M.Selimovic, Tvrdjava:- Tuga i smijeh

Prvi put sam sve ovo ispricao jednoj djevojci, i prvi put ovako, u nekoj vezi, od pocetka do kraja.
Tako sam i sam sebi slozio razloznu pricu, koja se dotle gubila u komesanju odvojenih dijelova, u magli zebnje, u nekom zbivanju van vremena, mozda i izvan nekog odredjenog smisla, kao tezak san koji ne mogu ni da prihvatim ni da odbacim.
A zasto bas njoj, i zasto o ovome, nisam mogao ni sam sebi objasniti. Ucinilo mi se da zna slusati, razumjeti svakako nece, a slusanje je vaznije od razumijevanja. Iskustvo me naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao.
Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je negdje u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocne da shvata. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije. A ona je zeljela, i vise nego sto sam se nadao. Dok sam pricao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me mozda i naveo na neocekivani razgovor, a zamijenilo ga nesto nenadno zrelo, i tuzno. Rekla je samo: - Boze, kako su ljudi nesrecni. A ja se toga nisam sjetio, iako mi se cini da sam upravo o tome mislio.
Misao nije narocito duboka, ni nova; to ljudi govore otkako su poceli da misle.
I nije me toliko iznenadila misao, iako je nisam ocekivao, vec uvjerenost s kojom je izrecena.
Kao da je otvorila svoj najtajniji pretinac, otkrivsi se preda mnom, otkrivsi se prvi put pred ma kim, tako, do kraja. I bio sam srecan sto sam makar na nesto u drugom covjeku naisao prvi put, i samo radi mene. Ime joj je Tijana, kci je pokojnog Mice Bjelotrepica, hriscanina, ubijenog rukom nepoznatih i nepronadjenih ubica, prije dvije godine, kad je s curcijskom robom posao na vasar u Visegrad.
Vlasti nisu ni dugo ni pazljivo trazile ubicu, po cemu se moglo zakljuciti da nisu ceznule za istinom, ili su je znale, pa su pustile da sve pokrije zaborav.
Sve neobicno, sve kako ne treba.
Ali nisam ni ja birao prilike, nisu ni prilike mene: susreli smo se, kao ptica i oluja.

[Edited by ayna on 03-04-2009 at 21:28 GMT] 

Vrijeme nije samo rijeka

“Vrijeme nije samo rijeka, koja se neprestano izliva iz korita, tako da covjek mora da bježi, dok ona plavi sve iza njegovih ledja, da ne mora da bježi u buducnost, praznih ruku, bez icega, dok mu reka briše tragove sa svakim korakom, neprestano, kad iz jedne sekunde ulazi u drugu. Samo naša beznadežna uskladenost, umor cula, nestvarna snaga sjecanja i navika, koja nas štiti, vidi to nepoznato u ocima kada ih otvorimo ujutru, izbaceni talasima na obalu još jednog nepoznatog dana. Svakog jutra stupamo na nepoznato mjesto, i ostaju nam samo slaba i prevrtljiva sjecanja, koja nam govore ko bismo mogli da budemo. Nepovezana, pohabana sjecanja, koja više ne prave razliku izmedu svijeta kroz koji smo usput prošli i sijenki koje je on bacio na izbušenu vjetrovitu glavu, dok smo bježali naprijed, sve dalje. Ponekad savladamo strah od spoticanja i okrecemo se da pogledamo poslednji put, jer ne razumemo to nepoznato što nam ide u susret, i rijeci kojima cemo ga nazvati, ipak ce biti beznadežno neadekvatne, i tako bježimo od razaranja vremena, unazad, dok ne postanemo ništa drugo do prica koja govori o svemu što smo propustili.”
Kristijan Grendal

[Edited by ayna on 03-04-2009 at 21:33 GMT] 

Ogledalo je simbol srece.
Ogledalo je simbol srece.
Zasto da lazem?
Ja sam danas plakao i gotovo bez suza, ali sam plakao, tu na ovom stolu, s grcem u grlu i licem na hladnoj hartiji.
Oko mene cvjeta nov kraj proljecem.
Srecno sam zaboravio puteve tuznih dviju godina, ali ogledalo ih je upamtilo i sacuvalo.
I.Andric  

Boli me jedna zena svuda po tjelu.

To je ljubav.
Pokusacu da se sakrijem ili pobjegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strasnom snu.Lijepa maska se promenila, ali, kao i uvjek, jednistvena je.
Cemu moji talismani: bavljenje knjizevnoscu, nepouzdana erudicija, ucenje rjeci koje je koristio ostri sever da opjeva svoja mora i svoje maceve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obicne stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratnicke sjeni predaka, bezvremena noc, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mjera moga vremena.
Vec se vrc razbija na izvoru, vec covjek ustaje na cvrkut ptice, potamnjeli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donjela spokoj.
To je, vec znam, ljubav: nemir i olaksanje kad cujem tvoj glas, cekanje i secanje, uzas zivljenja u buducnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradjbinama.
Ima jedan ulicni ugao kojim se ne usudujem da prodjem.
Vojske me vec opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.) Ime jedne zene me odaje.
Boli me jedna zena svuda po tjelu.
Horhe Luis Borhes - Pretnja  

O, samo to ne…
O, samo to ne…
Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica. Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajuci stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa… Ali, suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila. Trudeci se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajuci nezrelo da privucem njenu pažnju. Neuspešno… Ne znam kada je pocela da me gleda, ali nije prestala ni kada sam podigao glavu i pogledao je ravno u oci. Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osecaj.
Djordje Balasevic  

Dervis Susic - NEVAKAT

"Od prelaska Save kupe se u njemu nekakav zal i jed.Zapusteni zirati,razriveni putevi,isprovaljivane ograde,sela i kasabe bez glasa.Svijet dronjav,sutljiv,nepovjerljiv.Malo ko radi,sve se zbjeglo u stare,od vremena ogubavjele kuce,cuti i zuri napolje,ceka nesta,kameni se,kao da je svu Bosnu pritisnuo neizmjeran cemer nekakvog poslednjeg nepopravljivog gubitka,pa sva,i tlem i nebom i oranicom i kucom i umornim okom goveceta i mraznim licem cutljivog zitelja,dotrajava posljednje dane gaseci se prije mraka i umiruci prije smrti.Ti teski tmasti utisci od prelaska na desnu Savinu obalu,pa do ovog zalosnog pogleda na avliju u kojoj je odrastao,zgomilase bol u ocajanje koje je moglo odusiti samo placom ili urlavom psovkom.

Zamalo ne drknu iz sedla -
Pa gdje ste,verdammtes Volk?
je li radni dan ili nije?
ko vam je dopustio da se izlezavate?
ustaaaaj stoko,loooos!! 

...Šta to čovjeka čini sretnim i zadovoljnim? Šta daje životu milinu i smisao? Vjera...?
Čvrsto uverenje da je život prolazan, da je na zemlji samo "musafir na nekoliko godina".
Vjera koja ga uči da će svako zlo biti kažnjeno, a da nikoga bez grijeha nema, koja uči da će svako dobro biti nagrađeno, ali tek na onom svijetu. Vjera koja govori: "Kaj se, ako osjećaš grijeh kako te mori".
Vjera čovjeku daje nadu, ona ga drži udaljena od grijeha i zla, ali ona nije svrha života, nego je naprotiv, život svrha vjeri. Jer, bez života nema vjere. Mrtvo čeljade ne vjeruje. Vjera samo zauzdava prekomjernu slast, a sladi pretešku gorčinu...

Enver Čolaković

I prvo što ona učini, zavede ga.
I prvo što on učini, pusti da bude zaveden.
Drugo što učine, obaviju svoj gijeh
tajnom, naslađujući se njime, pokušavajući ga
shvatiti.

D.H.Lawrence


Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš.
Ona te proganja zato što bježiš od nje.
Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju.
Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje.
Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom.
Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo.
Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Herman Hesse


VOLIO BIH DA ME VOLIS -J.Kaštelan

volio bih da me volis,
da budem cvijet u tvojoj kosi.
ako si noc, ja cu biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

volio bih da me volis
i da svi dani budu pjesma.
ako si izvor, i ja cu biti
u zivoj stijeni bistra cesma.


CEZNJA

Dogadja se to u jesenjoj noci kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim tko bi bio dobar, nas, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pisemo pismo.
Ispovijedali bismo mu sve sto lezi na nama.
Pismo bi mu pisali, a njega - nema.

Krleža


Babo i ja sam se bas kao i majka bojala da cu poci
kad i ti podjes.Ne zato sto nisam voljela zivot,o itekako
sam voljela taj kratki put preko mosta sto spaja dvije obale,
ali mi se ucinilo da ce nakon tebe sva ljepota splasnuti
da ce sve postati besmisao

Nura B Hubijar

Suština se očima ne da sagledati
… Zatim dodade: Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatićeš da je tvoja jedinstvena na svetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.
Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on.
Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih.
Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu. Ruže su se osećale veoma nelagodno.
Lepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovek ne može da umre za vas.
Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo.
Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova).
Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti.
Zato što je to moja ruža. I on se vrati lisici: Zbogom, reče joj on… Zbogom, odgovori lisica.
Evo moje tajne.
Sasvim je jednostavna: čovek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
Vreme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocenom.
Vreme koje sam uložio oko moje ruže… reče mali princ da bi zapamtio.
Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš.
Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio.
Ti si odgovoran za tvoju ružu… Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio.
Antoine de Saint-Exupéry

Odlican tekst

[Edited by ayna on 04-04-2009 at 22:18 GMT] 

I opet iz MALOG PRINCA
razgovor Malog princa i lisice.

Mali princ:
-Treba da pronadjem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.

Lisica:
-Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca nema koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja pripitomi me!