Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Politika : e-novine
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
corav, ruzan, glup
Nivo: Forumski vuk
zini da ti...

Registriran(a): 20-12-2006
Lokacija: 4-ti sprat na lijevo
Odgovori: 458
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: e-novine

citat:
Dea wrote:
///Uloga medija je stvarno bila nevjerovatna u ovom jbn ratu, na sve tri strane...///

U jbn ratu su bile dvije strane - fasisticka i antifasisticka


U jbn MEDIJSKOM ratu je bila samo jedna strana - fasisticka  


18-06-2010 at 15:05 | Ukljuèi u odgovor
pidgetz
Nivo: Forumski vuk
Keep on Rockin'

Registriran(a): 15-03-2004
Lokacija: na balkonu
Odgovori: 356
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User ICQ
icon Re: e-novine - Pismo iz Srebrenice (2): Sudbina Nasihe Nuhanoviæ

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/38494-Kako-ubijena-moja-majka.html

Nasiha Nuhanoviæ, roðena Mehinagiæ, od oca Nezira i majke Enise. Roðena u Zvorniku 1947. Posljednje prebivalište: Vlasenica. Posljednji put je viðena živa 13. jula 1995., kada je izbaèena iz UN-ove baze u Potoèarima. O njenoj sudbini se ništa nije znalo, sve dok njenom sinu Hasanu prošlog mjeseca nije uruèen poziv da doðe u Tuzlu i da potvrdi identifikaciju posmrtnih ostataka svoje majke. U proteklih 14 godina Hasanov život se pretvorio u svakodnevno skupljanje glasina, lažnih i pravih svjedoèenja, tlapnji i ozbiljnih podataka

Nad medicinskim crtežom ljudskog skeleta, na kojem su pojedine kosti oznaèene crnom bojom, naginju se dva èovjeka, svaki sa svoje strane stola. Prvi je èetrdesetih godina, mada izgleda znatno mlaðe, strogog i ozbiljnog lica, visok, mršav, tamnokos, gotovo mrk. Drugi je, reklo bi se, bliži petoj deceniji; bijeli mantil je, poput bolnièara u provincijskim domovima zdravlja, navukao preko raskopèane košulje; u držanju ima neèeg poslovnog - na izvjestan je naèin autoritativan, iako govori snebivajuæi se i skreæuæi pogled sa sagovornika. Njegova autoritativnost, vidi se, utemeljena je u dokumentima složenim u fasciklu na stolu. Njegov sugovornik ga je jednom oslovio s "doktore", na šta je ovaj požurio da uètivo ispravi: "Nisam ja doktor, ja sam ovdje pomoæno osoblje", a onda je u zaglavlju dokumenta ubilježio ime ozbiljnog, smrknutog èovjeka koji je ušao u kancelariju tuzlanskog Instituta za traženje nestalih i koji je sad sjedio prekoputa: Hasan Nuhanoviæ.
- Ne brinite za detalje oko papira, dogovorit æemo se kasnije. Možete mi to poslati iza praznika. Hasane, Vaša majka je pronaðena u Vlasenici, na lokalitetu Jarovlje. Naðeno je više izmiješanih tijela. Po našim informacijama, u toj su masovnoj grobnici trebali biti posmrtni ostaci šest osoba, no identifikacijski nalazi pokazuju da ih je bilo pet. Za sada. Uglavnom, tijela su izmiješana i ovdje su uraðene antropološka obrada i autopsija. Reasocijacija, odnosno sastavljanje tijela, nije završena jer je poslato preko 30 uzoraka na analizu, ali nam se vratilo tek petnaestak. Tijelo Vaše majke nije kompletirano. To ne znaèi da je konaèno, moguæe je da se to promijeni...

- Ukopa neæe biti do jula sljedeæe godine?

- Ukopa neæe bit dok god Vi ne kažete.

- Nadam se da æe do jula naredne godine veæ biti sve gotovo. Ima sasvim dovoljno vremena...

- Pokazat æu Vam skicu skeleta. Ono što nedostaje oznaèeno je crnom bojom. Tako, vidite, kosti nogu su naðene, dijelovi natkoljenice su pronaðeni, kao i dijelovi kième. Naðena je i lubanja, koja je polomljena...

- Je li ustanovljeno kako je polomljena? - Hasan je govorio glasom koji nije bio njegov, s mirnoæom koja nije bila njegova.

- Ovdje nije ustanovljen uzrok smrti. Ove su kosti, znate, nemojte me pogrešno... ja samo èitam s papira - nakašlja se službenik, namještajuæi okvir naoèala kao da æe mu to pomoæi da proèita podatak s papira - Kosti su, ovaj, nagorjele. Tijela su najvjerovatije bila spaljena. Ovdje je naðen dio odjeæe, ja sad ne znam je li to pripadalo njoj ili nekome od njih... Govoreæi to, pred Hasana spusti fotografiju na kojoj se vidjelo nešto što lièi na radnièki tamnoplavi kombinezon, dobro oprljen vatrom i naèet memlom. Pored toga se nalazila i tek hrpica nagorjelih kostiju.

- Ja se sad ne mogu sjetiti, ova mi slika ne znaèi ništa - govori Hasan gledajuæi u fotografiju - ovoga plavog kombinezona, šta li je, ne sjeæam se.

- Uglavnom, vidi se da je nagorjelo - tehnièar je staloženo vrškom hemijske olovke pokazivao komade kostiju, kao da æe time još preciznije pokazati gdje su kosti taèno nagorjele.

- Imao sam informaciju da je spaljena, pa èak i ko je to uradio. Ne mogu tvrditi sto posto, ali imam informaciju.

- Mi se nadamo da je spaljena nakon smrti. Upravo to nam otežava proces identifikacije. Teško je izvuæi DNK materijal iz spaljenih kostiju. Imamo podudarnost DNK od 99,98 posto. Ovdje se radi o ženskoj osobi, a mali broj žena je nestao na tom terenu u tom periodu, pa nema nikakve sumnje da je to upravo Vaša majka.

Tišinu u sobi nastalu nakon posljednjih rijeèi narušava jedino škripa hemijske olovke po papiru, dok tehnièar, bilježeæi podatke, mièe usnama kao da ih ponovo išèitava, da sluèajno ne bi pogrešno popunio formular. "Posmrtni ostaci su pokupljeni 2007. u petom mjesecu", reèe, više za sebe.

- Za sada imamo tu pet imena. Što se tièe nas, možemo zakljuèiti identifikaciju, a doktor Vam savjetuje da ne žurite s ukopom, ne bismo li pronašli još kostiju i što više kompletirali tijelo. Bolje je saèekati. Nije iskljuèeno da æe se naæi.

- Je li to bilo ispod smeæa?

- Ne znam, ja nisam bio na toj grobnici... Za zube Vam ne mogu reæi punu informaciju. Vilice su polomljene, naðen je samo donji dio desne vilice. Sedmica je bila popravljana, bila je tu i osmica i izvaðena šestica...

- Toga se sad ne mogu sjetiti, postoje, odnosno morali bi postojati kartoni u Vlasenici.

- Da, pa æe se i s tim provjeriti. Ništa, ja bih sad da zakljuèimo: identifikacija ne znaèi da je završena pretraga za ostatkom tijela, ali Vi možete dobiti potvrdu o smrti. U sluèaju novih detalja, ovo æe nam biti prioritet.




Doba naivnosti: Hasan Nuhanoviæ sa majkom Nasihom na JNA zakletvi 1991.
Photo: Porodièna arhivaTehnièar je zapisivao: Nasiha Nuhanoviæ, roðena Mehinagiæ, od oca Nezira i majke Enise. Roðena u Zvorniku. Posljednje prebivalište: Vlasenica.

- Srebrenica, ali je u Vlasenici bila zadnja prijava. - ispravi ga Hasan - Ne sjeæam se tamošnje adrese, mislim da je bio Put bratstva i jedinstva.

- Recite mi, sad živite u Sarajevu?

- Da.

- A dženaza æe biti u Potoèarima?

- Da.

- Otac je Ibro, jel' tako?

- Ibro. Ali, on je veæ ukopan.

- Za brata sam provjeravao, nije bilo novih informacija. Jedino da vidim u ovom najnovijem izvještaju, da nije šta bilo, pa æu Vam javiti.

- Za brata bi mi bilo najteže. Za majku sam, opet, nekako i znao, ali za njega bi mi bilo najteže.

- On je otišao preko šume?

- Nije, on je ostao u Potoèarima.

- I, koja Vam je taèno adresa?

- Teheranski trg br...

- Ovo je Vaš broj telefona? O. K., samo mi javite ako budete mijenjali broj.

- Neæu ga mijenjati.

- Dobro, možete ga izgubiti, nije važno.

- Da.

- Vi ste majku zadnji put vidjeli 17. jula?

- 13. jula.

- U Potoèarima?

- Da.






***
Vijest da je Nasiha Nuhanoviæ ubijena do njenog starijeg sina Hasana doprla je još u prvoj poslijeratnoj godini. Radio je kao prevodilac u IPTF-u, pri meðunarodnim policijskim snagama u Bosni i Hercegovini. Dobrovoljno se javljao za zadatke kad je trebalo prelaziti na "srpsku stranu". Poèetkom januara 1996. zatekao se u Zvorniku, kao prevodilaèka pratnja èetvorice IPTF-ovaca. Potajno se nadao da æe sresti nekoga ko bi mu mogao reæi šta se dogodilo s njegovima. Zvornik je bio njegovo rodno mjesto, ali nije bio onaj grad kojeg se Hasan sjeæao. No, mogla su se sresti poznata lica.

Vlasnik jedne kafane u centru grada mu je obeæao da æe se raspitati o Nasihinoj sudbini. Sutradan je mehandžija rekao da je Nasiha mrtva. Ne ubijena. Mrtva. Hasan mu je bio zahvalan na iskrenosti.

I nakon toga se sretao s bivšim komšijama. Kako je prikupljao informacije, tako je tužilaštvu u Sarajevu dostavljao imena ljudi s kojima je kontaktirao. Mnogi od njih æe se kasnije i pojaviti kao svjedoci na Sudu BiH.

Jednog je sreo godinu dana kasnije. Bio je prijatelj Hasanovog brata Muhameda, mada je bio puno stariji. Rekao je da je Hasanovu majku vidio mrtvu. Bilo je oèigledno da je znao puno više, ali nije otkrio niti jedan detalj. Ponavljao je: "Bilo je strašno."




Bez oca, majke i brata: Hasan Nuhanoviæ
PHOTO: StockHasan nije smio ništa pitati. Iskustvo ga je pouèilo da se svjedoci bombardirani pitanjima lako uplaše, da postanu nervozni i da napokon naprosto prestanu govoriti. Ipak, smogao je snage i prevalio: "Molim te, je li bio metak ili nož?"

Nije bilo odgovora. Umjesto toga, dobio je savjet da bi bolje bilo da se prestane dalje raspitivati.

***
Jedna za drugom stizale su informacije o Nasihinoj sudbini. Hasanov život se pretvorio u svakodnevno skupljanje glasina, lažnih i pravih svjedoèenja, tlapnji i ozbiljnih podataka. Bezbrojne bilježnice, pune imena potencijalnih svjedoka, punile su kredenac u kojem se u meðuvremenu nakupila golema arhiva dokumenata, audio i video materijala, fotografija, mapa, planova, vezanih za Srebrenicu.

Prošlo je sedam godina od kraja rata, a novih informacija o Nasihinoj sudbini nije bilo. Mjeseci su se redali jedan za drugim, a svakodnevna potraga nije obeæavala da æe uroditi plodom. Kao i svakog drugog dana, krenuo je na posao. Pred ulazom u zgradu UN-a u Sarajevu stajao je nepoznat èovjek. Komšija iz Vlasenice. Srbin. Predstavio se imenom i prezimenom, tvrdeæi da je poznavao Hasanove roditelje.

"Došao sam da ti kažem da je tvoja majka umrla kao heroj", ponavljao je.

Zaèas su bili na putu prema Hasanovom stanu. U samoposluzi ispred zgrade Hasan je kupio pivo i meze, ne bi li èuo još koju dragocjenu informaciju. Tada je prvi put èuo detaljnu prièu o sudbini svoje majke. Dok je potezao iz flaše i mezio suhi sir, susjed je govorio. Prema njegovoj verziji, Nasiha Nuhanoviæ je bila zatoèena u zatvoru u centru Vlasenice, iza zgrade Suda. Jedne je veèeri u zatvor ušla grupa od pet ili šest srpskih vojnika, uzvikujuæi: "Gdje je ta Turkinja?"

Imali su kljuè od æelije. Zaèulo se razbijanje stakla.

"Ona je najvjerovatnije isjekla vene na rukama. Vidio sam da je ona odnesena u pravcu bolnice", rekao je. Prièu komšije Srbina je saslušao i istražitelj u Tužilaštvu BiH. Nakon svjedoèenja, telefonom se javio Hasanu: "Zamisli, p*z** im materina, svjedoèio sam danas, a isplatili su mi samo 30 maraka za putne troškove!"

***
Žene koje su 13. jula u Potoèarima odvojene od muških èlanova svojih porodica svjedoèile su da je Nasiha Nuhanoviæ bila u jednom od autobusa kojim su izbjeglice, preko Kravice i Vlasenice, dovožene nadomak Kladnja. Svašta se prièalo - vidjeli su je kad su je u Potoèarima èetnici bukvalno ugurali u autobus. Njen Ibro i Muhamed, njen mlaði sin, otrgnuti su joj iz ruku koji trenutak ranije. Tada nije mogla znati hoæe li njen stariji sin Hasan, koji nije istjeran iz baze UN-ovih mirovnjaka, biti ubijen.



Tako su prièale - taj se autobus zaustavio u Kravici. Ušao je neki èetnik koji je zaprijetio da æe ih, ako mu ne daju pare, sve pobiti.

Hasan je za posljednje dvije godine opsade Srebrenice uspio sakupiti šest hiljada maraka. Mogao je to jer je radio "za strance", kao prevodilac za UNPROFOR. Imali su porodièni dogovor: ako se razdvoje, da svako uzme èetvrtinu tih para, ne bi li se makar neko spasio. Nasiha je imala kod sebe taj novac, oko hiljadu i po njemaèkih maraka. Jedna svjedokinja je još 1995. isprièala da je Nasiha bila s njom u autobusu, da su ih iz autobusa iskrcali prije Kladnja, prema kojem su u tom trenutku išle hiljade ljudi. Ali, isprièala je i da se Nasiha, odmah po izlasku iz autobusa, okrenula natrag i pošla prema Vlasenici. Da li je mislila da može saznati šta joj se dogodilo s mužem i sinovima, ili jednostavno nije htjela da se spasi?

***
Prièali su i neki Srbi iz Vlasenice, kad bi se dovoljno okuražili, da je Nasiha držana pet-šest dana u jednoj kuæi u Vlasenici. Izvori su o mjestu Nasihinog zatvora bili neodreðeni, ali se jesu slagali u jednom: Predrag Bastah zvani Car, kojem se sad na Sudu BiH sudi zbog zloèina koje je poèinio 1992. u Vlasenici, optuženi koljaè i silovatelj, hvalio se po gradu kako je posjetio Nasihu u zatvoru i kako je od nje uzeo nekoliko hiljada maraka. Hasan zna da je ona sigurno kod sebe imala hiljadu i po maraka.




Vojnièki dani: Hasan Nuhanoviæ (desno)
Photo: Porodièna arhivaJedan je isprièao i da je bio tu kad je Bastah Nasihi rekao: "Eto, sad si mi dala pare, a ja æu srediti sad da te puste i razmijene."

"Znam ja da od toga nema ništa, sutra sam mrtva", odgovorila mu je.

Prema istim izvorima, sutradan su je zaista strpali u kamionet, u kojem je bilo i nekoliko muškaraca, najvjerovatnije zarobljenih u brdima u proboju, i kojim su odvedeni izvan grada, prema Rašiæa Gaju.

Mnogi Srbi koji su tvrdili da znaju šta se dogodilo, tražili su pare za svoja svjedoèenja. Tokom jedne ekshumacije 2007., nedaleko od Vlasenice, Muratu Hurtiæu, šefu regionalnog odjela Komisije za traženje nestalih, prišao je èovjek tvrdeæi da zna ko je ubio Nasihu Nuhanoviæ i da je voljan da tu informaciju proslijedi njenom sinu. Uz nadoknadu ili ne, nije precizirao.

Hasan je njega znao otprije. Bio je to srpski izbjeglica koji je radio u jednoj opæinskoj službi. Tvrdio je da su ga "njegovi" izolirali pošto se, eto, nije slagao s politikom. Kad ga je Hasan nazvao i predložio mu susret, nije propustio da kaže da "nema ni za cigare". Sastanak je bio zakazan u jednom hotelu u Vlasenici.

"Bolan, našli su ti majku, kad su ono kopali gore! Ono što ti je Murat pokupio, to je tvoja majka. Tu je i ubijena. Doveli su ih tu, nju i još petoricu, otvorili vrata od kamiona i sve ih pobili. Tvoju majku su ubili pištoljem, iz blizine u glavu. Ostale su pokosili rafalom. Onda je Predrag Bastah polio njihova tijela benzinom i zapalio ih", glasila je informacija.

Uzeo je ponuðenih sto maraka, s licem s kojeg se moglo proèitati samosažaljenje i gaðenje.

Još je rekao: "Ja sam ogorèen na Predraga Bastaha i srpske ekstremiste koji i dan-danas terorišu po Vlasenici, samo što sad više nema muslimana, pa terorišu Srbe."

***
Nije htio da se vrati u Vlasenicu. Smatrao je nemoralnim da se, dok ne zna gdje su mu roditelji i brat, ide baktati papirologijom i, još gore, s ljudima koji su mu zauzeli stan. Živio je sa ženom u Tuzli, kæerka je veæ imala tri godine, bili su podstanari. Tada su odluèili da stan u Vlasenici nekako zamijene za stan u Federaciji. Odluèili su da se dosele u Sarajevo. Povratak u Vlasenicu nije dolazio u obzir.

Tih godina se stanovima i imovini u Republici Srpskoj išlo "u posjetu". Prava zagarantirana Aneksom 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hasan je prvi put otišao pet godina nakon rata, a sa sobom je, zlu ne trebalo, poveo dvojicu kolega s posla, pripadnika meðunarodne policije.

U Ibrin stan se uselio predsjednik vlasenièkog SDS-a Milenko Staniæ, koji je bio i predsjednik Kriznog štaba i predsjednik Opæine. U trenutku kad je Nasiha ubijena, njegov brat Radenko bio je komandir policije. Radenko Staniæ je danas zaposlen u Ministarstvu sigurnosti, može se provjeriti na zvaniènoj stranici Parlamenta BiH, kao šef Odjela za materijalno-finansijsko poslovanje Ministarstva sigurnosti BiH.

Milenko Staniæ je u njihov stan dolazio u osvit samog rata. Ibro Nuhanoviæ, koji je bio direktor u Šipad-Biraèu, nije htio da napusti fabriku ni 500 radnika za koje je bio odgovoran èak ni kada je postalo savršeno jasno da æe biti rata i krvoproliæa. Porodicu je s prvim danima aprila prebacio u Sarajevo, a sam je ostao u stanu u Vlasenici, kupljenom bukvalno mjesec dana pred poèetak rata. Pozvao je Milenka Staniæa, u oèajnièkoj namjeri da postigne sporazum kojim bi zaštitio brojne uposlenike Šipada koji nisu napustili Vlasenicu. I tada je Milenko, pored obeæanja da se neæe ništa desiti, nonšalantno primijetio: "Baš mi se sviða ovaj tvoj stan!"

Prva poslijeratna posjeta stanu pokazala je da je Milenko Staniæ bio ozbiljan u namjerama da zadrži stan koji mu se toliko sviðao. Hasana je na vratima doèekala gospoða Staniæ. Znali su se. Bila je to Vesna, kolegica s fakulteta, koju je poznavao još od prije rata, kad su oboje stanovali u studentskom domu u Nedžariæima. Histerièno je reagirala.



"Ne dolazi više na ova vrata nikada!", vrisnula je. Prije nego što je zalupila vratima, izmeðu kletvi, èuo je da joj je otac ubijen u Kladnju. Nije se nièemu boljem ni nadao. Kasnije æe zakonskim putem povratiti stan. I prodati ga.

***
Prije dvije-tri godine, našao ga je predratni drug D., s kojim je zajedno svirao u bendu Charlie. Hasan je bio jedini musliman u bendu, pa su ga iz zajebancije zvali Hus, pošto je Husein Hasanefendiæ bio jedini musliman u Parnom valjku. D. mu nije rekao ništa o majci, ali mu je isprièao da su dvije žene, koje su živjele u jednom periodu u njegovom stanu u Vlasenici, odnijele sve preostale fotografije. Ispostavit æe se da su one saèuvale ne samo sve fotografije, nego i sve ðaèke knjižice, sve Hasanove znaèke, pa èak i diplomu karate-kluba kad je dobio žuti pojas. Radna knjižica njegovog oca, ona u kojoj se izjasnio kao Srbin po nacionalnosti... Sve liène stvari je dobio, umjesto informacije o tome šta se zbilo.

***
Hasan nije bio spreman na ono što su hiljade drugih uradili. Svoje mrtve nikad nije proglasio šehidima. Neposredno nakon rata još se nadao da je neko od njih preživio. Proglasiti nekoga šehidom teoretski moglo je znaèiti sahranjivanje žive osobe, mislio je. Majke koje su ostale bez igdje ikoga i bez igdje ièega svoje su sinove, muževe i braæu proglašavale šehidima, pošto je to bio uslov za dobijanje šehidske penzije. Tako su hiljade ljudi proglašeni šehidima, iako nisu poginuli u borbi, nego kao civili. Hasanu se gadila moguænost vraæanja imovine, prije nego što sazna jesu li mu roditelji živi ili mrtvi. No, život u izbjeglištvu, i roðenje djeteta natjeralo ga je da vrati stan koji je njegov otac u Vlasenici kupio mjesec uoèi rata.

Da bi stekao pravo na povrat imovine, Hasan je morao roditelje i brata proglasiti mrtvima. Dvije svjedokinje - Hajra Æatiæ i Šehida Abdurahmanoviæ - posvjedoèile su da su Ibru, Muhameda i Nasihu Nuhanoviæ posljednji put vidjele žive u Potoèarima 13. jula 1995.

"Iz iskaza saslušanih svjedoka proizilazi da se uslijed izbijanja ratnih dejstava, 13. 7. 1995. godine odvijala jaka ofanziva na podruèju opštine Srebrenica, u kojoj je nestala Nuhanoviæ Nasiha i od tada joj se gubi svaki trag...", piše u Rješenju o proglašenju smrti koje je potpisao sudija Dragan Golijan. Pri kraju dokumenta, na još jednom mjestu, spominje se da "lice vjerovatno nije preživjelo uslijed izbijanja ratnih dejstava i odvijanja jakih ofanziva."

Ko je dejstvovao i èija je ofanziva bila - u dokumentu ne piše.

***
Dva dana nakon pada Srebrenice, pet hiljada izbjeglica u UN-ovoj bazi u Potoèarima još uvijek su se nadali da su sigurni unutar žice, meðu plavim šljemovima. Hasan je bio ljut na svoju majku što je, kad su krenuli bježati, ponijela sa sobom porodiène fotografije. Istrgao joj ih je sve iz ruku, odnio u jedan ugao baze i spalio. Nije se odvajao od njih dok nisu potpuno izgorjele. Kasnije se zbog toga gorko kajao. Nije mu ostala nijedna bratovljeva slika iz rata. U trenucima užasa i oèaja, kad je napokon shvatio da nema nade da saèuva porodicu unutar baze, mislio je da im fotografije, ako padnu èetnicima u ruke, nekako mogu naškoditi.




Srebrenièki užas: Bekstvo iz Mladiæevog pakla
PHOTO: Ron HavivOstanak u bazi znaèio je tog 13. jula život, a izlazak iz nje... Èetnici su veæ izdali nalog da æe ubiti svakoga koga njihova kontrola zatekne unutar baze, èije se ime ne nalazi na UN-ovom spisku. Hasanu je ostanak garantirala iskaznica UN-a. Svi Hasanovi pokušaji da Bracu - a to je bio Muhamedov nadimak - zadrži u bazi, propali su.

- Nemoj ih više moliti za mene, jebeš im mater - rekao je Braco u jednom trenutku.

Hasan se sjeæa svakog trenutka i poznaje svaki pedalj unutrašnjosti baze, što æe i opisati u svojoj knjizi Pod zastavom UN-a, kojom æe pokušati dokazati kriviènu odgovornost Dutchbata za genocid u Srebrenici, ali æe mu naum biti osujeæen na holandskom sudu. Sjeæa se kad je major Robert Franken prišao i rekao da prevede ocu ono što æe mu reæi, buduæi da je Ibro bio na jednom od pregovora sa srpskom vojskom.

- Prevedi ocu da može ostati u bazi ako želi.

- A, moj drugi sin i žena? - pitao je otac, gledajuæi Frankena.

- Reci ocu, ako ne želi da ostane, to je njegov izbor.

U oèajnièkom pokušaju da mlaðeg brata zadrži unutar ograde, dao mu je svoju staru, isteklu akreditaciju i s njega strgnuo kožnu jaknu, koju je ovaj, kao zakleti panker, nabavio usred rata. Zamolio je lokalnog šustera da mu od dva poderana kožna mantila sastavi jednu "motorku", s nitnama. Unutar baze s njima su bili major Joseph Kinkory iz Kenije, David Tetteh iz Nigerije i Holanðanin kapetan Andre de Haan. Hasan je mislio da æe Braco biti manje upadljiv ako bude obukao njegovu jaknu od džinsa. Uspio mu je u tom trenutku spustiti poljubac na obraz. Otac se okrenuo prema Hasanu.

- Ti ostaješ ovdje! - naredio je Braco.

U tom trenutku Hasan nije vidio nikakvu razliku izmeðu Srba i Holanðana. Bošnjacima je sudbina veæ bila zapeèaæena i morali su se povinovati. To je bilo posljednji put da vidi brata, oca i majku žive. Šta se s njima dogodilo, nije mu želio reæi ni major Franken, kojega je malo kasnije sreo. Zapravo, rekao je, glasom sasvim nonšalantnim:






Horor: Izbeglice iz Srebrenice stižu u Tuzlu
PHOTO: Stock- Stajao sam napolju. Bio sam tu kad su ti otac i brat odvojeni od majke. Tvoj otac mi je prišao i poljubio me je. Bilo je to prvi put u životu da me poljubi muškarac. Franken nije shvatio da je Ibro poljupcem oèajnièki pokušao èetnicima staviti do znanja da je "dobar" s holandskim oficirom.

Mnogo kasnije, nakon rata, Hasan je sreo prijateljicu iz Srebrenice, koja je tog dana, 13. jula, izašla iz baze u Potoèarima i zajedno s konvojem žena stigla u Tuzlu. Ona mu je isprièala da je hodala s Bracom u koloni, dok nisu razdvojili muškarce od žena.

- Pitao me jesam li se prepala. Rekla sa mu da jesam. I on je meni rekao da se plaši.

Kada je ekshumirana sekundarna masovna grobnica Èanèari 5, u njoj je, pored skeleta starijeg muškarca, pronaðena kartica na èijoj je poleðini pisalo na engleskom, na æirilici i na latinici: "Nosilac ove kartice je pod zaštitom snaga UN-a..." To je Komisija za traženje nestalih evidentirala kao dokazni materijal CRO5-187B. Rezultatima uporedne analize Hasanove DNK ispostavilo se, s preko 97 posto preciznosti, da pronaðeni skelet pripada Ibri Nuhanoviæu, Hasanovom ocu.

***
Izvještaj druge Komisije za istraživanje dogaðaja u i oko Srebrenice, koju je osnovala Vlada Republike Srpske, bio je sastavljen od velikog broja obavještajnih dokumenata, nalaza, svjedoèenja, ekspertiza... Na visokopozicioniranog predstavnika meðunarodne zajednice stigao je 13. maja 2004. dokument pod brojem 01-012-42/04, koji je bio sastavnim dijelom Izvještaja Komisije za Srebrenicu. Isti dokument se našao i na stolu tadašnjeg predsjednika RS-a Dragana Èaviæa. Prema tom nalazu, na podruèju opštine Vlasenica na lokalitetu Luke, pripadnici VRS-a, predvoðeni Milenkom Komlenoviæem, oficirom bezbjednosti Vlasenièke brigade VRS-a, i Radetom Gariæem, komandirom Interventne jedinice iz sastava VBVRS-a, "ustanovili su kontrolni punkt, gdje je vršena kontrola bošnjaèkih civila, koji su od ovog lokaliteta upuæivani u pravcu teritorije pod kontrolom ARBiH".

"Prema raspoloživim podacima, na tom podruèju nije bilo sluèajeva egzekucije i veæeg zlostavljanja Bošnjaka, a utvrðeno je da je starija ženska osoba, izvjesna Nuhanoviæ (majka prevodioca komandanta holandskog bataljona UN-a, Nuhanoviæ Hasana), nakon pokušaja bjekstva iz kamiona kojim je vršen prevoz grupe civila, na lokalitetu sela Dragasevac, Vlasenica, zarobljena i pritvorena u vojni zatvor Sušica, gdje je isto veèe i pogubljena od strane NN lica. Imenovana je sahranjena u rejonu sela Sušica", navodi se u izvještaju. Osim oèigledne neistine da je "sahranjena u rejonu Sušice" i oèigledne namjere da se ovaj zloèin nikada ne rasvijetli, buduæi da su ga "poèinila NN lica", ovo je bio najprecizniji podatak o sudbini Nasihe Nuhanoviæ. Sve dok prije mjesec dana nije iz tuzlanskog ICMP-a Hasanu Nuhanoviæu uruèen poziv da doðe u Tuzlu i da potvrdi identifikaciju posmrtnih ostataka svoje majke.

Tek æe se u Tužilaštvu BiH otkriti: èovjek koji je od Hasana naplatio informaciju o lokaciji masovne grobnice bio je Milenko Komlenoviæ, oficir koji je, prema Izvještaju Vlade RS-a, rukovodio egzekucijom Nasihe Nuhanoviæ i pet srebrenièkih civila.

***
Septembar 2009.

Nad medicinskim crtežom ljudskog skeleta, na kojem su pojedine kosti oznaèene crnom bojom, naginju se dva èovjeka, svaki sa svoje strane stola - s jedne strane Hasan, a s druge tehnièar tuzlanskog ICMP-a.

- Evo, ja æu još jednom pogledati zašto nema uzroka smrti. Najgore je što su izmiješane kosti, to nam otežava dodatno. Bit æe teško utvrditi, vidi se da je mnogo kostiju polomljeno, pa zapaljeno, vjerovatno u želji da se sakriju i unište dokazi. Ali, vidite, ne može se baš sve uništiti. Ne može se istina sakriti.

- Hoæu li dobiti kakav papir?
- Neæete dok ne pošaljete sve podatke koji nam nedostaju. Onda æete dobiti sve, ukljuèujuæi i kopiju ovog zapisnika.



*Tekst objavljen na portalu e-novina 26.10.2009.
 


Challenge everything !!!
23-06-2010 at 05:01 | Ukljuèi u odgovor
pidgetz
Nivo: Forumski vuk
Keep on Rockin'

Registriran(a): 15-03-2004
Lokacija: na balkonu
Odgovori: 356
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User ICQ
icon Re: e-novine - Pismo iz Srebrenice (1) Made in Portugal

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/38492-Made-Portugal.html


Prošle sedmice identificirano je tijelo Muhameda Nuhanoviæa èiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice u Kamenici. Identifikaciju je potvrdio njegov brat Hasan koji je ovo pismo napisao istoga dana, a objavili ga sarajevski „Dani“

1.

Danas sam identificirao brata po njegovim patikama.

Jesenas mi javili za mater. Našli je, ono što je ostalo od nje, u jednom potoku, selo Jarovlje, dva kilometra od Vlasenice. Ovi Srbi što tu žive bacali èetrnaest godina smeæe na nju. Nije bila sama. Još šestero su ubili na istom mjestu. Spaljeni. Rekoh, nadam se da su spaljeni nakon što su izdahnuli. Jesenas, isto, odem na sud da vidim Predraga Bastaha Cara. Rekao mi jedan Srbin u Vlasenici, dao mu ja poslije sto maraka, da ih je Car polio benzinom i zapalio. Kad sam ga u sudnici vidio, a sude mu što je klao devedeset i druge, ne imadoh šta ni vidjeti. Nekakav zakržljali odbacak. Valjda je cio život èekao svojih pet minuta da bude neko. I dobio ih je devedeset i druge. Pa onda nije bilo muslimana više živih za klanje do pada Srebrenice. Èekao je on više od dvije godine, a onda mu opet zapadoše šaka u mene mati i još neki. Naredbodavac njegov, evo ga radi u Sarajevu, tako mi rekao jedan drugi Srbin, a njemu sam dao tristo maraka.

Pripremih se da majku ukopam ove godine pored oca. Oca identificiraše prije èetiri godine, a jedanaest godina nakon smaknuæa. Malo više od pola kostiju, kažu, našli. Lubanja smrskana odzada. Ne znade mi reæi doktor je l' i to nakon smrti. Sekundarna grobnica - Èanèari 5. Zvornièka Kamenica. Trinaest je tu grobnica a sve tijela što su ih èetnici, iz primarne grobnice kod Pilice, farma Branjevo, malo prije Daytona, buldožerima zgrnuli, natovarili na kamione i odvezli èetrdeset kilometara dalje, tu ih istresli i ponovo zatrpali.

Bilo ih je tu oko hiljadu i pet stotina. Tako kažu oni iz Tribunala. Èitao sam izjavu jednog od krvnika koji kaže: "Nisam više mogao pucati, kažiprst mi bio utrnuo koliko sam ih pobio. Ubijao sam ih satima." Neko im, kaže, bio obeæao po pet maraka za svakog muslimana kojeg ubiju tog dana. Reèe i da su natjerali vozaèe autobusa da izaðu i ubiju barem nekoliko muslimana kako ne bi poslije nikad o tome prièali. Eto, jadni vozaèi. Jadan Erdemoviæ što kaže da je morao ubijati ili bi on bio ubijen. Svi su morali, eto, a samo je Mladiæ kriv jer on je to, kažu, sve naredio. I kad uhvate Mladiæa, jednoga dana, on æe reæi, kao pravi srpski junak: "Ja preuzimam odgovornost za sve Srbe i za cijeli srpski narod. Samo sam ja kriv, sudite meni, a njih sve pustite." I onda æemo svi, i mi i Srbi i ostali, biti sretni i zadovoljni. Skinut æemo gaæe i izljubit æemo se. Neæe nam više trebati stranci ni za šta.

Prošle godine napraviše im svima kamene nišane, lijepe, bijele. Svi isti, pod konac. Do oca, dva prazna mjesta. Èeka on veæ tri godine moju majku i svog sina, Muhameda, da ih polegnu kraj njega.

I rekoše mi za majku. Spremih se da je sahranim kod oca ovog 11. jula 2010. A onda me neki dan zovnuše telefonom - kažu imamo podudaranje DNK, ali nismo sto posto sigurni. Rekoše da doðem u Tuzlu. I danas ja odem.

2.

Kupio ja Braci devedeset i pete u proljeæe nove patike, Adidaske, preko nekog stranca. Donio ih on iz Beograda kad se vraæao u Srebrenicu s odmora. Nije ih Braco nosio ni mjesec-dva kad se ono sve desilo. Kupio mu ja i Leviske, 501. Imao je to na sebi. Znam taèno i koju je majicu imao na sebi i koju košulju.



Srpski specijalitet: Masovna grobnica u istoènoj Bosni
PHOTO: StockI pokaza mi danas doktor fotografije - odjeæe. Kaže - nema puno, vrlo malo, ali imaju patike. Kad je stavio sliku pred mene na sto - ugledam patike, Bracine Adidaske, kao da ih je neki dan skinuo sa sebe. Nisu ni odvezane.

Donese doktor vreæu preda me i istrese na jedan karton sve što su na njegovim posmrtnim ostacima našli. I nakon petnaest godina èekanja uzeh Bracine patike u ruke. Pored njih i kaiš, velika metalna toka, i ostaci Leviski. Imaju i èarape, obje.

Tražio sam onu poznatu etiketu od Leviski 501 - kako bi nam i to potvrdilo Bracin identitet. Uzeh u ruke ostatke Bracinih farmerki, nakon petnaest godina. Metalna dugmad. Ostaci od unutrašnjih džepova. Sve od pamuka se raspalo. Nema ga više. Ostala samo sintetika.

Etiketa neka, drugaèija, visi èitava, samo malo zaprljana, zapetljana u tim koncima, nitima, ostacima. Proèitam tražeæi znak Leviski. Piše: "Made in Portugal".

Cijeli dan mi pred oèima to "Made in Portugal". I cijeli život æe mi, mislim, biti to pred oèima. Zamrzit æu sve što je "Made in Portugal", kao što sam zamrzio Heineken pivo koje su holandski vojnici lokali u Potoèarima, u bazi, nepunih sat nakon što su sve muslimane istjerali iz nje - pravo èetnicima u ruke. Ili æu možda zavoljeti sve na èemu piše "Made in Portugal", sve što æe me, do kraja života, podsjeæati na mog ubijenog brata.

3.

Priðe mi, tad, jedan holandski vojnik, malo mlaði, i nudi mi karton piva, i Marlboro. Ja odmahnem glavom. On samo sleže ramenima i ode.

I ja, kao i svi ostali, petnaest godina sam molio Boga da, kad jednom saznamo šta se dogodilo, bude da nisu dugo patili, da nisu umirali u mukama.

Oni su mrtvi veæ petnaest godina. Te godine neka nova djeca su se rodila. I danas ta djeca imaju petnaest godina. Nekome je 11. jula ove godine petnaesti roðendan.

Ja neæu nikada, nièim, uèiniti ništa što bi toj djeci ugrozilo buduænost. Neæu to ni pomisliti. Da Bog da da se ovo više nikome nikada ne dogodi. Samo, nema amnestije, jarane. Za krvnike nema amnestije.

4.

Pitaše me žurnalisti puno puta, a neki dan ponovo: koja je moja poruka za buduæe generacije. Ja im isprièam kako sam nakon Daytona u autu prolazio kroz istoènu Bosnu tražeæi tragove nestalih, ubijenih. Znao sam da kod Konjeviæ Polja, Nove Kasabe, Glogove, kuda se ide u Srebrenicu, ima masovnih grobnica, da su ih pune livade. I kad sam se tim putem vozio u dane kad je sve cvjetalo, kad se sve zelenilo, ja tu ljepotu nisam vidio. Ja sam samo vidio masovne grobnice koje kriju te livade. Ispod cvijeæa ležali su naši oèevi i braæa, sinovi. Njihove kosti.


Da se ne zaboravi: Hasan Nuhanoviæ
Photo: Porodièna arhivaVozio sam se pored mjesta gdje žive Srbi - gledam ih kroz prozor i mislim: ko je od njih ubica? Ko je od njih ubica?

Godinama je bilo tako. Godinama. A onda, jednog dana, pored puta na livadi za koju sam èuo da krije masovnu grobnicu, igrala se jedna djevojèica. Imala je pet-šest godina. Baš kao moja kæerka. Znao sam da su tu srpske kuæe.

Trèala je ta djevojèica preko livade. I sve mi se pomiješalo - i žal, i bol, i mržnja.

A onda pomislim: jadna djevojèica, kome je ona šta skrivila. Ona i ne zna šta se nalazi ispod te livade, ispod cvijeæa. Bi mi žao te male djevojèice koja je izgledala baš kao moja kæerka. Mogle bi se zajedno igrati na livadi - pomislim.

I poželim da ta djevojèica i moja kæerka nikada ne dožive ono što smo mi doživjeli. Nikada. One zaslužuju ljepšu buduænost. Eto to sam rekao tim žurnalistima. Ovi posljednji su bili iz Beograda.

I eto, potvrdi mi doktor Kešetoviæ - bit æe spremni posmrtni ostaci moga brata za dženazu ovog 11. jula. Isto kao da se Braco javio u posljednji èas da bude sahranjen zajedno s majkom, pored oca koji ih èeka u Potoèarima.

I tako æe, konaèno, moj otac, ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici, moj brat ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici, i moja majka, ubijena u Vlasenici, ekshumirana iz potoka ispod smeæa, ležati jedno do drugoga u Potoèarima.

 


Challenge everything !!!
23-06-2010 at 05:04 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Milorad Dodik, Karadžiæev legitimni naslednik Radovan Drugi
Piše: Emir Imamoviæ


Kao što stotinu puta ponovljena laž postane istina, tako i stotinu puta izreèena "glupost" postane prihvatljiv oblik izražavanja. U kombinaciji se, pak, dobije ono što govori Milorad Dodik. "Nije bio genocid ovdje i neæemo prihvatiti da je bio genocid, jer nije bio genocid. Više je Bošnjaka tih mjeseci izašlo iz Srebrenice i otišlo putem Tuzle i Sarajeva, nego što ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid", rekao je sadašnji premijer i, vjerovatno, buduæi predsjednik Republike Srpske, na predizbornom skupu njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Srebrenici, pa dobio aplauz okupljenih u tamošnjem Domu kulture.

"Svi smo na jedan naèin postali taoci svojih biraèa, odnosno naroda, kojima govorimo ono što žele da èuju", kazao je èlan Predsjedništva BiH i predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanoviæ u razgovoru što smo ga vodili nekih dva mjeseca prije poèetka kampanje za naredne opæe izbore. Kasnije, kada je diktafon ugašen, Radmanoviæ mi je isprièao iznenaðenje koje mu je vlastiti predsjednik priredio uoèi izbora 2006. godine. U toj kampanji je, podsjetimo, Dodik, ne prvi puta, ali glasnije nego ikada progovorio jezikom Radovana Karadžiæa. "Šta radiš ti, Milorade?", pitao ga je Radmanoviæ. "Pusti... ne može drugaèije, vidiš da ovaj ludi narod stalno glasa za SDS", odgovorio mu je Dodik. Slièno iskustvo s Dodikom ima i predsjednik SDA Sulejman Tihiæ. On je, kažu, svog republièkosrpskog partnera upitao na nekoj pauzi nekih besmislenih pregovora: "Šta ovo ti prièaš?", pa dodao: "Ja tebe, Mile, znam, nisi ti takav." Mile je, navodno, uzvratio iskreno: "Jebi se ti, Suljo. Ja sam s ovom prièom dobio vlast i s njom na vlasti ostajem."
Visina nije bitna: Миле Додик & Slavko Vraneš
Photo: Stock

Zanimljivo je to s Dodikom i traje, evo, godinama. Otkako je krenuo osvajati apsolutnu vlast, nekadašnji jugoslavenski prvak u oranju dubokih brazda etiketiran je svakako: kao seljak kojem je moæ udarila u glavu, kriminalac koji je shvatio kako je nacionalizam u današnjoj Bosni i Hercegovini efikasna maska za prikrivanje kleptomanskih sklonosti, kao... Ma kao kakao. A Milorad Dodik je, zapravo, ništa drugo nego Radovan Karadžiæ ukroæene frizure: voða secesionistièkog pokreta koji samo primjenjuje plan B za ono što je ostalo nedovršeno tenkovima. I to što u razgovorima sa stranaèkim kolegama govori kako se on "ne misli tuæi", dok zvanièno obeæava, i to u Srebrenici, kako nijedna majka neæe zaplakati zato što joj sin mora u rat, ne znaèi da njemu nije do rata, nego da on za ratom potrebe nema. Onih koji danas blago mute sliku etnièki èiste srpske države na privremenom boravku u BiH ima toliko da ne mogu predstavljati smetnju njenoj nezavisnosti. Karadžiæ je, naime, pripremio teren, pa se Milorad ne mora tuæi za srpsku zemlju. Njegovo je samo da je, kao što evo radi od neki dan kada je poslao policiju na granice entiteta, markira i, što je posao priveden kraju, definira kao srpsku nacionalnu državu u kojoj ono malo Bošnjaka i Hrvata može s mirom èekati prirodnu smrt. Jeftinije je, a isti efekt, nego organizirati klanje ili bodljikavom žicom okruživati napuštene fabrièke hale.

Milorad Dodik je, dakle i prije svega, srpski nacionalista i nije on trebao reæi u Srebrenici da tu nije bio genocid, pa da se doðe do tog epohalnog otkriæa. Ne može se, naime, otkriti nešto što nije ni bilo skriveno. A to što smo se pravili slijepi, veæ je druga prièa, neobjašnjiva za vijeke vjekova. Nema, ali baš nema, nikakvog objašnjena za ignoriranje Dodikovog nacionalizma i èitanje izmeðu redova laži. Progutati prièu o lopovu s likom Nikoletine Bursaæa i jezikom Riste Ðoge isto je kao i ozbiljno shvatiti tezu da su nacisti ubili šest miliona Židova da bi se dokopali njihovih poslovnih prostora, odnosno da je banjaluèka Ferhadija minirana kako bi Miroslav Miškoviæ imao najbolju lokaciju za super market.
Prava ljubav ne priznaje godine: BIljana i Mile, šumska teenage love


Svašta se, dakle, krivoga o Dodiku reklo, iako je on sve vrijeme radio ono što je govorio: izdvajao Republiku Srpsku iz BiH, primjenjujuæi recept Mila Ðukanoviæa koji je, prvo, uspostavio kontrolu nad finansijskim tokovima i kreirao atmosferu za otcjepljenje, da bi na kraju nezavisnost Crne Gore bila prihvaæena kao, zapravo, jedino moguæe rješenje. Pri tome, malo je ko tako dobro shvatio bošnjaèku javnost i elitu najbrojnijeg bh. naroda kao Dodik. U Sarajevu - ni drugdje nije drugaèije - skoro da više i nema reakcije na Dodikove izjave. O potezima zbog kojih današnja Republika Srpska ima više ovlasti nego prije pet godina, suvišno je i govoriti. Na ono što Mile radi, Dodik govori i obratno, više se ne odmahuje ni rukom. Sve s njegovim autorstvom se opravdava jer je to - Dodik. A on je takav i kada bi se svaki puta reagiralo... Milorad Dodik æe, pored ostaloga, i zato uspjeti: kada se na ništa ne reagira, onda sve prolazi. On, Radovan Drugi, savršeno je, dakle, iskoristio obièaj da se u Sarajevu i meðu Bošnjacima ljudi prihvataju zbog onoga za šta se izdaju, a ne zbog onoga što jesu. Istina, nije stvorio sliku sebe kao lopova, jer to jeste, nego ju je iskoristio za amortizaciju vlastitog nacionalizma i sve zaèinio upornošæu, raèunajuæi na svebošnjaèku sklonost da se problem ne rješava, nego da se s njim saživljava.

Kada sutra, prekosutra, za godinu, dvije, deset, ne bude Bosne i Hercegovine, što uopæe nije nemoguæe, opet æe se, kao onih nekih ratnih godina, išèitavati znakovi katastrofe, oni što ih se nije htjelo vidjeti ili ih se ignoriralo, da bi im se posvetila pažnja kada više nije bilo nikakvog smisla. Neko æe se, možda, sjetiti i da je, dok je govorio da u Srebrenici nije bilo genocida, Milorad Dodik popularan onoliko koliko je meðu bosanskim Srbima popularan bio još samo - Radovan Karadžiæ!



...i svastiku i majku


ubode ga emir u sridu...
ja samo zelim da se nadam,da ovi bosnjatori sute i trpe zarad fotelja i 03.10.
ukolko se ni tad nista ne promijeni,mrka kapa,eto srbije kod jojine kafane...

[Edited by primus inter pares on 30-09-2010 at 13:40 GMT]

30-09-2010 at 13:36 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Razoèarani pravoslavni dobrovoljci Rusi su narod drugog reda u Šumskoj Pripremile:: e-Novine

Nisu su se svi ruski dobrovoljci odmah po završetku rata vratili u Rusiju. Izvesni Sergej Suharev ostao je da živi u Republici Šumskoj, ali je ovih dana tužan i razoèaran vlašæu Milorada Dodika odluèio da pošalje pismo javnosti i podseti na zlikovaèku ulogu ruske falange u bosanskom ratu... Pridružio mu se i nekadašnji èlan „Belih vukova“ koji traži da mu Šumska plaæa penziju, valjda zbog uspešnog genocida!

JA, SERGEJ, PITAM SE ZAŠTO NAS SRBI VIŠE NE VOLE: Mnogi ruski dobrovoljci su se borili ovde, a mnogi su ubijeni… Srbi su ih sahranili èasno. Ja sam na mnoge stvari koje je èinilo srpsko rukovodstvo posle rata zatvarao oèi. Mislio sam, naravno, izgubili su rat… Ali prema nama Rusima, sada veæ bivšim dobrovoljcima, odnos je nedopustiv. Preostali ruski momci nisu bili u moguænosti da naðu svoje mesto u srpskom društvu. Imamo iste privilegije kao i Srbi, ali ne možemo da ih koristimo.

DAVALI NAM FALŠ DOKUMENTA: Jednostavno, blokiraju svaki naš administraitvni korak. Nama su jednostavno nezvanièno posle rata rekli – mi ne znamo ko je vas dobrovoljce zvao ovde, vratite se odakle ste i došli, nama je bilo potrebno rusko oružje, a ne vi… ali niko nam to nije rekao onda kada je trebalo da se ratuje. Mogli su i da nas ne prime u svoju vojsku. Nekim ruskim dobrovoljcima u formi regularnih, izdali su falš srpska lièna dokumenta, što je njima posle uzrokovalo ogromne probleme. A sada, kad Srbija i Bosna i Hercegovina imaju orijentaciju ka EU i NATO, zapoèeo je trijumf izdaje, tiranije i korupcije.

Niko više ne poštuje moje zloèine za Šumsku: Sergej Suharev, razoèaran novom otadžbinom

ŠUMSKA JE BANANA: Vlada Republike Srpske na nemoralan naèin je sebi podigla plate, a svim drugim zaposlenima koji primaju plate iz budžeta smanjila koliko god je to mogla. Pa ovaj sluèaj je jasan – to je za banana republike kao što smo mi. Stvari su krenule još gore, a to boli. Formirana je komisija koja invalidima menja stepen invaliditeta. Po mišljenju te komisije broj ratnih invalida je volšebnim naèinom poèeo da se poveæava. Poveæava se broj onih sa amputiranim rukama, nogama, poveæava se broj onih sa ošteæenim vidom. Uopšte, te komisije su verovatno pronašle gen za regeneraciju ljudskog mesa. Ja razumem da je kriza i da je država pred bankrotom, ali to nije rešenje.

OSTAJEM OVDE, UZIMAM VOJNOG ADVOKATA: Srpske vlasti su poèele da nas izjednaèavaju sa vehabijama. Idu na ruku Amerikancima. Ruskih dobrovoljaca više nema u Bosni, razišli se, ostali su samo mrtvi. Odluèio sam da ne idem nigde. Hoæe i meni da smanje invaliditet sa 2. na 4. grupu. Trebam se odupreti svim legitimnim sredstvima protiv odluke te komisije. Ispitaæu lekare sa svetskom reputacijom za dijagnoze i mišljenje o tome kojoj grupi invalida pripadam. Uzeæu i vojnog advokata. U toj komisiji su koristili neuro-lingvistièko programiranje, a to ne samo da je nedozvoljeno, nego je i krivièno kažnjivo. Ako svi samo æute, ovo bezakonje æe se nastaviti.

VOLEO SAM MLADIÆA I OVAKO MI VRAÆAJU: Ja moram da pobedim u ovom sporu, zbog toga, da bi pokazao našoj deci, koja su napuštena – da je moguæe suprotstaviti se tome saglasno zakonu. Na toj komisiji, meni je predsednik komisije na svoje prste ukazao – rekli su da je za tebe u novinama napisano da ti uopšte nemaš prstiju, a kod tebe su samo nokti stradali. A u stvari kod mene po dve falange na èetiri prsta nedostaju. Znaèi, kod mene oni rastu samo na jednu falangu. A ošteæeni vid ih uopšte ne interesuje. Nisam podlegao na tu provokaciju. Mene je uvredilo da sa njima treba trgovati za to. Ali ja neæu ni s kim trgovati, ali ni svoje ne dam. Ja æu ih tužiti i tako æu ispraviti svoju grešku. Zaista, ja nijedno svoje pravo nisam ostvario, èak ne uživam ni besplatnu medicinsku negu i osiguranje, a da ne pominjem druge beneficije. Mislim da nisam zaslužio takvo poniženje Srba – kao famozni rast prstiju i sve ostalo. Bio sam lojalan graðanin Republike Srpske, i to mi je hvala.
Kako se odnose Srbi prema nama, koji smo žrtvovali sve svoje za njih; kako vi onda mislite da æe oni ubuduæe da se odnose prema svemu ruskom? Verovatno æe da išèupaju spomenike poginulim ruskim dobrovoljcima. Tako da se ne mešaju kada NATO napadne na Rusiju… Ja sam odgovoran za svoje reèi i žao mi je što su sa mnom tako postupili. To je bila njihova greška i nadam se da æe je ispraviti. Sa poštovanjem i bratskom ljubavlju, Suharev Sergej.

U meðuvremenu, na jednom od srpsko-ruskih sajtova ovih se dana pojavilo još jedno pismo bivšeg ruskog borca za genocidnu Šumsku.

BIO SAM ÈETNIÈKI BELI VUK, IMAO ŠUMSKO DRŽAVLJANSTVO, A DANAS NE PRIMAM NI PENZIJU ZA DOBRO OBAVLJEN GENOCID

Zdravo svim forumašima! Ja sam Jurij, moj ratni nadimak je Ðuriæ. Ja sam takoðe kao i Sergej, daleke krvave 1994. godine, prijavio se kao dobrovoljac u vojsku bosanskih Srba, ili kako mi kažemo – Vojsku Republike Srpske. Godinu i po dana sam se borio u slavnom odredu „Beli Vukovi“. To su bile specijalne jedinice Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS, protivdiverzantski odred toga korpusa vojna pošta 7313. Sergej zna da smo uvek bili u jeku borbe, i da smo mi krpilii sve rupe i pukotine.

Bio sam dva puta ranjen u borbi, prvi put u glavu, ozbiljna povreda uz delimièan gubitak sluha. Drugi put sam ranjen još ozbiljnije, èetiri metka u stomak, grudi, vrat i ruku. Èudnom voljom više sile, preživeo sam dve klinièke smrti. Leva ruka ne funkcioniše, metak je prekinuo nerv i arterija u ruci nema pulsa. U jetri je još ostao metak, ne postoji jedna treæina desnog pluænog krila, a tamo oko creva i dijafragme nema smisla ni govoriti. Jedan metak je prošao prema srcu, i što je još gore, sada je izrastao šiljak u srèanom mišiæu i pluæima. Potrebna je komplikovana operacija.
Ljubav bez granica: Za Ruse je Pale - neosvojiva tvrðava
Photo: Stock

Èak i nakon takvih ranjavanja, ne zaleèivši se u potpunosti pobegao sam iz sanatorijuma, i vratio sam se u jedinicu i nastavio da se borim. Bio sam u borbi do poslednjeg dana rata. Meni je priznat invaliditet 2. grupe , radna sposobnost 100% onemoguæena. Posle rata, nagraðen sam “Zlatnom medaljom za hrabrost “. Stekao sam državljanstvo Republike Srpske. To je bilo odmah posle rata. Ako želite mogu da skeniram sva dokumenta, koja potvrðuju moje reèi. Šta ja imam danas. Penziju ne isplaæuju od 2005, bez objašnjenja. Pre dve godine, lišen sam državljanstva, bez ikakvog obrazloženja i bez prava na žalbu. Vizu za to, da se doðe na to mesto gde se mogu razabrati svi ti bezobrazluci, ne daju. Na moje pismo – zahtev premijeru Miloradu Dodiku, nikakav odgovor nisam dobio. Sve u svemu, nemam ništa više da kažem, odluèite sami ko je u pravu a ko u krivu?

Ja ne krivim srpski narod, ja sam krivim Vladu Republike Srpske. Ali, i narod kojeg smo branili, ne štedeæi sebe, sada bi mogao i nas da zaštiti! A koliko teritorija pod srpskom kontrolom je tajno prebacila Vlada Republike Srpske Muslimanima? Ako je po Dejtonskom sporazumu teritorija Republike Srpske 49% od ukupne teritorije Bosne i Hercegovine, Republika Srpska se sada proteže na svojih mizernih 37% od ukupne teritorije (Bosne i Hercegovine). Zar to nije nacionalna izdaja?!

I ostaci naših mrtvih, po mom skromnom mišljenju, treba da se vrate u Rusiju, kuæi! Ako je u poèetku ožalošæenim porodicama plaæan put u Republici Srpskoj do tamo da bi mogli da posete grobove svojih dragih, sada èesto ne daju vizu u Ambasadi Bosne i Hercegovine, a i putovanje se više ne plaæa. U ovo naše zversko vreme, nisu svi u stanju da izdvoje velike sume novca za to. Ipak hvala vam što su grobovi održavani i zaštiæeni. Šta još možemo da oèekujemo – skrnavljenje grobova i izrugivanje našim herojima?! Heroji treba da leže u herojskoj zemlji. Tako da je vreme za poèetak opšte kampanje za vraæanje naših momaka!

Ali ovakav odnos nije samo prema nama, Rusima! Hoæete li primere? Molimo vas, iz Bugarske, takoðe su bili dobrovoljci, od kojih su dvojica poginuli. Jedan od njih je bio u „Belim Vukovima“, Jordan Kucarov. Poginuo je u bici na planini Treskavici 4. jula 1995. godine. Drugi Bugar Sašo Ljubenov je ranjen, pa zarobljen i zverski ubijen 10. septembra iste godine od strane mudžahedina iz odreda “El Mudžahid“ kod Vozuæe. Porodicama poginulih Bugara veæ mnogo godina ne misle da daju penziju! Zato oba heroja poèivaju u svojoj zemlji.

* Pisma Sergeja i Jurija objavljujemo bez dobrovoljaèkih ispravki

26-10-2010 at 12:49 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Grobovi ruskih oficira u Šumskoj Piše: Avdo Huseinoviæ

Pouzdano se zna da je broj Rusa koji su se duže zadržali tokom agresije na BiH negdje oko 600, dok je isto toliko bilo njihovih zemljaka koji su se zadržali po nekoliko mjeseci. Po dostupnoj dokumentaciji, utvrðeno je da je oko 80 Rusa ostavilo kosti u Bosni

Èetvrtog juna 2010. navršilo se šesnaest godina od pogibije majora ruske vojske Aleksandra Škrabova, poznatijeg kao Saša Rus. Major Škrabov je poginuo 1994. godine, u okolini Sarajeva, na Moševaèkom brdu kod Srednjeg, predvodeæi Treæi ruski dobrovoljaèki odred koji je aktivno uèestvovao u velikom dijelu operacija Vojske Republike Srpske u sarajevskoj regiji i istoènoj Bosni. Porodice ruskih dobrovoljaca koji su poginuli i sahranjeni u BiH, ove godine zbog teške ekonomske situacije nisu mogle doæi da obiðu grobove svojih najbližih i zajednièki spomenik rusko-srpskim dobrovoljcima koji dominira ovim grobljem, udaljenim hiljadu metara vazdušne linije od centra Sarajeva. Naime, oèekivalo se da æe u organizaciji njihovog dolaska pomoæi i Vlada Republike Srpske, ali kako saznajemo ta podrška je izostala.
Nekadašnji dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja danas u Republici Srpskoj imaju status nacionalnih heroja i izvan su dometa zakona, kao i Ratko Mladiæ, koji je èesto komandovao operacijama u kojima su udarne jurišne grupe èinili ruski i dobrovoljci iz ostalih pravoslavnih zemalja. U modi je još uvijek, a izgleda da æe još decenijama biti, optuživanje i podmetanje Bošnjacima za tzv. islamski terorizam. Posljednjih godina ni jedna pojava u BiH nije tako manipulatorski tematizirana i lažno javnosti prezentovana kao pitanje 230 dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su se borili u zoni odgovornosti Treæeg korpusa Armije BiH. Za razliku od mudžahedinskog pitanja u BiH o kojem se posljednjih godina ispisalo na stotine tekstova, objavilo na desetine TV priloga, tek nekoliko tekstova se pojavilo o hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja koji su napadali na Bošnjake u sadejstvu sa Mladiæevom bandom. Televizijskih emisija u kojima bi o Rusima u Bosni prièali srpski i ruski analitièari nije bilo. O pravoslavnim dobrovoljcima nije napisan ni hiljaditi dio tekstova kao što je napisan o mudžahedinima, niti su državni organi, i razni timovi za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, ovom pitanju posvetili i najmanju pažnju. Pouzdano se zna da je broj Rusa koji su se duže zadržali tokom agresije na BiH negdje oko 600, dok je isto toliko bilo njihovih zemljaka koji su se zadržali po nekoliko mjeseci, što znaèi da ih je bilo šest puta više nego mudžahedina u odredu „El Mudžahid“. Za sada, po dostupnoj dokumentaciji, poznato je da je oko 80 Rusa ostavilo kosti na zemlji bosanskoj.

Naime, 23.novembra 1992. godine, ruska novinarka Tatjana Mitkova, urednica vijesti ruske NTV, otkrila je kako se 1000 ruskih dobrovoljaca priprema ukljuèiti u rat u BiH. Iduæi tragom svojih izvora, Mitkova je zakljuèila da odlazak istih organizira grupa penzionisanih ruskih generala. Jedan od njih je penzionisani general Viktor Filatov.
Prema kazivanju jednog ruskog dobrovoljca, oni su u Rusiji dobivali pasoše pa su kao turisti išli do Beograda, gdje su bili smješteni u hotel, a zatim prebaèeni u istoènu Bosnu. Prvi organizator s ruske strane postao je poznati Jaroslav Jastrebov. U Beogradu ih je doèekivao kurir s nadimkom Brada i prebacivao u Republiku Srpsku. Tako su formirani Prvi i Drugi ruski dobrovoljaèki odred (RDO). Prvi ruski dobrovoljaèki odred formiran je u Trebinju u septembru 1992. godine. Komadant ovog odreda bio je Valery Vlasenko. Ovaj odred postojao je do kraja novembra 1992. godine. Drugi ruski dobrovoljaèki odred formiran je 30. novembra 1992. godine u Višegradu. Ovaj odred bio je u sastavu Višegradske brigade Vojske RS, kojom je tada komandovao ratni zloèinac Vinko Pandureviæ. Ovaj se odred zvao „Carski vukovi“ i komadant im je bio Alexandar Makharev zvani „As“. Za ovaj odred je vezana bitka za Zaglavku. Naime, u decembru 1992. godine Prva višegradska brigada Armije BiH pod komandom Ahmeda Sejdiæa izvršila je napad na rejon Zaglavka, koji je bio poznato uporište VRS. Tad ovaj odred biva napušten od strane saboraca - Srba i okružen od strane Armije BiH, dok su se mali broj Rusa uspjeli živi izvuæi. Ruski dobrovoljci se tada koriste i kao jurišne jedinice na Goražde i druge slobodne teritorije na Drini.

Drugog januara 1993. godine, u Višegrad je stigla i grupa od oko 50 Kozaka iz Rostovske oblasti, Povoložja i Moskve. Njihov komadant je bio Aleksandar Zagrebov. Nakon što je Zagrebov ranjen, na èelo kozaèke jedinice dolazi Genadij Kotov, koji je poginuo u februaru 1993. godine kod Višegrada. Na èelo 2. RDO maja 1993. godine stiže Mihail Trofimov - oficir koji je za uèešæe u avganistanskom ratu dobio dva ordena „Crvene zvezde“. Procijenivši situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su poèetkom 1993. godine, napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da neæemo pustiti oružje iz ruku i biæemo èuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslavlja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".

Jedan od prvih koji su ozbiljno tretirali tematiku ruskih dobrovoljaca u Bosni, bio je Andrej Sarov, ruski novinar koji je objavio knjigu “Nakon kiša” koja svjedoèi o uèešæu ruskih dobrovoljaca i plaæenika u redovima srpske vojske tokom agresije na BiH. Opisujuæi ruske dobrovoljce Sarov je zapisao: “Tokom jedne bitke kod Višegrada poginulo je 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, dobrovoljci su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog poginulog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana“.
Ruski dobrovoljci su se našli na ratištima oko Višegrada, Sarajeva, Goražda, Srebrenice, Olova, Teoèaka, Žepe, Zvornika i Ozrena. Kada se oktobra 1993. godine konaèno raspao Drugi ruski dobrovoljaèki odred, znatan broj dobrovoljaca okupio se u neposrednoj blizini Jevrejskog groblja, u Trebeviækoj ulici, gde je novembra 1993. godine osnovan Treæi ruski dobrovoljaèki odred. Njegov komandant je postao Aleksandar Škrabov. Taj odred je uèestvovao u velikom broju operacija. Škrabov je bio major ruske vojske, pomorski pješadinac. On je 1992. godine u Bosni bio kao posmatraè UNPROFORA, a kad se vratio u Moskvu napustio je rusku vojsku i došao u Bosnu da komanduje ruskim dobrovoljcima.

Aleksandar Škrabov nije podnosio komandu lokalnih srpskih komandanata jer ih je smatrao nesposobnim, nestruènim, nedovoljno hrabrim…. Pogotovo što su ih u nekoliko bitaka srpski vojnici totalno izdali. Jednom, na malo prije nego što æe poginuti na Moševaèkom brdu, Škrabov je došao u žestok sukob sa èetnièkim vojvodom Slavkom Aleksiæem na Grbavici i samovoljno sa jedinicom napustio liniju na Grbavici i otišao u ofanzivu na Goražde. Aleksandar Škrabov, izdat od srpskih vojnika koji su ga ostavili odsjeèenog, ne poznavajuæi teren, zauvijek je ostao u bosanskim šumama. Uèesnik je ratnih dejstava u Angoli i Gruziji. Odmah poslije pogibije svog komandanta Aleksandra Škrabova, i Treæi ruski dobrovoljaèki odred je prestao da postoji. Nakon raspada ovog odreda Rusi su još jedno vrijeme proveli na Grbavici i Jevrejskom groblju pod komandom èetnièkog vojvode Slavke Aleksiæa.

Godine 1995, svi Rusi u Sarajevu ukljuèili su se u jedinicu „ Beli vukovi“ Srðana Kneževiæa. Njihova baza je bila u Olimpijskom centru „Jahorina“ i oni su sudjelovali u svim važnijim operacijama Vojske Republike Srpske. U ovoj jedinici pored Rusa bilo je i Grka, Bugara, Rumuna itd. Najveæi broj poginulih ruskih dobrovoljaca je ukopan na groblju u Miljeviæima kod Sarajeva, a ruski grobovi se još nalaze na Sokocu, u Višegradu, Vlasenici, Priboju, dok je dvadesetak tijela preneto u Rusiju. Treba istaæi da se meðu njima nalazio zavidan broj aktivnih vojnih lica ruske vojske.

*Astapenkov Sergeja Anatolij, služio je u ruskoj mornarici. U BiH se nalazio od zime 1993, ratovao u sastavu Udarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici, u sastavu „Odred Aleksandrova“ na Hreši, u 3.RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 24.01.1994. kod Zlatišta u Sarajevu. Sahranjen na vojnom groblju u Miljeviæima kod Sarajeva.

*Bikov Valerij bio je aktivan oficir ruske vojske s èinom kapetana. U BiH je bio od kraja oktobra 1992. Ratovao u sastavu Drugog RDO kod Višegrada, sastavu drugih srpskih jedinica, Treæem RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo augusta 1995.god na Dobrinji. Sahranjen na vojnièkom groblju u Miljeviæima.

*Pigarjov Vladlen, pripadnik ruskih vazdušno-desantnih trupa, služio u Angoli. U BiH od 1995. na Palama. Ratovao u odredu ‘“Beli vukovi“. Poginuo u okolini Sarajeva 1995. godine. Tijelo prenešeno u Rusiju.

*Petraš Sergeja Jurij bio je aktivni oficir ruske vojske. U BiH od 1995. Ratovao u sastavu odreda "Beli vukovi". Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu planine Hum kod Trnova. Sahranjen u Miljeviæima.

Rusi u Sarajevu 1992. godine: Uspomena na genocid
Photo: Stock
*Tamilin Valerija Aleksej bio je major policije grada Krasnojarska. U BiH od jeseni 1994. Ratovao u sastavu srpskih jedinica kod Trnova i Pala i odreda „Beli vukovi“. Poginuo 14.12.1994. kod Trnova u Presjenici na planini Bjelašnici, sahranjen u Miljeviæima.

*Aleksandrov Aleksandar bivši artiljerijski oficir, veteran Pridnjestrovlja i Abhazije. U BiH boravio od kraja 1992, bio komandir Ruskog udarnoe jedinice pod imenom „Odred Aleksandrova“ koji je djelovao kod Skelana u Podrinju i Hreši kod Sarajeva. Poginuo 21.05.1993. na Borijama kod Sarajeva prilikom izviðanja. Sahranjen na groblju Hreša.

Godine 1999. komesar Haškog tribunala Vanesa Le Roa zatražila je od ruske vlade da se Tribunalu izruèe ruski dobrovoljci koji su uèestovali u ratu u BiH na osnovu sumnje da su poèinili ratni zloèin, kazavši da imaju dovoljno dokaza da ih optuže. Do danas, ni jedan od njih nije izruèen, a mala je vjerovatnoæa da æe ikad odgovarati za zlodjela nad Bošnjacima.

* Tekst preuzet sa portala Bošnjaci.net

26-10-2010 at 12:50 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Zanimljivo je kako ublehe sa federalne strane sute o svemu pa i ovome...

26-10-2010 at 12:51 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Ispovest ruskih dobrovoljaca u Bosni Autostopom na masakr Pripremile:: e-Novine

Na mnogim rusko-srpskim sajtovima koji podjednako velièaju pravoslavlje koliko i èetnike, ponosno se oglašavaju ruski dobrovoljci koji su uèestvovali u ratu u Bosni, oduševljeni što su imali priliku da kolju i prikolju, sve u ime Velike Rusije i Velike Srbije. Jedna od takvih zloèinaèkih ispovesti objavljena na sajtu „Informacioni centar Komentar“, tièe se napada na Goražde...

KAKO SU RUSI SAZNALI ŠTA JE TO GORAŽDE: U proleæe 1992. godine, kada je zapoèeo rat u Bosni, ispalo je da su veæi gradovi veæinom podeljeni meðu suprotstavljenim stranama. Ni Goražde, grad u Istoènoj Bosni, nije bio izuzetak. Taj grad je bio centar oblasti u gornjem toku Drine, a pravoslavni Srbi su èinili nešto manje od polovine njegovog stanovništva. U srednjem veku se u pravoslavnom manastiru, koji su u poslednjem ratu srušili muslimani, nalazila jedna od prvih štamparija na Balkanu. Taj grad se posle drugog svetskog rata proèuo zahvaljujuæi fabrici oružja sa zvuènim imenom „Pobeda”.

SRBI ODLAZE, RUSI DOLAZE: Goražde je tokom prvih meseci rata bilo faktièki podeljeno na dva dela: srpski i muslimanski. Verovatno bi takva podela i nadalje ostala sve dok neka od strana ne bi stekla znaèajnu nadmoæ nad drugom. No, došlo je do banalne izdaje. Poslednje srpske jedinice su napustile grad krajem avgusta 1992. godine. Zajedno sa srpskom vojskom, Goražde je napustilo celokupno srpsko stanovništvo. Muslimanski pobunjenici stekli su ogromnu teritoriju, ovladali su kanjonom Drine od Srbinja (Foèa) do Višegrada, sasvim se približivši granicama Srbije i nastala je realna pretnja osvajanja Ruda, Èajnièa, Višegrada…

TAJ GRANDIOZNI ÐENERAL MLADIÆ OSLOBAÐA GORAŽDE: Srbi su tokom jeseni 1992. i zime 1992-1993. godine vodili iskljuèivo odbrambene borbe, pokušavajuæi da zadrže navalu sve jaèe muslimanske armije Bosne i Hercegovine. Kao rezultat grandiozne ofanzivne operacije u proleæe i leto 1993. godine, koju je zamislio i sjajno izveo general Ratko Mladiæ, Srbi su preoteli inicijativu i napredovali 20-30 km prema Goraždu. Do centra grada je preostalo 8-10 km. U proleæe 1994. godine Srbi su u toj oblasti ponovo izveli ofanzivnu operaciju u kojoj je uništena muslimanska 82. samostalna divizija, dok je srpska prethodnica poèela da ulazi u predgraðe grada koji su pre godinu i po napustili.

MUÈNO NAM JE KAD NE KOLJEMO: Tokom proleæa 1994. godine u Sarajevu je, kao i na drugim delovima fronta (izuzev rejona Goražda) vladalo zatišje. Ruskim dobrovoljcima je ta neaktivnost bila muèna, tim pre što su svakodnevno pristizali izveštaji o slavnim pobedama na Goraždanskom frontu. Prvobitno je planirano da se ruski odred uputi u Goražde, no kasnije su planovi promenjeni, te su Rusi zajedno sa srpskim èetnicima ostali na „mirnom” Jevrejskom groblju u Sarajevu.

ÈETNIÈKI VOJVODA PROTIV RUSKOG VOJVODE: Mnoge èinjenice ukazuju na to da je upravo komandir Treæeg Ruskog Dobrovoljaèkog Odreda Aleksandar Škrabov bio inicijator samovoljnog odlaska dobrovoljaèke jedinice na drugi deo fronta, što je neèuvena pojava u obiènim regularnim armijama. Možda je na tu odluku uticao jedan od mnogobrojnih vojnih saveta koje su dobrovoljci povremeno održavali. Poznato je i to da je vojvoda Slavko Aleksiæ, direktni nadreðeni Škrabovu, bio protiv tog njegovog poduhvata. No, komandir 3. RDO ipak nije poslušao vojvodu, što se ranije praktièno nikad nije desilo. Bilo kako bilo, Škrabov je èvrsto odluèio da krene u Goražde. I jednog aprilskog jutra 1993. godine Treæi ruski dobrovoljaèki odred u sastavu: komandir Škrabov Aleksandar, Gavrilin Valerije, Petar B., Andrej Molodoj, Dimitrije Popov, sa liènim pešadijskim naoružanjem krenuo je na front u rejonu Goražda.
RUSI VOLE AUTOSTOP: Morali su da se do rejona borbenih operacija prebace autostopom, što je, sve u svemu, bilo uobièajeno za Bosnu ratnog doba. Odred je predveèe stigao u selo jugoistoèno od Rogatice. U tom planinskom selu se nalazila prethodnica udarnog bataljona iz sarajevskog predgraða Ilijaša pod komandom legendarnog pukovnika Josipoviæa. Dobrovoljci su, prenoæivši u tom selu, rano ujutru bili potèinjeni lièno pukovniku Josipoviæu. Upravo je tog aprilskog jutra udarni ilijaški bataljon dobio zadatak da zauzme fabriku oružja „Pobeda”. Fabrika je bila smeštena u planinskoj udolini u predgraðu Goražda. Ofanziva se do tog dana odvijala prilièno uspešno, muslimani su se povukli bliže centru grada. Njihov borbeni duh i volja za otporom stalno su opadali.

KAD NE RAZVIJU OFANZIVU MASAKRA, SRBI SU MALO NERVOZNI: Pritom Srbima, zbog spoljnog pritiska i veæ zapoèetih natovskih bombardovanja, nije uspevalo da u punoj meri razviju ofanzivu, a takoðe im je postajalo jasno da neæe uspeti da konaèno zauzmu grad. Srbi su u takvoj situaciji doneli odluku da protivniku prièine što veæu štetu, a radi dugotrajnog podrivanja njegove borbene sposobnosti. A pre svega trebalo je uništiti fabriku oružja „Pobeda”.

GUSTA CRNOGORIÈNA ŠUMA, STARO ÈETNIÈKO OGNJIŠTE: Odred pukovnika Josipoviæa sastavljen od 150 boraca naoružanih lakim pešadijskim naoružanjem, mitraljezima i ruènim bacaèima uputio se prema fabrici „Pobeda”. Do vrha planinskog lanca koji okružuje udolinu gde su smeštene fabrièke zgrade odred je stigao brzo, ta se teritorija smatrala veæ osloboðenom. S vrha planine do fabrike preostalo je 500-700 metara. Prema obaveštajnim podacima neprijateljski položaji su se nalazili u blizini spoljne fabrièke ograde. Iako srpski odred nije bio daleko, muslimani još uvek nisu mogli da potpuno shvate planove Srba, pošto je razvijanje poveæeg udarnog odreda skrivala gusta crnogorièna šuma koja je pokrivala padine.

KRATKA SRPSKA PRETRÈAVANJA PREMA RUSKIM MERILIMA: Srbi su se razvili u lanac u jednoj liniji i na taj naèin zahvatili veæi deo udoline u poluobruè i poèeli da se oprezno, u kratkim pretrèavanjima, spuštaju nadole. Po našim ruskim merilima, ta je fabrika bila mala, pružila se meðu padinama dveju šumovitih planina u dužini od jednog kilometra. Fabrièke zgrade bile su jednospratne i dvospratne. Na rastojanju od 200 metara muslimani su opazili napredovanje Srba i otvorili vatru na njih.
RUSI I SRBI NE MOGU SE ZBUNITI: Uèesnici te operacije istièu da vatra nije bila intenzivna, muslimani nisu pružali jak otpor, njihov borbeni duh je bio oèito naèet prethodnim porazima. Srbe i Ruse takav otpor nije zbunio, te su i dalje oprezno prilazili fabrièkoj ogradi. Odredu je bilo potrebno tri sata da prevali rastojanje od vrha padine do fabrike. Èim je protivnik shvatio da mu se srpski odred približio na rastojanje bacanja bombe, povukao se na teritoriju fabrike, pružajuæi pritom haotièan otpor. Uskoro su i ta pojedinaèna žarišta otpora bila savladana, a preostali branioci fabrike su pobegli prema gradu. Srbi su zapoèeli operaciju u osam ujutru i do ruèka im je cela fabrika bila u rukama. Pritom odred Josipoviæa uopšte nije imao gubitke.

SEÆAMO SE SA OSMEHOM: Posle zauzimanja fabrike i njenog èišæenja, Srbi i Rusi su zauzeli odbranu prema gradu, pošto se uskoro oèekivao muslimanski protivnapad. Poèeli su da prave i opremaju vatrene taèke koristeæi vreæe s nekakvim materijalom crvene boje. Potom se ispostavilo da to nije ništa drugo do eksploziv. Uèesnici operacije se s osmehom seæaju te epizode. Taj eksploziv je primitivnim sredstvima pravljen u fabrici. Muslimani su posle izvesnog vremena zaista preduzeli nešto nalik na protivnapad. Ali, kako svedoèe oèevici, on je bio toliko bojažljiv da su Srbi i Rusi bili sasvim uvereni u pomanjkanje volje kod protivnika da povrati svoje položaje.

BORBA ZA ALKOHOLNO BURE OD STO LITARA: Muslimani su nešto kasnije otvorili vatru na fabriku iz minobacaèa i teških mitraljeza. Vatra je otvarana iz grada. Srbi i Rusi su se zaklonili od neprijateljske vatre u fabrièkim zgradama. Dobrovoljac Valera Gavrilin je u jednoj od zgrada pronašao bure od 100 litara s alkoholom. Jedan dobrovoljac to ovako opisuje: Valera Gavrilin i on su se kretali jednom od fabrièkih zgrada. Dobrovoljci su proveravali da u njoj sluèajno nije preostao neki pobunjenièki vojnik. Ispred te dvojice dobrovoljaca bio je dugaèak hodnik, duž koga su s obe strane bile sobe. To je najverovatnije bila upravna zgrada. U jednoj od prostorija su videli plastièno bure. Tamo se najverovatnije nalazila fabrièka laboratorija. Jedan dobrovoljac je oprezno odvrnuo poklopac bureta, pomirisao i smesta shvatio da je to alkohol. Valera Gavrilin nije izdržao i odluèio da proveri. Zahvatio je nekakvim sudom iz bureta, i posle prvog gutljaja oduševljeno uzviknuo: „Ama, to je alkohol!” Onda su pozvali ostale dobrovoljce. Svi zajedno su oprezno izneli bure napolje. Oni koji su imali neprobojne prsluke na sebi, skinuli su ih i brižljivo njima pokrili trofej.

MINIRANJE S LJUBAVLJU: Srpsko-ruski odred se nekoliko dana nalazio u fabrici. Sve to vreme muslimani nijednom nisu ni pokušali da je preotmu. Onda je stigla naredba da se fabrika napusti pošto su muslimani pozvali u pomoæ ukrajinski i engleski bataljon UNPROFOR-a. Srpska komanda je naredila da se fabrika pre napuštanja minira. Udarni odred Josipoviæa je smesta pristupio izvršavanju te naredbe, sreæa da je tamo eksploziva bilo na sve strane. Praktièno su sve fabrièke zgrade bile minirane. Operacija miniranja i uništavanja fabrièkih zgrada zapoèeta je popodne i trajala èitave noæi sve do jutra. Pritom su muslimani shvatali da Srbi uništavaju fabriku, ali nisu ni pokušali da ih spreèe, premda su kako svedoèe oèevici, imali dovoljno snaga. Zadovoljili su se samo time da mlako gaðaju fabriku iz minobacaèa i teških mitraljeza. Potom su pred ruèak Srbi i Rusi napustili fabriku.

RUSKI ZAKLJUÈAK: Operacija zauzimanja fabrike oružja u Goraždu, u proleæe 1994. godine, predstavlja jednu od najblistavijih stranica istorije savremenog Ruskog Dobrovoljaèkog Pokreta.

* Tekst objavljen na sajtu neèega što se zove Informacioni centar "Komentar"

26-10-2010 at 12:54 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Buduæi srpski Nobelovac otkriva: Niš stvorio civilizaciju Srbi imaju istoriju od 27.000 godina


...SRBI, NAROD CENTRA, S BOŽJIM ZADATKOM: Grozdanoviæ je, kako je pojašnjeno, matematièki dokazao deo srpske i svetske istorije: „Moja teorija je èista matematika. To što su Srbi upleteni u sve to je, normalno, Božja zasluga. Sve što postoji na zemlji je striktno matematièki odreðeno. Srbi, kao narod centra, imaju najteži Božiji zadatak a to je da bitišu na ovim prostorima i da nose breme Božje, ali to znaèi nositi i znanje Božje. Sve ono što je trebalo da bude božanski predstavljeno na zemlji to su Srbi preuzeli na sebe. Nažalost, mnogi oni koji su govorili da su Srbi ’napravili kuæu na sred puta’ pa zbog toga stradamo, nije taèno. Mi smo upravo ovde u centru Božjom postavkom i preko matematike se to i dokazalo“. ...

... uspeo je da uspostavi novu nauku "Antièku istoriju Srbije". Tim povodom kaže: „Uspeli smo da to dovedemo na akademski nivo. Uspeli smo da nauku koja je bila preæutkivana, zataškivana, zabranjivana, da pretvorimo u nešto što je zvanièna nauka i da preko svih moguæih instrumenata nauènih doðemo do dotle da jednostavno više nema povratka na staro“....

...Moj doprinos nauènim skupovima na temu ’Antièka istorija Srba’ je matematièka postavka, jer sam smatrao da i istorija mora biti nauèno dokazana. Moj ’Matematièko-astronomski model’ pokazuje da su inspiracije svih filozofa antike i sve stare civilazcije imale jedan izvor.Tako sam dokazao ne samo dio istorije Srba, veæ i svijeta“, istièe profesor Grozdanoviæ. U Gradišci je Miloš promovisao i knjigu „Srbi jesu narod najstariji“...

''Ono što sam hteo da pokažem je da je srpski narod narod centra, Niš je centralna opservatorija jer se odatle gledalo Sunce ali i Sirijus koji je naša matièna zvijezda, iz centra su se raširile sve druge civilizacije i kulture. Mit o dolasku Srba na Balkan nije taèan, ovdje smo autohtono najmanje 27 hiljada godina'', rekao je Grozdaniæ.

NATERU, NATERU, j***m TI MATERU: On je istakao da je zemlja artefakt, da je sve što postoji povezano i da se oni koji su napravili zemlju zovu bogovi Nateru. ''To je èisti srpski izraz koji oznaèava da je ono što nazivamo Sumer odnosno Egipat zapravo tvorevina onih koji su krenuli iz Niša'', rekao je Grozdanoviæ...



sta reæi a ne zaplakati


22-02-2011 at 12:13 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: e-novine

Bosanski izlazak iz mraènog tunela u mrklu noæ
Jutro u zemlji zalazeæeg sunca
Piše: Nenad Velièkoviæ

..."Balkanski èas anatomije pokazuje unutrašnjost jednog bolesnog organizma koji je smrtonosnu bolest naslijedio od veæih i jaèih: prava nacije i naroda su još uvijek iznad prava pojedinca i graðanina.
To mora prestati!

Niko, i ni pod kakvim uslovima, ne može prinuditi pojedinca na služenje, pa ni na služenje naciji. To je suština povelje o ljudskim pravima. Niko ne može raspisati mobilizaciju. To je suština opredjeljenja za mir. Niko nema pravo objaviti rat. To je ratni zloèin. Život izgubljen u ratu ne vrijedi više od života izgubljenog u rudniku. To je poštovanje prava na život. Ne postoji razlog da predsjednik Bosne i Hercegovine ne bude Rom, a Njemaèke ili Engleske Turkinja. To je suština demokratije."...
------
inace,on i vesovic,nema dalje

03-03-2011 at 08:57 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 36
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adnan_, Adnan_ IRAQ, Ajvi, antepavelic, goca, Herodot.H, joskobra, Lastavica, LilyL, nele73, Pasha_car_aga, rafa, SEMY_, Tuc-Muc-SRB, zaza
FORUM : Politika : e-novine New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice