Kršćani sve češće prelaze na islam

Amersfoort - sve je češća pojava da mladi ljudi koji su odrasli unutar kršćanske zajednice – takođe i u ortodoksno-protestantskim krugovima – odlučuju da postanu muslimani. To je rekao Kes Rentir (Cees Rentier), službenik udruženja “Evanđelje & Muslimani”, u subotu za EO-radio program Kerkplein (crkveni trg).

Rentir obavlja funkciju predikanta za specijalne radove pri nizozemskoj reformiranoj crkvi.
Da (pogotovo) mladi ljudi prelaze iz kršćanstva na islam u Nizozemskoj je relativno manje nego u Njemačkoj ili Engleskoj, ali je u porastu,kaže Rentir. "Nije više tako da se to ograničava samo na mlade osobe koje zbog braka postaju muslimani. Obično su tu bile u pitanju žene, iako se tada moglo zapitati koliko je to bio istinski izbor za vjeru. Ali sada vidimo ljude koji čisto iz vjerskih razloga postaju muslimani, a prethodno su bili članovi, ili su u svakom slučaju odrastali u kršćanskoj zajednici."

Šta čini za njih islam toliko atraktivnim?
"Islam se predstavlja kao logična, racionalna vjera. Jasna i nije komplicirana. Ne ispovijedaju na primjer, trojstvo, ne priznaju Boga u ljudskom oličenju. Islam se također jednom zapadnjaku može lahko objasniti. Ponekad igra ulogu i to da ljudi nisu iskusili zajednicu u crkvi, ono o čemu biblija govori. Za one koji ozbiljno čitaju Evanđelje, očekivanja su visoka. Uz rizik da crkva ta očekivanja ne može ostvariti i dolazi do razočarenja kod ljudi. Ako u tom trenutku u susretu s muslimanima ostvare pozitivna iskustva, može doći do promovisanja privlačnosti prema islamu."

Igra li misionarenje od strane muslimana također ulogu?

"Muslimani imaju dužnost da šire vjeru. U Holandiji, zapravo nikada nismo bili sa tim suočeni. To je zato što je islam ovdje uglavnom bio zastupljen kroz radnike na privremenom radu. To je još uvijek najveća grupa muslimana. Oni nisu došli ovdje s namjerom da svoju vjeru jasno prezentiraju holandskom društvu. Postupno se ta slika promijenila, između ostalog i kroz prisustvo islamskih univerziteta, što dovodi do toga, da je sve više muslimana koji na holandskom jeziku mogu izraziti i prezentirati svoju vjeru.

Jedan primjer je djelovanje muslimana nakon završetka manifestacije EO-mladi, koji su pamflete dijelili upravo među mladim ljudima koji su se svjesno bavili pitanjem Boga. Ova prezentacija njihove vjere kod muslimana je u porastu. Vidim to posebno na internetu, gdje se svjesno pokušava profilirati islam naspram kršćanstva. Upada u oči da se pri tome uzima u obzir zapadnjačka kultura, kršćanska i humanistička pozadina."

To zahtjeva nužnu orijentiranu pripremu omladine?
"Da, jedna zajednica u Rotterdamu će toga više biti svjesna nego u Veluwe-u. Ali i tamo se čovjek mora zamisliti. Možete stanovati u jednom selu bez muslimana, ali kad omladina iz tog sela dođe u grad na daljnje obrazovanje, moraju se sresti sa tim. Roditelji i crkva ne shvataju to dovoljno ozbiljno, često zato što jednostavno nikada nisu pričali sa muslimanima. Oni zato ne osjećaju kako ozbiljna mogu pitanja mladih ljudi. Ta pitanja ne dolaze samo po onome što vide u medijima, tu su i pitanja svojih vršnjaka, prijatelja ili kolega studenata koji svoju vjeru shvataju autentično. Ne možete takva pitanja zanemarivati i odgovarati sa npr. da “ti ljudi ne vjeruju ništa, ili da islam nema veze s Bogom." Oni znaju da to nema veze sa stvarnošću. To zahtijeva bolje odgovore."


Šta znače ove konstatacije za daljnji rad udruženja Evanđelje & Muslimani?
"Mi pripremamo zajednice, ali one ne preuzimaju njihovu ulogu i odgovornost. Smatramo da se svjedočanstvo i služba muslimana još uvijek vide kao rad nekoliko hobista u zajednici, ljudi koji imaju entuzijazam za rad sa strancima, dok ostatak samo gleda. Nadamo se da će službenici shvatiti kao važan zadatak, produbljivanje odnosa s muslimanima. Na primjer, da se predikanti za vrijeme njihovog studijskog raspusta dublje pozabave tom temom."

Vaše udruženje radi pripremne večeri u crkvama i zajednicama. Koja je uloga 11. septembra u tom radu?
"To je bila manja prekretnica nego što smo mislili. Primjećujemo rastući interes za temu Evanđelje i Muslimani. Povećana je svijest o tome da ne možemo završiti sa površnim znanjem o islamu."

Iduće godine postoji udruženje Evanđelje i Muslimani 25 godina. Da li je vaše imenovanje na funkciju predikanta za specijalne radove, priznanje za rad udruženja unutar crkve?
"Da, iako to ne znači, da nikada nije bilo implicitnog priznanja. Mi radimo naš posao na poziv crkava i zajednica, ali barem do sada nismo imali - u svim crkvama formalni status.

http://www.dzematamsterdam.nl/index.php?option=com_content&view=article&id=1802:krani-sve-ee-prelaze-na-islam-&catid=48:vijesti-nl&Itemid=79

[Edited by bosno_moja on 04-04-2010 at 23:51 GMT]

Veliki dio švedskih omladinaca ima muslimansko društvo i želi da živi na isti način kao i oni. Oni sebe vide kroz naša pravila da se ne jede svinjsko meso i ne pije alkohol….”

Prema švedskim dnevnim novinama, sve više Šveđana prelazi na islam. Švedska (protestantska) crkva je izblijedela za Švedjane. Sada ih sve više prelazi na islam, katoličanstvo i judeizam. Ali je ljubav pored svega najjači magnet koji udaljava od prijašnje vjere.

- To je usko povezano sa doseljeništvom. „Etnički Šveđani imaju više muslimanskih drugova i partnera”, kaže Anne Sofie Roald (muslimanka), docent u historiji vjera na fakultetu u Malmeu. Sa njom se slaže i Abdallah Salah, predsjednik u islamskom savezu u Stockhomu gdje primaju oko 80 konvertita godišnje…

- „Veliki dio švedskih omladinaca ima muslimansko društvo i želi da živi na isti način kao i oni. Oni sebe vide kroz naša pravila da se ne jede svinjsko meso i ne pije alkohol”, kaže on.

Anne Sofie Roald procjenjuje da je oko 3500 osoba ostavilo švedsku crkvu prelazezi na islam poslije 60-tih godina, kad su prvi islamski doseljenici došli u Švedsku. U toku 70-tih godina radilo se samo o destinama konvertita. Poslije toga se brojka stalno povećavala.

I ako je talas najjači “od krsta na polumjesec” (sa krscanstva na islam), neki biraju suprotan put. Prema Anni Sofie Roald radi se prvenstveno o Irancima koji napuštaju islam i pristupaju Švedskoj crkvi, medjutim ima i nekih Arapa i Pakistanaca.
Razlog je prvenstveno politički.
Mnogi od njih bjeze od totalitarnih režima koji se povezuju sa vjerskim ugnjetavanjem, kaže ona.
Pored toga što većina konvertita sa krišćanstva na islam pominju kritiku društva i duboku filozofiju kao razlog da napuste svoju prijašnju vjeru, radi se često o nečemu drugom.

„Kada sve dodje na površinu vidi se da su se oni (konvertiti) zaljubili u neku muslimanku ili muslimana”, kaze Anne Safie Roald.

Madeleine Sultan Sjökvist je “vjerski sociolog” na univerzitetu u Uppsali. Ona konstantuje da se kod mladih često radi o želji za sistemom sa više rituala i jedinstva nego što to protestantska crkva moze da ponudi.

„Oni žele više reda i sigurnosti u našem zaljuljanom post-modernom društvu. Religija sačinjava jedan oslonac, bez obzira radilo se o islamu, katoličanstvu ili judeizmu”, kaze ona i dodaje da je pokret “New Age -Nova Era” ojačao iz istog razloga.

svd.se

Preuzeto sa: www.prosvjetitelj-muallim.org

Kršćanska zajednica uzdrmana: Sve je više ateista i muslimana
“Muslimansko pitanje” u Europi je pokrenulo antiimigracijske pokrete te oštru debatu o mjestu žene u islamu i vjerskim simbolima muslimana u javnom životu. U SAD-u i Kanadi kršćanstvo se dobro drži
Povećaj Kršćanska zajednica uzdrmana: Sve je više ateista i muslimana
Foto: AFP
Vezani članci

* Irski ateisti: Zakon o bogohuljenju je glup i srednjovjekovni
* Papa: I ateisti trebaju biti u srcu vjernicima i svećenicima
* Tedeschi: Gdje su u slučaju Podravke bile burza i HANFA?

Tagovi
kršćanska zajednica, ateisti, Muslimani
Piše: Dražen Čurić
poveæ slova normalna slova manja slova

Iako je još Karl Marx ustvrdio da je “religija opijum za narod” jer ga navodno udaljava od suočavanja s pravim problemima i pitanjima, čini se da i na početku 21. stoljeća narod voli “duhovnu drogu”.

Religiozno 80 % ljudi
Iako u svijetu raste broj ateista, koji su najviše pustili korijenje u Europi i, što je logično, komunističkoj Kini, nikako se ne može reći da religija umire. Više od 80 posto stanovništva svijeta je religiozno. Od 6,7 milijardi ljudi na svijetu, njih samo 1,1 milijarda su nevjernici, a 5,6 milijardi vjeruje u nešto. U tom šarolikom društvu svojim brojem ističu se velike tradicionalne religije kao što su kršćanstvo, islam, hinduizam...

No, na prilično razvijenom religijskom tržištu mogu se pronaći za naše prilike vrlo egzotične religije. Primjerice, razne animističke religije, kojih je najviše u Africi, imaju desetke milijuna vjernika, dok sve popularniji scijentolozi, predvođeni najsjajnijom zvijezdom Tomom Cruisom, regrutiraju članove iz redova slavnih i bogatih.

Što se tiče brojnosti, najviše je kršćana, oko 2,2 milijarde ili 33 posto. Najbrojnija je pojedinačna religija islam, koji ima oko 1,4 milijarde (21%) pripadnika, a na drugom su mjestu katolici kojih je 18 posto ili 1,2 milijarde. Nakon kršćana i muslimana, slijede hindusi kojih je oko 900 milijuna. Brojni su i pripadnici raznih kineskih tradicionalnih religija.

Iako nisu ni približno brojni kao spomenute religije, sikizam i židovstvo se nalaze među prvih deset najbrojnijih svjetskih religija. Dakako, sve su to procjene, a ne egzaktan popis “vjerskih afiniteta” stanovnika svijeta. Čini se da u posljednje vrijeme najbolje ide muslimanima, koji su u priličnoj ekspanziji. Dok je više-manje očekivano da njihov broj raste u tradicionalo muslimanskim zemljama Azije i Afrike, kao što su Indonezija, Bangladeš, Pakistan, Indija, Egipat i Iran, mnoge će iznenaditi podatak da je islam najbrže rastuća religija u Europi, gdje su uzdrmali kršćanske zajednice čiji prirodni prirast stagnira već neko vrijeme.

Zanimljiv je podatak da muslimanske obitelji u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj imaju uglavnom više djece od “starosjedilaca” kršćana. “Muslimansko pitanje” pokrenulo je antiimigracijske pokrete u Francuskoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Danskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj te oštru debatu o mjestu žene u islamu te o vjerskim simbolima muslimana u javnom životu.

Gibanja kršćanstva
Kršćani su u svojevrsnoj defenzivi u Europi jer ga, na jednoj strani, nagriza sve veći broj ateista i agnostika, dok na drugoj strani muslimanski doseljenici imaju puno veći prirodni priraštaj.

U Sjevernoj i Južnoj Americi kršćanstvo se dobro drži, ali je zamjetna velika dinamika unutar njega. Katolici sve više “osvajaju” SAD i Kanadu, dok evangelici imaju uspjeh u katoličkoj Južnoj Americi. Osim u Latinskoj Americi, veliki pokreti evangelika postoje u Africi, Kini i Indiji.
http://www.vecernji.hr/vijesti/krscanska-zajednica-uzdrmana-sve-je-vise-ateista-muslimana-clanak-21809

Dr. Ali Blucin, ruski konvertit u islam je bio svecenik 16 godina, a prije toga profesor filozofije komunizma. Kada je pravoslavna crkva cula za njegov prelazak u islam donijela je odluku u kojoj priziva prokletstvo na njega i sedam generacija njegovih potomaka, a pozvali su sve njegove rodjake i zatrazili od njih da prekinu sve svoje veze i kontakte s njim:

http://www.n-um.com/?q=node/3017

Selam/Pozdrav!

Kako je doktor medicine u Francuskoj presao na Islam
Submitted by Sebil on Mon, 2010-01-11 03:34. Prilozi posjetitelja

Ovo je kratka ispovjest dr. Ali Salmana (nekada Dr. Benoist), francuskog doktora medicine, o njegovom putu u Islam:

"Ja sam doktor, koji je odrastao u strogoj katolickoj porodici. Medjutim, sam moj poziv doktora i moj veliki interes za naukom opcenito, u meni je vremenom izazvao odbojnost prema krscanskom vjerovanju. Nisam se mogao sloziti sa svojom porodicom u mnogim vjerskim pitanjima. Dakako, vjerovao sam da je Bog onaj koji je sve stvorio, ali ucenje crkve i njene teorije o ocu, sinu i svetom duhu, te vjerovanje da je Isus (Isa a.s) Boziji sin je nesto sto moj razum jednostavno nije prihvatao.

Duboko u sebi sam bio cvrsto ubjedjen u postojanje samo jednog Boga, i to moje ubjedjenje me uvjek drzalo podalje od crkve i onoga u sta su vjerovali moji roditelji. Tako sam, bolje receno, vec i prije mog prihvatanja Islama nosio jedan dio islamskog vjerovanja u sebi (La ilahe Illallah).

Moje shvatanje Boga i zudnja za odgovorom koji bi zadovoljio moje srce po ovom pitanju, dovela me u dodir sa Islamom. Poceo sam istrazivati o Islamu. Kada sam, proucavajuci Kur'an naisao na suru Ihlas: "Reci: "On je Allah - Jedan, On je Utociste svakom, nije rodjen niti je rodio, i niko Mu ravan nije!“ (Kur'an 112. Sura), rekao sam sebi: „Ovo je ono u sto vjerujem!“. Bio sam i sretan i uzbudjen. U meni se javila zelja da jos vise istrazim Islam.

Sto sam vise istrazivao, sve vise sam bio sigurniji da se moja razmisljanja i ubjedjenja poklapaju sa njim. Islam niti u jednom trenutku ne daje Poslanicima bilo kakav bozanski stepen, nego ih vidi samo kao ljude. U islamu ne postoji nijedan covjek, niti svecenik niti Papa, koji bi drugom covjeku mogao oprostiti pocinjene grijehe, - to pravo pripada samo Onome koji je i stvorio ljude – Allahu dz.s.. Bio sam fasciniran spoznajom da u Islamu ne postoji niti jedna naredba ili pravilo, a da nije bila prihvatljiva i srodna ljudskoj prirodi. Sve je tako jednostavno, a opet tako savrseno i skladno! Pomislio sam tada u sebi: “Islam je upravo onakva vjera kakvu sam sebi oduvjek prizeljkivao!“

Islam ne prihvata ucenje da svako od nas na svijet dolazi sa grijehom, kao sto je slucaj sa krscanstvom. Islam nas uci da se covjek radja potpuno cist, i od njega zato kasnije zahtjeva kako otjelesnu tako i duhovnu cistotu. Najvece pravilo medicine - cistoca, je naredjeno od Allaha, dz.s, i Allah, dz.s., voli one koji se mnogo ciste. Pred Njega mogu stati i molitvu obavljati samo oni koji su cisti. Ovako nesto se ne moze naci niti u jednoj drugoj religiji."

Sa njemackog preveo i poslao brat Esad B.

Islam je budućnost čovječanstva!

Ko bude objektivno i dublje razmišljao o islamu primjetiće da je glavno odličje islama perfekcija i savršenstvo koje obuhvata sve sfere našega života, i da je jedino islam taj koji može odgovoriti svim izazovima!

O tome nas Allah dž.š., Stvoritelj svih svjetova, i obaviještava, upoznavajući nas s time da nam je lično On usavršio vjeru i upotpunio nam šeri'at i zakone života, čineći ga sveobuhvatnim za sva naša dunjalučka i ahiretska pitanja, što će važiti do Sudnjega Dana.

Allah dž.š., u suri el-Ma'ida, 3 ajet, kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Moju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera!“

Ebu Zerr r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., nas je ostavio tako da nam nije prošla ptica na nebesima a da nam nije predočio nešto od znanja vezanog za nju!“ (Sahih. Ibnu Hibban, Taberani, Bezzar.)

Islam je vjera iskrenog tevhida i monoteizma, islam je put upute i politike; islam je asketizam i vođenje države. Islam je znanje i djelo, vladanje i sudstvo. Islam je misionarstvo i metodologija promjene zla u dobro. Islam je borba i ekonomija, lijepo ponašanje i lijep međuljudski odnos. Islam je vjera povjerenja i mira!

Islam neće uroditi plodom, njegove mudrosti neće doći do izražaja, njegove zrake neće na pravi način sjati, niti će se njegov plod ubrati ako ga se ne prihvatimo u potpunosti iskreno, kao što Allah dž.š., kaže: „O vjernici, uđite u islam potpuno!“ (el-Bekara, 208.)

Zabranjeno je da vjeru parčamo i cijepamo, da se jednog njenog dijela pridržavamo, a da drugi dio islama odbacujemo! Allah dž.š., kaže: „Zar da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi da nevjerujete!“ (el-Bekara, 85.)

Islam je splet obaveza i zabrana, i lijepih i pohvaljenih djela. Musliman se mora kititi naredbama i pohvaljenim stvarima, i što više se udaljavati od zabranjenih i pokuđenih djela! Svemu tome treba dati njegovoga hakka!

Zbog svega navedenog – ko se islama prihvati, uspio je i spasio se, a ko se od islama odbije – propao je i na ovome i na budućem svijetu.

Allah dž.š., kaže: „Ko se od Spomena Moga odbije, tjeskobnim životom će živjeti, a na Sudnjemu Danu ćemo ga slijepa proživiti!“ (Taha, 124.)

Nakon Allahove dž.š., potvrde tome da je islam samo savršenstvo i perfekcija svakog aspekta života – ko bude tvrdio da je islam manjkav ili krnjav ili se treba dopunjavati ili da islam nije validan i da ne odgovara današnjem prostoru i vremenu - ta osoba je nevjernik, a ko smatra da se islam mora dopunjavati s nečim ta osoba je novotar. Ko bude kršio islamske naredbe ili zabrane ta osoba je griješnik: „Ko prema Allahu i Poslaniku Njegovu bude neposlušan, i ko Allahove granice bude prelazio – uvešće ga u vatru, u kojoj će vječno boraviti, i u kojoj će bolnu patnju trpiti!“ (el-Nisa', 14.)

Sve u svemu, islam je ono čemu cijelo čovječanstvo stremi: „Nismo te poslali izuzev kao poslanika cijelom svijetu, kako bi ih obradovao i opomenuo!“ (el-Sebe', 28.)

Muhammed s.a.w.s., je posljednji Božiji poslanik, a objava koja je njemu data je posljednja Božija objava koja je dokinula i derogirala sve prije objavljene Knjige – stoga onaj ko se islama nije prihvatio ta osoba je nevjernik, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Jedina priznata vjera/din, kod Allaha, je islam!“ (Alu Imran, 190.)

Allah dž.š., kaže: „Ko bude tražio neku drugu vjeru mimo islama – neće mu biti primljena, i na budućem svijetu će biti jedan od propalih!“ (Alu Imran, 85.); ili: „Mi smo ti objavili Knjigu koja potvrđuje sve prije nje objavljene Knjige, i nad njima je uzdignuta!“ (el-Ma'ida, 48.)

Allah dž.š., je naredio ljudima da se prihvate islama riječima: „O ljudi, uđite u islam svi!“ (el-Bekara, 208.)

Kur'anski tekstovi koji su upućeni svim ljudima na svijetu su više nego i jasni. Allah dž.š., kaže: „O ljudi, poslanik vašeg Gospodara vam je došao sa istinom!“ (el-Nisa', 170.); ili: „Ovo je pojašnjenje ljudima i uputa i opomena za bogobojazne!“ (Alu Imran, 138.)

Da je islam vjera cijelog čovječanstva i svog ljudstva tome nam je najbolji svjedok uzvišenost i perfekcija njegovih propisa kao i općenitost kur'anskih poruka koju vrlo često počinju sa riječima: „O ljudi...“; ili: „O vjernici...“; ili: „O robovi Moji...“. Islam se ne obraća jednoj naciji niti jednom plemenu već se svojim tekstovima obraća svim ljudima i cijelom čovječanstvu i svim vjernicima.

Državotvornost ove vjere se ogleda u sveobuhvatnosti njenih propisa koje ne može nagristi zub vremena niti ih može ograničiti neki prostor. Islamski propisi se ne tiču samo jedne nacije, niti samo jedne zemlje... Islamski propisi se odnose na sve ljude i samo oni odgovaraju interesima cijelog čovječanstva, bez obzira na njihovu boju kože ili razliku u jezicima, nacijama ili plemenima!

Svaki musliman mora da bude ubjeđen u to da je islam vjera budućnosti i da neće nastupiti Sudnji dan sve dok se islam ne proširi i u najzabačenije zemaljske kutke i dok njima ne ovlada. Islam se neće pojaviti u nekom mjestu a da ga neće prekriti, niti će doći u neku zemlju a da ga neće nastaniti: „On je taj koji je Svoga poslanika poslao sa uputom i istinitom vjerom kako bi je uzvisio nad svim ostalim vjerama/pravcima, pa makar to bilo mrsko idolopoklonicima!“ (el-Saff, 9.)

Riječ „ON“ koja stoji na početku ovog ajeta ima veoma veliko i decidno značenje: „Allah dž.š., Gospodar nebesa i Zemlje, je taj koji je čovječanstvu poslao Muhammeda s.a.w.s. – ne neko drugi, i On je taj koji će se starati o poslanici Svojoj, i On je taj koji će je i pomagati! Ova lična zamjenica „ON“ je zamjenica za sva lijepa Allahova dž.š., imena i svojstva, i sva njihova značenja u sebi sadrži, i riječ „ON“ je garanter širenja, opstanka, razvitka i pobjede islama nad svim drugim ideologijama i pravcima!

Allah dž.š., kaže: „Oni žele da svojim ustima utrnu Allahovo svjetlo...“ (el-Saff, 8.) Ovim ajetom je Allah dž.š., islam nazvao svjetlom, a uz to je rekao za njega da je to Allahovo svjetlo što mu daje puni dignitet i pravo, punu podršku i pomoć, dajući do znanja svakome da se to svjetlo ne može utrnuti niti ugasiti jer je ono božansko i izvire iz Allaha dž.š., pa je zbog toga i neuništivo!

„Allah će Svoje svjetlo upotpuniti, pa makar to bilo mrsko nevjernicima!“ (el-Saff, 8.) Šta god da budu planiravali i pokušavali nevjernici raznih kalibara i tipova kada je borba protivu Allahovog svjetla u pitanju – sve im je za džaba i sve će im propasti zbog toga što Allaha dž.š., niko ne može pobijediti! On je taj u čijoj je ruci sva vlast, i On je taj koji poznaje tajne svega, i samo je On taj koji je u stanju poslati poslanika sa uputom i istinskom vjerom, koja će nadgornjati sve ostale ideologije i vjere, pa makar se to i ne sviđalo mušricima i idolopoklonicima!

Postoje brojni hadisi koji potvrđuju ova kur'anska značenja, od kojih ćemo mi spomenuti samo neke:

Od Sevbana r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., mi je poravnjao zemlju, tako da sam mogao vidjeti njen istok i njen zapad; moj ummet će ovladati svim tim predjelom koji mi je prikazan!“ (Muslim, 8/171.)

Temim el-Dari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Islam će doprijeti svuda tamo gdje dopire dan i noć, i Allah neće ostaviti kuću od kamena niti onu od kože a da neće islam u nju uvesti, uz snagu snažnog ili slabost slabog; snagom kojom Allah pomaže islam, i slabošću kojom Allah slabi nevjerstvo!“ (Sahih. Ahmed, 4/103.)

Ono čime nas ova predaja raduje jesta to što ona uliva dodatnu snagu i nadu ummetu Muhammeda s.a.w.s., dajući im do znanja to da će oni, kad tad, biti toliko jaki da će moći da savladaju sve prepreke nevjernika koje oni stavljaju na put širenja Allahove dž.š., vjere!

Na ovo nas upućuju i riječi Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Period vladavine poslanstva će trajati među vama onoliko koliko Allah dž.š., to bude htio, nakon čega će ga uzdignuti od vas onda kada On to bude htio. Zatim će uslijediti period hilafeta i vladavine po uzoru na poslaničku vladavinu, koji će trajati onoliko koliko Allah bude htio da on traje, a kojeg će uzdići onda kada On to bude htio. Zatim će nastupiti period prevrtljivih vlasti koji će trajati onoliko koliko Allah bude htio da on traje, a kojeg će uzdići onda kada On to bude htio. Zatim će nastupiti period diktatorske vlasti koji će trajati onoliko koliko Allah bude htio da on traje, a kojeg će uzdići onda kada On to bude htio. Nakon toga će uslijediti period vladavine i hilafeta po uzoru na poslanički period vladavine – nakon čega ućuta!“ (Sahih. Ahmed, 4/273.)

Nakon ovih ajeta i hadisa nema mjesta pesimizmu i očaju kojeg šejtan zna ubacivati u srca muslimana koje on nastoji pokolebati onda kada oni izgube bitku ili ih kakva nesreća snađe ili padnu pod upravu njihovog neprijatelja! Šejtan želi ubaciti pesimizam i očaj u srca i duše muslimana kako bi oni prestali praktikovati i živjeti ovu vjeru i kako bi prestali raditi i žrtvovati se za nju: „Nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji ne vjeruju!“ (Jusuf, 87.)

Poslanikovi ashabi su gubili bitke, i njih su snalazile nesreće, i njima su se skupljale skupine i plemena da ih pobiju i savladaju – ali je njima, sve to, samo pojačavalo vjeru i iman i ubjeđenje i jekin u Allaha dž.š.: „Oni kojima je vjerovanje poraslo i ojačalo, kada im bi rečeno: „Vojske su se pokupile protivu vas“!“ (Alu Imran, 173.)

Ashabi su izgubili bitku na Uhudu, i gubili su s početka bitke na Hunejnu, i 70 učenih ashaba je bilo ubijeno na riječ u događaju kod bunara Me'una, što je za njih tada bila velika cifra itd... Sve to nije ih poljuljalo, niti pokolebalo, niti im je nadu u Allaha dž.š., slomilo, i uvjek im je na umu bio ajet u kojem Allah dž.š., kaže: „Nemoj misliti da su nevjernici ti koji će uspjeti; oni ne mogu to učiniti!“ (el-Enfal, 59.) Ako su nevjernici dobili nekoliko bitaka ne znači da su dobili rat! Rat sa Allahom niko ne može dobiti! Allah dž.š., kaže: „Allah, da hoće, on bi ih porazio, ali, On hoće da vas međusobno iskuša!“ (Muhammed, 4.)

I pored svih nevjerničkih spletki i njihovog zavjereničkog djelovanja i izmišljanja agresivnog ateizma i komunizma koji je trebao slomiti islamski svijet kao i islamski poziv monoteizmu, šehadetu i tevhidu – svjedoci smo skupnog i kolektivnog povraćaja ljudi-pokajnika Allahu dž.š., gotovo u svim državama svijeta! Povraćaj ljudi šehadetu i namazu, džamijama i džematu, je samo bešaret i radosna vijest skore pobjede ummeta islama nad ummetom kufra i nevjerstva, i sve su to uvodne premise i naznake istinitosti i savršenstva ove vjere, koji treba da obasja tamne kutke mnogih srca i glava, mnogih mahala i naselja i gradova i država. Ko je mogao zamisliti to da će iz kičmi brojnih amerikanaca, francuza, njemaca, holanđana i ostalih naroda izaći ljudi koji će biti iskreni Allahovi dž.š., robovi, potpuno Njemu predani, koji mogu komotno nama poslužiti za primjer kako se treba muslimanom biti! Ko je mogao zamisliti to da će iz kičmi srčanih komunista ili nacionalista ili socijalista izaći generacije ljudi koji će uzdizati bajrak šehadeta i tevhida, i koji će pozivati ostale ljude islamu!? Sve nam to ukazuje na istinitost i budućnost ove vjere, kao i na njeno savršenstvo i perfekciju, a kako i ne bi kada je od Allaha dž.š., Gospodara svih svjetova, došla preko meleka Džibrila na srce i jezik najvrijednijeg, posljednjeg poslanika Muhammeda s.a.w.s.!

Molimo Allaha dž.š., da nas pravome putu uputi, i da nam omogući da se ukrcamo u tu karavanu budućnosti, koji će nas bezbjedno do cilja dovesti. Amin, ja rabbel-'alemin!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

"GOSPODAR JE USLIŠIO MOJU DOVU I POKAZAO MI PRAVI PUT"

Razlog za ovaj intervju jeste moje saznanje da si primio Islam...

ANDJELIĆ: Ne, nisam primio,vratio sam se Islamu!

Da li ti je ovo prvi razgovor za javnost?

ANDJELIC: Pa, bilo je nekih upita od strane pojedinica - "šta je bilo"?, "kako je to bilo"? i slično, ali to nije bilo za javnost. Znači, ovo jeste moj prvi razgovor za neki medij.

Znam da si rodjen 1980. u Becu, ali odakle ti potječu roditelji?

ANDJELIĆ: Otac je sa Manjače, a majka od Brčkog. U Austriji su od 1972. godine gdje su se i upoznali te sklopili brak. Dakle, ja sam rodjen u Beču, ali sam rano djetinjstvo proveo na Manjači gdje sam završio četiri razreda osnovne skole.

Šta si poslije završio, gore u Beču?

ANDJELIĆ: Upisao sam Višu tehničku skolu koja traje pet godina. Medjutim, otac mi je preselio kada sam bio u četvrtom razredu, odnosno 1999. godine. To je za mene bio veliki šok.

Naravno, mi vjerujemo da se svaki insan rodi u Islamu. Medjutim, da li si ti bio kršten i jesi li prakticirao pravoslavnu vjeru?

ANDJELIĆ: Jesam bio kršten i prakticirao sam tu vjeru kao nijedan pravoslavac. Mislio sam da je to pravi put jer do tada nisam bio ništa čitao, a tako sam bio naučen. Onda sam razmišljao ako si vec pravoslavac - vjernik, onda izmedju ostaloga treba da postiš. A ako ne postiš, onda lazeš samoga sebe i Boga. Takva moja razmišljanja su uslijedila kada sam imao 19 godina, odnosno kada mi je otac preselio.

Kako je u tebi sazrijevala ta odluka da se vratiš Islamu. U takvim situacijama čovjek se bori i sam sa sobom, zar ne? Reci mi, zapravo, kako si spoznao istinu?

ANDJELIĆ: Otac mi je umro na rukama. Nakon toga počeo sam da citam Indžil ili Jevandjelje. Kad čitaš današnji Indžil to ti je kao da čitaš neke novine, vidi se da su ga ljudske ruke pisale. Medjutim, Bog je nesto svemoćno, jedna inteligencija koju mi ne možemo ni zamisliti i tragao sam za Njegovim riječima i uputama. Onda sam se usredsredio na Bibliju. U njoj sam uočio neke kontradiktornosti - sad ti kaze ovako, sad onako. Uzmimo, naprimjer, prve dvije zapovijesti. U prvoj se kaže: "Ja sam vas gospod Bog i nemojte imati drugih bogova do mene, a onda mu se stavlja sin čime je prva zapovijed automatski prekršena.

U drugoj se kaze da se ne klanjamo niti služimo ikakvim kipovima i slikama, a kada dodjes u crkvu vidiš da je ona puna slika, ikona. Prije nego sam započeo sa čitanjem Kur'ana ja sam već bio izišao iz hrišćanske vjere jer sam se obratio Svevišnjem rijecima: "Gospodaru moj, ja ću od sada vjerovati samo u Tebe Jedinoga i ako je to greška, Ti me kazni, a ako nije, onda mi pokaži pravi put.

Da li si se družio sa nekim muslimanima u Becu koji su eventualno bili sevepom da se intenzivnije vraćaš Islamu?

ANDJELIĆ: Islam je ostao jedina vjera o kojoj nisam ništa znao a htio sam da saznam. U blizini mene je stanovao jedan momak iz Turske i njega sam pitao neke stvari o Islamu. Nije puno znao, tek površno - kada je početak i kraj ramazana, kada je Bajram i tako dalje. No, posto sam znao da je bio nabavio Kur'an na njemačkom jeziku, pozvao sam ga kod sebe na kafu i zamolio da ponese Kur'an sa sobom. Sjedili smo do 4 ujutro, a on mi je čitao. Kada je pošao kući primjetio sam da je zaboravio Kur'an pa sam ga na to podsjetio. On je, medjutim, uzvratio: "Ne, nisam, ostaje to kod tebe". Tada sam se sjetio svoje dove Gospodaru da mi pokaze pravi put i ja sam ga u tom momentu i prepoznao. No, dva mjeseca je bilo prošlo te 2001. godine da sam poklonjeni mi Kur'an intenzivnije počeo da čitam. Jednostavno, neki mi respekt nije dao da ga čitam odmah.. Ali, kada sam se udubio u Knjigu spoznao sam da je to ono što sam i tražio. Jer, ako si vjernik, samo kroz Islam mozeš vjerovati u Jedinoga Boga.

Ponavljam, tvrdnja kršćana/hrišćana da oni vjeruju u Jedinoga Boga je kontradiktorna jer oni vjeruju u trojstvo, zatim ako uzmemo židovsku vjeru - to nije vjera, to je narod - Zidovi, a oni su prokleti vec u Bibliji, a da ne pričamo o Kur'anu i Jevandjelju, budizam je za mene više način života nego vjera. Oni se klanjaju kipovima, pa čak ako su i od zlata nacinjeni oni se ne mogu sami zaštiti od insekata i sl. pa kako će onda zaštiti čovjeka koji mu se obraća. Prošlo je neko vrijeme i odjednom sam osjetio da mi nešto nedostaje.

Da li je obavljena službena ceremonija tvoga povratka Islamu?

ANDJELIĆ: Nije niti je bilo potrebe za tim. Jednostavno, kada sam sam pošao putem kojeg mi je Gospodar pokazao, shvatio sam da sam se vratio Islamu i da mi za tako nešto ne treba nikakav posrednik. Izgovorio sam kelimi-šehadet, klanjam, postim, dajem zekjat i obavio sam hadž.

Kako si dozivio hadž?

ANDJELIĆ: Svaki mu'min koga Gospodar pozove sebi u goste doživljava susret sa Bejtullahom na svoj način. Ja sam se osjećao istovremeno i uzvišeno, počašćeno, uzbudljivo i suze su mi tekle niz lice kada sam vidio prvi put Haremi šerif u Mekki. Zapravo, ti osjećaji se ne mogu opisati. Sada mi djeluju kao lijep san. Hoću da ga i ponovim, na isti ili sličan način, svejedno, pa ću i ove godine na hadž, ako Bog da.

Šta je sa tvojim imenom?

ANDJELIĆ: Razmišljao sam da uzmem ime posljednjeg Bozijeg Poslanika svs., ali kada vidim ko sve nosi to časno ime - znači i oni koji piju alkohol i čine druge harame, odustao sam. I procedura promjene imena je komplikovana. Ime i nije toliko važno, već ono ko je ispod njega. No, ne znači da sam odustao od razmišljanja da uzmem neko muslimansko ime.

Kako je reagovala tvoja majka na činjenicu da si sada musliman?

ANDJELIĆ: U početku nije joj bilo pravo, ali se vremenom navikavala na to i konačno navikla. I, što je još važnije, ona je takodjer izisla iz pravoslavne vjere i upravo čini prve korake u Islamu. Jer, spoznaja o Islamu nisu bile upućena samo meni, već cijelom čovječanstvu. Ja sam svoje znanje o našoj vjeri prenosio na svoju majku.

Jesi li oženjen?

ANDJELIĆ: Nisam još. Trazim bračnog druga ali nije ga bas lako naći. Naći će se, valjda, nška koja meni odgovara, inshAllah.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

P.S. Noć uoči moga povratka u Ameriku, nakon jacije namaza u Jama džamiji u Gornjem Šeheru, oprostio sam se sa hadži Nevenom. Rekao je, izmedju ostaloga: "Možda se ponovo sretnemo dogodine ili neke godine poslije, a ako ne, onda sigurno na Sudnjem danu"!



pozivuraj.com

Put na mjesec najavljen u Kur'anu

"Put na mjesec najavljen u Kur'anu" za razliku od kamenovanja zena koje nije najavljeno i nestoji u istom.

No offence,