao kraljevi, a pominjanje njihovih imena na forumima i portalima samo im daje vjetar u ledja da nastave svojim putem. Vjerovali neki ili ne, svi oni duvaju u istu.
Brine li ko u ovoj drzavi o najavama povecanja PDV-a, o svakodnevnim poskupljenjima? Izgleda niko. Vrijeme je da se izadje iz cahura i da se pocne razmisljati o ekonomiji (koja je u nasem slucaju samo nacin da se prezivi). Treba se baciti u razmisljanje kako sve ove idiote otjerati s vlasti, ko bi to mogao biti svijetla figura u ovoj drzavi... Briga o broju krstova, dzamija, crkvi je luksuz koji sebi moze priustiti neko ko zivi u SAD, Njemackoj, UK itd. Neko ko ima posao i platu. Neko ko isti posao moze promijeniti ako mu dosadi.
A mi ovdje, dokle god budemo razglabali o tome sta je Dodik rekao, a sta mu se neko drugi nagovorio, tonucemo sve dublje i dublje u ponor koji sami gradimo.  

Lijepo ti to napisa, samo ne znam zasto se odma okomi na dijasporu, kad o tim problemima pisu i oni koji su daleko od ijaspore. Osim toga, imas pogresno misljenje o dijaspori. Najvjerovatnije mislis, da ovamo tece med i mlijeko, da evri ili dolari pada kao zrele kruske sa grane. Ni posao se vise ne nalazi tako lako. Odnosi na poslu nisu onakvi na nakve smo mi naucili.
Ispricat cu ti pricu jednog naseg izbjeglice iz Njemacke, koji je kao izbjeglica dobio dozvolu i poceo raditi na gradjevini.Tako kroz razgovor kaze on meni " da sam znao kako oni nasi zaradjuju marke (Hercegovac porijeklom), nikad od njih u kafani ne bi nista popio".Gorak je to hljeb ma koji posao radio. Jedino dobro je, sto naplatis svaki sat koji si odradio. Tu te niko nece prevariti, ni zakinuti.
Dodika, Lagumdziju, Tihica i da ne nabrajam dalje, birate vi a ne dijaspora. Iz dijaspore malo ko glasa. Ljudi su davno zakljucili, da nemaju za koga glasati. Dakle, pomenuti politicari su vas izbor a ne izbor dijapore, pa se ljudti na sebe i svoje sugradjane a ne na dijaspporu.
Ljudi po svijetu demonstriraju protiv takvih, samo vi u BiH slusate ono sto vam oni pricaju, a oni pricaju samo ono sto znaju, to jest da je uvijek kriv onaj drugi a nikako on: Dodik, Lagumdzija, Tihic itd.
Medjunarodna zajednica je propagirala da u BiH treba razvijati malu privredu, tako da vise nama Energoinvesta, Hidrogradnje, Famosa, Sokola, kombinata koji su zaposljavali mnogo ljudi. Mala privreda, mala zaposlenost, male kompanije ne mogu biti konkurenti velikm zapadnim kompanijama. Male kompanije kupuju tehnologiju od velikih zapadnih kompanija itd. Ciji je tu interes u pitanju, ljudi u BiH ili onih daleko od BiH.
Eto prijatelju, budi ti provi koji ce poceti da organizira ljude, da se bune protiv: Dodika, Tihica, Lagumdzije, Covica, Ljubica itd.
Jedino tako mozes promijeniti sadasnju situaciju. Ako to ne ucinis, isti ce i dalje vodti politiku narednih 20 godina, a tvoje najbolje godine prodjose. Sta ceka tvoju djecu sa ovakvim politicarima, posebno je pitanje?


[Edited by Dajdza on 12-01-2012 at 05:15 GMT]

Molio bih da procitate post prije nego sto komentarisete.
Gdje sam ja napisao da novci padaju s neba?
Gdje sam ja optuzio dijasporu za tezak zivot u BiH?
U kojem dijelu teksta sam se uopste obratio nekome iz dijaspore?
Samo sam rekao da su neke stvari luksuz koji vi sebi mozete dozvoliti, dok mi ovdje imamo puno vece brige. Kralju, procitaj moj post ponovo i shvatices...
I na kraju, vjeruj mi da znam kako je zaraditi platu. Ne volim da mi se neko obraca kao imbecilu koji "nema pojma" kako je tezak zivot "vani", kako se nosi samo pizama i radno odijelo, kako se stvarno mora raditi... Pusti te price svega ti...



[Edited by bh.zmaj on 12-01-2012 at 17:25 GMT] 

Svako je napisao sta je mislio da treba napisati. Ljudi se nekad dobro a nekad slabo medjusobno razumiju.
Najbolji primjer je ova voditeljica, koja uporno prekida stariju zenu, a ona bi zelila jos nesto reci.

KAKO JE NASTALA PJESMA SELMA

http://www.24sata.info/zabava/muzika/83398-VIDEO-Izuzetno-emotivan-trenutak-Zeljko-Bebek-nakon-godina-zapjevao-Selmi.html

Vrsljajuci po internetu nasao sam ovaj tekst, nastavak zapocetog razgovora. Za mene interesantno, za vas?

Zlatko Badovinac: Selma
Sredinom 2005. godine skinuo sam s portala “Nezavisne novine” ovaj intervju koji je napravila Tanja Gataric. Sada sam naletio na ovaj tekst pa mi se cini da bi mogao biti zanimljiv i drugima.TG: Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe “Bijelo dugme”. Pjesma “Selma”, autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku…Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Boric-Fundurulja. Zahvaljujuci Goranu Bregovicu, pjesma je postala jedan od najvecih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u “Panoramu bosanskohercegovacke poezije”.Selma, junakinja hita, danas zajedno sa svojim uspomenama stanuje u Zagrebu.”Opjevan je trunutak mog života, dogadaj sa sarajevskog novog kolodvora 1949. godine. Za mene je to najdraža, nježna, topla, ljudska rijec, pjesnicko sjecanje na jednu divnu mladost”, kaže danas Selma Boric.Neostvarena ljubavna prica pretocena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozovic napisao dramu,jednocinku pod nazivom “Hotel Majna”. Drama u kojoj je opisan susret izmedu Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.Selma Boric je rodena 1929. godine u Zenici, a nakon završetka Gradevinskog fakulteta u Zagrebu, zaposlila se u Skupštini grada Zagreba. Bavi se i književnošcu tako da je objavljivala tekstove u brojnim casopisima.Kako kaže, mnogo je putovala po svijetu, boravila u Rusiji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Njemackoj, ali nikad nije bila u Parizu, koji je toliko željela vidjeti. Nada se da ce barem njena knjiga “Selma putuje u Pariz”, koju ce objaviti Zadužbina “Petar Kocic” iz Banje Luke, doživjeti svoju prezentaciju u ovom romanticnom gradu na Seni. Selmu upoznajemo u Zagrebu. I danas voli da se sjeca svoje izgubljene ljubavi i prijateljstva sa clanovima grupe “Bijelo dugme”..NN: Da li možete da se sjetite tog trenutka 1949. godine, koji se zaista dogodio, a koji je Vlado Dijak, zabilježio i pretocio u poeziju?SELMA: U to vrijeme pohadala sam Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a roditelji su mi živjeli u Zenici. Cesto sam sretala Vladu na ulici, a vidala sam ga i na korzu. On je bio zaljubljen u mene, ali ja to tada nisam znala, jer mi nikada nije rekao. Jednom prilikom kada sam odlazila kuci srela sam ga i on se ponudio da mi ponese kofere do kolodvora, tu smo se lijepo rastali i dok sam bila u kupeu cula sam da govori: “Selma ne naginji se kroz prozor”. Tek 1962. godine otac mi je poslao novinski clanak u kojem je bila objavljena pjesma “Selma” i tada sam shvatila da je posvecena meni. Kada sam na poslu kasnije pricala o tome kolege mi nisu vjerovale. Da bih ih uvjerila donijela sam plocu, te sam morala ici na raport kod direktora, jer je to bilo zaista neozbiljno s moje strane. Bila sam oduševljena s tom pjesmom i zaista nisam željela da budem popularna, ali sam smatrala da ukoliko je nešto o tebi napisano onda si živio. S obzirom da je o meni napisana pjesma, osjecam da cu i poslije smrti živjeti.NN: Kada ste prvi put culi pjesmu u izvodenju grupe “Bijelo dugme”?SELMA: Mislim da je to bilo 1975. godine, na njihovom nastupu u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Nakon koncerta otišla sam iza bine i rekla momcima iz grupe: “Pa ja sam ta Selma”. Na pocetku mi nisu vjerovali, ali su kasnije bili oduševljeni cinjenicom da zaista postojim. Onda su poceli izlaziti novinski clanci o meni, a gostovala sam i u mnogim TV emisijama…..NN: Poslije tog rastanka na kolodvoru, da li ste se ponovo sreli sa Vladom i kako je izgledao taj susret?SELMA: On je kasnije došao da studira u Zagreb, tako da smo se jednom sreli na Trgu Republike, odnosnodanašnjem Trgu Bana Jelacica. Samo smo se dugo gledali, on nije ništa rekao, a ni ja nisam ništa rekla i tako smo se rastali. Kasnije sam u jednim novinama procitala da je on radi mene došao u Zagreb na studije, ali nije imao dovoljno novca, te se ubrzo morao vratiti u Sarajevo. Mislim da je tada bio suviše zatvoren i plašljiv, a voljela bih da mi je nešto rekao….. Nakon tog susreta sa Vladom mjesec dana nisam mogla nikoga da vidim, niti sam ucila, nekako sam bolovala za njim. On je bio u Sarajevu, a ja u Zagrebu tako da je daljina, ipak, ucinila svoje. U to vrijeme sam ucila zajedno sa jednim kolegom sa fakulteta za kojeg sam se kasnije i udala, iako, nisam bila u njega zaljubljena.NN: Da li mislite da je tacno ono što se kaže da su velike ljubavi tužne?SELMA: Nije. Meni je u životu uvijek bilo važno da sam zaljubljena, ali ne i da ostvarim tu ljubav. Zapravo, nikad i nisam ostvarila ljubav, ali kada sam bila zaljubljena tada sam mogla sve.NN: Danas kada pogledate u prošlost, da li Vam je žao što nije bilo drugacije?SELMA: Jako mi je žao! Svi su mi govorili: “šta ce ti Vlado, pa on voli piti”, ali meni to ništa nije smetalo.Kasnije su me i tješili: “Imaš srece što nisi ostala sa njim, imala bih ogromne probleme”, ali u sebi sam mislila – možda se on i ne bi toliko dao alkoholu da smo bili zajedno. On je bio zaista društven covjek i volio je popiti, sjecam se kada smo se sreli 1975. godine u sarajevskoj kafani “Tilava”, gdje smo prvi put zajedno duže sjedjeli. Samo je slagao cašice i u jednom trenutku sam osjetila da je potpuno u svom svijetu, tada mi je jedan pjesnik koji je sjedio sa nama rekao: “On je sad sretan”, a meni su krenule suze na oci. Krajem iste godine, ponovo sam došla u Sarajevo, ali neko je javio njegovoj supruzi. Kada smo se nas dvije srele zaista sam željela da je bolje upoznam, ali ona je to odbila. Poslije sam od Vlade dobila pismo i nekoliko razglednica, ali to je bio kraj. Novembra 1989. godine u vrijeme kada je Vlado umro bila sam u Mostaru, ali sestra mi nije dozvolila da odem na sahranu, zbog njegove supruge i djece. Iako se naša ljubav nikada nije ostvarila, njegova smrt me pogodila.NN: Kakav je osjecaj biti junakinja jedne popularne pjesme?SELMA: Zaista ne znam kako je to na mene uticalo. Meni je samo bilo važno da kroz tu pjesmu postojim i trajem, ali istovremeno je to i veoma ugudno. Ne mogu da opišem taj osjecaj kada ste lik jedne toliko popularne pjesme. Žao mi je što niko od clanova grupe “Bijelo dugme”, iako, imaju žensku djecu, nije svom djetetu dao ime Selma, jer sam se uvijek potajno nadala da ce se to dogoditi.NN: Da li je i na Vaš književni duh, s obzirom da pišete poeziju, uticala ljubav prema Vladi Dijaku?SELMA: Uvijek sam u sebi nosila taj poriv prema pisanju, to je kod nas porodicno. Moj rodak je književnik i pisac Skender Kulenovic, tako da sam po toj ocevoj liniji naslijedila ljubav prema pisanju. Kada su moje novele objavljene u “Forumu”, bila sam presretna. Mislim da je to najsretniji dan u mom životu, kao da sam dobila krila, to je za mene bio veliki uspjeh. Kasnije je u mostarskom casopisu “Most” objavljena pjesma “Rahelina plava haljina” u kojoj sam opisala prvi susret moje majke i oca, kao i njegovo pismo pred smrt. Ipak, možda je i Vlado podstakao u meni ljubav prema pisanju.NN: Uskoro ce banjolucka Zadužbina “Petar Kocic”, objaviti Vašu zbirku pjesama “Selma putuje u Pariz”. Kako je došlo do te saradnje?SELMA: Te pjesme sam pisala 1978/79. godine. Imam oko 30 pjesama od kojih su samo dvije objavljene, a prije nekoliko dana sam napisala još jednu. Mislila sam da više nikada necu pisati pjesme, ali sam dobila inspiraciju da napišem “Baršunasti sjaj novembra” koja je nastala u nekom nadahnucu, koji se javilo tokom “Interlibera 2003″, koji je trajao u novembru. Tamo sam otišla radi prijatelja Dragana Marjanovica, koji je nagraden “Kocicevim perom” za roman “Lijanov san”. Sve što se dešavalo tada na sajmu ponovo me vratilo u prošlost i osjetila sam da pripadam svijetu književnosti. Ono što je na mene tada ostavilo veliki uticaj bilo je to što sam zapazila veliki broj mladih ljudi koji su dolazili na štand Zadužbine i bili su veoma zainteresovani iako su u pitanju knjige na cirilici. Smatram da smo mi zapravo tri naroda, koji se u suštini jako volimo i nikada mi nije bilo jasno da neko ne zna cirilicu, dok ja ne pravim razliku i oba pisma citam kao da su jedno. Susret sa tim ljudima na sajmu me nekako obogatio i dao mi nadu da nije sve tako crno u životu, da, ipak, postoje nekakve perspektive i da ljudi ne smiju živjeti u mržnji, vec da se moraju voljeti i iz života izvlaciti samo ono što je lijepo. Tada se rodila ta ideja da Zadužbina “Petar Kocic” iz Banje Luke objavi moju knjigu pjesama. Sve to mi je vratilo nadu da, ipak, vrijedi živjeti i izvuci iz sebe ono što je najbolje. Nastojacu da sve svoje vrijeme posvetim pisanju, ali mislim da ce ovo, ipak, biti moja posljednjapjesma.Tanja Gataric, Nezavisne novine
Sredinom 2005. godine skinuo sam s portala “Nezavisne novine” ovaj intervju koji je napravila Tanja Gatarić. Sada sam naletio na ovaj tekst pa mi se čini da bi mogao biti zanimljiv i drugima.

TG: Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe “Bijelo dugme”. Pjesma “Selma”, autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku…Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić-Fundurulja. Zahvaljujući Goranu Bregoviću, pjesma je postala jedan od najvećih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u “Panoramu bosanskohercegovačke poezije”.

Selma, junakinja hita, danas zajedno sa svojim uspomenama stanuje u Zagrebu. “Opjevan je trenutak mog života, dogadjaj sa sarajevskog novog kolodvora 1949. godine. Za mene je to najdraža, nježna, topla, ljudska riječ, pjesničko sjećanje na jednu divnu mladost”, kaže danas Selma Borić.

Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozović napisao dramu, jednočinku, pod nazivom “Hotel Majna”. Drama u kojoj je opisan susret izmedu Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.

Selma Borić je rođena 1929. godine u Zenici, a nakon završetka Građevinskog fakulteta u Zagrebu, zaposlila se u Skupštini grada Zagreba. Bavi se i književnošću tako da je objavljivala tekstove u brojnim časopisima.

Kako kaže, mnogo je putovala po svijetu, boravila u Rusiji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, ali nikad nije bila u Parizu, koji je toliko željela vidjeti. Nada se da će barem njena knjiga “Selma putuje u Pariz”, koju će objaviti Zadužbina “Petar Kočić” iz Banje Luke, doživjeti svoju prezentaciju u ovom romantičnom gradu na Seni. Selmu upoznajemo u Zagrebu. I danas voli da se sjeća svoje izgubljene ljubavi i prijateljstva sa članovima grupe “Bijelo dugme”..

NN: Da li možete da se sjetite tog trenutka 1949. godine, koji se zaista dogodio, a koji je Vlado Dijak, zabilježio i pretočio u poeziju?

SELMA: U to vrijeme pohađala sam Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a roditelji su mi živjeli u Zenici. Često sam sretala Vladu na ulici, a viđala sam ga i na korzu. On je bio zaljubljen u mene, ali ja to tada nisam znala, jer mi nikada nije rekao. Jednom prilikom kada sam odlazila kući srela sam ga i on se ponudio da mi ponese kofere do kolodvora, tu smo se lijepo rastali i dok sam bila u kupeu čula sam da govori: “Selma, ne naginji se kroz prozor”. Tek 1962. godine, otac mi je poslao novinski članak u kojem je bila objavljena pjesma “Selma” i tada sam shvatila da je posvećena meni. Kada sam na poslu kasnije pričala o tome, kolege mi nisu vjerovale. Da bih ih uvjerila donijela sam ploču, te sam morala ići na raport kod direktora, jer je to bilo zaista neozbiljno s moje strane. Bila sam oduševljena s tom pjesmom i zaista nisam željela da budem popularna, ali sam smatrala da ukoliko je nešto o tebi napisano onda si živio. S obzirom da je o meni napisana pjesma, osjećam da ću i poslije smrti živjeti.

NN: Kada ste prvi put čuli pjesmu u izvođenju grupe “Bijelo dugme”?

SELMA: Mislim da je to bilo 1975. godine, na njihovom nastupu u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Nakon koncerta otišla sam iza bine i rekla momcima iz grupe: “Pa, ja sam ta Selma”. Na početku mi nisu vjerovali, ali su kasnije bili oduševljeni činjenicom da zaista postojim. Onda su počeli izlaziti novinski članci o meni, a gostovala sam i u mnogim TV emisijama…..

NN: Poslije tog rastanka na kolodvoru, da li ste se ponovo sreli sa Vladom i kako je izgledao taj susret?

SELMA: On je kasnije došao da studira u Zagreb, tako da smo se jednom sreli na Trgu Republike, odnosno, današnjem Trgu Bana Jelačića. Samo smo se dugo gledali, on nije ništa rekao, a ni ja nisam ništa rekla i tako smo se rastali. Kasnije sam u jednim novinama pročitala da je on radi mene došao u Zagreb na studije, ali nije imao dovoljno novca, te se ubrzo morao vratiti u Sarajevo. Mislim da je tada bio suviše zatvoren i plašljiv, a voljela bih da mi je nešto rekao….. Nakon tog susreta sa Vladom mjesec dana nisam mogla nikoga da vidim, niti sam učila, nekako sam bolovala za njim. On je bio u Sarajevu, a ja u Zagrebu tako da je daljina, ipak, učinila svoje. U to vrijeme sam učila zajedno sa jednim kolegom sa fakulteta za kojeg sam se kasnije i udala, iako nisam bila u njega zaljubljena.

NN: Da li mislite da je tačno ono što se kaže da su velike ljubavi tužne?

SELMA: Nije. Meni je u životu uvijek bilo važno da sam zaljubljena, ali ne i da ostvarim tu ljubav. Zapravo, nikad i nisam ostvarila ljubav, ali kada sam bila zaljubljena, tada sam mogla sve.

NN: Danas, kada pogledate u prošlost, da li Vam je žao što nije bilo drugačije?

SELMA: Jako mi je žao! Svi su mi govorili: “šta će ti Vlado, pa on voli piti”, ali meni to ništa nije smetalo.

Kasnije su me i tješili: “Imaš sreće što nisi ostala sa njim, imala bi ogromne probleme”, ali u sebi sam mislila – možda se on i ne bi toliko dao alkoholu da smo bili zajedno. On je bio zaista društven čovjek i volio je popiti, sjećam se kada smo se sreli 1975. godine u sarajevskoj kafani “Tilava”, gdje smo prvi put zajedno duže sjedjeli. Samo je slagao čašice i u jednom trenutku sam osjetila da je potpuno u svom svijetu, tada mi je jedan pjesnik koji je sjedio sa nama rekao: “On je sad sretan”, a meni su krenule suze na oči. Krajem iste godine, ponovo sam došla u Sarajevo, ali neko je javio njegovoj supruzi. Kada smo se nas dvije srele zaista sam željela da je bolje upoznam, ali ona je to odbila. Poslije sam od Vlade dobila pismo i nekoliko razglednica, ali to je bio kraj. Novembra 1989. godine u vrijeme kada je Vlado umro bila sam u Mostaru, ali sestra mi nije dozvolila da odem na sahranu, zbog njegove supruge i djece. Iako se naša ljubav nikada nije ostvarila, njegova smrt me pogodila.

NN: Kakav je osjećaj biti junakinja jedne popularne pjesme?

SELMA: Zaista ne znam kako je to na mene uticalo. Meni je samo bilo važno da kroz tu pjesmu postojim i trajem, ali istovremeno je to i veoma ugodno. Ne mogu da opišem taj osjećaj kada ste lik jedne toliko popularne pjesme. Žao mi je što niko od članova grupe “Bijelo dugme”, iako imaju žensku djecu, nije svom djetetu dao ime Selma, jer sam se uvijek potajno nadala da će se to dogoditi.

NN: Da li je i na Vaš književni duh, s obzirom da pišete poeziju, uticala ljubav prema Vladi Dijaku?

SELMA: Uvijek sam u sebi nosila taj poriv prema pisanju, to je kod nas porodično. Moj rođak je književnik i pisac Skender Kulenović, tako da sam po toj očevoj liniji naslijedila ljubav prema pisanju. Kada su moje novele objavljene u “Forumu”, bila sam presretna. Mislim da je to najsretniji dan u mom životu, kao da sam dobila krila, to je za mene bio veliki uspjeh. Kasnije je u mostarskom časopisu “Most” objavljena pjesma “Rahelina plava haljina” u kojoj sam opisala prvi susret moje majke i oca, kao i njegovo pismo pred smrt. Ipak, možda je i Vlado podstakao u meni ljubav prema pisanju.

NN: Uskoro će banjolučka Zadužbina “Petar Kočić”, objaviti Vašu zbirku pjesama “Selma putuje u Pariz”. Kako je došlo do te saradnje?

SELMA: Te pjesme sam pisala 1978/79. godine. Imam oko 30 pjesama od kojih su samo dvije objavljene, a prije nekoliko dana sam napisala još jednu. Mislila sam da više nikada neću pisati pjesme, ali sam dobila inspiraciju da napišem “Baršunasti sjaj novembra” koja je nastala u nekom nadahnuću, koje se javilo tokom “Interlibera 2003″, koji je trajao u novembru. Tamo sam otišla radi prijatelja Dragana Marjanovića, koji je nagrađen “Kočićevim perom” za roman “Lijanov san”. Sve što se dešavalo tada na sajmu ponovo me vratilo u prošlost i osjetila sam da pripadam svijetu književnosti. Ono što je na mene tada ostavilo veliki uticaj bilo je to što sam zapazila veliki broj mladih ljudi koji su dolazili na štand Zadužbine i bili su veoma zainteresovani iako su u pitanju knjige na ćirilici. Smatram da smo mi zapravo tri naroda, koji se u suštini jako volimo i nikada mi nije bilo jasno da neko ne zna ćirilicu, dok ja ne pravim razliku i oba pisma čitam kao da su jedno. Susret sa tim ljudima na sajmu me nekako obogatio i dao mi nadu da nije sve tako crno u životu, da, ipak, postoje nekakve perspektive i da ljudi ne smiju živjeti u mržnji, već da se moraju voljeti i iz života izvlačiti samo ono što je lijepo. Tada se rodila ta ideja da Zadužbina “Petar Kočić” iz Banje Luke objavi moju knjigu pjesama. Sve to mi je vratilo nadu da, ipak, vrijedi živjeti i izvući iz sebe ono što je najbolje. Nastojaću da sve svoje vrijeme posvetim pisanju, ali mislim da će ovo, ipak, biti moja posljednja pjesma.

Tanja Gatarić, Nezavisne novine

Red je na kraju vidjeti i onoga koji je sve ovo i “zakuhao”.
Vlado Dijak


Jedna neostvarena ljubav





[Edited by Dajdza on 13-01-2012 at 06:44 GMT]

Nije bas zgodno putovati avionom po ovakvom nevremenu.
http://www.24sata.info/vijesti/svijet/83513-VIDEO-Nemojte-pogledati-ovaj-snimak-ako-bojite-letenja.html
Svako slijetanje bilo je rizicno.