Gdje je nestala košarka?

Godinu 2007. bh. košarka i košarkaški radnici neće baš previše pamtiti po dobrom. Seniorska reprezentacija, koja je ogledalo (ne)rada krovne košarkaške organizacije nije se plasirala na Evropsko prvenstvo koje se u augustu mjesecu održavalo u Španiji.


Predsjedništvo Košarkaškog saveza BiH se zbog, privatnih obaveza njenih članova, rijetko sastajalo, a i kad se to desilo bolje bi bilo da nije jer skoro da nisu donijeli nijednu suvislu i logičnu odluku, a bh. košarka je još više nazadovala jer kako koja godina prolazi, prolazi i igrački vijek školovanih igrača (Firić, Halimić...).

Novih skoro da i nema jer oni su prepušteni stihiji iindividualnoj sreći da ih pogleda nešto odozgo i da pukom srećom uspiju. Zakona o sportu nema, klubovi su se zabavili sami sa sobom, načinom da prežive, tako da je ulaganje u omladinske pogone postalo luksuz. Ali je zato, neuspjeha i ludosti u 2007. bilo napretek.

Umjesto da se promijeni ranije doneseno suludo pravilo o izjednačavanju statusa domaćih igrača sa onim iz Srbije i Hrvatske, ove godine je zbog kompromisa i protažiranja pravila o četiri stranca (zna se zbog koga), samo povećana taksa za svakog dovedenog košarkaša iz susjedstva. Pa smo umjesto da se stvaraju novi Teletovići i Đedovići dobili smo još po jednog tamnoputog vanzemaljca, koji je nakon bjelosvjetske turneje (Portorika, Australije, Južne Koreje, Baltika, ponekad i treće italijanske lige) došao da pojača naš klub. Njegova plata je prava mizerija deset do dvadeset hiljada eura, koji su izdvojeni od gladnih usta nekog mladog igrača. Skoro da ti pamet stane.

Zbog toga nemamo pravila o obaveznom igranju barem dva igrača iz omladinskog pogona u prvom timu. Kako bismo i imali kad barem pola klubova nema vlastite omladinske pogone. To je za njih jednostavno luksuz. Bh. košarka u 2007. godini nije dobila ni sponzora lige, koji bi pokrio barem putne troškove klubova, ali zato imamo (ne)stručne komisije koje niko ne pita ništa kad se postavlja selektor, ali kad ga neko želi maknuti, uključuju se i izglasaju ono što im se kaže. Imamo i farsu oko smjene selektora, ali još ne znamo imamo li selektora.

Imamo sve, a nemamo zapravo ništa. Samo iluziju da smo važni zato što je neki naš klub davne 1979. osvojio evropsku titulu i zato što smo nekad imali veličine poput Mirze Delibašića. Sretna nam bila Nova 2008. godina i ne ponovila se 2007. jer ako se nastavi gdje smo sada stali, košarka bi se mogla naći na listi ugroženih sportova u BiH. – piše Oslobođenje
 

Nikad siromašnije

Nikada nije bilo lakše izabrati najbolje sportiste Bosne i Hercegovine, kao u ovoj godini na izmaku.


Nije to zbog toga što je bilo vrhunskih rezultata, već zato što se uspjesi naših najboljih sportista mogu nabrojati u dva, tri reda. Ponuda nikad siromašnija, ali potpuno odražava kakva je briga države za sport. Još da nije onih upornih entuzijasta, koji i posljednji fening i minutu slobodnog vremena nesebično daju sportu i sportistima, rezultati bi bili bijedni.

Markica Dodig, boćar čudesno mirne i precizne ruke, još jednom se okitio titulom najboljeg na svijetu. Dvoje je atletičara, Lucija Kimani i Hamza Alić, ispunilo olimpijsku normu, kao i džudista Amel Mekić, a tradicionalni su već postali uspjesi karatistkinja i karataša na najvećim takmičenjima i - to je to. Bar što se tiče učešća na velikim takmičenjima.

Ne krivite sportiste
Doduše, ne smijemo za to kriviti sportiste. Za naše okvire ogromni su uspjesi svih onih mladih talenata, koji su se uspješno nosili sa svojim vršnjacima na brojnim niže rangiranim takmičenjima, međunarodnim mitinzima kada se zna u kakvim uslovima rade i treniraju.

Ostale su mi u sjećanju riječi jednog trenera mladih nogometaša kada se vratio sa turnira iz inostranstva na kome je njegova ekipa služila za popravljanje gol-razlike: Izađe moja ekipa na teren, i dok se mladići dive kako je ravan teren i zelena trava, utrpaju nam dva-tri komada. Kako onda da se igra ravnopravno, - sa smijehom je komentarisao.

Ruku na srce, kada se pogleda u kojim uslovima rade naši sportisti, čast izuzecima poput Širokog Brijega i još nekih rijetkih, dobro je da ima iole uspjeha. Prašnjavi ili blatnjavi nogometni tereni, u zavisnosti od godišnjeg doba, hladne sale, svlačionice bez tople vode... To je naša stvarnost koju moramo zahvaliti bh. političarima.

BiH je jedina zemlja na svijetu, valjda, koja nema zakon o sportu na državnom nivou, koja nema ministarstvo za sport, vrhovnog sportskog tijela... a onda nema ni strategije razvoja ni sporta. Možda to narodnom predstavnicima i odgovara? Jer, ako daju pare za sport, ostaće njima manje za raspodjelu. Kako bi se onda povećavale plate, dnevnice, šetalo po zemlji i svijetu? Da se deseti dio od toga daje za sport, gdje bi nam bio kraj?

Trebalo bi tri člana radne grupe Parlamentarne skupštine BiH odvesti u jednu od neuslovnih dvorana i zatvoriti ih tamo dok ne usaglase tekst zakona. Dogovorili bi se za pet minuta, samo da pobjegnu odatle. Iz udobnih poslaničkih klupa i kabineta lako je, da ne upotrebim neku riječ koja bi se mogla okvalifikovati kao nepristojna, otezati, odgađati unedogled.

U red za crkavicu
Ipak, ministarstva za sport postoje na nivou Federacije i kantona, ali su povezana po nekom naslijeđu uz kulturu. Kultura i fizička kultura zvuči nekako srodno, ali kada se zna da su ministri gotovo po pravilu “kulturnjaci“, da na federalnom nivou ni nema zakona o sportu, a kantonal nisu toliko uopšte ni da ih se ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep, onda nije ni čudo što se pare za sport određuju ona ko “od čibuka“, ili k’o jednokratna hedija - nagrada za uspjehe.

Dosjetili su se ove godine u federalnom Ministarstvu kulture i sporta i novom načinu raspodjele budžetskih sredstava konkursu. Ko hoće pare, treba da se prijavi, lijepo obrazloži potrebe, stane u red i - čeka.

Crkavicu će dobiti onaj ko napiše najljepše, a ne onaj kome najviše treba. Demokratski. Kažu da sve probleme treba ostavljati u staroj godini, Novu dočekati sa lijepim željama. Zato, dragi sportisti i sportski radnici, ukoliko želite uspjeha u nastupajućoj godini, zasucite rukave, uzdajte se “u se i u svoje kljuse“, možda ćete nešto i postići.

Na državu i političare ne računajte, izuzev ako postignete nekakav rezultat pa trebate da poslužite kao kulise za predstavu - uspjesi bh. sporta
 

Tucnjava igraca Hajduka i Dinama - SNIMAK

citat:

---

APSOLUTNO sve je bilo tu. Sjajna atmosfera, pune tribine, ugođaj kakav već dugo nismo vidjeli u Ledenoj dvorani. Na terenu bijeli i modri, vječni rivali u vječnom derbiju. I to drugi dan zaredom. Nakon što su jučer Hajdukovci u nadmetanju s Dinamom na finalnom turniru ispustili naizgled sigurnu pobjedu, u polufinalnom dvoboju slavili su zasluženo, rezultatom 2:1, u utakmici koju su obilježile razbuktale strasti, kako na tribinama, tako i na terenu. sjajna, borbena atraktivna predstava na žalost, rezultirala je sveopćom makljažom Bilih i Modrih na travnjaku. Suci su imali pune ruke posla nakon što su u obranu časti krenuli i igrači s obje klupe, a formalnosti radi, crvene kartone pokupili su Buljat, Gabrić, Carlos i Mandžukić. Upravi je odbor Prve HNL odlučio da kažnjeni Hajdukovci mogu igrati u finalu.

---

citat:

---

harambasic wrote:
Tucnjava igraca Hajduka i Dinama - SNIMAK

citat:

---

APSOLUTNO sve je bilo tu. Sjajna atmosfera, pune tribine, ugođaj kakav već dugo nismo vidjeli u Ledenoj dvorani. Na terenu bijeli i modri, vječni rivali u vječnom derbiju. I to drugi dan zaredom. Nakon što su jučer Hajdukovci u nadmetanju s Dinamom na finalnom turniru ispustili naizgled sigurnu pobjedu, u polufinalnom dvoboju slavili su zasluženo, rezultatom 2:1, u utakmici koju su obilježile razbuktale strasti, kako na tribinama, tako i na terenu. sjajna, borbena atraktivna predstava na žalost, rezultirala je sveopćom makljažom Bilih i Modrih na travnjaku. Suci su imali pune ruke posla nakon što su u obranu časti krenuli i igrači s obje klupe, a formalnosti radi, crvene kartone pokupili su Buljat, Gabrić, Carlos i Mandžukić. Upravi je odbor Prve HNL odlučio da kažnjeni Hajdukovci mogu igrati u finalu.

---

---

Rukometaši Bosne i Hercegovine su u subotu navečer ostvarili značajnu pobjedu nad reprezentacijom Finske i došli na korak do baraža za Svjetsko prvenstvo. Naime, u subotnjoj utakmici u dvorani “Mirza Delibašić“ KSC Skenderija sve je izgledalo drugačije od onoga što se odigravalo u Finskoj. Smanjen je broj tehničkih grešaka i time je mnogo toga dobiveno. Vanjska bekovska linija Doborac-Obradović-Prce je mnogo bolje funkcionisala i to je rezultiralo rezultatom od 31:28.

Oslobodjenje......  

WRC 2008: Leb vozi za istoriju
Sa startne rampe 76. Relija Monte Karlo Sebastijan Leb startovaće za istoriju. On, Kankunen i Makinen imaju po četiri naslova svetskog prvaka. Samo on i Makinen uspeli su da te titule osvoje u uzastopnim godinama. Ali, niko nije postao svetski WRC šampion pet puta, a takva prilika ukazuje se Francuzu u sezoni koja nam donosi 15 relija, prelazak na kontrolisane Pireli gume i, konačno, porast broja proizvođača-učesnika na četiri.

Od Velškog relija ´07 do Monte Karla ´08 prošla su samo 53 dana. Nominalno kratka pauza, dovoljna za preraspodelu snaga, testove i promotivne aktivnosti. U penziju smo ispratili Markusa Gronholma, već i ta činjenica mogla bi da učini da Leb ima i lakši posao nego 2006. i 2007. Još jedan argument za Seba: Sitroen C4 ga je već u prvoj godini dovezao do naslova šampiona, i stvarno ne bi smeo da u svojoj drugoj WRC sezoni bude lošiji.

BP Ford, domen Finaca
Finski duo ostao je... finski duo. Hirvonen je od učenika i pratioca promovisan u prvu violinu BP Ford Abu Dabi ekipe. Pretpostavljeno rešenje za drugi auto bilo je ono koje je tim i odabrao: pridošlice su prošlogodišnji Stobartov tandem Jari-Mati Latvala i Mika Antila. Zanimljivo je da su Fordove zvezde i mlade i iskusne, verovatno obojica šampioni u nastajanju. Hirvonen ima 27 godina i 70 WRC startova, Jari-Mati rođen je 1985, a već je sakupio 52 WRC vožnje. Ford ih je tokom poslednjih pet godina držao na oku i konačno ih učinio timskim kolegama. Treći auto ponovo će voziti Kalid Al Kasimi, što je u tesnoj vezi sa sponzorstvom sa Srednjeg istoka.

Miko je dokazani pobednik (Australija ´06, Norveška, Japan i Vels ´07), Latvalin najviši domet je treće mesto u Irskoj 2007. Mlađi Fordov Finac je brz, ali još uvek previše nestrpljiv za sopstveno dobro. Ova godina za njega će najpre biti ispit zrelosti, faza učenja i sazrevanja u velikom timu. Pohod na titulu svetskog prvaka verovatno je zapisan u zvezdama, ali ne treba ga očekivati sada. Prema pokazanom, od mlađih vozača, Latvala obećava najviše i Ford može da bude zadovoljan što ga ima na svojoj strani.

Glavni deo tereta je na Hirvonenu. Njega krasi i jedan suštinski bitan kvalitet: konstantnost u plasmanima. Miko je startovao na 32 relija za volanom Forda, od toga nije završio samo dva. Prošle godine je bio jedini fabrički vozač koji je na cilj stigao svaki put i, osim na Korzici, svaki put je osvajao bodove. Ako već ne po brzini, po stalnosti u rezultatima podigao se na Lebov nivo, a u 2007. ga je i premašio. Ipak, potreban je veliki talas inspiracije i novopronađenog majstorstva da ga, preko Leba, iznese do trona. Nekako izgleda da za to još nije kucnuo čas

Suzuki SX4: ovo je pravi debi
Suzuki je prošle godine nastupio na Korzici i u Velsu, ali to je bila samo velika test sesija i opipavanje pulsa. Prava WRC avantura i puna takmičarska sezona za SX4 započinju sada i dobro je da u WRC stiže novi proizvođač. Piloti su Toni Gardemajster i Per Gunar Anderson. Finac treba da u projekat unese ogromno iskustvo na svim podlogama i veštine kada su testovi i razvoj automobila u pitanju.

Garde je vozio za fabričke timove Seata, Škode i Forda, a u poslednje dve sezone mučio se da nađe angažman i sporadično se, ali s priličnim uspehom, pojavljivao za volanom Pežoa, Micubišija i Sitroena. Anderson je jedini vozač koji je JWRC kategoriju osvajao dva puta, obe titule izborio je sa Suzukijem (2004. sa Ignisom, 2007. sa Sviftom), pa je ovo i nastavak saradnje i priznanje za dosad postignuto. Šveđanin je najzad stigao u reli elitu, njega tek očekuje ozbiljan proces privikavanja na novu trkačku mašinu i sasvim drugačiji koncept od onog u kojem se pokazao trofejnim (sa Super 1600 na WRC automobil).

U Suzukiju ne očekuju nikakve brze uspehe, pošto u WRC-u polaze od nule. Nije tajna da rezultate sa Korzike i iz Velsa smatraju lošijim od očekivanih, ali su u trkačkim uslovima otkrili probleme koji bi im promakli u redovnom testu. Iz ekipe tvrde da performanse Sitroena, Forda ili Subarua mogu da dostignu tek za godinu ili dve, a nezvanično se čuje i da je SX4 "rođen spor" i da će eventualni napredak biti vrlo težak.

Stobart pokrio sve opcije
Stobart ekipa odlično je prošla u raspodeli karata pred sezonu 2008. Pre tri sezone, sve je izgledalo kao spoj ambicije špeditera Edija Stobarta da uđe u WRC i potrebe Malkolma Vilsona da smesti svog sina Metjua i servira mu auto za učenje. Prošle godine tu je došao stariji brat Solberg, zablistao Latvala, pa nikom nije bilo mnogo bitno što je Stobart i auto-škola za "Slowsona" ili "Wilslowa". Povrh svega, malo im je nedostajalo da se kao poluprivatnici plasiraju na treće mesto u timskom poretku, što je i potvrda ojačanja ekipe, ali i pada Subarua.

A sad je i bolje: Ford namerava da do proizvođačke titule stigne tako što će i njegov M2 tim otimati bodove Sitroenu, napadom na slabiju kariku u francuskom lancu – Danija Sorda. Potez ima šanse da uspe, jer Sitroen nema svoju M2 postavu koja bi "vratila uslugu" Fordovim vozačima. Stobart je dobio lavovsku pomoć: stigao je Italijan Đanluiđi Gali, ostali su Hening Solberg i Metju Vilson, uključivaće se i Belgijanac Dival. Auto je Fokus RS WRC 07, evolucija modela koji ih je sjajno poslužio 2007.

Gali (najzad) ima celosezonski angažman i na svih 15 relija nominovan je za osvajača ekipnih bodova. To je dokaz sasvim osnovane vere da Điđi može do poena na svim podlogama i u svim uslovima. Drugi osvajač timskih bodova biće određivan od trke do trke, na asfaltu Montea za atak je određen Fransoa Dival. Aduti Solberga starijeg leže u vožnji na snegu i makadamu, a "Vilsonov mali" verovatno će biti nominovan u Velsu, pošto mu je to kućni reli.

Gali ima menselovski karakter, kad je za volanom, on se bori sa sobom, zakonima fizike, automobilom, stazom i suvozačem. Njegova vožnja je stara škola, brutalna i agresivna, spektakl za gledanje. Điđijev karakter šoumena dolazi do izražaja kada, recimo, na superspecijalu na Algarv stadionu oduševi publiku tako što navuče dres portugalske fudbalske reprezentacije. Najkoloritniji i lik sa najviše harizme u šampionatu, Gali je neprocenjiv dobitak za reli, pa makar nijednom ne pobedio. Zreliji pristup ne bi mu škodio, iako bi sa 35 godina zreo morao da bude. I Gali je vodio ogorčenu bitku da se održi u WRC-u tokom 2006. i 2007, vozeći privatni Micubiši, Pežo i Ksaru. Tih vožnji bilo je malo, pa je Điđi je izgubio takmičarski ritam i zatražio (i dobio) "rezultatsku poštedu" na početku sezone, dok bolje ne upozna svoju novu mašinu.

A Subaru čeka Godoa…
Po svemu sudeći, Subaru očekuje još jedna sumorna godina. Ekipa je digla ruke od razvoja Imprece WRC 2007 i u novi šampionat ulazi skromno: Solberg i Atkinson startovaće u prošlogodišnjim, neuspešnim automobilima i moliti se za čudo. Dok se Norvežanin i Australijanac budu maltretirali na uvodnim relijima, sva snaga tima biće iskorišćena u pripremi naslednika, čiji se prvi reli najavljuje za Akropolis, ali taj termin nije izvestan. Impreca WRC ´08 je u fazi testiranja i prošla je sistemske provere, borba za performanse i izdržljivost tek sledi. Zvanični test vozač je Marko Martin, pa je budućnost Subaruovog WRC projekta sada i bukvalno u njegovim rukama.

Mnogi optužuju Dejvida Ričardsa i Prodrajv da su razapeti na isuviše strana – reli, trke izdržljivosti, neostvareni F1 tim – i da zbog toga Subaru u WRC-u neprestano podbacuje. Poslednja pobeda nekadašnjih šampiona datira iz 2005 (Vels), prošle godine Solberg je ulovio tek dva podijuma. Zbog uštede resursa namenjenih novom automobilu, čak je i prateći trkački personal redukovan. Ekipa ističe da novu Imprecu sprema tako da ona od prvog dana bude konkurentan automobil. Ako išta, samo bi takav povratak mogao da popravi već zasenčeni renome – kad god taj "prvi dan" bude stigao.

Sitroen po starom
Možda je čudno što Sitroen ostavljamo za kraj, ali tamo se u međusezoni nije desilo ništa posebno zanimljivo. Francuzi nastavljaju sa tandemom Leb-Sordo i automobilom C4, koji je prošle godine prošao najteži zamislivi ispit, jer je u prvoj sezoni Sebastijana dovezao do titule prvaka sveta. Račune bi možda mogle da im pomrse nove gume, ali, tu svi u rukama imaju identične karte, a Leb se odavno pokazao kao majstor da iz pneumatika izvuče maksimum. Sordo je pokazao da je majstor za asfalt, na makadamu nije posebno napredovao spram 2006; sve je to još nedovoljno za nekog ko je svojevremeno smatran za novog Sainca.

Iz ekipe najavljuju odmeren pristup početku sezone, pošto je prelaz na Pireli primarni izazov i zahtevaće vreme adaptacije. Pobede li Leb i Elena u Monaku, biće im to peti put, i postaće najuspešniji tandem najčuvenijem reliju na svetu.

Sitroen nema M2 tim, ali u izgledu je vozačko pojačanje. Estonac Urmo Ava ove godine voziće deset relija u automobilu C4, uz punu tehničku podršku inženjera Sitroen Sporta. Očekuje se da se ova operacija odvija zajedno sa glavnim timom, mada Avu zvanično za učešće prijavljuje WRT Estonija. Dvadesetosmogodišnji vozač stekao je ime kao dvostruki vicešampion JWRC kategorije 2006. i 2007. za volanom Suzukija.

Svima Pireli i svima isto
Ove, iduće i 2010. godine Pireli je jedini snabdevač WRC-a pneumaticima – na FIA tenderu pobeđen je Mišlen i njegov brend BF Gudrič. Unifikacija je jedna od mera za smanjenje troškova u reliju, a u tom cilju, drastično je sužen broj varijanti koje će ekipe imati na raspolaganju. Svima sleduju pneumatici jednake šare, konstrukcije i mešavine. Umesto pravog izbora guma po tim kriterijumima, postaće najvažnije ko bolje ume ih da sačuva, odnosno da iz onog što mu se da izvuče maksimum.

Nove gume više ne sadrže penastu strukturu koja se naduvava u slučaju gumi-defekta i sprečava da se pneumatik ispumpa. Ona je zabranjena pravilima, pa će vozači morati da menjaju gume ukoliko ih probuše, a dozvoljeno je poneti dve rezervne. Očekuju se korekcije stilova vožnje, oprezniji prilaz i manje sečenja krivina, jer će defekti koštati previše vremena, a unapred se strahuje od oštrih ivica šljunka u Meksiku i Grčkoj.

U osnovi, Italijani prave tri vrste pneumatika, za asfalt, makadam i sneg/led, s tim što ove poslednje mogu biti sa spajkovima ili bez njih. Nove gume dizajnirane su s ciljem da budu najjače i najotpornije moguće, sa debljom karkasom i zidovima.

76. Reli Monte Karlo
Prvi od petnaest ovogodišnjih relija je, tradicionalno, Monte Karlo, najprestižniji, možda i najnepredvidljiviji događaj sezone. Karakter hazardne igre daju mu vremenski uslovi koji variraju često i na jednom brzinskom ispitu: on može da počne po suncu, a završi na ledu i snegu. Monte je i najstariji i verovatno najpoznatiji reli šampionata, ove godine vozi se 76. put.

Jedino Reli Monte Karlo ima četiri dana takmičenja. Sastoji se od 19 brzinskih ispita, na štopericu se vozi 365,09 km, a ukupna distanca je 1.481,25 km. Kao i prošle godine, baza je u 450 kilometara udaljenom gradu Valansu, a otvaranje podrazumeva dva noćna brzinska ispita, u četvrtak, 24. januara. Dvanaest narednih specijalaca voze se u petak i subotu. U Monako se stiže u nedelju, kada su na rasporedu legendarni Turini prevoj i superspecijal na gran pri stazi na ulicama.

Ako je vreme suvo i blago, kažu, Monte je klasičan asfaltni reli. Kad je vreme loše i nestabilno, i najstručnije prognoze se izjalovljuju. Zimski ambijent je 2007. izostao, za ovu godinu je ceo reli pomeren nedelju dana kasnije kako bi se naišlo na sneg, ali ga na trasi nema, a prognoze ga ne najavljuju. Asfalt i pored toga može da bude vlažan, ili prekriven ledom na osojnim stranama planinskih prevoja. Za Monte Karlo, zbog specifičnih uslova, Pireli pored nove meke PZero gume za asfalt donosi i opcione zimske Sotozero pneumatike, sa spajkovima i bez njih.

Istorija koja se piše uživo
Potpisnik ovih redova veruje da će Leb i ove godine biti šampion sveta, a to verovanje potkrepljuje sledećim. Kada se saberu rezultati svih prošlogodišnjih relija koje su on i pretpostavljeni izazivač Hirvonen završili, Francuz je u prednosti od skoro 16 minuta. Drugim rečima, u deset slučajeva je Seb bio brži od Mika, samo u Finskoj i Velsu bilo je obrnuto. Norveška, Italija i Japan, gde Leb nije ni završio, nisu ušle u proračun, kao ni Korzika, gde je Alzašanin pobedio, a Finac klasifikovan sa 22 minuta zaostatka, po super-reli pravilima.

Šta se od Velsa do danas moglo dogoditi pa da Sebastijan na godišnjem nivou izgubi toliku prednost? Po dubokom uverenju vašeg novinara – ništa. Leb je elegantni perfekcionista, umetnik za volanom i apsolutni favortit za petu vozačku krunu, a Ford ima bolje izglede od Sitroena da se dočepa proizvođačke. Neće "plavi oval" to izvojevati samo brojnošću svoje ekipe, nego angažovanjem stvarno dobrih i raznovrsnih vozača. Sitroen igra na čoveka, Ford na ekipu, konačan rezultat biće i odraz ovih prioriteta. Jedino ako se C4 baš zagrcne na novim Pireli gumama, a one istovremeno budu savršeno prijale Fordu i, recimo, Hirvonenovom stilu vožnje, pobednički pehar mogao bi da na kraju godine promeni vlasnika.

WRC kalendar 2008.
24-27. januar: Reli Monte Karlo
8 -10. februar: Švedski reli
28. februar - 2. mart: Reli Meksiko
27-30. mart: Reli Argentina
24-27. april: Reli Jordan
16-18. maj: Reli Italija – Sardinija
29. Maj - 1. jun: Reli Akropolis
13-15. jun: Reli Turska
31. jul - 3. avgust: Reli Finska
15-17. avgust: Reli Nemačka
28-31. avgust: Reli Novi Zeland
2-5. oktobar: Reli Španija, Katalonija
10-12. oktobar: Reli Francuska, Korzika
24-26. oktobar: Reli Japan
28-30. novembar: Vels reli Velika Britanija

 

elhamdulila, vadit ćemo se u revanšu.

Hokej na ledu: Bosna i Hercegovina - Grčka 1:10  

što ti je prednost domaćeg terena ...

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u hokeju na ledu u posljednjem susretu kvalifikacionog turnira za nastup na Svjetskom prvenstvu Treće divizija, večeras je u Olimpijskoj dvorani Zetra u regularnom toku poražena od selekcije Armenije sa 1:18.

no glede i unatoč ...

Strijelac jedinog pogotka za BiH bio Denis Mrkva.

Međutim, susret je službeno registriran 5:0 u korist reprezentacije BiH, jer su gosti u svojim redovima imali nekolicinu nepravilno registrovanih igrača s američkim pasošem.

mislili su nas yebavat haa ...




[Edited by RPM on 17-02-2008 at 22:04 GMT] 

citat:

---

RPM wrote:
što ti je prednost domaćeg terena ...

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u hokeju na ledu u posljednjem susretu kvalifikacionog turnira za nastup na Svjetskom prvenstvu Treće divizija, večeras je u Olimpijskoj dvorani Zetra u regularnom toku poražena od selekcije Armenije sa 1:18.

no glede i unatoč ...

Strijelac jedinog pogotka za BiH bio Denis Mrkva.

Međutim, susret je službeno registriran 5:0 u korist reprezentacije BiH, jer su gosti u svojim redovima imali nekolicinu nepravilno registrovanih igrača s američkim pasošem.

mislili su nas yebavat haa ...




[Edited by RPM on 17-02-2008 at 22:04 GMT]

---

Sergej Barbarez ostario? Tko to kaže, tko to laže...
Thursday, 21 February 2008
Sergej Barbarez bio je dvostruki strijelac u uvjerljivoj pobjedi (5:1) Leverkusena nad Galatasarayem čime je zasluženo ponio epitet igrača utakmice.

Apotekari su Blitz kriegom u samo deset minuta (od 12. do 22. minute) stigli do prednosti od 3:0 čime su praktično osigurali prolazak u osminu finala Kupa UEFA s obzirom da je prva utakmica u Istanbulu okončana bez pogodaka. S dva pogotka u drugom dijelu Leverkusen je dotukao tursku momčad koja je počasni pogodak postigla iz penala u 87. minuti.

Da gledatelji na BayAreni neće gledati istanbulsku reprizu bilo je jasno već na samo početku kada je Sergej Barbarez iskoristio centaršut Kiesslinga i udarcem glavom doveo svoju momčad u vodstvo. Već u narednoj minuti Kiessling ulogu asistenta mijenja ulogom strijelca te lijevom nogom nakon dodavanja Schneidera šalje loptu za leđa gostujućeg vratara Orkuna Uşaka. Nekadašnji kapetan bh. selekcije u 22. minuti se ponovo upisuje u listu strijelaca kada nakon centaršuta Barnette prizemnim udarcem lijevom nogom još jednom matira Uşaka.

Sa par izmjena u poluvremenu gostujući trener Feldkamp bezuspješno pokušava razbuditi svoju uspavanu momčad. Novi šok im zadaje Haggui koji nakon 10 minuta igre u drugom poluvremnu iz slobodnog udarca povisuje na 4:0, a pet minuta kasnije Servet Çetin u šesnaestercu faulira Kiesslinga, a siguran izvođač penala je Schneider.

U 65. minuti uz praćen gromoglasnim apaluzom s tribina igru napušta Sergej Barbarez, a u finišu susreta počasni pogodak za Turke postiže Barusso (na posudbi iz Rome) iz penala dosuđenog nakon što je Haggui igrao rukom.

Nogometaši Leverkusena odlaze pozdraviti navijače ali bez Sergeja Barbareza koji kao najbolji igrač susreta odlazi do improviziranog studia na ugodni razgovor s novinarima DSF-a.

sportin.ba

Golove mozete pogledati na slijedecim linkovima:

http://www.dailymotion.com/video/x4geb7_leverkusen-51-galatasaray10barbarez_sport

http://www.dailymotion.com/video/x4gejf_leverkusen-51-galatasaray30barbarez_sport