primus  

Intervju: Radmila Karlaš, autorka „Četvorolisne djeteline“
>Milorad Dodik je domaći izdajnik i pljačkaš!

Razgovarao: Dinko Gruhonjić


Ja sam apatrid, čovjek bez domovine, ja je više nemam definitivno, živim u nekoj zemlji koja postoji samo u mom sjećanju: Radmila Karlaš
Photo: Dinko Gruhonjić


Čovjek će u drugima prepoznavati upravo one loše osobine koje zapravo on sam nosi. A u stvari moramo da razgrnemo taj mrak, ne podnosim mrak. A glupost i zlo nanose mrak, to je toliko banalno. Moramo shvatiti da smo svi mi Bosna i Hercegovina, da Bosna i Hercegovina nije nešto imaginarno. Naša zemlja je bolesna, što znači da smo i mi bolesni. Kada mi ozdravimo, ozdraviće i Bosna. Biće teško, trajaće generacijama, ali jednom se mora početi…

"Četvorolisna djetelina" je prvi roman iz Republike Srpske koji otvoreno govori o zločinima koji su u njoj počinjeni nad Bošnjacima, o etničkom čišćenju u spisateljičinom gradu i temama o kojima se u većini slučajeva ćutalo u tom delu Bosne i Hercegovine.

Na u Novom Sadu koja je održana u četvrtak, 5. novembra, Teofil Pančić pohvalio je Karlaševu zato što se u romanu usudila da imenuje zlo. “I dalje živimo u situaciji kada zlo postaje poželjno i legalno, i kada se zlo predstavlja kao vrlina”, rekao je Pančić. Književnik Nedim Sejdinović ocenio je da će na ovim prostorima i praunuci plaćati ceh za zločine koji su počinjeni. “Na ovom prostoru nema mesta za partiotizam, jer se svaki patriotizam ovde završava ratnim zločinima i masovnim grobnicama”, rekao je Sejdinović.

Radmila Karlaš je bivša novinarka, ali se iz novinarstva povukla pre tri godine. Radila je za mnoge svetske i domaće elektronske i štampane medije, poput Glasa Amerike, BBC-ja, WDR-a, Sarajevskog svijeta, BH Dana i VIN-a, kao i za Amnesti internešenel (Amnesty International). Zbog svog javnog angažmana u zemlji i svetu, kao bespoštedni kritičar i oponent akterima razdora i nacionalističkog politikanstva na teritoriji bivše Jugoslavije, neretko je bila i u neposrednoj životnoj opasnosti u rodnom gradu Banjalluci

* U jednom intervjuu kazala si da su “male ćundare” (mali penisi, prim.aut.) jedan od mogućih uzroka zala koja su počinjena u ratu…

Pa da, zlo se manifestuje na razne načine, ono je u čovjeku i prije rata i u ratu. I onda kada bude rat onda taj neko ko ima kompleks male ćundare to ispoljava na taj način da se nekom najebe majke. Zašto je neko silovao, zašto je neko pljačkao? Pa zato što rade najniži nagoni koji su nesankcionisani, zato što je zli duh pušten iz boce. A tu je i taj jadni, smušeni libido. Bez obzira što će mu ćundara ostati mala, zlo je počinjeno.

* Znači, zlo mu neće pomoći kod erekcije?

Sigurno mu neće pomoći, džaba mu bilo!

* Kazala si na promociji knjige u Novom Sadu da se osećaš kao i cela Bosna i Hercegovina: razoreno. Da li si za ovih 14 godina od famoznog Dejtona uspela da pokrpiš rane?

Ja sam zapravo naučila da živim s tim što mi je rat učinio, i meni i mojim Bosancima i Hercegovcima. Kao što je razarana moja zemlja, mi smo s njom razarani i moramo biti spremni na to da s tim ranama živimo do kraja života, s tim ožiljcima koji užasno bole na svaku i najmanju asocijaciju na rat. A pogotovo boli u situaciji neizmirenih računa, kada je zlo još uvek živo, kada nije bilo denacifikacije, kroz koju je, recimo, prošla Njemačka nakon Drugog svetskog rata. Umjesto toga, zlo nam se danas pojavljuje u drugom obliku, zbog čega će svaki normalan čovjek i u grob sa sobom ponijeti sopstvenu iskasapljenu dušu.

* A kako je uopšte moguće živeti bez pravde?

Teško je, ali čovjek mora naći neki svoj modus da opstane u tom svemu, da li kroz sopstveni mikrokosmos, da li kroz djelovanje, da li kroz to što će reći “Ja neću da budem takav!” Možeš se boriti i kroz riječi, jer su riječi napravile haos na ovim prostorima pa kako su napravile haos, tako mogu da naprave i nešto što nije haos.

Alergična sam na ljudsku glupost, ali sam najviše alergična na licemjerje. Ovdje fali pameti, ovdje fali reda. A često se oni koji imaju malo pameti postaju licemjerni pa se ponašaju onako kako im dnevna politika nalaže. Manje zamjeram onima koji ne znaju o čemu se radi pa iz neznanja nasjedaju na neke stereotipe. Ali, oni koji znaju sve a manipulišu time, daleko su opasniji od ovih drugih jadnika.

* Da li ti zaista veruješ da ovde ima ljudi koji ne znaju šta se desilo?

Ima ljudi koji definitivno ne žele da se suoče s tim… S druge strane, i oni koji su direktno učestvovali u tom zlu ili su ga podržavali, i dan-danas brane to, žele da imaju opravdanje za sve što se desilo. Njima je jako teško da prihvate saznanje da sve to što se desilo, sve te porušene kuće i uništeni životi - da je sve to učinjeno bez ikakvog smisla. Suočavanje je zapravo najteže. Ali, hajdemo upaliti reflektore i osvijetliti zlo! A da li je teško živjeti u takvom okruženju? Pa naravno da jeste.

* A da li bi se to tvoje okruženje moglo nazvati fašističkim?

Naravno da se mogu vući paralele. To se može i naučno dokazati!

* Recimo, u slučaju same Srebrenice čak je i Vlada RS, doduše pod pritiskom, utvrdila da ima oko 20.000 osoba koje su na ovaj ili na onaj način bile direktno uključene u genocid. Kada se to pomnoži sa brojem članova porodice, prijatelja, kolega, komšija…, koji su neminovno znali šta se desilo u Srebrenici, dolazimo do zapanjujućih cifara onih koji su kolaborirali sa najužasnijim od svih zločina… Može li se onda u RS govoriti o kolektivnoj odgovornosti za zlo?

Mislim da ne može. Nije Branko Karlaš, moj otac, počinio nikakvo zlo. Hajde da poimence prozovemo svih tih 20.000 ljudi. Naravno da shvatam da je to nemoguća misija. Uostalom, i poslije Nirnberškog procesa je toliko nacista pobeglo pa je Simon Vizental čitav život posvetio proganjanju nacista, ali su svejedno neki izbjegli ruci pravde. Društvene okolnosti u BiH definitivno ne idu na ruku da se imena zlikovaca objave i da se i dalje tvrdi da zlo nije počinjeno.

* Ali, stanovnici Srbije i RS su u velikoj većini podržali zlo, tako što su glasali za Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića… Očigledno je da, bez obzira ako imaš medije, vojsku, policiju, novce…, nije moguće počiniti genocid bez tih by-standersa, bez tih “običnih ljudi” koji odobravaju - da li akcijom ili nečinjenjem – pripremu i sprovođenje genocida…

Da, to su vrlo teški mehanizmi… Uzroci zbog kojih se vode ratovi su potpuno neki drugi, a ideologija je nešto drugo. Kada se stvara ideologija, ona se vrlo perfidno osmišljava i u taj koloplet uvlači veliki broj ljudi. To nije ništa novo u istoriji čovječanstva. I tu opet dolazimo do malih ćundara, do ljudi kod kojih rade najniže moguće strasti. Kod nekoga radi strah, koji je osnov svake patologije, i kojeg podgrijavaju. Kod nekog radi zavist… Najtragičnije je kada ljudi nakon toliko godina vjeruju novinama koje su pod određenom šapom. Da ne pričamo o tome koliko su ljudi uopšte pismeni i koliko misle svojom glavom.

* A koliko je taj običan čovek zapravo saučesnik? Jer ukoliko jeste, onda je savršeno razumljivo što ne želi da se suoči sa prošlosti…

Običan čovjek traži opravdanje za ono što mu se desilo. Ima i onih koji su razočarani, koji priznaju da ovo ništa ne valja, da nema pobjednika, da jednostavno ne znaju zašto su ljudi izginuli, zašto su ostali bez svega, zašto ne žive normalan život… Kad rat krene mljeti i kada prorade ti mehanizmi, onda se običan čovjek svrstava u stado, u kojem je toplo ali malo smrducka. Iskreno, ja sam precijenila čovjeka, misleći da će uspjeti izbjeći te zamke.

* Neko je jednom rekao da je Bosna i Hercegovina u vrlo nezavidnoj situaciji, jer su joj susedi Srbija i Hrvatska pa je to kao da birate između tumora i leukemije…

Naravno! Ja se potpuno slažem s tim. Samo nas nemojte više braniti, molim vas! Ostavite nas na miru! Ali, i dan-danas smo svjedoci negativne politike tih naših susjeda. S tim što ne treba zaboraviti ni domaće izdajnike. A iza svega toga, kad se sve to razgrne, ne stoji ništa drugo nego jedna obična pljačka, jedan odvratni interes.



Photo: Dinko Gruhonjić* Kad smo već kod domaćih izdajnika, Milorad Dodik je dočekao Biljanu Plavšić i poslao avion po nju…

Pa da. On je koristio avion koji je kupio niko ne zna kako, odnosno od budžetskih sredstava, od našeg novca, sigurno ga nije kupio od svojih para. Dodik se ponašao bahato i u tom slučaju. Ali, nije bitan Milorad Dodik, već okolnosti koje su ga izrodile. Ako te okolnosti opstanu, umjesto Dodika će opet doći drugi Dodik.

* A šta je uzrok za te okolnosti?

Vrlo jednostavno: mi nismo čak ni u fazi prvobitne akumulacije kapitala, već u jednoj notornoj pljačkaškoj fazi. U pitanju je jedna obična pljačka koja se stalno zamagljuje nekakvom ideologijom, koja treba običnog čovjeka da zavede, da ne bi razmišljao o tome da nema od čega da živi i da nema šta da jede.

* A kako bi Biljanu Plavšić dočekali danas u Banjaluci?

Pa vjerovatno bi bilo ljudi koji bi izašli da je dočekaju kao “ženu-žrtvu”, jer i dalje ima dosta ljudi koji razmišljaju glavom Milorada Dodika. Ali, ja neću da razmišljam o njima, već o onoj svjesnoj manjini, koja kaže: “Mi smo gladni, dosta nam je bacanja prašine u oči”.

* Imaš li ti problem s tim što izgovaramo ime “Republika Srpska” manje-više bez problema, iako znamo ko joj je dao ime i na kakvim je zločinima nastala?

Ja sam apatrid, ja sam čovjek bez domovine, ja je više nemam definitivno. Živim u nekoj zemlji koja postoji samo u mom sjećanju. Bez obzira što živim u Banjaluci, u Bosni i Hercegovini. Takva razorena Bosna i Hercegovina je nešto što je toliko opustošeno, tragično i jadno da se ja stvarno pitam gdje je moja zemlja? Moja zemlja je ostala u meni.

* A šta ćemo sa klincima koji se rađaju u Republici Srpskoj, u Federaciji, u Herceg-Bosni?

Klinci su jednostavno produkt vremena i takvi su kakvi jesu. Zato imamo to što imamo: svako se priklonio svom stadu, svome toru pa imamo erupciju nacionalnog i vjerskog zanosa. A sve to se nosi iz kuće. Blizu je istini teza da su penzioneri najliberalniji dijelovi društva u BiH a studenti najekstremniji nacionalisti.

U BiH ništa nije raščišćeno, i dalje se živi u lažima. A Bosna i Hercegovina je stradalnik i žrtva, definitivno.

* Malo je bilo onih koji su imali hrabrosti da se otvoreno suprotstave etničkom čišćenju. Moju baku su, recimo, u Drugom svjetskom ratu spasili banjalučki Muslimani i Hrvati, koji su pisali peticiju Anti Paveliću protiv streljanja viđenih banjalučkih Srba. U ovom ratu moja mešovita familija nije imala takvu pomoć u Banjaluci. Izgleda da je ovaj rat bio daleko beščasniji od onog, malo je bilo ljudi?

Pa jeste, ali bilo je ljudi. Ja poznajem ljude koji su rizikovali život spašavajući neke druge ljude, nekih drugih nacionalnosti. Poznajem ljude kojima su bubrezi odbijani da bi ih se natjeralo u rat… Ali, o tim ljudima niko ne piše, oni su u zapećku, a herojima se proglašavaju zločinci.

* Je li možda problem Bosne što ovaj put nije bilo partizana?

Jeste, fale nam partizani, fale nam partizani…

* Kako pronaći tu četvorolisnu detelinu, te izgubljene partizane?

Izgubljene partizane treba tražiti prvo u sebi pa tek onda u drugima. Ja sam optimista. Željela sam da poručim ljudima da prvo u sebi pronadju tu četvorolisnu djetelinu, da očiste sebe od svih mogućih balasta jer tek onda mogu da idu dalje. Ja sam uvijek gledala da prvo očistim svoj sopstveni prag. Mene apsolutno ne interesuje da li će neko u Sarajevu ili nekom drugom mjestu to isto da učini. Polazim od same sebe, jer se prvo sa samim sobom mora dobro raščistiti da bi se mogli suočavati sa onim što se dešava oko nas.

* Ali, uvek je bilo slađe proviriti kroz komšijin prozor…

To je ljudski mehanizam koji je aktuelan otkako je svijeta i vijeka. Čovjek će u drugima prepoznavati upravo one loše osobine koje zapravo on sam nosi. A u stvari moramo da razgrnemo taj mrak, ne podnosim mrak. A glupost i zlo nanose mrak, to je toliko banalno. Moramo shvatiti da smo svi mi Bosna i Hercegovina, da Bosna i Hercegovina nije nešto imaginarno. Naša zemlja je bolesna, što znači da smo i mi bolesni. Kada mi ozdravimo, ozdraviće i Bosna. Biće teško, trajaće generacijama, ali jednom se mora početi…




[Edited by primus inter pares on 08-11-2009 at 23:09 GMT]

Druga Amerika
Kapitalizam, jedna ljubavna priča

Piše: Nikola Pejić

Tipični "Makjl Mur momenat" u ovom filmu predstavlja tragi-komičan pokušaj reditelja da uzme pravdu u svoje ruke i pokuša da povrati novac poreskih obveznika od Goldman Sachsa (jedne od brojnih korporacija koje su od države dobile ukupno 700 milijardi dolara za oporavak od onoga što su same prouzrokovale). Noseći praznu vreću za novac, Mur prilazi obezbeđenju impozantne zgrade u Wall Streetu gde sa komičnom nemoći pokušava da ih natera da ga saslušaju i pomognu mu u njegovom "pravednom poduhvatu“.


Najnovije ostvarenje Majkla Mura Kapitalizam: Jedna ljubavna priča, koje je svoju beogradsku premijeru imalo poslednje večeri Sinemanije, verovatno je najinteresantnije filmsko delo u poslednjih par meseci. Opus ovog politički angažovanog dokumentariste, predstavnika onoga što bismo mogli nazvati druga Amerika, prožet je radikalnom ali ne i ostrašćenom kritikom američkog društva, ekonomskog sistema, politike i kulture. Posle kultnih i nagrađivanih ostvarenja Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11 i Sicko, u kojima se bavio konkretnijim stvarima kao što su "sloboda“ posedovanja oružja, spoljna politika SAD i zdravstveni sistem, u svom poslednjem filmu Mur se vraća onome što po njemu (a i po Marksu) prožima sve ove teme i što je osnova i determinanta svega ostalog, a to je ekonomija.

Kritika velikih korporacija, deregulacije tržišta i pohlepe (koja u američkom društvu ima status vrline) bila je tema i njegovih ranih, ne toliko poznatih ostvarenja. U Kapitalizmu on donekle proširuje ovu kritiku na ceo neoliberalni ekonomski sistem Amerike (a posebno na Wall Street, kao njegov centar) pronalazeći liniju njegovog destruktivnog uticaja na demokratiju, opšte blagostanje građana pa i samu ekonomsku stabilnost i napredak. Krah General Motors-a, giganta od ogromnog značaja za američku ekonomiju i grad Detroit posebno, je tragedija na koju je godinama upozoravao. Tekuća svetska ekonomska kriza, krah tržišta nekretnina koji ju je i prouzrokovao i posledice po obične građane (sa dramatičnim scenama konfiskacija kuća zbog prezaduženosti i nemogućnosti otplate kredita) kojima se film bavi ipak su samo usputna tema, kao naručena potvrda onoga o čemu je Mur govorio od svog prvog filma i onoga što je odredio kao temu filma još pre nego je kriza i nastupila.




Glavna tema (i meta) ovoga puta je neoliberalni kapitalistički sistem kao takav, ta anglo-saksonska dogma još od sedamdesetih koja je posle pada berlinskog zida dobila i svetski zamah. Iako se na nekoliko mesta u filmu iznosi tvrdnja da je kapitalizam zlo, da je u suprotnosti sa hrišćanskim učenjem (Mur se izjašnjava kao katolik, iako se po pitanju abortusa i gej brakova ne slaže sa zvaničnim stavom crkve) zapravo se nigde ne ističe neka potpuno drugačija ideologija (npr. socijalizam) ili ekonomski sistem kao alternativa. Štaviše, Mur iz ličnog iskustva u detinjstvu, hvali i glorifikuje državu blagostanja, taj kapitalizam sa ljudskim licem, opšte mesto 50-ih i 60-ih godina u tadašnjem slobodnom svetu, čiju je opšteprihvaćenost narušila neoliberalna politika reganomike i tačerizma u SAD i Britaniji 80-ih. To je donekle zbunjujuća stvar u vezi sa porukom koju Mur želi da prenese – šta je alternativa? Revolucija sigurno nije, jer Mur prepreku u stvaranju pravednog američkog društva ne vidi u Ustavu (naprotiv, veliča ga i traži njegovo poštovanje) koji ni ne pominje tip ekonomskog sistema, niti je problem u društvenim strukturama i obrascima (naglašava solidarnost i demokratičnost u odnosima između običnih Amerikanaca). Problem vidi u suprotstavljenosti principa laissez-faire ekonomije gde se ljudi razlikuju po imovinskoj moći, i demokratije, gde su svi ljudi jednaki (jedan čovek – jedan glas).

Najbolja ilustracija ove suprotnosti je odluka (iz drugog pokušaja) američkog Kongresa da se posrnulim bankama i kompanijama dodeli 700 milijardi dolara novca poreskih obveznika. Iako je ovaj čin pravdan neophodnim za oporavak privrede, većina građana i intelektualaca je bila protiv. Smatrano je da beskrupulozne korporacije žele da učine profite privatnim, a gubitke javnim. Dobro razrađenim lobiranjem i pritiscima i ovo im je uspelo, što po Muru treba da bude znak za buđenje građana. Međutim, ostaje nejasno koji su tačno koraci koje treba preduzeti, kojim metodama i kojom dinamikom reforme treba da se odvijaju; da li Amerika jednostavno treba da prekopira institucije i principe države blagostanja iz Zapadne Evrope (veća regulacija tržišta i nacionalizacija kompanija i banaka od ključnog značaja, opšta zdravstvena zaštita, besplatno školstvo itd.) ili se zalaže za neki novi, osobeni sistem? Da li je taj "novi“ koncept možda radničko samoupravljanje, koje je na primeru jedne američke fabrike koju vode radnici predstavio kao uspešno i pravedno?

Ako stavimo na stranu političku crtu, sa kojim se možete slagati ili ne, Kapitalizam: Ljubavna Priča je dokumentarac koji nije rezervisan za intelektualce i politički angažovane. Neposredan, jasan i duhovit način na koji se Mur bavi društvenim problemima i paradoksima, čini ovaj film vrlo pitkim za širu bioskopsku publiku. Iako ne dostiže tu oštrinu, vrcavost i dinamičnost koje imaju Bowling For Columbine i Sicko (možda zbog uopštenosti i apstraktnosti teme kojom se bavi), to je i dalje tipičan Murov film. Kao i u prethodnim filmovima, intervjui sa običnim ljudima o njihovim problemima su kontrastirani sa govorima američkih predsednika i drugih zvaničnika od uticaja. Mur ismeva i banalizuje široko rasprostranjene predrasudame o „crvenoj opasnosti“ (tj. socijalizmu koji ima skoro pogrdno značenje u SAD) podražavajući ih vešto ubačenim propagandnim snimcima iz bivšeg SSSR-a.

Tipični Makjl Mur momenat u ovom filmu predstavlja tragi-komičan pokušaj reditelja da uzme pravdu u svoje ruke i pokuša da povrati novac poreskih obveznika od Goldman Sachs (jedne od brojnih korporacija koje su od države dobile ukupno 700 milijardi dolara za oporavak od onoga što su same prouzrokovale). Noseći praznu vreću za novac, Mur prilazi obezbeđenju impozantne zgrade u Wall Street-u gde sa komičnom nemoći pokušava da ih natera da ga saslušaju i pomognu mu u njegovom "pravednom poduhvatu“. Ovaj momenat sažima zapravo osnovni problem koji Mur želi da reši – otuđenost ljudi (opet taj Marks), nemoć malog, običnog čoveka pred institucijama i krupnom buržoazijom koji njegov život ignorišu ili tretiraju kao ulog zarad profita, ostavljajući ga u beznađu i bez mogućnosti da povratno utiče na odlučivanje koje može imati posledice kako po njega samog tako i po opšte dobro.

Radije bih kao Johnny Štulić prevodio Homera nego išao na turneju sa Škorom
Ante Tomić

Tko od nas nije barem jednom poželio učiniti ono što je Johnny učinio, ostaviti jedno jutro nepopijenu kavu, sići na ulicu i zaustaviti autobus, koji će nas odvesti negdje gdje nas nitko neće naći

Prljavo kazalište sastavilo je kompilaciju hitova u povodu tridesete godišnjice postojanja, ali mene bi to zanimalo, po prilici, koliko i zbornik znanstvenih radova kojim se obilježava pedeseta godišnjica djelovanja akademika Josipa Bratulića. Negdje u izlogu vidio sam CD sa slikom gladijatorske kacige na naslovnici i pomislio kako je od trideset godina Prljavog kazališta, brat bratu, dvadeset pet bilo uzaludno, suvišno, besmisleno, a gdjekad i odbojno. Jasenka Houru pamtim kada se, zajedno s Tihomirom Oreškovićem, kasnije osuđenim ratnim zločincem, natjecao za parlament na listi bizarne ultradesničarske stranke Nikole Štedula. Oreškovića i Štedula ne bih ni štapom dotakao i nemam baš nikakve želje slušati kako se stari roker razočarao u svojim nevinim nacionalističkim idealima. Njegovi su mi politički stavovi uvijek bili kretenski, a oduševljenje lupanjem vojničkih cokula odvratno. Militarističke furke ovoga niskog slabunjavog muškarca nalazim, osim toga, i grotesknim, možda čak malo perverznim.

Na drugoj strani, u malom Houtenu kraj Utrechta živi jedan drugi junak Novog vala. On ne slavi okrugle godišnjice, a o slavnoj rokerskoj prošlosti govori tek rijetko, s vidljivom zlovoljom. Vjerojatno bi sasvim ušutio da mu svako toliko na vrata ne pokuca neki od neumornih sljedbenika, koji hodočaste u tiho nizozemsko predgrađe i obilaze ga kao himalajskog mudraca u pećini, jer se ni poslije dvadeset godina ne mogu pomiriti da je njihov vođa i prorok odustao od njih. Branimir Johnny Štulić tada im bojažljivo otvori, i uvede ih u dnevnu sobu, ponudi čajem, dok njegova supruga u kuhinji uočljivo glasno lupa posuđem i ne pokazuje se.

Inteligentna bi osoba shvatila da tu nije dobrodošla i ne treba se dulje zadržavati, ali Štulićevim obožavateljima ne vrijedi objašnjavati. Oni su se došli napojiti s vrela mudrosti i žudno upijaju svaku riječ, dok im njihov junak priča kako mu dani prolaze u igranju malog nogometa i prevođenju antičkih epova s engleskog. Na trenutke im zvuči kao da ih čovjek zavitlava, a na trenutke bi rekli da je on ozbiljno šenuo. Pola sata kasnije, nakon popijenog čaja i dragocjene lekcije o Tukididu i Peloponeskim ratovima, hodočasnici izlaze uplašeni i smeteni i dugo, dugo ne dolaze k sebi, sve dok jedan od njih, već u vlaku, na pola puta do Amsterdama, zgranuto ne šapne: “j*** te!”

Branimir Johnny Štulić jednom davno, osamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je velik i važan pjesnik. Njegovi su stihovi vjerojatno najistinitije svjedočanstvo turobnog vremena jedne istočnoeuropske diktature na zalazu i nešto najljepše što je ikada napisano o jednoj pospanoj i vlažnoj, zapuštenoj istočnoeuropskoj metropoli, kakav je Zagreb u to doba bio. Tko god je ikada došao unskom prugom iz provincije i još se po mraku iskrcao na Glavnom kolodvoru, na studeni, blistavo osvijetljeni peron s milijardom opušaka i jekom monotonih obavijesti s razglasa, s kumicama kojima samo crvene njuškice vire iz šalova i pijancima što uza zid drijemaju na kartonima, do smrti će pamtiti Azrinu dražesnu minijaturu koja otvara Sunčanu stranu ulice, onih nekoliko stihova o tramvajskom osoblju što u zoru na Remizi pije rakiju. Čak i danas, zateknem li se u glavnom gradu, budan u to neljudsko doba, nekako nesvjesno i nehotice, imitirajući Johnnyjev plačni bariton, sam ću od sebe zapjevušiti: “Kada Zagreb izranja iz sna, čekaju ga konduktera dva...”

Snažnim, strastvenim pjesmama, što su u isto vrijeme znale biti i uznemirujuće i nasilne i nježne, Branimir Štulić osvojio je srca milijuna i još uvijek ih osvaja, iako mu do toga uopće više nije stalo. Nestao je nekako iznenada, kao u onim pričama o muškarcima što odu po cigarete i nikada se ne vrate, da bi na drugom kraju kontinenta, uz svoju nizozemsku hauzvajf, našao sreću u malograđanskoj rutini i šašavim hobijima. Zbog nečega se više ne želi sjećati svoga prijašnjeg života i odbija svaku ponudu da se s električnom gitarom vrati pod reflektore i nešto zapjeva. Zašto je i kako postao takav, nikoga se od nas zapravo ne treba ticati. Branimir Johnny Štulić odabrao je privatni i povučeni život, a ako je i poludio, njegovo je privatno pravo da bude lud. U Nizozemskoj, Bog je blagoslovio, ima i čudnijih od njega.

Naposljetku, tko od nas nije makar jednom poželio učiniti ono što je Johnny učinio, ostaviti jedno jutro nepopijenu kavu i neriješenu križaljku, bez nekog posebnog povoda odjednom ustati i obući jaknu, sići na ulicu i zaustaviti autobus, koji će nas odvesti negdje gdje nas nitko neće naći. Svi imamo takve fantazije, ali nismo Branimir Johnny Štulić da ih ostvarimo. Njegov postupak može vam djelovati umobolno, ali opet, ne možete mu se ne diviti. Barem ćete cijeniti njegovu hrabrost. Ostavio je iza sebe više nego će mnogi od nas ikada imati, a ni za živu glavu i ni za kakve novce ne bi se vratio.

Ovih dana netko mu je u Beogradu ponudio srbijansko državljanstvo, a malo zatim jednaku je ponudu na jednom radiju iznio i Stjepan Mesić. Državne se odjednom administracije natječu koja će mu dati svoje papire, upisati ga u registar glasača i poreznih obveznika.

Opravdano valja sumnjati da će Johnny Štulić i zbog jedne podići guzicu sa svoga nizozemskog kauča. Nazovu li iz Zagreba ili Beograda, možda ga i naljuti što su ga prekinuli u gledanju Milijunaša. Branimiru Štuliću ne treba hrvatska putovnica, ne uzbuđuje ga ni hrvatska lisnica u hrvatskom džepu, ni hrvatska puška na hrvatskom ramenu, nijedna od onih nacionalnih svetinja na koje se loži Jasenko Houra i oko čega je sazdan tužni opus posljednjih dvadeset uzaludnih godina Prljavog kazališta.

Priznajmo, svatko od nas gdjekad sebe zamišlja kao rock zvijezdu. Da možete izabrati, što biste radije uzeli, koja vam se od ove dvije egzistencije čini privlačnijom: velika nacionalna turneja o trošku Karlovačke pivovare, sa specijalnim gostom Miroslavom Škorom, ili beskorisno prevođenje Ilijade i Odiseje u Houtenu kraj Utrechta? Ja ne bih ni trenutka oklijevao. Dajte mi ovamo toga Homera, mamicu mu ćoravu!

* Tekst je preuzet sa internet portala Jutarnjeg lista
dobar dobaaar

Kako je nastao SDS: Svi u državu (2)
"Balkan bluz"

Da je pameti, kao što je nije knjiga knjiga “Balkan bluz”, Medine Delalić i Suzane Šačić, nekadašnjih novinarki “Slobodne Bosne” bila bi makar fakultativni udžbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije slučaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i šire jednostavno ne priča, e-novine su odlučile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati dešavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjašnjene pogibije tadašnjeg predsjednika savezne vlade Džemala Bijedića, preko sunovrata Hamdije Pozderca, Fikreta Abdića i „Agrokomerca“, procesa zbog kojih su zatvorske kazne odslužili Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, do ratnih događanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaža Kraljevića u Hercegovini, Mušana Topalovića-Cace i mnogih drugih događaja završno sa 1995. godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u njenom “lošijem” ali i “većem” entitetu, knjiga nije doživjela promociju izvan njenih granica. Posljednja dešavanja - početak suđenja Karadžiću, puštanje na slobodu Biljane Plavšić, samo su bili dobar povod da kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da će pružiti odgovore na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku hroniku “Balkan bluz” (Okosnicu za njen nastanak čine autorski tekstovi i intervjui objavljeni u „Slobodnoj Bosni“ u periodu od 1991. do 2000.)

Srpska nacionalna strategija artikulirana osamdesetih godina zasnivala se na ideji koja se može prevesti kao nasilje iz dobrih namjera, a da bi svi Srbi mogli živjeti u jednoj državi. Kao glavni ideolog ove strategije, čija će puna realizacija uslijediti početkom devedesetih, Dobrica Ćosić će među srpskim intelektualnim krugovima biti nazvan Patrijarh. Ovaj nekadašnji član Komunističke partije Jugoslavije, za najtragičniju je srpsku obmanu smatrao ideološku vjeru Srba u bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda.

Kao zamjenu komunizmu koji se obrušava, nudi obnovljenu prošlost kroz nacionalnu državu idealizovanu svijetom mitova i fikcija. Nacionalni program je zahtijevao lidera koji će ga ostvariti. Prvi susret Dobrice Ćosića sa Slobodanom Miloševićem, liderom srbijanskih komunista, dešava se početkom 1990. Milošević je već trijumfovao na Kosovu, potom i u CK Srbije i postao Vođa. Smišljenom susretu koji je trebao izgledati kao slučajan na prijemu izraelske delegacije je posredovala Klara Mandić, Jevrejka iz beogradske porodice i dugogodišnja Ćosićeva prijateljica. U krug oko Patrijarha Klaru je uveo bivši suprug, akademik Ljubomir Tadić. Klara je upamtila riječi kojima se Milošević to veče oprostio od Ćosića, nagovijestile su želju za ponovnim susretom.

“Nadam se da ćemo se vidjeti”, rekao je Milošević na rastanku. “U komšiluku smo, dijeli nas samo ograda”, dvosmisleno je odgovorio Ćosić. “Ali, ta ograda nije tako visoka, nadam se”, nasmijao se Milošević. Od tada se njih dvojica često sastaju i uvijek u Miloševićevom predsjedničkom kabinetu. Ćosić s pravom u Miloševiću nije vidio komunistu, doživljavao ga je kao nacionalistu. Milošević, opet, nije imao povjerenja u Ćosića, ali mu je bio potreban zbog ugleda koji je uživao u intelektualnim i crkvenim krugovima koji su Miloševiću bili nedostupni. Na kongresu održanom u januaru 1990. raspada se Savez komunista Jugoslavije. Postala je izvjesna pobjeda nacionalista na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj, a time i mogućnost samostalnosti ovih republika. Milošević sa svojim saradnicima sve češće razgovara o ratu. Da oružane bitke nisu isključene, prvi put je javno zaprijetio u junu 1989. na proslavi 600 godina Kosovske bitke na Gazimestanu, ali je njegova najava budućnosti tada shvaćena kao metaforička priča o prošlosti. Milošević se među najbližim saradnicima nije služio metaforama, niti istorijskim aluzijama. Bio je konkretan.


U kabinetu Borisava Jovića, srbijanskog člana Predsjedništva SFRJ, nakon sjednice 13. februara 1990. vodi se živa rasprava. Sadržaj razgovora Jović bilježi u svoj dnevnik: “Poslije današnje sjednice Predsjedništva na kojoj su učestvovali i predsjednici predsjedništava republika i autonomnih pokrajina, tema Kosovo, sjedimo u mojoj kancelariji Veljko Kadijević, Pera Gračanin, Sloba Milošević, Dragutin Zelenović i ja. Nezvaničan i neobavezan razgovor. Sloba počinje: ‘Biće rata, Boga mi’. ‘Nećemo dati, Boga mi’, uzvraćam ja. ‘Dosta smo mi ratovali i ginuli u dva svjetska rata. Sada ćemo rat svakako da izbjegnemo!’ ‘Neće biti rata onakvog kakav bi oni htjeli’, dodaje Veljko, ‘ali će biti onakav kakav mora, a to je da im ne dozvolimo da nas tuku’.”

Armijski vrh i srpsko rukovodstvo bili su saglasni da je upotreba vojske neminovna. Logika armijskog vrha bila je jednostavna - Slovenci i Hrvati svojim osamostaljivanjem žele razbiti Jugoslaviju, Srbi žele sačuvati zajedničku državu i zato je Armija sa njima. Osnovni problem, ustvari, bio je budući koncept uređenja savezne države, da li će se Jugoslavija razvijati kao centralizovana država ili kao oslabljena federacija što srpskom rukovodstvu nije odgovaralo: time je mogućnost njihove dominacije bila isključena.

Da nije riječ o očuvanju Jugoslavije, nego srpske države, objasnio je nekoliko dana nakon ovog razgovora Dobrica Ćosić u beogradskom listu „Duga“ pozdravljajući slovenačku želju za otcjepljenjem i samostalnošću. “Pri tome, Srbi moraju Jugoslaviji, pa i njima Slovencima“, poentira on, “ispostaviti svoje nacionalne interese i račune, koji nisu mali, a koji moraju da se izravnaju. Izlazak iz Jugoslavije mora da se plati.” Slovenija nije bila ukalkulisana u beogradske planove, ali “srpske etničke oblasti” u Hrvatskoj i Bosni jesu.

U decembru 1989. Jovan Opačić nakon izdržavanja tromjesečne kazne izlazi iz zatvora u Šibeniku. Osuđen je za “narušavanja reda i mira”, na proslavi Kosovskog boja u Kninu prekinuo je program tražeći od okupljenih Srba da zaborave mit o Jugoslaviji i okrenu se srpstvu. U zatvoru Opačić dobija telegram podrške od Dobrice Ćosića, a nakon izlaska na slobodu odlazi kod njega u Beograd. Ćosić u povjerljivom razgovoru zahtijeva od Opačića da pomogne Jovanu Raškoviću, direktoru Neuropsihijatrije u Šibeniku koji u Hrvatskoj radi na političkom organizovanju Srba. Ubrzo se Rašković i Opačić dogovaraju da kulturni klub „Zora“, koji je prethodno obnovio Opačić, pretvore u političku partiju. Rašković predlaže da se partija nazove Demokratska stranka. Opačić insistira da u naziv stranke stave nacionalnu odrednicu i 17. februara u Kninu promoviraju Srpsku demokratsku stranku. O političkim ciljevima stranke govorio je Rašković: “Srbi ne žele drugu državu u Hrvatskoj, ali traže autonomiju.” Ćosić je srpsku strategiju u Hrvatskoj objasnio konkretnije. “Na hrvatsku secesiju moralo se odgovoriti i srpskom secesijom, na stvaranje hrvatske nacionalne države moralo se odgovoriti stvaranjem srpske države.” U svakoj prilici Ćosić je hrvatskim Srbima držao lekcije kako u vrijeme kada se raspada titoizam i Jugoslavija niko od njih - narodni heroji, generali, ministri u Hrvatskoj - nije stao uz narod da ga povede ka istorijskom osvještenju. “Učinio je to jedan šibenički ljekar, u visokim godinama, invalidnog stanja zdravlja.”

Mislio je na Jovana Raškovića. Rašković se smatrao Ćosićevim duhovnim proizvodom, što je uistinu i bio. Narednih mjeseci njegova doktorska kancelarija je i sjedište stranke. Na mitinzima na kojima je govorio o velovima kojima je prekriveno srpstvo narod je slušao. Nisu razumijevali metafore kojima se Rašković služio, ali su ga slijedili kao ikonu koja je oživjela pred njihovim očima. Ipak, SDS je na majskim izborima 1990. osvojio samo pet mjesta u hrvatskom saboru. Većina Srba u Hrvatskoj nije bila zahvaćena nacionalnom renesansom i mahom su glasali za komuniste Ivice Račana. Srbi masovno pristupaju stranci tek nakon izbora, uplašeni pobjedom HDZ-a i riječima hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o čistoj hrvatskoj državi. Hrvatski nacionalisti su nudili dovoljno razloga za strah, a srpsko vodstvo je čekalo da se narod dovoljno uplaši. Osnovni generator za raspirivanje potrebnog straha bilo je podsjećanje na genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.

Stranka je već imala odbore u Beogradu i Sloveniji kada se pristupilo njenom organizovanju u BiH. U Sarajevu o tome razmišljaju Vladimir Srebrov i krug profesora sa Filozofskog fakulteta gdje Srebrov vodi biblioteku. U početku su kao zavjerenička sekta, ali se spremaju postati dominantan politički pokret. U maju Inicijativni odbor broji sto članova. “Bio sam ubijeđen da u BiH ima malo Srba. Vrijeme kada sam vidio da ima puno velikosrba, bilo je vrijeme kada je SDS već formiran i kada su vidjeli da zbog toga neće biti podvrgnuti sankcijama ili ići u zatvore”, ispričao je Vladimir Srebrov. Sebe je, zahvaljujući svom političkom bekgraundu, vidio kao budućeg lidera stranke. Krajem osamdesetih je javno napadao prisustvo Albanaca u Sarajevu i albanski nacionalizam, te vodio javne rasprave o srpskom jeziku. Milan Nikolić, kako se uistinu zvao, promijenio je ime kada je otišao na magisterij u Rusiju. Iz umjetničkog egzibicionizma, ispričao je, tamo je sebi odsjekao uho.

Prvi korak u političkom organizovanju sarajevske grupe je bila obnova kulturnog društva „Prosvjeta“, na čemu se angažuje nekoliko profesora sa Filozofskog fakulteta. Profesor književnosti Vojislav Maksimović u proljeće objavljuje tekst u kojem traži obnavljanje „Prosvjete“, potom to čine profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Obnoviteljska skupština „Prosvjete“ održana je 28. juna 1990. u sarajevskoj Vijećnici.

Na Skupštini koju je vodio Aleksa Buha za predsjednika „Prosvjete“ izabran je Vojislav Maksimović. Nije se slučajno kod bosanskih, kao i kod krajinskih Srba prvi oblik jačanja etničkog zajedništva pojavio kroz obnavljanje ranije ukinutih kulturno-prosvjetnih udruženja kakva su bila „Zora“ i „Prosvjeta“. Izražavanje kulturne posebnosti bila je uvertira za insistiranje na političkoj posebnosti koje će uslijediti kasnije. U srpskom intelektualnom krugu u kome se dugo razmišljalo o organizovanju bosanskih Srba, svi su u dubokoj sjeni najozbiljnije figure - Milorada Ekmečića, profesora na katedri za istoriju sarajevskog Filozofskog fakulteta. Mnogi očekuju da će Ekmečić biti predsjednik stranke i njega kao apsolutnog autoriteta niko ne dovodi u pitanje. Uz Ekmečića, najuticajniji je Nikola Koljević, profesor na katedri za opštu književnost i teatrologiju, kojeg stranačke kolege opisuju kao dubokoreligioznog mračnjaka. Inicijativnom odboru stranke pristupa psihijatar i pjesnik Radovan Karadžić, koji je prethodno bio u Ekološkom pokretu „Zeleni“. Anoniman je i među “mislećim Srbima” obilježen kao saradnik Državne bezbjednosti zadužen da pokriva Udruženje književnika. Njihovo podozrenje izaziva činjenica da Karadžić nikada nije pozivan, a svi drugi jesu, na informativne razgovore nakon prokazanih književnih skupova na kojima je osamdesetih godina govorio pjesnik Matija Bećković. Sumnjivom se činila i Karadžićeva specijalizacija u Americi. Bio je iz četničke porodice, njegov otac Vuko je zbog četništva odležao petogodišnju zatvorsku kaznu. Saglasnost za specijalizacije takve vrste je davao vladin Komitet za odnose sa inostranstvom, tako da je Karadžićevo porijeklo bilo više nego dovoljan razlog da bude odbijen. Znalo se i da je osamdesetih godina suđen za privredni kriminal, mada će kasnije svoj boravak u zatvoru pokušati predstaviti kao borbu za nacionalni interes. Njegovu poziciju među vodećim bosanskim Srbima promijeniće Dobrica Ćosić.

Karadžić je Patrijarha upoznao osamdesetih godina u društvu bosanskih pjesnika koji su živjeli u Beogradu. U proljeće 1990. Ćosić poziva Raškovića i nekoliko srpskih intelektualaca iz Bosne na sastanak u Beograd. Nikola Koljević je na sastanak poveo i Karadžića. Mada su se kolege Rašković i Karadžić do tada površno poznavali, uglavnom su se sretali na stručnim skupovima psihijatara. Ćosić je razmišljao koga izabrati za lidera bosanskih Srba, nije mogao pronaći bosanski pandan Raškoviću. Predsjedničko mjesto je ponudio Ekmečiću i Buhi. “Nijedan od nas nije bio spreman da preuzme tu funkciju”, objašnjava Aleksa Buha. Na sastanku u Beogradu Ćosić predsjedničko mjesto nudi Koljeviću. Koljević odbija i predlaže Karadžića koji je poslušno sjedio do njega. Kadrovska kombinatorika je od početka uključivala dr. Nenada Kecmanovića, rektora Sarajevskog univerziteta.

Smatralo se da Kecmanović ima političko iskustvo, uvažen je, analitičan i, što je najvažnije, dovoljno veliki Srbin. Kecmanović je mogao obezbijediti pristalice u rasponu od tvrdih Jugoslovena do mekših Srba, ali i zavarati političke protivnike u spektru od tvrdih Bosanaca do mekih Muslimana.

Bošnjaci već imaju formiranu stranku kada Radovan Karadžić poziva predsjednika SDA Aliju Izetbegovića na sastanak. Umjesto Izetbegovića na sastanak odlazi sekretar stranke Muhamed Čengić. Sreću se u kancelariji bolnice u kojoj je Karadžić zaposlen. Karadžić Čengiću govori kako Srbi hoće da formiraju stranku i predlaže koaliciju. Pokazuje već otkucan tekst koji treba potpisati, u kojem se kaže kako se SDA i SDS udružuju da će zajedno ići na predizborne skupove. Čengić odgovara: “Doktore, mi ne znamo profil vaše stranke, ne znamo ko su ljudi koji će voditi stranku?!”.

Karadžić objašnjava kako će srpsku stranku voditi “ugledni član ovog društva, profesionalac, najvjerovatnije Nenad Kecmanović”. Kecmanović odbija ponuđenu funkciju. “Naravno, imponovala mi je inicijativa da dođem na čelo SDS-a za koju sam neformalno saznao i nešto ranije. Međutim, grupi osnivača koji su mi to i formalno saopštili objasnio sam da sam lično skloniji nekoj varijanti građanske partije koja bi imala veći autoritet da ponudi demokratsko rješenje međunacionalnih odnosa u BiH i koja bi obavezno bila orijentisana na širi jugoslovenski prostor”, objašnjava Kecmanović zašto nije stao na čelo SDS-a. “Rekao sam im da već postoje razmišljanja i okupljanja na takvoj platformi i da sam u njih uključen, ali da istovremeno podržavam organizovanje i našeg naroda na nacionalnoj osnovi pošto su to već učinili i Muslimani i Hrvati. Izgleda da je moja pluralistička otvorenost za obje opcije stvorila utisak da se dvoumim, pa je moja kandidatura ostala u opticaju čak i na osnivačkoj skupštini SDS-a.”

Savezni premijer Ante Marković je nakon raspada jugoslovenskih komunista još uvijek vjerovao da raspad SKJ ne znači i nestanak Jugoslavije. Velikim narodnim mitingom održanim 27. jula 1990. na Kozari pred više od 100 hiljada okupljenih promovisao je Reformsku stranku sa kojom će izaći na izbore. Kecmanović se pridružio nasmijanom jugoslovenskom premijeru. “Ja sam i komuniste napustio zato što su prestali da budu jugoslovenska stranka, kao što sam i u reformiste otišao, i pored politički probitačnijih ponuda, ne toliko zbog reformi Ante Markovića, nego zbog toga što je to bila u tom momentu jedina jugoslovenska stranka na terenu BiH”, tumači Kecmanović.

SDS je u političku arenu ušao pozivajući na rušenje komunizma. Nakon što analize koje za internu upotrebu pravi Inicijativni odbor pokazuju da je srpsko stanovništvo uglavnom seosko stanovništvo, razmatra se ideja da se formiraju odbori stranke po manjim mjestima i selima. Nakon svega, Karadžićev četnički pedigre činio se prihvatljivijim za nacionalni pokret nego pedigre bivših komunista. Na sastanku Izvršnog odbora „Prosvjete“ Maksimović, Koljević i Ekmečić vrše pritisak na Vladimira Srebrova da prepusti vodeće mjesto Radovanu Karadžiću. Koriste argument da se radi “o velikom Srbinu iz četničke porodice” koji ima podršku Dobrice Ćosića.

S obzirom na planiranost budućih događaja, Srebrov je u stvaranju SDS-a bio dvostruko izmanipuliran jer je na svojim plećima izdržao prvi negativni udar javnosti. Naročito zbog formiranja omladinskog krila SDS-a “Mlada Bosna” koje je, po njegovim riječima, trebalo biti “željezna pesnica stranke”.

Njegov imidž “neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH” doprinio je da Karadžić izgleda umjereno. Istovremeno, razmišljalo se o organizacionom obliku stranke. Neki su zagovarali podjelu stranke na dva krila - konzervativno i lijevo, odnosno četničko i partizansko krilo. “Ja sam pristao da vodim narodnjačko krilo i to samo do izbora, predlažući da socijaldemokratsko krilo vodi dr. Dragan Kalinić” , ispričao je jednom prilikom Karadžić. Usprotivio se Ćosić objašnjavajući da će frakcije podijeliti stranku. Ustvari, pomirenje četnika i partizana bio je njegov i Miloševićev zadatak.

* Slijedeći nastavak feljtona (o stranačkom organizovanju Srba u BiH) objavljujemo u petak, 13. novembra.

uuuuuuuuuuuuuuuuuuu,obavezno stivo

Pismo iz Srebrenice
Krivu Drinu koju krase klanci...
Piše: Samir Omerović


Čučnuli bi i uronili tijelo do vrata. Opet se ispravili, pljuskajući lagano rukama vodu po sebi - milujući je kao nekog divljeg mustanga kojeg time pokušavamo pripitomiti, navići na dodir, jer unatoč branama koje su je pregradila Drina je ostala divlja

Odrastanje braće skoro uvijek je praćeno međusobnim nadmetanjem.
Tako smo se i nas dvojica: on mlađi i agresivniji, željan priznanja da me je sustigao i ja stariji mirniji, letargičniji često nalazili usred dječijih bitaka koje su znale završiti i ljutnjom a ponekad Boga mi i malom kavgom.
Oko kuće smo, u hladu tri velika oraha, sebi napravili male terene za košarku, fudbal i u ljetnjim žegama kratili vrijeme.
Ponekad samo nas dvojica učestvujući u igri a ponekad s rodjacima - a i tad bi bili u suprotnim taborima.
Onda, kad bi julske vreline ublažile bar malo hladnoću njene vodu, uzeli bismo bicikle i otišli do Drine.
Drina nije daleko, samo 3 km od naše kuće.

Krivu Drinu koju krase klanci ispravljali Srbi i Bosanci. Kad bi znali kod koga je krivlje, kod koga je krivlje oni bi je ispravljali življe - bila je jedna od pjesama koje su pjevali mladi s jedne i druge strane idući zajedno na radne akcije širom Jugoslavije.

A Drina je na našem području baš kriva, u obliku savijenog lakta pronašla je sebi put kroz klance na području izmedju Bratunca, Srebrenice na bosanskoj te Ljubovije, Bajine Bašte na srbijanskoj strani.

Kod mosta napravljenog od metalne konstrukcije, nalazi se mali skromni motel, oko kojeg je zaravan. Tu bi išli jednom godišnje đaci iz bratunačkih škola na sportski dan.
Utrkivali bi se po kružnom putiću boreći se za čokoladu kao nagradu za prvo mjesto.
Sve učenike jedne generacije bi poredali na startu i na znak nastavnika: SAD!
Kao vihor, topot malih koraka bi jurnuo stazom. Zrak nas je rezao, noge klecale ali smo trčali bez zastajkivanja upirući se da postignemo što bolji rezultat.

Do Drine bi stigli pješice u velikoj koloni i taj put mi je izgledao tako dug.
A sad se sve smanjilo – skupilo.
Kad bi joj se približili i prošli zadnju krivinu prije mosta, zapuhnuo bi nas povjetarcem nošen miris isparenja vode, pomješan s mirisima trava, cvjeća i drveća kroz koje je prolazio na putu do nas.

Za kupanje su postojale mnoge male plaže na koje se išlo.
Dolazilo se i na pecanje i oni koje je taj izazov privlačio ustajali bi rano i izbjegavali mjesta na kojima je gužva.
Dolazio je svijet s raznih strana. Čudio sam se što ljudi pored tolikog mora, planina dolaze iz Sarajeva i drugih gradova kod nas na odmor, kampuju, pecaju.
Meni naviknutom na rijeku, polja, brda naš kraj je izgledao obično - tek sad, kad sam iščupan iz njega, shvatam svu ljepotu i bogatstvo koje smo imali.
Mi smo u početku, dok smo bili manji išli na srbijansku stranu i tamo učili plivati.
Amidža bi pokupio nas djecu u svoj Reno 4, i pravac Drina.
Tamo je obala a i samo korito pokriveno velikim kamenim oblutcima koje je uglačala voda...
Emir bi (imao je 7-8 godina) stavio oko pojasa šlauf i četvoronoške pljuskao rukama i nogama u plićaku.
Jednom kad je došao kući tetka ga je pitala: Jel ti bilo lijepo?
Kako lijepo. Sva koljena i muda sam izrazbijao od kamenje - ljutito je odbrusio.
Kasnije kad smo porasli išli bismo sami.

U mjestu Redžići, par stotina metara niže od mosta na bosanskoj strani, korito Drine je široko, pa je i njen tok bio mirniji i manje opasan.

Moglo je se čak pješice, ne plivajući došetati kroz vodu na suprotnu obalu - u Srbiju.
Zbog tog smo tu najčešće i išli, na malu livadu pored rijeke okruženu bagrenjem.
Ponijeli bi sendviče i ostalu opremu i ostajali do popodneva.
Kad bi se htjeli okupati, krenuli bi pješčanom stazom kroz hlad bagremove šumice uzvodno i došli do mjesta gdje je bio lijep prilaz rijeci.

Tu je skoro uvijek, okružen svojim granitnim kamenjem neki čovjek udubljen u svoj posao, ne obzirući se na nas, ravnomjernim udarcima čekića po metalnoj špici, ručno klesao nišane.

Prošli bi pored njega, spustili se lagano, s oko metar visoke obale, stajući oprezno na vlažne zemljane stepenike i korak po korak ulazili u hladni zagrljaj plavkasto-zelene vode.
Nismo odmah smjeli zaplivati. Čekali smo par minuta da se tijelo malo navikne na temperaturu vode koja je i usred ljeta bila hladna.
Nije nam se žurilo, dan je bio pred nama.

Čučnuli bi i uronili tijelo do vrata. Opet se ispravili, pljuskajući lagano rukama vodu po sebi - milujući je kao nekog divljeg mustanga kojeg time pokušavamo pripitomiti, navići na dodir, jer unatoč branama koje su je pregradila Drina je ostala divlja.


Photo: StockSvake godine bi uzimala sebi po jednu dvije duše koje su se opčinjene njenom ljepotom prebrzo zalijetale u nju zaboravljajući na oprez.
Tako je otišao moj komšija Medo iako je bio dobar plivač
Nekako nakon završetka srednje, zajedno s prijateljem došao je na Drinu.
Išli su na jednom biciklu, prijatelj je sjedio na metalnom ramu dok je Medo vozio.
Kad su stigli Medo je onako zagrijan odmah skočio.
Na pola puta do druge obale, ga je uhvatio grč i voda ga je primila u se.
Igrao sam se kod kuće kad sam čuo glas bola, od kojeg se i sad naježim.
Došla su dva policajca i ljekar i saopštili vijest porodici.
Tad mi je to izgledalo kao velika tragedija. Sad više ne znam šta je tragedija.

Možda je Medo sretan što su jedine zloće za koje je znao crveni mundiri iz stripova koje je skupljao. Imao je kompletnu kolekciju na tavanu i dovodio bi prijatelje da im pokaže svoje blago.

Njegov prijatelj s bicikla je uhapšen je zajedno s ocem i bratom u aprilu 92.
Njihova izmasakrirana tijela su pronađena nekoliko dana kasnije u obližnjoj riječici.

Bili su prve žrtve u Bratuncu i ujedno jedine koje su dostojno sahranjene. Imam koji im je klanjao dženazu i nekoliko stotina drugih ubijenih u maju nisu imali tu privilegiju.


Dok smo stajali u vodi čekajući da se porinemo uživali smo gledajući oko sebe prizore još uvijek netaknute prirode.
A onda bi krenuli. Nošeni više brzim tokom rijeke neg našim zamasima, plivali smo nizvodno.

Mi manje vješti plivači, s divljenjem smo posmatrali momke i djevojke koji su odrastajući pored Drine srodili se njom i tako vješto plivali. Bili puni snage. Sjećam se uvijek nasmijanog Zije. Niskog rastom ali tako lijepo oblikovanog tijela. Radovao je se što je primljen na vojnu akademiju. Nedžad i Samir, braća, moji drugovi su dolazili tu kod nene i ostajali po čitavo ljeto. Nedžad je povazdan, sanjareći plutao na ležaju izmedju jedne i druge obale.

Tu sam prvi put sreo i Elvira - kasnije mog školskog druga u srednjoj i mnoge druge.

Nedžad i Samir su zajedno s ocem ubijeni početkom maja u Bratuncu i položeni u masovnu grobnicu pored Drine. Istu je sudbinu doživio i dobroćudni, debeli brko Fehim, koji je dolazio na rijeku s porodicom nakon završenog posla, a na kojeg sam se naljutio jer se smijao videći moje nabubrele tinejdžerske kupaće gaćice.

Zijo je rat proveo u Srbiji, vratio s psihički slomljen, ćutljiv i umro u svojim Redžićima nakon par godina.

Elvira, koji je sjedio sa mnom u istoj klupi dvije godine, sam sreo 95-te pričao mi je da je cijelo rat proveo u Sarajevu, gdje je zaglavio kao student. U proljeće 95-te je izašao iz Sarajeva. Rekao mi je da ne može više i da želi vani. Negdje u inostranstvu je doživio nesreću i ostao teški invalid. I on je umro nakon par godina

Manje od pola nas, mladih lavova kojima je čudni samouki, nijemi berber fiknuo kapicu s kitica je preživjelo.
Kupamo se u nekim drugim rijekama, morima.
Obali Drine nas više ne vuče želja za odmorom već sjećanja.
I oni s kapicama su ginuli ali su ipak imali puno veću šansu da prežive.
Od onih s kojim sam ja prijateljovao, išao u školu samo je Ćiro poginuo, kao vojnik VRS.
Osta sjećanje na vrijeme kad se u gaće nije zavirivalo. Kad smo bili jedno...

Oko 4-5 popodne, bi voda naglo počela nadolaziti, jer su otvarali ustave na brani u Bajinoj Bašti

Za pola sata nivo bi porastao 30-40 cm, voda bi se zamutila - izgledala opasnija - pa je to i za nas već umorne od kupanja, preplanule od podrinjskog sunca - bio znak da pakujemo naše stvari.
Sačekali bi gledajući u rijeku, da topli vjetar, koji je uvijek puhao, osuši naša tijela, kosu.
Gledali smo ribe koje su u svojoj igri, iskakale, bacale se iz vode i ponovno u nju upadale - izgledao je kao da se podsmjehuju nama koji smo se plašili nadošle rijeke.


Photo: StockProšle godine, u naivnom uvjerenju da je sve ostalo kao prije, došao sam u Redžiće.
Sve je izgledalo kao iz bajke o Trnoružici.
Nekad tanano bagrenje je podivljalo. Šipražje i trnje izraslo na sve strane. Nije uopšte moguće priči ni blizu rijeci.
Nema vrijednih ruku koje su potkresivale bagremove grane, kosile travu, čupale korov.
Ono malo ljudi što je se vratilo zabavilo se borbom za puko preživljavanje i nemaju vremena sređivati obalu rijeke.
Noćas sam ga sanjao.
Vraćeni smo vremeplovom u doba od 15 -16 godina.
Sanjam da se utrkujemo na našoj livadi i da me on uvijek pobjeđuje.
Ne mogu da ga stignem.
U snu se čudim otkud mu najedanput ta brzina.

Prije nekoliko godina kontaktirao me je knjizevnik Enes Topalović.
Naišao je na par rečenica na mom blogu, koje su mu se učinile interesantne pa me je pitao može li ih upotrijebiti.
Nedugo nakon toga iz njegovog pera izašla je priča Mrtva trka koju trči glavni junak Emir.
Osim ta dva detalja, njegova priča nema nikakve veze s mojim blogom, niti sudbinom mog Emira.

* Tekst preuzet s bloga Pismo iz Srebrenice

"Balkan bluz"
Kako je nastao SDS: Svi u državu (3)



Neovisno od sarajevskog, formiran je i drugi Inicijativni odbor u Krajini kao eho hrvatskih dešavanja. Njegovo sjedište bilo je u Drvaru. Šumarski inžinjer Borivoje Sendić se početkom maja vratio u Banju Luku nakon višegodišnjeg ispitivanja prašuma u Africi. Poticao je iz četničke porodice i prezirao komuniste. Za krajiški inicijativni odbor koji djeluje u tajnosti Sendić će saznati prilikom slučajnog susreta sa Raškovićem u Beogradu.

Dva mjeseca nakon ovog susreta postao je potpredsjednik SDS-a za bosansku Krajinu. “Idući tako kod Terazijske česme ugledah iz Balkanske u susret mi ide bradati čovječuljak sa ženicom pod rukom. Vidio sam Raškovićeve slike, on je to. Prepriječim mu put onako dugačak, sagnem se i rafalom, da mi ne utekne, ispričam da mi, bosanski Srbi, hoćemo ono što i oni u Kninu.

‘Šta ste po struci’?

‘Šumar’, velim ja.

‘To je dobro, vi terenci znate narod. Ne mogu danas ostati sa vama, idem

u Francusku 7, dajem intervju’.

‘Mogu li ja vama u Knin?’

‘Ne treba, hajde u Drvar - tamo ljudi već rade na tome’.”

Na sastanku koji se 20. maja održavao u gradskoj biblioteci u Drvaru okupljenima se obratio Slavko Grahovac, predsjednik Inicijativnog odbora. Besjedio je o 1941., koja se Srbima ne smije ponoviti. Prisutni su na rastanku popunili pristupnice kninskom SDS-u. U Banjoj Luci je tek nekolicina željela prići stranci, među prvima novinar Nikola Guzijan i Branko Majstorović čija su dva brata ubijena kao pratioci Draže Mihailovića prilikom njegovog hvatanja. Na Dan borca, 4. jula, dogovoren je miting u Drvaru na kojem će govoriti Rašković. Na pozornici improvizovanoj od buradi i dasaka Rašković je podigao uvis tri prsta. “Nasta bura i vrisak, neko se eto, poslije 40 godina, usudio da sebe, u ime Trojice, označi kao Srbina”, sjeća se Sendić. Nakon mitinga održan je sastanak kojem prisustvuju predstavnici oba Inicijativna odbora. Dogovaraju da se stranka nazove Srpska demokratska stranka BiH jer Srbima koji nisu u svojim matičnim državama treba zajednička stranka. Srebrov je to još ranije predložio Raškoviću i ostao je u uvjerenju da je inicijativa za ime stranke bila njegova. Međutim, tada nije znao da je plan kako će izgledati i šta će raditi SDS napravljen mnogo ranije u Beogradu.

Kod imenovanja predsjednika Inicijativnog odbora bilo je nedoumica. “Nismo poznavali dobro jedni druge, neko predloži neke od nas iz Krajine, drugi predložiše prisutnog doktora (Karadžića) iz Sarajeva”, opisao je taj sastanak Sendić. Rašković uze riječ. “Krajina u kojoj su Srbi većina, svakako će biti uz stranku. U Sarajevu i istočnoj Bosni Srbi su izmiješani sa Muslimanima i važno je da vođa stranke, bar privremeno, bude iz tog kraja.“ Predlaže Karadžića, ostali načelno prihvataju. Srebrov, neupućen u dogovor u Drvaru, izdaje proglas da će se osnivačka skupština SDS-a BiH održati 7. jula. Siguran je da će on biti novi predsjednik. Na razgovor ga poziva Koljević i kaže da će izgubiti glavu ako održi taj skup. Srebrov pristaje da se osnivačka skupština održi po dogovoru iz Drvara 12. jula, na Petrovdan, ali pod uslovom da se tada izvrši pomirenje, a do septembra ostavi otvorenim pitanje predsjednika stranke. “Vladimir Srebrov nikada nije uziman kao ozbiljan kandidat za mjesto prvog čovjeka mada je on nastojao da to bude. Naprosto, nije bio format za takvo mjesto”, kaže Aleksa Buha.




Mesto gde se stvarala krvava istorija: Klub književnika, Francuska 7
Photo: StockVeče prije osnivačke skupštine u Sarajevo je stigla delegacija iz Krajine. Satima čekaju u prizemlju „Holiday Inna“ začuđeni što ih niko nije dočekao. U međuvremenu, na prvom spratu hotela traje mučna rasprava sarajevskih Srba oko toga koga će sutra predložiti za predsjednika - Karadžića ili Srebrova. Rasprava je neugodna jer Srebrov ne želi odstupiti. Kada je krajiška delegacija saznala o čemu se vodi rasprava, Slavko Grahovac predlaže da oni izaberu predsjednika iz Krajine. Konačno, sutradan, sat vremena prije promocije predviđene za 12 sati, Karadžić prilazi Srebrovu i kaže mu da se povuče jer će on biti predsjednik. “Ko te izabrao za predsjednika?”, pita Srebrov. “Milošević”, odgovara Karadžić, a Jovan Rašković objašnjava da je takav dogovor “učinjen u Beogradu.” Pred više od dvije hiljade Srba okupljenih u Domu mladih na Skenderiji, Rašković promovira svog kolegu psihijatra za predsjednika stranke. U momentu kada cijela sala ustaje na noge da aplauzom pozdravi predsjednika svih bosanskih Srba, Vladimir Srebrov sjedi.



Na predstojećim novembarskim izborima Srebrov će biti kandidat Srpskog pokreta obnove. Uz Raškovića, osnivački skup SDS-a je pozdravio beogradski profesor Slobodan Inić kao i predsjednik SDA Alija Izetbegović. “Čestitam, mi vas odavno čekamo, vi imate mjesto ovdje”, rekao je Izetbegović okupljenima. Pored Raškovića je sjedio akademik Muhamed Filipović kome se Rašković šapatom neprestano obraćao. “Ja blesava čovjeka”, ispričao je kasnije profesor Filipović, “sto puta mi se nadnio nad uho i govorio: ‘Ostarismo, moj Tunjo, ništa od nas’.” Karadžić je djelovao zbunjeno, tako je i govorio. Tražio je ispravljanje nepravde prema Srbima, jednaka kulturna, vjerska i ekonomska prava, između ostalog i “dostojanstveno sahranjivanje svih srpskih žrtava i obilježavanje stratišta na adekvatan i dostojan način”.

Na Skupštini je izabrano rukovodstvo stranke. Velibor Ostojić je imenovan za predsjednika Izvršnog odbora, a Danilo Veselinović i Jovan Tintor za potpredsjednike stranke. SDS-ov slogan “Srbi, vi smijete da budete Srbi” konačno je potvrđen. Odmah je formiran Savjet za međustranačku saradnju, svojevrstan trust mozgova kojim je predsjedavao Nikola Koljević. Članovi savjeta su, između ostalih, postali akademici Milorad Ekmečić i Slavko Leovac, te književnici Vojislav Maksimović i Miroslav Toholj.

Nakon Karadžićevog preuzimanja stranke, sastanci se održavaju u njegovom stanu u ulici Sutjeska. “Jednostavno, zato što je stan bio kao fudbalsko igralište i u centru grada”, pričao je Vladimir Srebrov, jedan od sudionika tih susreta. Ljeto i jesen obilježili su mitinzi na kojima je Karadžića pratio Jovan Rašković. “Na mitinzima je narod nosio slike srpskih velikana Svetog Save, Karađorđa, Vuka Karadžića, Njegoša, Tesle kao da su to njegove savremene vođe. Nosili su i slike Jovana Raškovića i Miloševića. Karadžićevih slika skoro da nije bilo”, sjećao se novinar Nikola Guzijan.

Rašković je svoja nadahnuta obraćanja od kojih bi se masa uskomešala završavao podizanjem Radovanove ruke uvis, kao da se radi o bokseru pobjedniku. “Karadžić nije bio uvjerljiv govornik. Narod je privukao Jovo.

Ustaška ikonografija koja se pojavila u Hrvatskoj učinila je njegovu priču o genocidu životnijom. Ubrzo sam i ja počeo škripati zubima. Pokretale su nas emocije, a ne razum”, kaže Guzijan.

Karadžić nam je te jeseni kroz dvije važne riječi - strah i bijes - objasnio strategiju svoje stranke. Razgovarali smo u kući Danila Veselinovića, smještenoj preko puta kasarne u Nedžarićima. Veselinović je prvi sprat svog doma širokogrudo ustupio za potrebe SDS-a. Stranka je faktički bila smještena u dvije male sobe-kancelarije u kojima su neprestano zvonili telefoni i stizali faxovi “iz baze”, kako je govorio Veselinović dok je šefu predavao tek pristigle papire. Kao usput i kao slučajno obojica su komentirali da je priliv članstva u stranku neočekivano dobar.

“Čekali smo da se svaki Srbin uplaši zato što nema stranku, a ne zato što je ima”. Momenat za njeno osnivanje bio je “kada su Srbi bili bijesni pred koalicijom Muslimana i Hrvata”, objašnjavao je Karadžić. Bio je obučen u košulju upadljivo ružičaste boje. Dok pitate, zavaljivao se u stolicu, zabacivao glavu, otklanjajući kosu sa čela. Kada je odgovarao, tijelo je imalo suprotnu putanju. Unosio vam se u lice i gledajući neprekidno u oči, kao da vas psihoanalizira ili hipnotiše, nametao svoj “tok svijesti”. Karadžić je znao da je nacionalni program nemoguće ostvariti bez naroda. Srpski narod je, s obzirom na prethodna istorijska iskustva, najlakše bilo homogenizirati stvarajući psihozu ugroženosti. Što je stvorena psihoza bila veća, razlike među Srbima su bile manje.

“Srpski nacionalni pokret, odnosno SDS, praktično prekida, zaustavlja sukobe unutar srpskog naroda, bivše podjele na teiste i ateiste, na nacionaliste i kosmopolite. To je, može se reći, bio na izvjestan način i jedan od preduslova za stvaranje srpske države na prostorima Bosne i Hercegovine. Naravno da je to dugoročan proces koji ima svoju unutrašnju logiku”, analizirao je početak srpskog organizovanja u BiH Velibor Ostojić, prvi predsjednik IO SDS-a. Program stranke je, po sjećanju Alekse Buhe, imao dva prioriteta. “SDS BiH je u svom programu imao kao prioritet demokratski transformisanu BiH u okviru demokratski transformisane SFRJ. Ako to nije prihvatljivo Muslimanima i Hrvatima, tada poštovanje sva tri naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na sopstvenu državu”.

Desetak dana nakon formiranja bosanskog SDS-a, u Srbu u Hrvatskoj, pred sto pedeset hiljada Srba proglašen je Srpski sabor i donesena Deklaracija o suverenosti i autonomiji. Ukoliko Jugoslavija ostane federacija, odlučili su, zadovoljiće se kulturnom autonomijom. Ako ne bude Jugoslavije, a bilo je očigledno da je neće biti, dolazi u obzir samo teritorijalna autonomija, odnosno srpska država. Hronologija dotadašnjih dešavanja ukazivala je da su hrvatski i bosanski SDS funkcionirali po istoj matrici. To je značilo da će odluke Srba iz Hrvatske uskoro dobiti i bosansku varijantu.

Dok su SDS partije rasle, Rašković, čovjek koji ih je promovirao, je padao. Nakon što je u maju te godine odbio prijedlog hrvatskog predsjednika Tuđmana da prihvati mjesto potpredsjednika Vlade, uz obrazloženje da je “hrvatska država ustašoidna i agresivna prema Srbima”, iz Tuđmanovog kabineta je listu „Danas“ proslijeđen fonogram razgovora u kojem Rašković kaže hrvatskom predsjedniku da su Srbi lud narod i da on nema ničeg zajedničkog sa komunistom Miloševićem. Srbijanski predsjednik mu to ne oprašta, jednostavno zato što mu Rašković više ne treba. “Šef više ne računa na mene”, konačno je shvatio Rašković. Milošević je već igrao na drugu kartu, Milana Babića, kojeg je procijenio kao dovoljno ambicioznog da Srbe u Hrvatskoj povede u rat.

Rašković će ubrzo dobiti otkaz u bolnici, a peticiju za njegov progon iz Šibenika, koju je organizirao HDZ, potpisalo je oko 20 hiljada ljudi. “Moja stranka i ja lično smo zapalili fitilj srpstva ne samo u Hrvatskoj. Mi smo palili fitilje i po BiH i ne bi se mogao zamisliti SDS BiH, pa ni gospodin Karadžić, da nije bilo našeg utjecaja”, izjavio je Rašković početkom 1992. za televizijsku stanicu „Jutel“. Bio je samo djelomično u pravu jer se ni Rašković, ni SDS, niti Karadžić ne bi mogli zamisliti da nije bilo Ćosića i, konačno, Miloševića.

Dok bosanski SDS priprema izbore, SDS Krajine priprema rat. Milan Babić, gradonačelnik Knina i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća, po Miloševićevom nalogu, 12. augusta se sastaje u Beogradu sa Borisavom Jovićem, predsjednikom Predsjedništva SFRJ. Sastanku prisustvuje i savezni ministar za unutrašnje poslove Petar Gračanin. Babić traži garancije da se “hrvatska zastava neće zavijoriti u Kninu”. Jović je prethodno sa Miloševićem dogovorio strategiju djelovanja u Krajini. U svom dnevniku Jović bilježi: “Sloba je dao dve ideje: prvo, da se “odsijecanje” Hrvatske izvrši tako što će ličko-banijske i kordunaške opštine, koje su stvorile zajednicu, ostati sa naše strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li hoće da ostane ili izađe. I, drugo, da se članovi Predsjedništva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske isključe iz glasanja o odluci, jer oni ne predstavljaju onaj dio Jugoslavije koji tu odluku donosi. Ako Bosanac bude za, onda imamo dvotrećinsku većinu... Bez Slovenije i Hrvatske Jugoslavija će imati oko 17 miliona stanovnika, a to je za evropske prilike dovoljno”.

Babić je 20. augusta zakazao referendum o srpskoj autonomiji. Hrvatska vlast je referendum proglasila nelegalnim i dva dana prije njegovog održavanja pokušala zauzeti policijsku stanicu u Kninu. Dan ranije, novoformirana srpska policija je razdijelila oružje. Rašković, želeći da izbjegne sukob, predlaže Babiću da narod legne pred vozila hrvatske policije. “Nemamo vremena za mirne proteste”, odgovorio je Babić, “došlo je vrijeme da se Srbi sami brane”. Rašković je zanijemio. Babić je proglasio ratno stanje.

U međuvremenu, Rašković, koji je protjeran iz Šibenika, prelazi u Beograd, gdje umire nekoliko dana nakon što je Vojno tužilaštvo u Splitu podiglo optužnicu protiv njega za razbijanje teritorijalne cjelovitosti Hrvatske. Među njegovim prijateljima i danas je prisutno uvjerenje da je otrovan. Područja pod kontrolom SDS-a u kninskom regionu su odvojena od ostalih dijelova Hrvatske i stvorena je granica koju treba braniti. Rat u Hrvatskoj je započeo bez opaljenog metka. Radmilo Bogdanović, srbijanski ministar policije, ispričao je kako je na to reagovao njegov kolega Josip Boljkovac, hrvatski ministar policije. “Ja, Radmilo, neću krv! Da sam htio, mogao sam da lako izvršim Tuđmanovu naredbu i sa hiljadu ljudi zauzmem milicijsku stanicu u Kninu. Ali, tu bi pala krv. A ja sam ratovao u partizanima protiv ustaša i dobro znam šta znači kad počne da se gine i na jednoj i na drugoj strani”. U Hrvatskoj će se ginuti u proljeće naredne godine.

* Slijedeći nastavak feljtona (o stranačkom organizovanju Hrvata u BiH) objavljujemo u utorak, 17. novembra


[Edited by primus inter pares on 13-11-2009 at 01:14 GMT]

Feljton: Razglednica iz groba Dolazim iz Srebrenice (1)

Piše: Emir Suljagić

Veličina slova:

Photo: BETA/AP /Amel Emrić„Sredinom maja 1992. desetine hiljada ljudi slile su se u , bježeći pred naletom srpskih snaga; artiljerija JNA mljela sela i gradove, tamni koji se dizao u zrak bio zloslutan znak onoga što dolazi; dobrovoljačke jedinice iz Srbije ostavljale su za sobom krvav trag i slale ispred sebe preživjele od čijih se priča ledila krv u žilama. Srbi su u drugoj sedmici maja, nakon što su je temeljito opljačkali, napustili Srebrenicu i taj grad je, smješten na dnu vrlo uske i strme kotline, postao stjecište desetina hiljada očajnika. Među njima su bili moji prijatelji, poznanici, porodica i ja“. Ovako u svojoj knjizi „Razglednica iz groba“, prevedenoj na sedam jezika, piše Emir Suljagić, jedan od retkih koji je preživeo srebrenički masakr. Ovu knjigu koja se do sada nije pojavila u Srbiji, objavljujemo kao feljton, uz dozvolu autora

PREŽIVLJAVANJE: Preživio sam. Mogao bih se zvati bilo kako, Muhamed, Ibrahim, Isak, nije bitno, preživio sam, mnogi nisu. Preživio sam na isti način na koji su oni umrli. Između njihove smrti i mog opstanka nema nikakve razlike, jer sam ostao da živim u svijetu koji je trajno, nepovratno obilježila njihova smrt. Dolazim iz Srebrenice. Ustvari, od drugdje, ali sam izabrao da budem iz Srebrenice. Samo se odatle usuđujem dolaziti, kao što sam se samo tamo usudio uputiti u vrijeme kada nigdje drugdje nisam. Upravo zbog toga vjerujem da je mjesto rođenja nevažno u poređenju sa mjestom smrti. Prvo o nama ne govori ništa, tek je puki geografski podatak; mjesto smrti kazuje sve o našim ubjeđenjima, vjerovanjima, izborima koji smo napravili i držali ih se do kraja, do trenutka kada nas je smrt sustigla.

Možda je sve ovo pogrešno, možda čovjek ipak ne može birati mjesto smrti, kao što ne može birati niti mjesto rođenja. Oni su, pak, umrli ondje gdje se i rodili, gdje su u godinama rata potražili i pronašli utočište, u zajedničkoj agoniji preživljavali dan za danom. Oni su Srebrenicu izabrali da bi preživjeli i to njihovu smrt čini utoliko strašnijom.

Sredinom maja 1992. desetine hiljada ljudi slile su se u Srebrenicu, bježeći pred naletom srpskih snaga; artiljerija JNA mljela je sela i gradove, a tamni dim koji se dizao u zrak bio zloslutan znak onoga što dolazi; dobrovoljačke jedinice iz Srbije ostavljale su za sobom krvav trag i slale ispred sebe preživjele od čijih se priča ledila krv u žilama. Srbi su u drugoj sedmici maja, nakon što su je temeljito opljačkali, napustili Srebrenicu i taj grad je, smješten na dnu vrlo uske i strme kotline, postao stjecište desetina hiljada očajnika. Među njima su bili moji prijatelji, poznanici, porodica i ja.

Upoznaću u naredne tri godine, sve do pada enklave koja je formirana u ljetnim mjesecima 1992, jako mnogo ljudi. Neki od njih su zauzeli mjesta mojih rođaka ubijenih 1992, srpskih prijatelja koji su me brutalno izdali, tamo će mi se desiti neke prve stvari u životu. A ono što nam je svima bilo zajedničko, bio je osjećaj svemirske samoće, one koju može osjećati čovjek osuđen na smrt. Posmatrali smo jedni druge uvjereni kako postoji velika mogućnost se naredni dan nećemo vidjeti, poraženi osjećanjem da to ne bi promijenilo ništa.

Među stotinama, vjerovatno hiljadama ljudi koje sam upoznao bio je Šaćir Begić, starac čija me snaga duha uvijek iznova iznenađivala. Po nekom nepisanom pravilu, skoro cijeli komšiluk u kojem sam živio okupljao se na ulazu u njegovo dvorište, razgovarajući o onome što su toga dana čuli na radiju, vidjeli u gradu, saznali na frontu... U trenucima zajedničkog očajanja - kada smo svi bili uvjereni da je kraj, a takvih je prilika bilo mnogo u tri godine rata - Šaćir je dubokim, duhanom isparanim glasom uvijek zaključivao naše razgovore riječima da će "sve biti bolje nego što mislimo". Kada su u julu 1995. srpske snage konačno - zato što je to uvijek bilo samo pitanje vremena - pregazile grad, i on je ubijen.

U smrti, tačnije onom trenutku kada prestanemo postojati, nema razlike - plinska komora, masovno smaknuće ili podmukli bljesak čelične oštrice u mraku, bolni uzdah ili krkljanje i nesvodivi potez nožem. Deset hiljada ljudi, deset hiljada tabuta, deset hiljada nišana, heeej, deset hiljada! O toj smrti se zna sve ili se danas svi barem dobro pretvaramo da želimo znati sve; njihovu smrt silujemo u novinskim stupcima, nikad sebi ne postavljajući pitanja o njihovom životu. Ništa ne znamo o svim tim ljudima, ništa manje i ništa više divnim, dobrim ili lošim od bilo koga drugog. Divnih taman onoliko koliko su bili ljudi. I onoliko koliko sam ih ja znao.

DOLAZAK U SREBRENICU: Grad je bio pust kada smo stigli. Pješačili smo skoro cijeli dan, prolazeći pored srpskih položaja u okruženju, povjeravajući svoje živote u ruke maloljetnom dječaku koji je tvrdio da poznaje put do grada. Cijelim putem pratila nas je kiša i to nam је išlo naruku.

Majka i sestra ostale su kod neke daleke rodbine u Skenderovićima, jednom od sela u malom džepu teritorije nedaleko od Srebrenice koji Srbi još nisu bili zauzeli. Nakon što smo, dan ranije, na radiju čuli da je grad slobodan, odlučili smo, ne sasvim sigurni je to i tačno, da ga se ipak probamo domoći.

Od 13. maja hodali smo od jednog do drugog sela, svake noći spavali kod drugih rođaka koje nikad ranije nismo sreli i samo zahvaljujući majci, čija je to rodbina bila, dobijali konačište. Preko noći smo ostali bez igdje ičega, kao da smo se tek probudili u nekom drugom svijetu; već sedmicu dana niko nije promijenio odjeću, majka je, u prevelikom sivom očevom sakou, uza se stiskala ćebe, jedino što je uspjela ponijeti od kuće. Nismo znali koliko to još dugo možemo podnijeti. Jednog od tih jutara zatekao sam oca skrivenog iza kuće, u kojoj smo prespavali tu noć, kako sjedi naslonjen na vanjski zid i plače. Prestao je plakati, obrisavši lice rukom, i rekao da je djed ubijen, što je, ispostavilo se kasnije, bila samo glasina. Ali, taj trenutak zauvijek će promijeniti odnose među nama.

Ideja da krenemo ka Srebrenici bila je njegova i mislim da je ona ponajbolje pokazala mjere očaja u koji je on, i mi zajedno s njim, pao. Dječak mojih godina koji nas je vodio, u grupi sa još desetak muškaraca i žena, bio je sin njegovog prijatelja, također daljnji rođak u zajednici u kojoj su - to sam tek počeo otkrivam - svi na neki način bili međusobno povezani.

Jedna od žena koja je u koloni hodala iza nas nosila je dijete, rođeno prije samo nekoliko mjeseci. Dijete je plakalo sve vrijeme, dok smo mi vikali na nju, tražeći da ga ušutka; ona se crvenjela i govorila da ne može, zaboravljajući da smo sve bliže srpskim položajima. Kada nas je vodič upozorio da se primičemo najopasnijem dijelu puta, na kojem su srpski bunkeri bili negdje pedesetak metara s jedne i sa druge strane, dijete se smirilo. I šutjelo narednih sat vremena, koliko nam je trebalo da promaknemo pored Pribićevca, srpskog sela na putu ka Srebrenici od kojeg smo najviše strahovali. Kada se Nihad A., kako se vodič zvao, okrenuo prema nama i sa čela kolone kazao kako smo sad sigurni, dijete se proderalo, i to tako kao da nadoknađuje svaki trenutak šutnje. Ali sad nam njegova galama nije smetala, štaviše, veselili smo joj se. Plač bebe za nas je bio zvuk slobode, znak da smo izvan opasnosti.

Zatekli smo napušten grad niz čije se strme ulice slijevali potoci kiše, siv i utučen. Kuće u centru bile su popaljene, zgarišta još svježa. Srbi su grad napustili tek jučer, ili možda dva dana ranije, nakon što je ubijen Goran Zekić, predsjednik srebreničke demokratske stranke. Jednostavno, ali i jedino objašnjenje koje sam tada čuo, bilo je da je ubijen u zasjedi, kao i mladić koji ga je ubio bacajući bombu na njegov automobil. To je postalo jedno od općih mjesta rata pa sam i ja bio sklon da u to povjerujem. Bomba je, navodno, bila ručno izrađena, onakva kakve sam do tada često viđao: jednostavne izrade, napravljena od nekoliko stotina grama dinamita i šarafa, eksera, oštrih komada metala koje je eksplozija rasipala posvuda uokolo.

Srpski su izvori uvijek tvrdili da su Zekića, na povratku sa sahrane nekog srpskog vojnika, ubili vojnici Hakije Meholjića. Međutim, u naredne tri godine rata, odnosno nakon što je rat završen, pojavila se i teorija da je Zekić - ključna figura lokalne politike SDS-a - nastradao kao rezultat sukoba sa tvrdom linijom SDS-a koju je oličavao Delivoje Sorak. Potonji je, inače zapovjednik srpskih snaga u Srebrenici, bio s njim u automobilu i preživio zasjedu. On i drugi tvrdolinijaš, Miodrag Jokić, nakon Zekićeve pogibije dali su novinske izjave koje su obilovale nedosljednostima, da bi nakratko bili zadržani u pritvoru i na kraju oslobođeni. (Ger Duijzings: "History, memory and politics in Eastern Bosnia", neobjavljeno; korišteno uz izričiti pristanak autora.) Bilo je to vrijeme kada je neprijatelj bio jasno obilježen pa su sukobi unutar srpskog vodstva, ako ih je i bilo, trebali ostati skriveni.

I usprkos tomu što su Meholjićevi vojnici u to vrijeme bili daleko od mjesta ubojstva, svi smo nekako bili povjerovali da su oni to učinili jer je to značilo da su naše snage sposobne Srbima nanijeti ozbiljne gubitke. Srpski izvori nisu imali nikakvog interesa da šire drugačiju priču i na kraju su i jedni i drugi, zadovoljni, pristali na prvu varijantu.

Kada smo stigli, grad je još uvijek bio neka vrsta ničije zemlje. U samom gradu ustvari nije bilo nikoga, tek poneki preostali mještani koji su preživjeli nekoliko sedmica terora. Obradovani prijateljskim licima, pričali su nam kako su Srbi panično, koliko jučer, trpali na kamione sve šta je vrijedilo i vozili izvan grada.

Vozili su se prema Skelanima, južno od grada, i onda dalje u Srbiju ili duž lijeve obale Drine ka Bratuncu. Bio je to mnogo duži i neudobniji put, ali je onaj kraći i bolji, kroz Potočare, sjeverno od grada, bio zatvoren. Sredinom aprila grupa Belih orlova - koji su predvodili napad na Bratunac - na povratku iz Srebrenice ubijena je u zasjedi. Iza zasjede je stajao predratni srebrenički policajac Naser Orić i petnaestak slabo naoružanih mladića.

Bio je to prvi znak otpora; samo mjesec dana kasnije Srebrenica je postala prvi oslobođeni grad u BiH. Tačnije, ne oslobođen, jer za grad nisu vođene skoro nikakve borbe. Srbi ga nisu izgubili, nego odustali od njega, shvaćajući da ga čak ni oni, nadmoćni u naoružanju, ne mogu braniti. Tako je ta uska kotlina postala jedino mjesto gdje smo mogli potražiti utočište.



Photo: FoNet/APBio je 18. maj 1992. moj prvi dan u Srebrenici. Ostaću još tri godine, više od hiljadu dana koji će ličiti jedan na drugi. Ali prvi dan pamtim, razlikuje se od svih, izdvaja se iz dugog monotonog niza, valjda samo zato što je prvi.

Pamtim ga upravo po kiši, hladnoj i proljetnjoj, a proljeće je te godine kasnilo, po krupnim kapima koje su nas udarale po ramenima i leđima, prodirale kroz promočenu odjeću. Pamtim ga i po sivom nebu, koje je izgledalo zlokobno, ali mi tada nismo mogli znati zašto je to tako. Pamtim ga kao vjerovatno jedini dan u svom životu kada sam osjetio potpunu slobodu, koliko god to čudno zvučalo jer grad je bio u srpskom okruženju, dan kada sam prvi put - i to je bio jedini osjećaj koji pamtim - osjetio dubok unutrašnji poriv da preživim.

BEŽEĆI PRED SRBIMA: Samo mjesec dana ranije skrivao sam se, sa ocem i nekoliko komšija, u šumi na brdu iznad Voljavice, sela pored Bratunca u kojem sam živio sa familijom. Sa strahom smo promatrali kako putem u dolini promiču automobili sa zavijajućim sirenama. Njihov zastrašujući zvuk pratio je strah koji nam se ulijevao u kosti od spoznaje da gledamo automobile koji su pripadali Belim orlovima, paravojnoj skupini povezanoj sa Vojislavom Šešeljem, odnosno Srpskom radikalnom strankom. Oni su nekoliko dana ranije stigli u Bratunac i, uz pomoć JNA, zajedno sa lokalnim Srbima preuzeli vlast u gradu.

Svi bošnjački policajci su još tog dana predali oružje, Križevica - rijeka koja je protjecala kroz Вratunac i ulijevala se u Drinu - nekoliko dana kasnije je na svoje obale počela izbacivati leševe uglednih Bošnjaka, putevi između grada i okolnih sela bili su presječeni, telefonske veze prekinute. To je bio znak da napustimo kuće i skrijemo u šumu iznad sela.

Jedan od komšija dovezao je auto u šumu, demonstrirajući ne samo zavidno vozačko umijeće, nego i sluđenost čija je, i mi s njim, žrtva postao. Bila je to Zastava 101, i zahvaljujući tome mogli smo barem slušati vijesti sa slabašnog radio-aparata.

Ostatak zemlje je već bio u ratu, a mi smo zbunjeni i uplašeni sjedili u šumi cijele dane, niko nije pričao mnogo. Svi smo bili zabrinuti nad sopstvenom budućnošću. Neki bi se noću vraćali u selo da prespavaju u svojim kućama, kao da time žele poreći stvarnost onog što nam se dešavalo. Sa svanućem su se ponovo vraćali u šumu u glupavom i naivnom uvjerenju da smo tu sigurniji.

Onog dana, 12. maja 1992, kada je Radio Bosne i Hercegovine javio da je za novog komandanta jedinica JNA u zemlji, odnosno Druge vojne oblasti JNA, postavljen general potpukovnik Ratko Mladić, muslimanska sela oko Bratunca počela su gorjeti. To je bila slučajnost - onako opsežan progon stanovništva morao je biti planiran mnogo ranije - ali slučajnost koja nije slutila na dobro. Skrivali smo se već dvije sedmice, od polovice aprila, i već smo ušli u maj ne znajući šta nam se sprema. Tog dana sve su naše sumnje bile otklonjene.

Novosti iz blokiranog i okupiranog grada donosio je Ibro S., dječak koji je nadimak Žućo dobio zbog narančasto-žute kose i bezbroj istih takvih pjega na licu. Imao je petnaest ili šesnaest godina, ali zbog niskog rasta niko nije mogao pomisliti da ima više od dvanaest. Ljudi koji su bez cigareta postajali sve nervozniji plaćali su ga debelim smotuljcima bezvrijednog jugoslovenskog novca da ode do grada i kupi im cigarete, jer oni nisu niti mogli niti smjeli. Premda je put vrvio srpskim barikadama, Žućo na biciklu, prevelikom za njega tako da je vrhovima stopala jedva dodirivao pedale, prolazio pored njih i uvijek se vraćao sa crvenim pakovanjima Filter Jugoslavija.

Zajedno sa cigaretama donosio je i informacije, prepričavao gdje je vidio koga od naših komšija Srba, sada u maskirnim uniformama i naoružanih automatskim puškama. On je prvi ispričao, na užas svih nas, da u podrumu Osnovne škole "Vuk Karadžić" Srbi sakupljaju muškarce iz okolnih sela. Prestravljen, slušao sam kako je ubijen izvjesni Idriz, čovjek koga sam poznavao kao vozača mog školskog autobusa: srpski vojnici su ga prislonili uza zid i autobusom udarali sve dok nije izdahnuo.

Tog dana Ibro se vratio iz grada, pričajući kako ga je na barikadi propustio Ranko Obrenović, moler iz susjednog sela koji je lijevu šaku izgubio igrajući se bombom, pronađenom nekoliko godina poslije Drugoga svjetskog rata.

Znao sam za tu priču, već sam je čuo od njegovog sina, Aleksandra Obrenovića, mog najboljeg prijatelja iz osnovne škole, u čijoj sam kući bio nebrojeno puta, s kojim sam osam godina dijelio školsku klupu. Njegov otac sada je bio na barikadi, jednoruk, nespretno kako je jedino mogao izgledati s puškom, a meni su navirala sjećanja.

Negdje u završnomrazredu osnovne škole, kada je antibirokratska revolucija Slobodana Miloševića već bila dobrano odmakla, vodstva u Crnoj Gori, Vojvodini i Kosovu smijenjena, a napetosti rasle i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, svojim očima sam imao priliku vidjeti kako se to odražavalo u svakodnevnom životu. Naime, dječak iz razreda, inače dijete iz miješanog braka, što za ovu priču vjerovatno nije nevažno - tada sam prvi put shvatio da sam iz razloga koje ne razumijem drugačiji od nekih svojih školskih drugova - na času mi je opsovao "tursku mater".

Naravno, sačekao sam ga poslije škole, duboko povrijeđen, s namjerom da mu tu uvredu vratim višestruko, a Aleksandar mi se pridružio kao pristrani promatrač. Oborili smo ga na zemlju i počeli udarati nogama, i dok se on valjao u bolovima, Aco je, zadajući mu sve nove udarce, kroz stisnute zube govorio: "j***m ti mater četničku!"

On, dječak koji je nosio ime srpskog prestolonasljednika ubijenog 1902, branio je tada moju "tursku čast". Nekoliko godina kasnije njegov otac stajao je naoružan na barikadi.

Poslije, tokom rata, raspitivao sam se za njega i saznao da je ostao spadalo kakvo sam ja poznavao, da je na straži bacao pakovanja municije u vatru i onda se smijao svojim bunovnim i zbunjenim suborcima koji su kao sumanuti istrčavali iz rovova. Nisam pitao da li se sjeća kako je jednom branio jednog "Turčina".

Tek pošto je Ibro ispričao ono što je vidio i čuo u gradu, iz sela na brdima oko grada počeli su se dizati debeli stupovi svijetlog dima. Gledali smo, prvi put svojim smo očima gledali, kako gore tuđe kuće, kao što ćemo gledati kako gore i naše, nismo htjeli vjerovati. Tačnije, nismo se usuđivali vjerovati, jer smo znali da je tada pređena tačka poslije koje nema povratka. Na desnoj, srbijanskoj obali Drine, duga kolona velikih kamiona, pokrivenih bijelim ceradama, neprestano je rasla. Brojali smo do trideset i onda odustali, dok su kamioni kretali prema Bratuncu. Dok su sela gorjela, srpski vojnici su tjerali stanovništvo iz brda ka glavnom putu, gdje su ih, u nevjerovatno sinhroniziranoj operaciji, čekali kamioni u koloni čiji je kraj još uvijek bio u Srbiji.

Tu noć me otac probudio i šapatom rekao da se brzo obučem. Još uvijek nerasanjen, poslušao sam ga i obukao se u mraku, žureći da izađem iz kuće, gdje me on nestrpljivo čekao. Krenuli smo, nisam znao kamo, on je išao naprijed i nakon skoro sat vremena hodanja kroz šumu izašli smo na čistinu gdje se već bilo sakupilo nekoliko stotina muškaraca. Ponoć je davno prošla i žamor na livadi je bio sve veći kao se zora bližila. Poveća grupa, u kojoj su neki imali oružje, odvojila se i krenula dalje, prema selima duboko u brdima. Najveći dio i dalje je ostao na livadi pitajući se šta da čini.

Otac i ja smo krenuli u zoru. S nama je bio i Juso C., rođak i susjed, koji je već nekoliko puta bio u Podlozniku. Bilo je to selo na samoj granici dviju općina, Bratunca i Srebrenice, do kojeg su srpski transporteri teško mogli doprijeti i tamo se već skupljalo protjerano stanovništvo iz doline Drine. Svanulo je kada smo, stalno se penjući, stigli na proplanak ispod kojeg je vijugala cesta. Trebalo je preći cestu, s druge nije bilo Srba i bili bismo, onoliko koliko smo mogli biti, sigurni. S lijeve strane pružao se veličanstven pogled na Drinu koja se protezala kroz zelena polja. Rosa koja se nakupila na mojim cipelama probijala je i kvasila mi nožne prste i bilo mi je hladno, ali nisam mogao oči odvojiti od rijeke koja je bila ljepša nego ikad za onih sedamnaest godina koliko sam proveo rastući na njenim obalama. Bila je ljepša i zato što sam znao da se više nikad neću okupati u njenim brzacima, nikad više neću skočiti riskirajući da slomim vrat.



Nakon što smo oko sat i pol hodali ka jugozapadu, stigli smo do ceste. Ispod nas je prošao automobil: sada smo morali pretrčati, prije nego što se okrene i vrati ili naiđe neki drugi, i popeti se uz brdo preko puta. Pognuti, pretrčali smo preko ceste i, što smo brže mogli, potrčali uz brdo. U jednom trenutku iza naših leđa začuo se zvuk motora i bacili smo se u visoku travu, ali nismo bili sigurni da li su nas iz auta vidjeli. Kada je zvuk utihnuo, ponovo smo ustali i nastavili hodati prema Podlozniku.

* * *
Umoran od puta, zaspao sam na pragu, zgrčen u okviru sobnih vrata, u kući rođaka, jednog od mnogih koje smo počeli upoznavati. Probudio sam se u krevetu gdje me je, po svemu sudeći, otac prenio. Do mene je ležao potpuni stranac, potpuno odjeven kao i ja, čovjek kojega nisam vidio nikad ranije, ali oca nije bilo u sobi. Izašao sam i počeo ga tražiti po prenatrpanoj kući. Bio je vani, s majkom i sestrom, koje su prethodnu noć stigle u grupi sa nekoliko stotina žena i djece. Majka nam je kazala da su se svi ostali rođaci, cijelo susjedstvo, predali novim, srpskim vlastima, koje su im garantirale sigurnost i slobodan prolaz do Tuzle. Nena, očeva majka, tražila nas je jučer u našem skrovištu u šumi da bi nas ubijedila da se predamo. Tri mjeseca kasnije saznali smo da su svi naši rođaci, oni koji su se predali, strijeljani. Starci, koji su ostali u selu da se brinu o stoci po nalogu vlasti, sakupljeni su u jednu kuću i pobijeni, a potom spaljeni.

Odatle smo otišli drugo selo, Storesko. Majka je rekla da tamo imamo još nekog daljnjeg rođaka kod kojeg ćemo moći prespavati. Ne znam koliko smo ostali ondje, ali u tom i susjednim selima već su bile organizirane prve skupine koje će se suprotstaviti onom što se smjelo nazivalo srpskom teritorijalnom odbranom. Da bi pokazali da misle ozbiljno, odlučili su napasti položaje s kojih su Srbi vatrom kontrolirali cestu koja je ustvari vodila od Bratunca do rudnika olova u Sasama.

Napad, unaprijed osuđen na neuspjeh, okončao je ustvari kao potpuni fijasko. Slabo naoružani, nisu imali nikakvih izgleda, ali krivica je na kraju svaljena na mladića koji je, nakon što je skoro bešumno sa bombom u ruci dopuzao na deset metara od prvog srpskog rova, dobio napad kašlja i tako otkrio i sebe i sve ostale. Na svu sreću, nije bilo mrtvih. Majka se u međuvremenu sjetila još nekog rođaka u Skenderovićima, a otac na radiju čuo da je Srebrenica slobodna. Sutradan smo krenuli ka gradu, prvi od ko zna koliko hiljada koji će slijediti naš put.

***
Niko od mojih saputnika nije živ. Juso, s kojim sam napustio kuću, poginuo je u koloni koja se u julu 1995. pješice probijala od Srebrenice ka Tuzli, nadomak slobodne teritorije. Nihad, koji me doveo u Srebrenicu, nije preživio juli 1995. Mojotac se vratio kući i poginuo u svom dvorištu, u decembru 1992.

ISPOVEST IZ LOGORA: Bilješke koje slijede rezultat su desetak razgovora sa rođakom koji je bio u logoru u Sušici kod Vlasenice. Njegova porodica, koja je inače živjela u mom susjedstvu, uhapšena je, otac i on zatvoreni, majka i sestre deportirane u Kladanj; otac je potom ubijen, a on pušten i nakon zadržavanja u logoru stigao u Srebrenicu u pozno ljeto 1992. Bio je jedan od prvih koji je u julu 1995. nakon pada Srebrenice prešao na teritoriju pod kontrolom vladinih snaga. Danas živi u SAD-u i zatražio je da njegovo ime ostane skriveno.

Ne znam tačno koliko sam bio u logoru. Zatvoren sam krajem mаја, na slobodu sam pušten sredinom juna. "Vozite ih u Cersku, nek' krepaju od gladi", rekao je neki vojnik, zaustavljajući naš autobus koji se kretao prema Kladnju. Vozač je bez pogovora okrenuo autobus. Izvinjavao se da nas ne može voziti dalje. Morali smo pješice preći nekih deset kilometara do naših linija u Cerskoj.

***

Prvi koga sam sreo u logoru bio je upravnik, Dragan Nikolić Jenki. Ušao je na vrata hangara i zatvorenici su se najednom povukli. Svi su se nekako sabili u ćošak, kao da su htjeli da budu što manji i neprimjetniji, da mu ne bi pali u oči ili se isticali bilo čime što može privući njegovu pažnju. U trenutku kad je otvorio vrata, našao sam se izmedu njega i zatvorenika.

- Kud si ti krenuo?

- U WC!

Pljuus! Nisam ni vidio kad me udario, samo sam pao, dok mi je pred očima sijevalo. - Vraćaj se tamo!

Viđao sam ga i kasnije, dolazio je u hangar svaki dan, dva ili tri puta, i izvodio djevojke. Obično se nisu vraćale. Kao ni muškarci. Njih bi izvodio neki Lukić. Stao bi pred nas i pažljivo promatrao, zatim bi prstom pokazao u nekoga: "Ti!" Oni su se vukli prema izlazu, polako. Osuđenici na smrt.

* * *

Tukli su nas svaki dan. Ja sam tada imao samo 17 godina, ali sam bio sav izubijan. U prvih 15 dana zatočeništva, dok nisam došao u Sušicu, nisam jeo ništa. Uspio sam, tražeći od stražara u zatvoru u Vlasenici da me puste u WC, popiti ponekad malo vode. Već sam bio izgubio 20 kilograma i jedva sam stajao na nogama. Prvog dana u Sušici neka mi je žena, dovedena iz jednog od tek očišćenih sela iz okoline Vlasenice, dala hljeba. Pојео sam pola kilograma odjednom, a zatim izgubio svijest. Organizam nije mogao primiti toliku hranu odjednom. Dvadesetak dana nisam vršio veliku nuždu, a svaki izlazak u WC mogao je biti koban, tako da sam se ustručavao pitati. Na putu od hangara, iz kojeg nas inače nisu puštali, tukli bi nas čime stignu.

* * *

Tukli su nas i inače. Palicama sa metalnim vrhom, sajlama, baseball palicama, natjerivali su ljudima puščane cijevi u usta. Gledao sam kako nekom čovjeku stražar gura cijev snajperske puške u usta. Snajper ima cijev dužu nego ostale puške, a ovaj ju je skoro cijelu progutao. Nekad mi se znalo dogoditi da ostanem bez glasa pjevajući četničke pjesme; jednom prilikom, sjećam se, više od dva sata sam pred stražarima morao skandirati: "Kra-lje-vi-na Sr-bi-ja". Za vrijeme koje sam proveo u Sušici nisam mogao zaspati. Ustvari, to nije bilo moguće: svaki čas bi ulazio neki od stražara i nasumice udarao po ljudima, složenima jedni na druge u mraku.

* * *



Photo: mojprijedor.netZarobljen sam kod kuće, sa svojim ocem, sredinom maja. Obećali su nam da nas neće dirati, štaviše, rekli su: "Vašoj familiji se ništa neće dogoditi!" Dvije sedmice kasnije u dio grada u kojem smo živjeli došao je autobus u pratnji policije. Zatražili su da ponesemo samo neophodne stvari i požurimo na autobus - voze nas u Kladanj. Međutim, u Novoj Kasabi naišli smo na kontrolni punkt. Vojnik koji je ušao naredio je svim muškarcima da izađu. Autobus je zatim produžio. Stajali smo na livadi, gledajući za njim, unutra su bile naše familije, majke, sestre. Tri dana kasnije ponovo su nas iz Vlasenice dovezli u Kasabu. Bilo nas je 38, određenih za strijeljanje. Poredali su nas na livadi, nasuprot nas 12 vojnika i transporter. Za velikim mitraljezom poznao sam Željka Lukića, konduktera u gradskom autobusu, istom onom koji me svaki dan vozio u školu. Lažu da ljudima suočenima sa smrću cio život ne prođe pred očima. Meni je u jednoj minuti prošao cijeli moj život. Iz streljačkog voda se odvojio jedan od vojnika. Prišao mi je:

- Koje si godište?

- '75.

- Šta ćeš ti ovdje?

Uhvatio sam oca za ruku i odgovorio: "Ja sam ovdje s babom, neću da se odvajam od njega!"

"Hajd' bježi, šta ćeš ovdje'", kazao je, a onda me je sa još četvoricom vršnjaka izveo iz stroja i odveo nas na mjesto odakle nećemo vidjeti stratište. Hodali smo kad se iza naših leđa začula pucnjava. Okrenuo sam se i, kunem se, možda sam to samo umislio, ali se kunem, vidio sam svog oca kako pada.

*Nastavak feljtona objavljujemo u četvrtak 26. novembra

Skica za portret: Amfilohije Radović, kandidat za patrijarha

Zvijer iz bezdana
Piše: Iva Klisić



Patrijarh Pavle se još nije ni čestito ohladio, a borbe za njegov tron su već počele. Među kandidatima za novog poglavara SPC ističe se crna četvorka u sastavu: mitropolit Amfilohije, vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije, bački episkop Irinej i vladika zahumsko-hercegovački Grigorije. Predizborna trka se tek zahuktava, pa e-novine na vreme kreću sa predstavljanjem kandidata. Sudeći po crkvenim bukmejkerima, najbolje stoji takmičar pod rednim brojem jedan (Amfilohije), pa zato podsećamo na neke detalje iz njegove sportske karijere koji ga preporučuju za ovo visoko nameštenje

Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa burnim događanjima na Balkanu, u koje se aktivno uključio. Žestoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i načinu na koji će se taj preporod izvesti dijelio je sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i sličnim kreatorima, ali istovremeno i proizvodima omraženog sistema.

Nekoliko dana po ustoličenju, mitropolit Amfilohije je u novinama pojasnio da je izravni naslednik Njegošev jer nosi njegovu panagiju, dobivenu po nasledstvu titule. Ipak, preskočio je reći da je istu prisvojio iz manastirske riznice gdje je bila izložena kao muzejski eksponat, odnosno poklon Sv. Sinoda Ruske pravoslavne crkve Petru II. Ubrzo potom usljedilo je prikrajanje fakata rane crnogorske povijesti, posebno mita o sv. (Jovanu) Vladimiru (Dukljanskom), čija je starina Mitropolitu mogla poslužiti kao valjan iskaz za posebnost Mitropolije crnogorsko-primorske unutar SPC, a samim tim njegovog položaja. Vladimir je proglašen za „prvog srpskog kralja“, dok su pozicije Mihaila Vojislavljevića i Stefana Prvovjenčanog ostale nepoznate. Uporedo, iz dvooltarske crkve Sv. Petke u Sutomoru je izbačen oltar okrenut pud Zapada, uz objašnjenje da je „tu postavljen za vrijeme austrougarske okupacije“, iako su mještani uživali zajedničku službu vjekovima ranije.

Tadašnja “mlada, lijepa i pametna” crnogorska vlast dočekala ga je slavopojkama. “Ovaj obrazovani, produhovljeni i racionalni čovjek spada u sami vrh pravoslavnih mislilaca”, govorio je tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović. Mada su mladi lavovi crnogorske politike takođe bili dio komunističkog sistema, Amfilohije je sa njima dijelio istu strast prema ratu koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji.

Ta opsjednutost ovom ljudskom djelatnošću, nesaglasna hrišćanskim vrijednostima koje propovjeda, mitropolita nikada nije napustila. Pokušao je da je obrazloži u filozofsko-bogoslovskom zborniku “Jagnje Božje i Zvijer iz bezdana” objavljenom 1996. godine. Amfilohije nije tražio opravdanje u Hristovim riječima znajući da ih tamo i ne može naći. Uz ponavljanje otrcanih argumenata o neumitnosti rata zbog nesavršenosti čovjeka, pominjanja opravdanih ratova “protiv opštega neprijatelja vjere i zakona i slobode i otečestva našega”, kaže i da je “istorija hrišćanskih naroda možda manje-više povratak u Stari zavjet, a Novi zavjet se u ljudskoj istoriji tek nazire”, nezgodno mišljenje za duhovnika koji sprovodi “duhovni i moralni preporod naroda”.

Od mnogih bisera posvećenih ratu, izdvajaju se ipak riječi posvećene trulom miru. “Truli mir… upravo i jeste suština cjelokupnog novog svjetskog poretka, savremenog sekularizovanog usmjerenja evroameričke civilizacije. Takav mir u stvari nije mir već privid mira, zasnovan na otuđenju od izvora mira i pravde. Kao takav on će biti uvijek iznova uzrok stravičnih krvoprolića.” O sramnom, trulom miru pričali su po završetku rata u Bosni mnogi srpski intelektualci nacionalnog usmerenja, sa bezbjedne beogradske distance.

Fascinacija ratom proteže se kod Amfilohija i na ratnike. Prvo na stare, poput svetog Petra Cetinjskog, a kasnije i na neke ovovremenske.

Novembra 1991, u punom jeku ratne histerije, Amfilohije je uz gusle, odlomcima iz epske pjesme Mojkovačka bitka, hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“ na dubrovačko–hercegovačkom ratištu. Na Petrovdan 1991. specijalni gost cetinjskog manastira bio je Željko Ražnatović Arkan, vođa srpske paramilitarne jedinice „Tigrovi“, koji je, sa svojim strojem, pušten da uđe u manastir pod punim naoružanjem, vjerovatno vjerujući da „boj bije svijetlo oružje“, suprotno onoj narodnoj izreci. Mitropolit je, kroz prigodan govor, s bocom domaće lozovače u ruci i uz zvuke levora i dinamita, poželio Arkanu dobrodošlicu i mnogaja ljeta. Već pred sledeći Božić, usled paljenja dvojnog Badnjaka, uz optužbe na račun indipendentista da pale „logorske vatre“, potpalio je kapislu trvenja koja se završila u međusobnoj razmjeni kamenica pred Cetinjskim manastirom. Arkanova posjeta obilježila je i sledeću godinu, u kojoj je, između ostalog, pod Amfilohijevim patronatom izvršeno masovno krštenje oko četiri stotine izbjeglica iz Albanije, sve u cilju planske nacionalne homogenizacije. Sudbina „krvavih Badnjih večeri“ ponoviće se i ispred crkve sv. Đorđa u Podgorici kada je svjetina, opijena mržnjom, uzvikivala krvoločne pjesme poput one „Ko će drugi ja ću prvi da pijemo turske krvi / Od Mostara do Jordana neće biti muslimana“.

Opsednut istorijom, Amfilohije Radović je sigurno imao utisak da živi jedan od onih trenutaka kada pojedinci tu istoriju stvaraju i oblikuju. U njegovim govorima sve vrvi od istorijskih odluka. “Ovo je presudan trenutak u istoriji našeg naroda”, govorio je u decembru 1992. godine. “Ovdje važi pravilo: ko istraje do kraja, blago njemu. Svi su uslovi za to da se sami sebe odreknemo i sve nam govori u tom pravcu – ne može šut sa rogatim. Međutim, ovo je trenutak kada, po mom osjećanju, treba biti negdje na graničnoj liniji i reći kao vladika Rade 'neka bude što biti ne može, nek’ ad proždre, pokosi satana, na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje”.

Najveće nade je polagao u Republiku Srpsku (”najdivnija srpska zemlja, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva”) i njene čelnike, koji su odbacujući Vens–Ovenov plan 1993. godine “čuvali nas i našu dušu… opredijelili su se, kao i car Lazar… za carstvo nebesko”. Iako se ubrzo razišao sa politikom Miloševića, smatrajući je zaostavštvinom jugoslovenskog real-socijalizma a Miloševića izdajnikom kalibra Vuka Brankovića, zadržao je prijateljstvo sa Karadžićem i Biljanom Plavšić („Kosovka djevojka“). Otuda i zvanična osuda Mitropolije crnogorsko-primorske upućena crnogorskom parlamentu avgusta 1995. povodom zaokreta politike saradnje sa novoformiranom Republikom Srpskom. Taj čin je nazvan „izdajom“ i tri puta se proklinjala „ruka koja podiže zid između sebe i brata u nevolji“, dok su aktivnosti zvaničnog Beograda i Podgorice ocijenjene „kapitulantskom samovoljom“. Kasnije će, na stalna pitanja novinara o tome da li se Karadžić krije u manastirima Mitropolije, što i danas sumnjaju neki haški tužioci, Amfilohije odgovoriti da se „Karadžić krije u njegovim molitvama.“



Amfilohijeva ljubimica: Biljana Plavšić, Kosovka djevojka
Photomontage: KANDAharIako je o Miloševiću govorio kao o „izdajniku“ i „bogootpadniku“ Amfilohije neće propustiti da ga posjeti u Hagu, oštro se protiveći predaji onima „koji žele da na pilatovski način operu svoje ruke u krvi pravednika“. Slično je i sa njegovim apelom Karadžiću „da se odluči da li će se predati Haškom Tribunalu“.

Ironija je da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa bivšim oficirima komunističke vojske i bivšim komunističkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko noći preobratili u ljute nacionaliste.

Mitropolit Amfilohije je uvek odbacivao prigovore da se crkva bavi politikom: ”To zamjeranje je nasleđe titoističko-brozovske ere. I tada je bila na snazi stroga zabrana crkvenim ljudima da se bave politikom. Crkvi, međutim, saglasno njenoj prirodi i svečovječanskoj misiji, ništa što je ljudsko nije tuđe.”

Držanje posmrtnog slova na sahranama spada u opis svešteničkog zvanja, ali kod Amfilohija je to neka vrsta pasije. Na sahrani Danila Kiša, koji je u svom testamentu napisao da ne želi da mu bilo ko prilikom pogreba drži govor, jer je sve što je imao da kaže rekao u svojim knjigama, Amfilohije je ipak progovorio. Posle uvoda u kome je pomenuo da neće držati govor jer je Kišovo poslednje zaveštanje o ćutanju na dan pogreba za njega svetinja, usledio je dugački i nerazumljivi traktat dostojan najdosadnije književne kritike, u kome je mitropolit pokušao da pokaže svoje oduševljenje Kišovim djelom i životom sa kojima se upoznao nekoliko dana ranije.

Na sahrani majke Radovana Karadžića mitropolit nije koristio alegorije. Amfilohije je preminulu majku dragog mu Radovana poredio sa majkom Jugovića i majkom Jevrosimom, koje su “svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru”. Pomenuo je i da mu je pokojnica jednom prilikom rekla “da bi bila srećna da joj donesu mrtvog sina, da ga u mrtvo čelo poljubi, ali da ostane vjeran pravoj Hristovoj vjeri i svome narodu, a da bi bila nesrećna majka da joj ga živa dovedu, ali da izda Boga i svoj narod”.


Mitropolit nije smatrao za izdajnike vjere samo zapadne političare poput Širaka, Blaira ili Olbrajtove već i sve one na srpskoj i crnogorskoj političkoj sceni koji se nijesu uklapali u njegov ideološki kalup. Tako je u posmrtnom govoru na opelu Zorana Đinđića, istakao da je on „u momentu najvećeg poniženja svog naroda, na obrenovićevski način pružio ruku pomirenja Evropi i svijetu“ i tako zadao šamar ne samo cjelokupnoj demokratskoj srpskoj javnosti već se i ogriješio o staro pravilo da o pokojniku treba reći sve najbolje.

Mitomanija skoro uvijek služi kao oruđe u rukama ekstremističke politike. Da ova zakonitost nema izuzetaka pokazala je lažna slika o kultu „pravoslavnog sveca Jovana Vladimira“ iskorištena kao višegodišnja prolegomena za postupak postavljanja limene crkve sv. Trojice na Rumiji, uoči pripreme referendumske kampanje 2005. Jasno je da ovaj objekt nije imao za cilj produženje međukonfesionalnog sklada već je samo jedan od postupaka za dokazivanje dominatne uloge Mitropolita nad crnogorskom političkom i društvenom javnošću. Svečanost osvećenja crkve – donesene uz pomoć vojnog helikoptera – upriličena je orgijanjem lidera političkih stranaka, poput Božidara Bojovića i Ranka Kadića (DSS) te Gorana Danilovića (SNS), guslara i kvazihodočasnika s majicama Mladića i Karadžića. Javno mnjenje se našlo u novoj podjeli: na apologete koji je smatraju „svetinjom“ i one koji su tražili njeno hitno uklanjanje (što bi dovelo do nesagledivih posljedica).



Dolje Deda Mraz: Mitropolit Amfilohije na radnom zadatku
Prije referenduma o nezavisnosti Crne Gore, Amfilohije se izjasnio na novosadskoj televiziji, riječima ne baš prikladnim sveštenom licu. Na pitanje novinarke “Šta mislite o crnogorskom državnom projektu”, on je odgovorio: “Ne pravi se pita od onoga.” Pita je ipak napravljena, a mitropolit je i sada u Crnoj Gori, sarađujući sa vlastima koje su pitu zamjesile i ispekle. I ne namjerava, bar tako kaže, da se sa tog mjesta pomjera. Na glasine da je najozbiljniji kandidat za novog patrijarha, odgovara: “Ja sam mitropolit crnogorsko-primorski i neće se tako lako mene Crnogorci ratosiljati. Ostaću ja ovdje uz Božju pomoć. Već sam ja i grob svoj spremio. Tako da ne brinu oni koji su zabrinuti.” Čovjek koji je 1991. govorio da su Crnogorci „Srbi pravoslavne vjere, a Lovćen krov srpstva kojem treba vratiti staru kapu“ u intervjuu u TV emisiji Živa istina izjavljuje da je uvijek bio samo Crnogorac.

Mitropolit se često osećao pozvanim da progovori koju mudru i o umetnosti. Tako je izazvao skandal na Cetinjskom bijenalu 1997, kada je izdejstvovao prijevremeno zatvaranje izložbe postmoderne umjetnosti „Nova ikona“, zbog njenog, navodno bogohulnog i provokatorskog karaktera, a na istoj razini su i neke njegove propovijedi protiv Deda Mraza („lažna fatamorgana koju su izmislili Amerikanci“), a u korist Božić Bate. Blagoslovio je knjigu Petkana Ljiljane Habjanović Đurović, preporučivši je publici kao "rascvjetali miomirni ljiljan na dar", dok je bend Rolling Stones okarakterisao kao "bezbožnike koji pevaju demonske pesme".

Amfilohije ne odustaje ni od ideje da se Tesla sahrani pored Hrama Svetog Save, jer smatra da je Tesla "nasilno" spaljen, mada se tome protive Teslin muzej i gradske vlasti. “Sad počiva u nekakvoj kugli, što je najgora vrsta poniženja. Taj grijeh mora biti okajan tako što bi ljudski bio sahranjen na Vračaru, na mjestu na kome je nasilno spaljen drugi veliki Srbin, Sveti Sava. Jedan prah i drugi prah zajedno, najveći duhovnik i najveći naučnik na istom mjestu. Za svakog razumnog čovjeka, najprirodnija stvar na svijetu.”

Meni su smjesni ovi koji se sekiraju zbog npr. Karadzica, Mladica, Kacavende, Srbije, Svijeta itd

Zar to sve nije izvan naseg dometa? Mi nemamo nikakve nacine niti imamo ikakvo prevo da krojimo politiku tim stranim faktorima, ljudima koji nisu ni na koji nacin odgovorni nama, niti zavise od nas. Sekirati se zbog necega sto ni na koji nacin nije u nasoj moci je kao sekirati se sto je danas utorak i sto ce utorak proci.

Jedino se ima smisla sekirati zbog onoga sto smo mogli i trebali uraditi mi Bosnjaci, tj. nasi politicari, koji dobijaju plate da nas predstavljaju, i koje jedino mi imamo pravo kontrolisati i smjeniti ako nas ne slusaju.

E ali nama je lakse ruziti one koji ni na koji nacin ne zavise od nas, jer onda ne moramo nista uciniti. Kada bi kritikovali nase politicare, koji su potpisivali Karadzicu podjele Bosne, ili koji danas pustaju Dodiku i Kacavendi da rade sta hoce, onda bi sami sebi izgledli ko bijednici sto nesto ne poduzmemo da smjenimo bagru.

Nije problem Kacavenda sto je silovao zene, nego su problem su nasi koji silovateljima dadose pola Bosne. Problem su nasi koji u skusptini glasase da odu strane sudije pa tako sada ni Ddoik ni Kacavenda nikada nece nikom odgovarati, jer sada nema vlasti nad njima u genocidnoj RS.

[Edited by bristol on 28-12-2009 at 22:08 GMT]