OŽIVI MENE, NOĆI...


Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
Kô tice kad ih gone iz gnijezdâ,
Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.

Jedva sam čekô na ove trenutke
S nemirom srca i sa bolom grudi;
Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba što nam rađa lútke.

Oživi mene, noći bogom dana!
Stupi, i tiho preko mojih rana
Položi tvoje meko, toplo krilo!

Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
Negdje daleko, neznanoj slobodi,
Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!
A. Šantić

hrabrost


nije to hrabrost
kojom te pozdravljam
dok odlazim
samo obično sjećanje na dane
skrojene oštrim škarama
i svilenim koncem
pripojene uz vene

nije to hrabrost
kad ti šaljem
sve želje unatrag
obojane
prahom srebra iz tvoje tuge
i malom dozom
neprozirnosti

nije
ne zamjeri

to je samo ime odluke
što se skriva
iza plašta usamljenog jutra

Ivana Pavlović

OČI SNA

Čeznja veća od neba
umilnom pesmom
ruže uspavljuje bele.

U rečima ne rečenim
kupaju se zvezde
nesvesne svog sjaja.

Vetrom beskrajnim nošene
plove usnule ladje
na talasima kojih nema.

Pogledajmo se
i pocepajmo nebo uzdasima.

Bogdanka Rakić

Poslednji ostaci romantike iz bivse Yuge(nije moja);

Pucala je zora kao kora,
noc se s mukom podavala danu,
Grlio sam smrznutu Svetlanu,
Povis Save,na Kalemegdanu.

A sa vrha Nebojsine kule,
Drozd je pesmom dozivo´grlicu,
Ja nabrekoh ko topovsko djule,
Sva mi dugmad popuca na slicu.

A Svetlanu suncem obasjanu,
Od muke su spopanuli zmarci,
Pa mi nezno saptala na uvo:
"mace moje,jedu mi se cvarci.

Posle su nas nasli milicajci,
Od idile osta samo slika,
U stanici ostase podaci,
Jedne kurve i jednog pesnika..

 

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.
I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...
Boli.
Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.
A nisam ti rekla:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.
Volim te.
I volim sve sto si ti.
Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.
Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.
Bore na tvom licu i moje su.
I u tom trajanju ne znam da li sam ucinla sve za tebe
ljubavi moja.

Za tvoju ljubav ja ne molim.
Na sigurno je smjesti sad...
I vjeruj tvojoj da nevjesti
neću u pismu prolit jad.
Al´ primi mudre sad savjete:
neka pročita moje pjesme,
i neka čuva mi portrete, -
mladoženja to odbit ne sm´je.
Jer draže takvim je ludama
saznanje potpune pobjede,
već prijateljske sve besjede
i spomen onih nježnih dana...

A kada groša sreće zbroj
proživiš s tom dragom zlatnom
i duši već prezasićenoj
odjednom bude sve odvratno -
u moju uzvišenu noć
ne dolazi. Jer ja te ne znam.
I kako da ti pružim pomoć?
Za sreću ni ja lijeka nemam.
Ana Ahmatova

Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.
Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje. 

Snaga uspomene



Drugi u pomno postavljene mreže
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak još te nešto veže,
što — to se jedva među nama zna.
Između drugih kad me vidiš ljudi,
u govoru se često spleteš ti,
mnogo me puta tvoje srce žudi,
tražiš me okom u kom strah se skri.
Često, dok sjediš umorna k´o sada od buke,
sama, zamišljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati prošlost ta.
Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me oštro sudiš i sad još;
kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
kad tebi kaže da sam loš.
Među nama se diže tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih želja plamen neće njena
visina spriječit, da ne sukne on.
Da pamtiš ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misliš na njih, al´ mene po sili
pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.



Franc Prešern

Odluka

Zivot je sve nesto iz pocetka.
Juce i prekjuce sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.

Pa cemu onda razocaranja?
Ako je jedna ljubav - corak,
Odmah se drukcije i lepse sanja.
I kad si najvise tuzan i gorak
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis... divnije letis.

Ko je to video da decak pati?
Da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati
da volis bolje, da volis jace.
Ne da se vadis.
Ne da se tesis.
Vec da se istinski do neba smesis.

Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukcije vrede.
Zivi se svaki put iz pocetka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budes snazniji posle oluje.
I da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje.

Miroslav Antić

TI MOJ SI GRIJEH

U mislima si mojim.
U mome snu i dahu,
u svakoj mojoj kretnji.
U bijelom i u crnom,
u dodiru i mraku,
u zanosu i strepnji.
Znam prekasno je za nas
i ljubav nasu prijece,
al´ slutim da smo jedno.
K´o obala i more,
k´o jutro i k´o vecer
k´o ladja i k´o jedro.

Ti moj si grijeh
moja ljubav,
gorki pelin
suze i smijeh,
sve sto gubim,
sve sto zelim
Ti moj si grijeh,
igra vala,
igra sjene suze i smijeh,
san i zbilja jedne zene.

Jaksa Fiamengo