citat:

---

Dea wrote:
///Uloga medija je stvarno bila nevjerovatna u ovom jbn ratu, na sve tri strane...///

U jbn ratu su bile dvije strane - fasisticka i antifasisticka

---

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/38494-Kako-ubijena-moja-majka.html

Nasiha Nuhanović, rođena Mehinagić, od oca Nezira i majke Enise. Rođena u Zvorniku 1947. Posljednje prebivalište: Vlasenica. Posljednji put je viđena živa 13. jula 1995., kada je izbačena iz UN-ove baze u Potočarima. O njenoj sudbini se ništa nije znalo, sve dok njenom sinu Hasanu prošlog mjeseca nije uručen poziv da dođe u Tuzlu i da potvrdi identifikaciju posmrtnih ostataka svoje majke. U proteklih 14 godina Hasanov život se pretvorio u svakodnevno skupljanje glasina, lažnih i pravih svjedočenja, tlapnji i ozbiljnih podataka

Nad medicinskim crtežom ljudskog skeleta, na kojem su pojedine kosti označene crnom bojom, naginju se dva čovjeka, svaki sa svoje strane stola. Prvi je četrdesetih godina, mada izgleda znatno mlađe, strogog i ozbiljnog lica, visok, mršav, tamnokos, gotovo mrk. Drugi je, reklo bi se, bliži petoj deceniji; bijeli mantil je, poput bolničara u provincijskim domovima zdravlja, navukao preko raskopčane košulje; u držanju ima nečeg poslovnog - na izvjestan je način autoritativan, iako govori snebivajući se i skrećući pogled sa sagovornika. Njegova autoritativnost, vidi se, utemeljena je u dokumentima složenim u fasciklu na stolu. Njegov sugovornik ga je jednom oslovio s "doktore", na šta je ovaj požurio da učtivo ispravi: "Nisam ja doktor, ja sam ovdje pomoćno osoblje", a onda je u zaglavlju dokumenta ubilježio ime ozbiljnog, smrknutog čovjeka koji je ušao u kancelariju tuzlanskog Instituta za traženje nestalih i koji je sad sjedio prekoputa: Hasan Nuhanović.
- Ne brinite za detalje oko papira, dogovorit ćemo se kasnije. Možete mi to poslati iza praznika. Hasane, Vaša majka je pronađena u Vlasenici, na lokalitetu Jarovlje. Nađeno je više izmiješanih tijela. Po našim informacijama, u toj su masovnoj grobnici trebali biti posmrtni ostaci šest osoba, no identifikacijski nalazi pokazuju da ih je bilo pet. Za sada. Uglavnom, tijela su izmiješana i ovdje su urađene antropološka obrada i autopsija. Reasocijacija, odnosno sastavljanje tijela, nije završena jer je poslato preko 30 uzoraka na analizu, ali nam se vratilo tek petnaestak. Tijelo Vaše majke nije kompletirano. To ne znači da je konačno, moguće je da se to promijeni...

- Ukopa neće biti do jula sljedeće godine?

- Ukopa neće bit dok god Vi ne kažete.

- Nadam se da će do jula naredne godine već biti sve gotovo. Ima sasvim dovoljno vremena...

- Pokazat ću Vam skicu skeleta. Ono što nedostaje označeno je crnom bojom. Tako, vidite, kosti nogu su nađene, dijelovi natkoljenice su pronađeni, kao i dijelovi kičme. Nađena je i lubanja, koja je polomljena...

- Je li ustanovljeno kako je polomljena? - Hasan je govorio glasom koji nije bio njegov, s mirnoćom koja nije bila njegova.

- Ovdje nije ustanovljen uzrok smrti. Ove su kosti, znate, nemojte me pogrešno... ja samo čitam s papira - nakašlja se službenik, namještajući okvir naočala kao da će mu to pomoći da pročita podatak s papira - Kosti su, ovaj, nagorjele. Tijela su najvjerovatije bila spaljena. Ovdje je nađen dio odjeće, ja sad ne znam je li to pripadalo njoj ili nekome od njih... Govoreći to, pred Hasana spusti fotografiju na kojoj se vidjelo nešto što liči na radnički tamnoplavi kombinezon, dobro oprljen vatrom i načet memlom. Pored toga se nalazila i tek hrpica nagorjelih kostiju.

- Ja se sad ne mogu sjetiti, ova mi slika ne znači ništa - govori Hasan gledajući u fotografiju - ovoga plavog kombinezona, šta li je, ne sjećam se.

- Uglavnom, vidi se da je nagorjelo - tehničar je staloženo vrškom hemijske olovke pokazivao komade kostiju, kao da će time još preciznije pokazati gdje su kosti tačno nagorjele.

- Imao sam informaciju da je spaljena, pa čak i ko je to uradio. Ne mogu tvrditi sto posto, ali imam informaciju.

- Mi se nadamo da je spaljena nakon smrti. Upravo to nam otežava proces identifikacije. Teško je izvući DNK materijal iz spaljenih kostiju. Imamo podudarnost DNK od 99,98 posto. Ovdje se radi o ženskoj osobi, a mali broj žena je nestao na tom terenu u tom periodu, pa nema nikakve sumnje da je to upravo Vaša majka.

Tišinu u sobi nastalu nakon posljednjih riječi narušava jedino škripa hemijske olovke po papiru, dok tehničar, bilježeći podatke, miče usnama kao da ih ponovo iščitava, da slučajno ne bi pogrešno popunio formular. "Posmrtni ostaci su pokupljeni 2007. u petom mjesecu", reče, više za sebe.

- Za sada imamo tu pet imena. Što se tiče nas, možemo zaključiti identifikaciju, a doktor Vam savjetuje da ne žurite s ukopom, ne bismo li pronašli još kostiju i što više kompletirali tijelo. Bolje je sačekati. Nije isključeno da će se naći.

- Je li to bilo ispod smeća?

- Ne znam, ja nisam bio na toj grobnici... Za zube Vam ne mogu reći punu informaciju. Vilice su polomljene, nađen je samo donji dio desne vilice. Sedmica je bila popravljana, bila je tu i osmica i izvađena šestica...

- Toga se sad ne mogu sjetiti, postoje, odnosno morali bi postojati kartoni u Vlasenici.

- Da, pa će se i s tim provjeriti. Ništa, ja bih sad da zaključimo: identifikacija ne znači da je završena pretraga za ostatkom tijela, ali Vi možete dobiti potvrdu o smrti. U slučaju novih detalja, ovo će nam biti prioritet.




Doba naivnosti: Hasan Nuhanović sa majkom Nasihom na JNA zakletvi 1991.
Photo: Porodična arhivaTehničar je zapisivao: Nasiha Nuhanović, rođena Mehinagić, od oca Nezira i majke Enise. Rođena u Zvorniku. Posljednje prebivalište: Vlasenica.

- Srebrenica, ali je u Vlasenici bila zadnja prijava. - ispravi ga Hasan - Ne sjećam se tamošnje adrese, mislim da je bio Put bratstva i jedinstva.

- Recite mi, sad živite u Sarajevu?

- Da.

- A dženaza će biti u Potočarima?

- Da.

- Otac je Ibro, jel' tako?

- Ibro. Ali, on je već ukopan.

- Za brata sam provjeravao, nije bilo novih informacija. Jedino da vidim u ovom najnovijem izvještaju, da nije šta bilo, pa ću Vam javiti.

- Za brata bi mi bilo najteže. Za majku sam, opet, nekako i znao, ali za njega bi mi bilo najteže.

- On je otišao preko šume?

- Nije, on je ostao u Potočarima.

- I, koja Vam je tačno adresa?

- Teheranski trg br...

- Ovo je Vaš broj telefona? O. K., samo mi javite ako budete mijenjali broj.

- Neću ga mijenjati.

- Dobro, možete ga izgubiti, nije važno.

- Da.

- Vi ste majku zadnji put vidjeli 17. jula?

- 13. jula.

- U Potočarima?

- Da.






***
Vijest da je Nasiha Nuhanović ubijena do njenog starijeg sina Hasana doprla je još u prvoj poslijeratnoj godini. Radio je kao prevodilac u IPTF-u, pri međunarodnim policijskim snagama u Bosni i Hercegovini. Dobrovoljno se javljao za zadatke kad je trebalo prelaziti na "srpsku stranu". Početkom januara 1996. zatekao se u Zvorniku, kao prevodilačka pratnja četvorice IPTF-ovaca. Potajno se nadao da će sresti nekoga ko bi mu mogao reći šta se dogodilo s njegovima. Zvornik je bio njegovo rodno mjesto, ali nije bio onaj grad kojeg se Hasan sjećao. No, mogla su se sresti poznata lica.

Vlasnik jedne kafane u centru grada mu je obećao da će se raspitati o Nasihinoj sudbini. Sutradan je mehandžija rekao da je Nasiha mrtva. Ne ubijena. Mrtva. Hasan mu je bio zahvalan na iskrenosti.

I nakon toga se sretao s bivšim komšijama. Kako je prikupljao informacije, tako je tužilaštvu u Sarajevu dostavljao imena ljudi s kojima je kontaktirao. Mnogi od njih će se kasnije i pojaviti kao svjedoci na Sudu BiH.

Jednog je sreo godinu dana kasnije. Bio je prijatelj Hasanovog brata Muhameda, mada je bio puno stariji. Rekao je da je Hasanovu majku vidio mrtvu. Bilo je očigledno da je znao puno više, ali nije otkrio niti jedan detalj. Ponavljao je: "Bilo je strašno."




Bez oca, majke i brata: Hasan Nuhanović
PHOTO: StockHasan nije smio ništa pitati. Iskustvo ga je poučilo da se svjedoci bombardirani pitanjima lako uplaše, da postanu nervozni i da napokon naprosto prestanu govoriti. Ipak, smogao je snage i prevalio: "Molim te, je li bio metak ili nož?"

Nije bilo odgovora. Umjesto toga, dobio je savjet da bi bolje bilo da se prestane dalje raspitivati.

***
Jedna za drugom stizale su informacije o Nasihinoj sudbini. Hasanov život se pretvorio u svakodnevno skupljanje glasina, lažnih i pravih svjedočenja, tlapnji i ozbiljnih podataka. Bezbrojne bilježnice, pune imena potencijalnih svjedoka, punile su kredenac u kojem se u međuvremenu nakupila golema arhiva dokumenata, audio i video materijala, fotografija, mapa, planova, vezanih za Srebrenicu.

Prošlo je sedam godina od kraja rata, a novih informacija o Nasihinoj sudbini nije bilo. Mjeseci su se redali jedan za drugim, a svakodnevna potraga nije obećavala da će uroditi plodom. Kao i svakog drugog dana, krenuo je na posao. Pred ulazom u zgradu UN-a u Sarajevu stajao je nepoznat čovjek. Komšija iz Vlasenice. Srbin. Predstavio se imenom i prezimenom, tvrdeći da je poznavao Hasanove roditelje.

"Došao sam da ti kažem da je tvoja majka umrla kao heroj", ponavljao je.

Začas su bili na putu prema Hasanovom stanu. U samoposluzi ispred zgrade Hasan je kupio pivo i meze, ne bi li čuo još koju dragocjenu informaciju. Tada je prvi put čuo detaljnu priču o sudbini svoje majke. Dok je potezao iz flaše i mezio suhi sir, susjed je govorio. Prema njegovoj verziji, Nasiha Nuhanović je bila zatočena u zatvoru u centru Vlasenice, iza zgrade Suda. Jedne je večeri u zatvor ušla grupa od pet ili šest srpskih vojnika, uzvikujući: "Gdje je ta Turkinja?"

Imali su ključ od ćelije. Začulo se razbijanje stakla.

"Ona je najvjerovatnije isjekla vene na rukama. Vidio sam da je ona odnesena u pravcu bolnice", rekao je. Priču komšije Srbina je saslušao i istražitelj u Tužilaštvu BiH. Nakon svjedočenja, telefonom se javio Hasanu: "Zamisli, p*z** im materina, svjedočio sam danas, a isplatili su mi samo 30 maraka za putne troškove!"

***
Žene koje su 13. jula u Potočarima odvojene od muških članova svojih porodica svjedočile su da je Nasiha Nuhanović bila u jednom od autobusa kojim su izbjeglice, preko Kravice i Vlasenice, dovožene nadomak Kladnja. Svašta se pričalo - vidjeli su je kad su je u Potočarima četnici bukvalno ugurali u autobus. Njen Ibro i Muhamed, njen mlađi sin, otrgnuti su joj iz ruku koji trenutak ranije. Tada nije mogla znati hoće li njen stariji sin Hasan, koji nije istjeran iz baze UN-ovih mirovnjaka, biti ubijen.



Tako su pričale - taj se autobus zaustavio u Kravici. Ušao je neki četnik koji je zaprijetio da će ih, ako mu ne daju pare, sve pobiti.

Hasan je za posljednje dvije godine opsade Srebrenice uspio sakupiti šest hiljada maraka. Mogao je to jer je radio "za strance", kao prevodilac za UNPROFOR. Imali su porodični dogovor: ako se razdvoje, da svako uzme četvrtinu tih para, ne bi li se makar neko spasio. Nasiha je imala kod sebe taj novac, oko hiljadu i po njemačkih maraka. Jedna svjedokinja je još 1995. ispričala da je Nasiha bila s njom u autobusu, da su ih iz autobusa iskrcali prije Kladnja, prema kojem su u tom trenutku išle hiljade ljudi. Ali, ispričala je i da se Nasiha, odmah po izlasku iz autobusa, okrenula natrag i pošla prema Vlasenici. Da li je mislila da može saznati šta joj se dogodilo s mužem i sinovima, ili jednostavno nije htjela da se spasi?

***
Pričali su i neki Srbi iz Vlasenice, kad bi se dovoljno okuražili, da je Nasiha držana pet-šest dana u jednoj kući u Vlasenici. Izvori su o mjestu Nasihinog zatvora bili neodređeni, ali se jesu slagali u jednom: Predrag Bastah zvani Car, kojem se sad na Sudu BiH sudi zbog zločina koje je počinio 1992. u Vlasenici, optuženi koljač i silovatelj, hvalio se po gradu kako je posjetio Nasihu u zatvoru i kako je od nje uzeo nekoliko hiljada maraka. Hasan zna da je ona sigurno kod sebe imala hiljadu i po maraka.




Vojnički dani: Hasan Nuhanović (desno)
Photo: Porodična arhivaJedan je ispričao i da je bio tu kad je Bastah Nasihi rekao: "Eto, sad si mi dala pare, a ja ću srediti sad da te puste i razmijene."

"Znam ja da od toga nema ništa, sutra sam mrtva", odgovorila mu je.

Prema istim izvorima, sutradan su je zaista strpali u kamionet, u kojem je bilo i nekoliko muškaraca, najvjerovatnije zarobljenih u brdima u proboju, i kojim su odvedeni izvan grada, prema Rašića Gaju.

Mnogi Srbi koji su tvrdili da znaju šta se dogodilo, tražili su pare za svoja svjedočenja. Tokom jedne ekshumacije 2007., nedaleko od Vlasenice, Muratu Hurtiću, šefu regionalnog odjela Komisije za traženje nestalih, prišao je čovjek tvrdeći da zna ko je ubio Nasihu Nuhanović i da je voljan da tu informaciju proslijedi njenom sinu. Uz nadoknadu ili ne, nije precizirao.

Hasan je njega znao otprije. Bio je to srpski izbjeglica koji je radio u jednoj općinskoj službi. Tvrdio je da su ga "njegovi" izolirali pošto se, eto, nije slagao s politikom. Kad ga je Hasan nazvao i predložio mu susret, nije propustio da kaže da "nema ni za cigare". Sastanak je bio zakazan u jednom hotelu u Vlasenici.

"Bolan, našli su ti majku, kad su ono kopali gore! Ono što ti je Murat pokupio, to je tvoja majka. Tu je i ubijena. Doveli su ih tu, nju i još petoricu, otvorili vrata od kamiona i sve ih pobili. Tvoju majku su ubili pištoljem, iz blizine u glavu. Ostale su pokosili rafalom. Onda je Predrag Bastah polio njihova tijela benzinom i zapalio ih", glasila je informacija.

Uzeo je ponuđenih sto maraka, s licem s kojeg se moglo pročitati samosažaljenje i gađenje.

Još je rekao: "Ja sam ogorčen na Predraga Bastaha i srpske ekstremiste koji i dan-danas terorišu po Vlasenici, samo što sad više nema muslimana, pa terorišu Srbe."

***
Nije htio da se vrati u Vlasenicu. Smatrao je nemoralnim da se, dok ne zna gdje su mu roditelji i brat, ide baktati papirologijom i, još gore, s ljudima koji su mu zauzeli stan. Živio je sa ženom u Tuzli, kćerka je već imala tri godine, bili su podstanari. Tada su odlučili da stan u Vlasenici nekako zamijene za stan u Federaciji. Odlučili su da se dosele u Sarajevo. Povratak u Vlasenicu nije dolazio u obzir.

Tih godina se stanovima i imovini u Republici Srpskoj išlo "u posjetu". Prava zagarantirana Aneksom 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hasan je prvi put otišao pet godina nakon rata, a sa sobom je, zlu ne trebalo, poveo dvojicu kolega s posla, pripadnika međunarodne policije.

U Ibrin stan se uselio predsjednik vlaseničkog SDS-a Milenko Stanić, koji je bio i predsjednik Kriznog štaba i predsjednik Općine. U trenutku kad je Nasiha ubijena, njegov brat Radenko bio je komandir policije. Radenko Stanić je danas zaposlen u Ministarstvu sigurnosti, može se provjeriti na zvaničnoj stranici Parlamenta BiH, kao šef Odjela za materijalno-finansijsko poslovanje Ministarstva sigurnosti BiH.

Milenko Stanić je u njihov stan dolazio u osvit samog rata. Ibro Nuhanović, koji je bio direktor u Šipad-Biraču, nije htio da napusti fabriku ni 500 radnika za koje je bio odgovoran čak ni kada je postalo savršeno jasno da će biti rata i krvoprolića. Porodicu je s prvim danima aprila prebacio u Sarajevo, a sam je ostao u stanu u Vlasenici, kupljenom bukvalno mjesec dana pred početak rata. Pozvao je Milenka Stanića, u očajničkoj namjeri da postigne sporazum kojim bi zaštitio brojne uposlenike Šipada koji nisu napustili Vlasenicu. I tada je Milenko, pored obećanja da se neće ništa desiti, nonšalantno primijetio: "Baš mi se sviđa ovaj tvoj stan!"

Prva poslijeratna posjeta stanu pokazala je da je Milenko Stanić bio ozbiljan u namjerama da zadrži stan koji mu se toliko sviđao. Hasana je na vratima dočekala gospođa Stanić. Znali su se. Bila je to Vesna, kolegica s fakulteta, koju je poznavao još od prije rata, kad su oboje stanovali u studentskom domu u Nedžarićima. Histerično je reagirala.



"Ne dolazi više na ova vrata nikada!", vrisnula je. Prije nego što je zalupila vratima, između kletvi, čuo je da joj je otac ubijen u Kladnju. Nije se ničemu boljem ni nadao. Kasnije će zakonskim putem povratiti stan. I prodati ga.

***
Prije dvije-tri godine, našao ga je predratni drug D., s kojim je zajedno svirao u bendu Charlie. Hasan je bio jedini musliman u bendu, pa su ga iz zajebancije zvali Hus, pošto je Husein Hasanefendić bio jedini musliman u Parnom valjku. D. mu nije rekao ništa o majci, ali mu je ispričao da su dvije žene, koje su živjele u jednom periodu u njegovom stanu u Vlasenici, odnijele sve preostale fotografije. Ispostavit će se da su one sačuvale ne samo sve fotografije, nego i sve đačke knjižice, sve Hasanove značke, pa čak i diplomu karate-kluba kad je dobio žuti pojas. Radna knjižica njegovog oca, ona u kojoj se izjasnio kao Srbin po nacionalnosti... Sve lične stvari je dobio, umjesto informacije o tome šta se zbilo.

***
Hasan nije bio spreman na ono što su hiljade drugih uradili. Svoje mrtve nikad nije proglasio šehidima. Neposredno nakon rata još se nadao da je neko od njih preživio. Proglasiti nekoga šehidom teoretski moglo je značiti sahranjivanje žive osobe, mislio je. Majke koje su ostale bez igdje ikoga i bez igdje ičega svoje su sinove, muževe i braću proglašavale šehidima, pošto je to bio uslov za dobijanje šehidske penzije. Tako su hiljade ljudi proglašeni šehidima, iako nisu poginuli u borbi, nego kao civili. Hasanu se gadila mogućnost vraćanja imovine, prije nego što sazna jesu li mu roditelji živi ili mrtvi. No, život u izbjeglištvu, i rođenje djeteta natjeralo ga je da vrati stan koji je njegov otac u Vlasenici kupio mjesec uoči rata.

Da bi stekao pravo na povrat imovine, Hasan je morao roditelje i brata proglasiti mrtvima. Dvije svjedokinje - Hajra Ćatić i Šehida Abdurahmanović - posvjedočile su da su Ibru, Muhameda i Nasihu Nuhanović posljednji put vidjele žive u Potočarima 13. jula 1995.

"Iz iskaza saslušanih svjedoka proizilazi da se uslijed izbijanja ratnih dejstava, 13. 7. 1995. godine odvijala jaka ofanziva na području opštine Srebrenica, u kojoj je nestala Nuhanović Nasiha i od tada joj se gubi svaki trag...", piše u Rješenju o proglašenju smrti koje je potpisao sudija Dragan Golijan. Pri kraju dokumenta, na još jednom mjestu, spominje se da "lice vjerovatno nije preživjelo uslijed izbijanja ratnih dejstava i odvijanja jakih ofanziva."

Ko je dejstvovao i čija je ofanziva bila - u dokumentu ne piše.

***
Dva dana nakon pada Srebrenice, pet hiljada izbjeglica u UN-ovoj bazi u Potočarima još uvijek su se nadali da su sigurni unutar žice, među plavim šljemovima. Hasan je bio ljut na svoju majku što je, kad su krenuli bježati, ponijela sa sobom porodične fotografije. Istrgao joj ih je sve iz ruku, odnio u jedan ugao baze i spalio. Nije se odvajao od njih dok nisu potpuno izgorjele. Kasnije se zbog toga gorko kajao. Nije mu ostala nijedna bratovljeva slika iz rata. U trenucima užasa i očaja, kad je napokon shvatio da nema nade da sačuva porodicu unutar baze, mislio je da im fotografije, ako padnu četnicima u ruke, nekako mogu naškoditi.




Srebrenički užas: Bekstvo iz Mladićevog pakla
PHOTO: Ron HavivOstanak u bazi značio je tog 13. jula život, a izlazak iz nje... Četnici su već izdali nalog da će ubiti svakoga koga njihova kontrola zatekne unutar baze, čije se ime ne nalazi na UN-ovom spisku. Hasanu je ostanak garantirala iskaznica UN-a. Svi Hasanovi pokušaji da Bracu - a to je bio Muhamedov nadimak - zadrži u bazi, propali su.

- Nemoj ih više moliti za mene, jebeš im mater - rekao je Braco u jednom trenutku.

Hasan se sjeća svakog trenutka i poznaje svaki pedalj unutrašnjosti baze, što će i opisati u svojoj knjizi Pod zastavom UN-a, kojom će pokušati dokazati krivičnu odgovornost Dutchbata za genocid u Srebrenici, ali će mu naum biti osujećen na holandskom sudu. Sjeća se kad je major Robert Franken prišao i rekao da prevede ocu ono što će mu reći, budući da je Ibro bio na jednom od pregovora sa srpskom vojskom.

- Prevedi ocu da može ostati u bazi ako želi.

- A, moj drugi sin i žena? - pitao je otac, gledajući Frankena.

- Reci ocu, ako ne želi da ostane, to je njegov izbor.

U očajničkom pokušaju da mlađeg brata zadrži unutar ograde, dao mu je svoju staru, isteklu akreditaciju i s njega strgnuo kožnu jaknu, koju je ovaj, kao zakleti panker, nabavio usred rata. Zamolio je lokalnog šustera da mu od dva poderana kožna mantila sastavi jednu "motorku", s nitnama. Unutar baze s njima su bili major Joseph Kinkory iz Kenije, David Tetteh iz Nigerije i Holanđanin kapetan Andre de Haan. Hasan je mislio da će Braco biti manje upadljiv ako bude obukao njegovu jaknu od džinsa. Uspio mu je u tom trenutku spustiti poljubac na obraz. Otac se okrenuo prema Hasanu.

- Ti ostaješ ovdje! - naredio je Braco.

U tom trenutku Hasan nije vidio nikakvu razliku između Srba i Holanđana. Bošnjacima je sudbina već bila zapečaćena i morali su se povinovati. To je bilo posljednji put da vidi brata, oca i majku žive. Šta se s njima dogodilo, nije mu želio reći ni major Franken, kojega je malo kasnije sreo. Zapravo, rekao je, glasom sasvim nonšalantnim:






Horor: Izbeglice iz Srebrenice stižu u Tuzlu
PHOTO: Stock- Stajao sam napolju. Bio sam tu kad su ti otac i brat odvojeni od majke. Tvoj otac mi je prišao i poljubio me je. Bilo je to prvi put u životu da me poljubi muškarac. Franken nije shvatio da je Ibro poljupcem očajnički pokušao četnicima staviti do znanja da je "dobar" s holandskim oficirom.

Mnogo kasnije, nakon rata, Hasan je sreo prijateljicu iz Srebrenice, koja je tog dana, 13. jula, izašla iz baze u Potočarima i zajedno s konvojem žena stigla u Tuzlu. Ona mu je ispričala da je hodala s Bracom u koloni, dok nisu razdvojili muškarce od žena.

- Pitao me jesam li se prepala. Rekla sa mu da jesam. I on je meni rekao da se plaši.

Kada je ekshumirana sekundarna masovna grobnica Čančari 5, u njoj je, pored skeleta starijeg muškarca, pronađena kartica na čijoj je poleđini pisalo na engleskom, na ćirilici i na latinici: "Nosilac ove kartice je pod zaštitom snaga UN-a..." To je Komisija za traženje nestalih evidentirala kao dokazni materijal CRO5-187B. Rezultatima uporedne analize Hasanove DNK ispostavilo se, s preko 97 posto preciznosti, da pronađeni skelet pripada Ibri Nuhanoviću, Hasanovom ocu.

***
Izvještaj druge Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice, koju je osnovala Vlada Republike Srpske, bio je sastavljen od velikog broja obavještajnih dokumenata, nalaza, svjedočenja, ekspertiza... Na visokopozicioniranog predstavnika međunarodne zajednice stigao je 13. maja 2004. dokument pod brojem 01-012-42/04, koji je bio sastavnim dijelom Izvještaja Komisije za Srebrenicu. Isti dokument se našao i na stolu tadašnjeg predsjednika RS-a Dragana Čavića. Prema tom nalazu, na području opštine Vlasenica na lokalitetu Luke, pripadnici VRS-a, predvođeni Milenkom Komlenovićem, oficirom bezbjednosti Vlaseničke brigade VRS-a, i Radetom Garićem, komandirom Interventne jedinice iz sastava VBVRS-a, "ustanovili su kontrolni punkt, gdje je vršena kontrola bošnjačkih civila, koji su od ovog lokaliteta upućivani u pravcu teritorije pod kontrolom ARBiH".

"Prema raspoloživim podacima, na tom području nije bilo slučajeva egzekucije i većeg zlostavljanja Bošnjaka, a utvrđeno je da je starija ženska osoba, izvjesna Nuhanović (majka prevodioca komandanta holandskog bataljona UN-a, Nuhanović Hasana), nakon pokušaja bjekstva iz kamiona kojim je vršen prevoz grupe civila, na lokalitetu sela Dragasevac, Vlasenica, zarobljena i pritvorena u vojni zatvor Sušica, gdje je isto veče i pogubljena od strane NN lica. Imenovana je sahranjena u rejonu sela Sušica", navodi se u izvještaju. Osim očigledne neistine da je "sahranjena u rejonu Sušice" i očigledne namjere da se ovaj zločin nikada ne rasvijetli, budući da su ga "počinila NN lica", ovo je bio najprecizniji podatak o sudbini Nasihe Nuhanović. Sve dok prije mjesec dana nije iz tuzlanskog ICMP-a Hasanu Nuhanoviću uručen poziv da dođe u Tuzlu i da potvrdi identifikaciju posmrtnih ostataka svoje majke.

Tek će se u Tužilaštvu BiH otkriti: čovjek koji je od Hasana naplatio informaciju o lokaciji masovne grobnice bio je Milenko Komlenović, oficir koji je, prema Izvještaju Vlade RS-a, rukovodio egzekucijom Nasihe Nuhanović i pet srebreničkih civila.

***
Septembar 2009.

Nad medicinskim crtežom ljudskog skeleta, na kojem su pojedine kosti označene crnom bojom, naginju se dva čovjeka, svaki sa svoje strane stola - s jedne strane Hasan, a s druge tehničar tuzlanskog ICMP-a.

- Evo, ja ću još jednom pogledati zašto nema uzroka smrti. Najgore je što su izmiješane kosti, to nam otežava dodatno. Bit će teško utvrditi, vidi se da je mnogo kostiju polomljeno, pa zapaljeno, vjerovatno u želji da se sakriju i unište dokazi. Ali, vidite, ne može se baš sve uništiti. Ne može se istina sakriti.

- Hoću li dobiti kakav papir?
- Nećete dok ne pošaljete sve podatke koji nam nedostaju. Onda ćete dobiti sve, uključujući i kopiju ovog zapisnika.



*Tekst objavljen na portalu e-novina 26.10.2009.
 

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/38492-Made-Portugal.html


Prošle sedmice identificirano je tijelo Muhameda Nuhanovića čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice u Kamenici. Identifikaciju je potvrdio njegov brat Hasan koji je ovo pismo napisao istoga dana, a objavili ga sarajevski „Dani“

1.

Danas sam identificirao brata po njegovim patikama.

Jesenas mi javili za mater. Našli je, ono što je ostalo od nje, u jednom potoku, selo Jarovlje, dva kilometra od Vlasenice. Ovi Srbi što tu žive bacali četrnaest godina smeće na nju. Nije bila sama. Još šestero su ubili na istom mjestu. Spaljeni. Rekoh, nadam se da su spaljeni nakon što su izdahnuli. Jesenas, isto, odem na sud da vidim Predraga Bastaha Cara. Rekao mi jedan Srbin u Vlasenici, dao mu ja poslije sto maraka, da ih je Car polio benzinom i zapalio. Kad sam ga u sudnici vidio, a sude mu što je klao devedeset i druge, ne imadoh šta ni vidjeti. Nekakav zakržljali odbacak. Valjda je cio život čekao svojih pet minuta da bude neko. I dobio ih je devedeset i druge. Pa onda nije bilo muslimana više živih za klanje do pada Srebrenice. Čekao je on više od dvije godine, a onda mu opet zapadoše šaka u mene mati i još neki. Naredbodavac njegov, evo ga radi u Sarajevu, tako mi rekao jedan drugi Srbin, a njemu sam dao tristo maraka.

Pripremih se da majku ukopam ove godine pored oca. Oca identificiraše prije četiri godine, a jedanaest godina nakon smaknuća. Malo više od pola kostiju, kažu, našli. Lubanja smrskana odzada. Ne znade mi reći doktor je l' i to nakon smrti. Sekundarna grobnica - Čančari 5. Zvornička Kamenica. Trinaest je tu grobnica a sve tijela što su ih četnici, iz primarne grobnice kod Pilice, farma Branjevo, malo prije Daytona, buldožerima zgrnuli, natovarili na kamione i odvezli četrdeset kilometara dalje, tu ih istresli i ponovo zatrpali.

Bilo ih je tu oko hiljadu i pet stotina. Tako kažu oni iz Tribunala. Čitao sam izjavu jednog od krvnika koji kaže: "Nisam više mogao pucati, kažiprst mi bio utrnuo koliko sam ih pobio. Ubijao sam ih satima." Neko im, kaže, bio obećao po pet maraka za svakog muslimana kojeg ubiju tog dana. Reče i da su natjerali vozače autobusa da izađu i ubiju barem nekoliko muslimana kako ne bi poslije nikad o tome pričali. Eto, jadni vozači. Jadan Erdemović što kaže da je morao ubijati ili bi on bio ubijen. Svi su morali, eto, a samo je Mladić kriv jer on je to, kažu, sve naredio. I kad uhvate Mladića, jednoga dana, on će reći, kao pravi srpski junak: "Ja preuzimam odgovornost za sve Srbe i za cijeli srpski narod. Samo sam ja kriv, sudite meni, a njih sve pustite." I onda ćemo svi, i mi i Srbi i ostali, biti sretni i zadovoljni. Skinut ćemo gaće i izljubit ćemo se. Neće nam više trebati stranci ni za šta.

Prošle godine napraviše im svima kamene nišane, lijepe, bijele. Svi isti, pod konac. Do oca, dva prazna mjesta. Čeka on već tri godine moju majku i svog sina, Muhameda, da ih polegnu kraj njega.

I rekoše mi za majku. Spremih se da je sahranim kod oca ovog 11. jula 2010. A onda me neki dan zovnuše telefonom - kažu imamo podudaranje DNK, ali nismo sto posto sigurni. Rekoše da dođem u Tuzlu. I danas ja odem.

2.

Kupio ja Braci devedeset i pete u proljeće nove patike, Adidaske, preko nekog stranca. Donio ih on iz Beograda kad se vraćao u Srebrenicu s odmora. Nije ih Braco nosio ni mjesec-dva kad se ono sve desilo. Kupio mu ja i Leviske, 501. Imao je to na sebi. Znam tačno i koju je majicu imao na sebi i koju košulju.



Srpski specijalitet: Masovna grobnica u istočnoj Bosni
PHOTO: StockI pokaza mi danas doktor fotografije - odjeće. Kaže - nema puno, vrlo malo, ali imaju patike. Kad je stavio sliku pred mene na sto - ugledam patike, Bracine Adidaske, kao da ih je neki dan skinuo sa sebe. Nisu ni odvezane.

Donese doktor vreću preda me i istrese na jedan karton sve što su na njegovim posmrtnim ostacima našli. I nakon petnaest godina čekanja uzeh Bracine patike u ruke. Pored njih i kaiš, velika metalna toka, i ostaci Leviski. Imaju i čarape, obje.

Tražio sam onu poznatu etiketu od Leviski 501 - kako bi nam i to potvrdilo Bracin identitet. Uzeh u ruke ostatke Bracinih farmerki, nakon petnaest godina. Metalna dugmad. Ostaci od unutrašnjih džepova. Sve od pamuka se raspalo. Nema ga više. Ostala samo sintetika.

Etiketa neka, drugačija, visi čitava, samo malo zaprljana, zapetljana u tim koncima, nitima, ostacima. Pročitam tražeći znak Leviski. Piše: "Made in Portugal".

Cijeli dan mi pred očima to "Made in Portugal". I cijeli život će mi, mislim, biti to pred očima. Zamrzit ću sve što je "Made in Portugal", kao što sam zamrzio Heineken pivo koje su holandski vojnici lokali u Potočarima, u bazi, nepunih sat nakon što su sve muslimane istjerali iz nje - pravo četnicima u ruke. Ili ću možda zavoljeti sve na čemu piše "Made in Portugal", sve što će me, do kraja života, podsjećati na mog ubijenog brata.

3.

Priđe mi, tad, jedan holandski vojnik, malo mlađi, i nudi mi karton piva, i Marlboro. Ja odmahnem glavom. On samo sleže ramenima i ode.

I ja, kao i svi ostali, petnaest godina sam molio Boga da, kad jednom saznamo šta se dogodilo, bude da nisu dugo patili, da nisu umirali u mukama.

Oni su mrtvi već petnaest godina. Te godine neka nova djeca su se rodila. I danas ta djeca imaju petnaest godina. Nekome je 11. jula ove godine petnaesti rođendan.

Ja neću nikada, ničim, učiniti ništa što bi toj djeci ugrozilo budućnost. Neću to ni pomisliti. Da Bog da da se ovo više nikome nikada ne dogodi. Samo, nema amnestije, jarane. Za krvnike nema amnestije.

4.

Pitaše me žurnalisti puno puta, a neki dan ponovo: koja je moja poruka za buduće generacije. Ja im ispričam kako sam nakon Daytona u autu prolazio kroz istočnu Bosnu tražeći tragove nestalih, ubijenih. Znao sam da kod Konjević Polja, Nove Kasabe, Glogove, kuda se ide u Srebrenicu, ima masovnih grobnica, da su ih pune livade. I kad sam se tim putem vozio u dane kad je sve cvjetalo, kad se sve zelenilo, ja tu ljepotu nisam vidio. Ja sam samo vidio masovne grobnice koje kriju te livade. Ispod cvijeća ležali su naši očevi i braća, sinovi. Njihove kosti.


Da se ne zaboravi: Hasan Nuhanović
Photo: Porodična arhivaVozio sam se pored mjesta gdje žive Srbi - gledam ih kroz prozor i mislim: ko je od njih ubica? Ko je od njih ubica?

Godinama je bilo tako. Godinama. A onda, jednog dana, pored puta na livadi za koju sam čuo da krije masovnu grobnicu, igrala se jedna djevojčica. Imala je pet-šest godina. Baš kao moja kćerka. Znao sam da su tu srpske kuće.

Trčala je ta djevojčica preko livade. I sve mi se pomiješalo - i žal, i bol, i mržnja.

A onda pomislim: jadna djevojčica, kome je ona šta skrivila. Ona i ne zna šta se nalazi ispod te livade, ispod cvijeća. Bi mi žao te male djevojčice koja je izgledala baš kao moja kćerka. Mogle bi se zajedno igrati na livadi - pomislim.

I poželim da ta djevojčica i moja kćerka nikada ne dožive ono što smo mi doživjeli. Nikada. One zaslužuju ljepšu budućnost. Eto to sam rekao tim žurnalistima. Ovi posljednji su bili iz Beograda.

I eto, potvrdi mi doktor Kešetović - bit će spremni posmrtni ostaci moga brata za dženazu ovog 11. jula. Isto kao da se Braco javio u posljednji čas da bude sahranjen zajedno s majkom, pored oca koji ih čeka u Potočarima.

I tako će, konačno, moj otac, ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici, moj brat ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici, i moja majka, ubijena u Vlasenici, ekshumirana iz potoka ispod smeća, ležati jedno do drugoga u Potočarima.

 

Milorad Dodik, Karadžićev legitimni naslednik Radovan Drugi
Piše: Emir Imamović

Kao što stotinu puta ponovljena laž postane istina, tako i stotinu puta izrečena "glupost" postane prihvatljiv oblik izražavanja. U kombinaciji se, pak, dobije ono što govori Milorad Dodik. "Nije bio genocid ovdje i nećemo prihvatiti da je bio genocid, jer nije bio genocid. Više je Bošnjaka tih mjeseci izašlo iz Srebrenice i otišlo putem Tuzle i Sarajeva, nego što ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid", rekao je sadašnji premijer i, vjerovatno, budući predsjednik Republike Srpske, na predizbornom skupu njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Srebrenici, pa dobio aplauz okupljenih u tamošnjem Domu kulture.

"Svi smo na jedan način postali taoci svojih birača, odnosno naroda, kojima govorimo ono što žele da čuju", kazao je član Predsjedništva BiH i predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanović u razgovoru što smo ga vodili nekih dva mjeseca prije početka kampanje za naredne opće izbore. Kasnije, kada je diktafon ugašen, Radmanović mi je ispričao iznenađenje koje mu je vlastiti predsjednik priredio uoči izbora 2006. godine. U toj kampanji je, podsjetimo, Dodik, ne prvi puta, ali glasnije nego ikada progovorio jezikom Radovana Karadžića. "Šta radiš ti, Milorade?", pitao ga je Radmanović. "Pusti... ne može drugačije, vidiš da ovaj ludi narod stalno glasa za SDS", odgovorio mu je Dodik. Slično iskustvo s Dodikom ima i predsjednik SDA Sulejman Tihić. On je, kažu, svog republičkosrpskog partnera upitao na nekoj pauzi nekih besmislenih pregovora: "Šta ovo ti pričaš?", pa dodao: "Ja tebe, Mile, znam, nisi ti takav." Mile je, navodno, uzvratio iskreno: "Jebi se ti, Suljo. Ja sam s ovom pričom dobio vlast i s njom na vlasti ostajem."
Visina nije bitna: Миле Додик & Slavko Vraneš
Photo: Stock

Zanimljivo je to s Dodikom i traje, evo, godinama. Otkako je krenuo osvajati apsolutnu vlast, nekadašnji jugoslavenski prvak u oranju dubokih brazda etiketiran je svakako: kao seljak kojem je moć udarila u glavu, kriminalac koji je shvatio kako je nacionalizam u današnjoj Bosni i Hercegovini efikasna maska za prikrivanje kleptomanskih sklonosti, kao... Ma kao kakao. A Milorad Dodik je, zapravo, ništa drugo nego Radovan Karadžić ukroćene frizure: vođa secesionističkog pokreta koji samo primjenjuje plan B za ono što je ostalo nedovršeno tenkovima. I to što u razgovorima sa stranačkim kolegama govori kako se on "ne misli tući", dok zvanično obećava, i to u Srebrenici, kako nijedna majka neće zaplakati zato što joj sin mora u rat, ne znači da njemu nije do rata, nego da on za ratom potrebe nema. Onih koji danas blago mute sliku etnički čiste srpske države na privremenom boravku u BiH ima toliko da ne mogu predstavljati smetnju njenoj nezavisnosti. Karadžić je, naime, pripremio teren, pa se Milorad ne mora tući za srpsku zemlju. Njegovo je samo da je, kao što evo radi od neki dan kada je poslao policiju na granice entiteta, markira i, što je posao priveden kraju, definira kao srpsku nacionalnu državu u kojoj ono malo Bošnjaka i Hrvata može s mirom čekati prirodnu smrt. Jeftinije je, a isti efekt, nego organizirati klanje ili bodljikavom žicom okruživati napuštene fabričke hale.

Milorad Dodik je, dakle i prije svega, srpski nacionalista i nije on trebao reći u Srebrenici da tu nije bio genocid, pa da se dođe do tog epohalnog otkrića. Ne može se, naime, otkriti nešto što nije ni bilo skriveno. A to što smo se pravili slijepi, već je druga priča, neobjašnjiva za vijeke vjekova. Nema, ali baš nema, nikakvog objašnjena za ignoriranje Dodikovog nacionalizma i čitanje između redova laži. Progutati priču o lopovu s likom Nikoletine Bursaća i jezikom Riste Đoge isto je kao i ozbiljno shvatiti tezu da su nacisti ubili šest miliona Židova da bi se dokopali njihovih poslovnih prostora, odnosno da je banjalučka Ferhadija minirana kako bi Miroslav Mišković imao najbolju lokaciju za super market.
Prava ljubav ne priznaje godine: BIljana i Mile, šumska teenage love


Svašta se, dakle, krivoga o Dodiku reklo, iako je on sve vrijeme radio ono što je govorio: izdvajao Republiku Srpsku iz BiH, primjenjujući recept Mila Đukanovića koji je, prvo, uspostavio kontrolu nad finansijskim tokovima i kreirao atmosferu za otcjepljenje, da bi na kraju nezavisnost Crne Gore bila prihvaćena kao, zapravo, jedino moguće rješenje. Pri tome, malo je ko tako dobro shvatio bošnjačku javnost i elitu najbrojnijeg bh. naroda kao Dodik. U Sarajevu - ni drugdje nije drugačije - skoro da više i nema reakcije na Dodikove izjave. O potezima zbog kojih današnja Republika Srpska ima više ovlasti nego prije pet godina, suvišno je i govoriti. Na ono što Mile radi, Dodik govori i obratno, više se ne odmahuje ni rukom. Sve s njegovim autorstvom se opravdava jer je to - Dodik. A on je takav i kada bi se svaki puta reagiralo... Milorad Dodik će, pored ostaloga, i zato uspjeti: kada se na ništa ne reagira, onda sve prolazi. On, Radovan Drugi, savršeno je, dakle, iskoristio običaj da se u Sarajevu i među Bošnjacima ljudi prihvataju zbog onoga za šta se izdaju, a ne zbog onoga što jesu. Istina, nije stvorio sliku sebe kao lopova, jer to jeste, nego ju je iskoristio za amortizaciju vlastitog nacionalizma i sve začinio upornošću, računajući na svebošnjačku sklonost da se problem ne rješava, nego da se s njim saživljava.

Kada sutra, prekosutra, za godinu, dvije, deset, ne bude Bosne i Hercegovine, što uopće nije nemoguće, opet će se, kao onih nekih ratnih godina, iščitavati znakovi katastrofe, oni što ih se nije htjelo vidjeti ili ih se ignoriralo, da bi im se posvetila pažnja kada više nije bilo nikakvog smisla. Neko će se, možda, sjetiti i da je, dok je govorio da u Srebrenici nije bilo genocida, Milorad Dodik popularan onoliko koliko je među bosanskim Srbima popularan bio još samo - Radovan Karadžić!



...i svastiku i majku


ubode ga emir u sridu...
ja samo zelim da se nadam,da ovi bosnjatori sute i trpe zarad fotelja i 03.10.
ukolko se ni tad nista ne promijeni,mrka kapa,eto srbije kod jojine kafane...

[Edited by primus inter pares on 30-09-2010 at 13:40 GMT]

Razočarani pravoslavni dobrovoljci Rusi su narod drugog reda u Šumskoj Pripremile:: e-Novine

Nisu su se svi ruski dobrovoljci odmah po završetku rata vratili u Rusiju. Izvesni Sergej Suharev ostao je da živi u Republici Šumskoj, ali je ovih dana tužan i razočaran vlašću Milorada Dodika odlučio da pošalje pismo javnosti i podseti na zlikovačku ulogu ruske falange u bosanskom ratu... Pridružio mu se i nekadašnji član „Belih vukova“ koji traži da mu Šumska plaća penziju, valjda zbog uspešnog genocida!

JA, SERGEJ, PITAM SE ZAŠTO NAS SRBI VIŠE NE VOLE: Mnogi ruski dobrovoljci su se borili ovde, a mnogi su ubijeni… Srbi su ih sahranili časno. Ja sam na mnoge stvari koje je činilo srpsko rukovodstvo posle rata zatvarao oči. Mislio sam, naravno, izgubili su rat… Ali prema nama Rusima, sada već bivšim dobrovoljcima, odnos je nedopustiv. Preostali ruski momci nisu bili u mogućnosti da nađu svoje mesto u srpskom društvu. Imamo iste privilegije kao i Srbi, ali ne možemo da ih koristimo.

DAVALI NAM FALŠ DOKUMENTA: Jednostavno, blokiraju svaki naš administraitvni korak. Nama su jednostavno nezvanično posle rata rekli – mi ne znamo ko je vas dobrovoljce zvao ovde, vratite se odakle ste i došli, nama je bilo potrebno rusko oružje, a ne vi… ali niko nam to nije rekao onda kada je trebalo da se ratuje. Mogli su i da nas ne prime u svoju vojsku. Nekim ruskim dobrovoljcima u formi regularnih, izdali su falš srpska lična dokumenta, što je njima posle uzrokovalo ogromne probleme. A sada, kad Srbija i Bosna i Hercegovina imaju orijentaciju ka EU i NATO, započeo je trijumf izdaje, tiranije i korupcije.

Niko više ne poštuje moje zločine za Šumsku: Sergej Suharev, razočaran novom otadžbinom

ŠUMSKA JE BANANA: Vlada Republike Srpske na nemoralan način je sebi podigla plate, a svim drugim zaposlenima koji primaju plate iz budžeta smanjila koliko god je to mogla. Pa ovaj slučaj je jasan – to je za banana republike kao što smo mi. Stvari su krenule još gore, a to boli. Formirana je komisija koja invalidima menja stepen invaliditeta. Po mišljenju te komisije broj ratnih invalida je volšebnim načinom počeo da se povećava. Povećava se broj onih sa amputiranim rukama, nogama, povećava se broj onih sa oštećenim vidom. Uopšte, te komisije su verovatno pronašle gen za regeneraciju ljudskog mesa. Ja razumem da je kriza i da je država pred bankrotom, ali to nije rešenje.

OSTAJEM OVDE, UZIMAM VOJNOG ADVOKATA: Srpske vlasti su počele da nas izjednačavaju sa vehabijama. Idu na ruku Amerikancima. Ruskih dobrovoljaca više nema u Bosni, razišli se, ostali su samo mrtvi. Odlučio sam da ne idem nigde. Hoće i meni da smanje invaliditet sa 2. na 4. grupu. Trebam se odupreti svim legitimnim sredstvima protiv odluke te komisije. Ispitaću lekare sa svetskom reputacijom za dijagnoze i mišljenje o tome kojoj grupi invalida pripadam. Uzeću i vojnog advokata. U toj komisiji su koristili neuro-lingvističko programiranje, a to ne samo da je nedozvoljeno, nego je i krivično kažnjivo. Ako svi samo ćute, ovo bezakonje će se nastaviti.

VOLEO SAM MLADIĆA I OVAKO MI VRAĆAJU: Ja moram da pobedim u ovom sporu, zbog toga, da bi pokazao našoj deci, koja su napuštena – da je moguće suprotstaviti se tome saglasno zakonu. Na toj komisiji, meni je predsednik komisije na svoje prste ukazao – rekli su da je za tebe u novinama napisano da ti uopšte nemaš prstiju, a kod tebe su samo nokti stradali. A u stvari kod mene po dve falange na četiri prsta nedostaju. Znači, kod mene oni rastu samo na jednu falangu. A oštećeni vid ih uopšte ne interesuje. Nisam podlegao na tu provokaciju. Mene je uvredilo da sa njima treba trgovati za to. Ali ja neću ni s kim trgovati, ali ni svoje ne dam. Ja ću ih tužiti i tako ću ispraviti svoju grešku. Zaista, ja nijedno svoje pravo nisam ostvario, čak ne uživam ni besplatnu medicinsku negu i osiguranje, a da ne pominjem druge beneficije. Mislim da nisam zaslužio takvo poniženje Srba – kao famozni rast prstiju i sve ostalo. Bio sam lojalan građanin Republike Srpske, i to mi je hvala.
Kako se odnose Srbi prema nama, koji smo žrtvovali sve svoje za njih; kako vi onda mislite da će oni ubuduće da se odnose prema svemu ruskom? Verovatno će da iščupaju spomenike poginulim ruskim dobrovoljcima. Tako da se ne mešaju kada NATO napadne na Rusiju… Ja sam odgovoran za svoje reči i žao mi je što su sa mnom tako postupili. To je bila njihova greška i nadam se da će je ispraviti. Sa poštovanjem i bratskom ljubavlju, Suharev Sergej.

U međuvremenu, na jednom od srpsko-ruskih sajtova ovih se dana pojavilo još jedno pismo bivšeg ruskog borca za genocidnu Šumsku.

BIO SAM ČETNIČKI BELI VUK, IMAO ŠUMSKO DRŽAVLJANSTVO, A DANAS NE PRIMAM NI PENZIJU ZA DOBRO OBAVLJEN GENOCID

Zdravo svim forumašima! Ja sam Jurij, moj ratni nadimak je Đurić. Ja sam takođe kao i Sergej, daleke krvave 1994. godine, prijavio se kao dobrovoljac u vojsku bosanskih Srba, ili kako mi kažemo – Vojsku Republike Srpske. Godinu i po dana sam se borio u slavnom odredu „Beli Vukovi“. To su bile specijalne jedinice Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS, protivdiverzantski odred toga korpusa vojna pošta 7313. Sergej zna da smo uvek bili u jeku borbe, i da smo mi krpilii sve rupe i pukotine.

Bio sam dva puta ranjen u borbi, prvi put u glavu, ozbiljna povreda uz delimičan gubitak sluha. Drugi put sam ranjen još ozbiljnije, četiri metka u stomak, grudi, vrat i ruku. Čudnom voljom više sile, preživeo sam dve kliničke smrti. Leva ruka ne funkcioniše, metak je prekinuo nerv i arterija u ruci nema pulsa. U jetri je još ostao metak, ne postoji jedna trećina desnog plućnog krila, a tamo oko creva i dijafragme nema smisla ni govoriti. Jedan metak je prošao prema srcu, i što je još gore, sada je izrastao šiljak u srčanom mišiću i plućima. Potrebna je komplikovana operacija.
Ljubav bez granica: Za Ruse je Pale - neosvojiva tvrđava
Photo: Stock

Čak i nakon takvih ranjavanja, ne zalečivši se u potpunosti pobegao sam iz sanatorijuma, i vratio sam se u jedinicu i nastavio da se borim. Bio sam u borbi do poslednjeg dana rata. Meni je priznat invaliditet 2. grupe , radna sposobnost 100% onemogućena. Posle rata, nagrađen sam “Zlatnom medaljom za hrabrost “. Stekao sam državljanstvo Republike Srpske. To je bilo odmah posle rata. Ako želite mogu da skeniram sva dokumenta, koja potvrđuju moje reči. Šta ja imam danas. Penziju ne isplaćuju od 2005, bez objašnjenja. Pre dve godine, lišen sam državljanstva, bez ikakvog obrazloženja i bez prava na žalbu. Vizu za to, da se dođe na to mesto gde se mogu razabrati svi ti bezobrazluci, ne daju. Na moje pismo – zahtev premijeru Miloradu Dodiku, nikakav odgovor nisam dobio. Sve u svemu, nemam ništa više da kažem, odlučite sami ko je u pravu a ko u krivu?

Ja ne krivim srpski narod, ja sam krivim Vladu Republike Srpske. Ali, i narod kojeg smo branili, ne štedeći sebe, sada bi mogao i nas da zaštiti! A koliko teritorija pod srpskom kontrolom je tajno prebacila Vlada Republike Srpske Muslimanima? Ako je po Dejtonskom sporazumu teritorija Republike Srpske 49% od ukupne teritorije Bosne i Hercegovine, Republika Srpska se sada proteže na svojih mizernih 37% od ukupne teritorije (Bosne i Hercegovine). Zar to nije nacionalna izdaja?!

I ostaci naših mrtvih, po mom skromnom mišljenju, treba da se vrate u Rusiju, kući! Ako je u početku ožalošćenim porodicama plaćan put u Republici Srpskoj do tamo da bi mogli da posete grobove svojih dragih, sada često ne daju vizu u Ambasadi Bosne i Hercegovine, a i putovanje se više ne plaća. U ovo naše zversko vreme, nisu svi u stanju da izdvoje velike sume novca za to. Ipak hvala vam što su grobovi održavani i zaštićeni. Šta još možemo da očekujemo – skrnavljenje grobova i izrugivanje našim herojima?! Heroji treba da leže u herojskoj zemlji. Tako da je vreme za početak opšte kampanje za vraćanje naših momaka!

Ali ovakav odnos nije samo prema nama, Rusima! Hoćete li primere? Molimo vas, iz Bugarske, takođe su bili dobrovoljci, od kojih su dvojica poginuli. Jedan od njih je bio u „Belim Vukovima“, Jordan Kucarov. Poginuo je u bici na planini Treskavici 4. jula 1995. godine. Drugi Bugar Sašo Ljubenov je ranjen, pa zarobljen i zverski ubijen 10. septembra iste godine od strane mudžahedina iz odreda “El Mudžahid“ kod Vozuće. Porodicama poginulih Bugara već mnogo godina ne misle da daju penziju! Zato oba heroja počivaju u svojoj zemlji.

* Pisma Sergeja i Jurija objavljujemo bez dobrovoljačkih ispravki

Grobovi ruskih oficira u Šumskoj Piše: Avdo Huseinović

Pouzdano se zna da je broj Rusa koji su se duže zadržali tokom agresije na BiH negdje oko 600, dok je isto toliko bilo njihovih zemljaka koji su se zadržali po nekoliko mjeseci. Po dostupnoj dokumentaciji, utvrđeno je da je oko 80 Rusa ostavilo kosti u Bosni

Četvrtog juna 2010. navršilo se šesnaest godina od pogibije majora ruske vojske Aleksandra Škrabova, poznatijeg kao Saša Rus. Major Škrabov je poginuo 1994. godine, u okolini Sarajeva, na Moševačkom brdu kod Srednjeg, predvodeći Treći ruski dobrovoljački odred koji je aktivno učestvovao u velikom dijelu operacija Vojske Republike Srpske u sarajevskoj regiji i istočnoj Bosni. Porodice ruskih dobrovoljaca koji su poginuli i sahranjeni u BiH, ove godine zbog teške ekonomske situacije nisu mogle doći da obiđu grobove svojih najbližih i zajednički spomenik rusko-srpskim dobrovoljcima koji dominira ovim grobljem, udaljenim hiljadu metara vazdušne linije od centra Sarajeva. Naime, očekivalo se da će u organizaciji njihovog dolaska pomoći i Vlada Republike Srpske, ali kako saznajemo ta podrška je izostala.
Nekadašnji dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja danas u Republici Srpskoj imaju status nacionalnih heroja i izvan su dometa zakona, kao i Ratko Mladić, koji je često komandovao operacijama u kojima su udarne jurišne grupe činili ruski i dobrovoljci iz ostalih pravoslavnih zemalja. U modi je još uvijek, a izgleda da će još decenijama biti, optuživanje i podmetanje Bošnjacima za tzv. islamski terorizam. Posljednjih godina ni jedna pojava u BiH nije tako manipulatorski tematizirana i lažno javnosti prezentovana kao pitanje 230 dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su se borili u zoni odgovornosti Trećeg korpusa Armije BiH. Za razliku od mudžahedinskog pitanja u BiH o kojem se posljednjih godina ispisalo na stotine tekstova, objavilo na desetine TV priloga, tek nekoliko tekstova se pojavilo o hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja koji su napadali na Bošnjake u sadejstvu sa Mladićevom bandom. Televizijskih emisija u kojima bi o Rusima u Bosni pričali srpski i ruski analitičari nije bilo. O pravoslavnim dobrovoljcima nije napisan ni hiljaditi dio tekstova kao što je napisan o mudžahedinima, niti su državni organi, i razni timovi za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, ovom pitanju posvetili i najmanju pažnju. Pouzdano se zna da je broj Rusa koji su se duže zadržali tokom agresije na BiH negdje oko 600, dok je isto toliko bilo njihovih zemljaka koji su se zadržali po nekoliko mjeseci, što znači da ih je bilo šest puta više nego mudžahedina u odredu „El Mudžahid“. Za sada, po dostupnoj dokumentaciji, poznato je da je oko 80 Rusa ostavilo kosti na zemlji bosanskoj.

Naime, 23.novembra 1992. godine, ruska novinarka Tatjana Mitkova, urednica vijesti ruske NTV, otkrila je kako se 1000 ruskih dobrovoljaca priprema uključiti u rat u BiH. Idući tragom svojih izvora, Mitkova je zaključila da odlazak istih organizira grupa penzionisanih ruskih generala. Jedan od njih je penzionisani general Viktor Filatov.
Prema kazivanju jednog ruskog dobrovoljca, oni su u Rusiji dobivali pasoše pa su kao turisti išli do Beograda, gdje su bili smješteni u hotel, a zatim prebačeni u istočnu Bosnu. Prvi organizator s ruske strane postao je poznati Jaroslav Jastrebov. U Beogradu ih je dočekivao kurir s nadimkom Brada i prebacivao u Republiku Srpsku. Tako su formirani Prvi i Drugi ruski dobrovoljački odred (RDO). Prvi ruski dobrovoljački odred formiran je u Trebinju u septembru 1992. godine. Komadant ovog odreda bio je Valery Vlasenko. Ovaj odred postojao je do kraja novembra 1992. godine. Drugi ruski dobrovoljački odred formiran je 30. novembra 1992. godine u Višegradu. Ovaj odred bio je u sastavu Višegradske brigade Vojske RS, kojom je tada komandovao ratni zločinac Vinko Pandurević. Ovaj se odred zvao „Carski vukovi“ i komadant im je bio Alexandar Makharev zvani „As“. Za ovaj odred je vezana bitka za Zaglavku. Naime, u decembru 1992. godine Prva višegradska brigada Armije BiH pod komandom Ahmeda Sejdića izvršila je napad na rejon Zaglavka, koji je bio poznato uporište VRS. Tad ovaj odred biva napušten od strane saboraca - Srba i okružen od strane Armije BiH, dok su se mali broj Rusa uspjeli živi izvući. Ruski dobrovoljci se tada koriste i kao jurišne jedinice na Goražde i druge slobodne teritorije na Drini.

Drugog januara 1993. godine, u Višegrad je stigla i grupa od oko 50 Kozaka iz Rostovske oblasti, Povoložja i Moskve. Njihov komadant je bio Aleksandar Zagrebov. Nakon što je Zagrebov ranjen, na čelo kozačke jedinice dolazi Genadij Kotov, koji je poginuo u februaru 1993. godine kod Višegrada. Na čelo 2. RDO maja 1993. godine stiže Mihail Trofimov - oficir koji je za učešće u avganistanskom ratu dobio dva ordena „Crvene zvezde“. Procijenivši situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su početkom 1993. godine, napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da nećemo pustiti oružje iz ruku i bićemo čuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslavlja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".

Jedan od prvih koji su ozbiljno tretirali tematiku ruskih dobrovoljaca u Bosni, bio je Andrej Sarov, ruski novinar koji je objavio knjigu “Nakon kiša” koja svjedoči o učešću ruskih dobrovoljaca i plaćenika u redovima srpske vojske tokom agresije na BiH. Opisujući ruske dobrovoljce Sarov je zapisao: “Tokom jedne bitke kod Višegrada poginulo je 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, dobrovoljci su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog poginulog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana“.
Ruski dobrovoljci su se našli na ratištima oko Višegrada, Sarajeva, Goražda, Srebrenice, Olova, Teočaka, Žepe, Zvornika i Ozrena. Kada se oktobra 1993. godine konačno raspao Drugi ruski dobrovoljački odred, znatan broj dobrovoljaca okupio se u neposrednoj blizini Jevrejskog groblja, u Trebevićkoj ulici, gde je novembra 1993. godine osnovan Treći ruski dobrovoljački odred. Njegov komandant je postao Aleksandar Škrabov. Taj odred je učestvovao u velikom broju operacija. Škrabov je bio major ruske vojske, pomorski pješadinac. On je 1992. godine u Bosni bio kao posmatrač UNPROFORA, a kad se vratio u Moskvu napustio je rusku vojsku i došao u Bosnu da komanduje ruskim dobrovoljcima.

Aleksandar Škrabov nije podnosio komandu lokalnih srpskih komandanata jer ih je smatrao nesposobnim, nestručnim, nedovoljno hrabrim…. Pogotovo što su ih u nekoliko bitaka srpski vojnici totalno izdali. Jednom, na malo prije nego što će poginuti na Moševačkom brdu, Škrabov je došao u žestok sukob sa četničkim vojvodom Slavkom Aleksićem na Grbavici i samovoljno sa jedinicom napustio liniju na Grbavici i otišao u ofanzivu na Goražde. Aleksandar Škrabov, izdat od srpskih vojnika koji su ga ostavili odsječenog, ne poznavajući teren, zauvijek je ostao u bosanskim šumama. Učesnik je ratnih dejstava u Angoli i Gruziji. Odmah poslije pogibije svog komandanta Aleksandra Škrabova, i Treći ruski dobrovoljački odred je prestao da postoji. Nakon raspada ovog odreda Rusi su još jedno vrijeme proveli na Grbavici i Jevrejskom groblju pod komandom četničkog vojvode Slavke Aleksića.

Godine 1995, svi Rusi u Sarajevu uključili su se u jedinicu „ Beli vukovi“ Srđana Kneževića. Njihova baza je bila u Olimpijskom centru „Jahorina“ i oni su sudjelovali u svim važnijim operacijama Vojske Republike Srpske. U ovoj jedinici pored Rusa bilo je i Grka, Bugara, Rumuna itd. Najveći broj poginulih ruskih dobrovoljaca je ukopan na groblju u Miljevićima kod Sarajeva, a ruski grobovi se još nalaze na Sokocu, u Višegradu, Vlasenici, Priboju, dok je dvadesetak tijela preneto u Rusiju. Treba istaći da se među njima nalazio zavidan broj aktivnih vojnih lica ruske vojske.

*Astapenkov Sergeja Anatolij, služio je u ruskoj mornarici. U BiH se nalazio od zime 1993, ratovao u sastavu Udarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici, u sastavu „Odred Aleksandrova“ na Hreši, u 3.RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 24.01.1994. kod Zlatišta u Sarajevu. Sahranjen na vojnom groblju u Miljevićima kod Sarajeva.

*Bikov Valerij bio je aktivan oficir ruske vojske s činom kapetana. U BiH je bio od kraja oktobra 1992. Ratovao u sastavu Drugog RDO kod Višegrada, sastavu drugih srpskih jedinica, Trećem RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo augusta 1995.god na Dobrinji. Sahranjen na vojničkom groblju u Miljevićima.

*Pigarjov Vladlen, pripadnik ruskih vazdušno-desantnih trupa, služio u Angoli. U BiH od 1995. na Palama. Ratovao u odredu ‘“Beli vukovi“. Poginuo u okolini Sarajeva 1995. godine. Tijelo prenešeno u Rusiju.

*Petraš Sergeja Jurij bio je aktivni oficir ruske vojske. U BiH od 1995. Ratovao u sastavu odreda "Beli vukovi". Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu planine Hum kod Trnova. Sahranjen u Miljevićima.

Rusi u Sarajevu 1992. godine: Uspomena na genocid
Photo: Stock
*Tamilin Valerija Aleksej bio je major policije grada Krasnojarska. U BiH od jeseni 1994. Ratovao u sastavu srpskih jedinica kod Trnova i Pala i odreda „Beli vukovi“. Poginuo 14.12.1994. kod Trnova u Presjenici na planini Bjelašnici, sahranjen u Miljevićima.

*Aleksandrov Aleksandar bivši artiljerijski oficir, veteran Pridnjestrovlja i Abhazije. U BiH boravio od kraja 1992, bio komandir Ruskog udarnoe jedinice pod imenom „Odred Aleksandrova“ koji je djelovao kod Skelana u Podrinju i Hreši kod Sarajeva. Poginuo 21.05.1993. na Borijama kod Sarajeva prilikom izviđanja. Sahranjen na groblju Hreša.

Godine 1999. komesar Haškog tribunala Vanesa Le Roa zatražila je od ruske vlade da se Tribunalu izruče ruski dobrovoljci koji su učestovali u ratu u BiH na osnovu sumnje da su počinili ratni zločin, kazavši da imaju dovoljno dokaza da ih optuže. Do danas, ni jedan od njih nije izručen, a mala je vjerovatnoća da će ikad odgovarati za zlodjela nad Bošnjacima.

* Tekst preuzet sa portala Bošnjaci.net

Zanimljivo je kako ublehe sa federalne strane sute o svemu pa i ovome...

Ispovest ruskih dobrovoljaca u Bosni Autostopom na masakr Pripremile:: e-Novine

Na mnogim rusko-srpskim sajtovima koji podjednako veličaju pravoslavlje koliko i četnike, ponosno se oglašavaju ruski dobrovoljci koji su učestvovali u ratu u Bosni, oduševljeni što su imali priliku da kolju i prikolju, sve u ime Velike Rusije i Velike Srbije. Jedna od takvih zločinačkih ispovesti objavljena na sajtu „Informacioni centar Komentar“, tiče se napada na Goražde...

KAKO SU RUSI SAZNALI ŠTA JE TO GORAŽDE: U proleće 1992. godine, kada je započeo rat u Bosni, ispalo je da su veći gradovi većinom podeljeni među suprotstavljenim stranama. Ni Goražde, grad u Istočnoj Bosni, nije bio izuzetak. Taj grad je bio centar oblasti u gornjem toku Drine, a pravoslavni Srbi su činili nešto manje od polovine njegovog stanovništva. U srednjem veku se u pravoslavnom manastiru, koji su u poslednjem ratu srušili muslimani, nalazila jedna od prvih štamparija na Balkanu. Taj grad se posle drugog svetskog rata pročuo zahvaljujući fabrici oružja sa zvučnim imenom „Pobeda”.

SRBI ODLAZE, RUSI DOLAZE: Goražde je tokom prvih meseci rata bilo faktički podeljeno na dva dela: srpski i muslimanski. Verovatno bi takva podela i nadalje ostala sve dok neka od strana ne bi stekla značajnu nadmoć nad drugom. No, došlo je do banalne izdaje. Poslednje srpske jedinice su napustile grad krajem avgusta 1992. godine. Zajedno sa srpskom vojskom, Goražde je napustilo celokupno srpsko stanovništvo. Muslimanski pobunjenici stekli su ogromnu teritoriju, ovladali su kanjonom Drine od Srbinja (Foča) do Višegrada, sasvim se približivši granicama Srbije i nastala je realna pretnja osvajanja Ruda, Čajniča, Višegrada…

TAJ GRANDIOZNI ĐENERAL MLADIĆ OSLOBAĐA GORAŽDE: Srbi su tokom jeseni 1992. i zime 1992-1993. godine vodili isključivo odbrambene borbe, pokušavajući da zadrže navalu sve jače muslimanske armije Bosne i Hercegovine. Kao rezultat grandiozne ofanzivne operacije u proleće i leto 1993. godine, koju je zamislio i sjajno izveo general Ratko Mladić, Srbi su preoteli inicijativu i napredovali 20-30 km prema Goraždu. Do centra grada je preostalo 8-10 km. U proleće 1994. godine Srbi su u toj oblasti ponovo izveli ofanzivnu operaciju u kojoj je uništena muslimanska 82. samostalna divizija, dok je srpska prethodnica počela da ulazi u predgrađe grada koji su pre godinu i po napustili.

MUČNO NAM JE KAD NE KOLJEMO: Tokom proleća 1994. godine u Sarajevu je, kao i na drugim delovima fronta (izuzev rejona Goražda) vladalo zatišje. Ruskim dobrovoljcima je ta neaktivnost bila mučna, tim pre što su svakodnevno pristizali izveštaji o slavnim pobedama na Goraždanskom frontu. Prvobitno je planirano da se ruski odred uputi u Goražde, no kasnije su planovi promenjeni, te su Rusi zajedno sa srpskim četnicima ostali na „mirnom” Jevrejskom groblju u Sarajevu.

ČETNIČKI VOJVODA PROTIV RUSKOG VOJVODE: Mnoge činjenice ukazuju na to da je upravo komandir Trećeg Ruskog Dobrovoljačkog Odreda Aleksandar Škrabov bio inicijator samovoljnog odlaska dobrovoljačke jedinice na drugi deo fronta, što je nečuvena pojava u običnim regularnim armijama. Možda je na tu odluku uticao jedan od mnogobrojnih vojnih saveta koje su dobrovoljci povremeno održavali. Poznato je i to da je vojvoda Slavko Aleksić, direktni nadređeni Škrabovu, bio protiv tog njegovog poduhvata. No, komandir 3. RDO ipak nije poslušao vojvodu, što se ranije praktično nikad nije desilo. Bilo kako bilo, Škrabov je čvrsto odlučio da krene u Goražde. I jednog aprilskog jutra 1993. godine Treći ruski dobrovoljački odred u sastavu: komandir Škrabov Aleksandar, Gavrilin Valerije, Petar B., Andrej Molodoj, Dimitrije Popov, sa ličnim pešadijskim naoružanjem krenuo je na front u rejonu Goražda.
RUSI VOLE AUTOSTOP: Morali su da se do rejona borbenih operacija prebace autostopom, što je, sve u svemu, bilo uobičajeno za Bosnu ratnog doba. Odred je predveče stigao u selo jugoistočno od Rogatice. U tom planinskom selu se nalazila prethodnica udarnog bataljona iz sarajevskog predgrađa Ilijaša pod komandom legendarnog pukovnika Josipovića. Dobrovoljci su, prenoćivši u tom selu, rano ujutru bili potčinjeni lično pukovniku Josipoviću. Upravo je tog aprilskog jutra udarni ilijaški bataljon dobio zadatak da zauzme fabriku oružja „Pobeda”. Fabrika je bila smeštena u planinskoj udolini u predgrađu Goražda. Ofanziva se do tog dana odvijala prilično uspešno, muslimani su se povukli bliže centru grada. Njihov borbeni duh i volja za otporom stalno su opadali.

KAD NE RAZVIJU OFANZIVU MASAKRA, SRBI SU MALO NERVOZNI: Pritom Srbima, zbog spoljnog pritiska i već započetih natovskih bombardovanja, nije uspevalo da u punoj meri razviju ofanzivu, a takođe im je postajalo jasno da neće uspeti da konačno zauzmu grad. Srbi su u takvoj situaciji doneli odluku da protivniku pričine što veću štetu, a radi dugotrajnog podrivanja njegove borbene sposobnosti. A pre svega trebalo je uništiti fabriku oružja „Pobeda”.

GUSTA CRNOGORIČNA ŠUMA, STARO ČETNIČKO OGNJIŠTE: Odred pukovnika Josipovića sastavljen od 150 boraca naoružanih lakim pešadijskim naoružanjem, mitraljezima i ručnim bacačima uputio se prema fabrici „Pobeda”. Do vrha planinskog lanca koji okružuje udolinu gde su smeštene fabričke zgrade odred je stigao brzo, ta se teritorija smatrala već oslobođenom. S vrha planine do fabrike preostalo je 500-700 metara. Prema obaveštajnim podacima neprijateljski položaji su se nalazili u blizini spoljne fabričke ograde. Iako srpski odred nije bio daleko, muslimani još uvek nisu mogli da potpuno shvate planove Srba, pošto je razvijanje povećeg udarnog odreda skrivala gusta crnogorična šuma koja je pokrivala padine.

KRATKA SRPSKA PRETRČAVANJA PREMA RUSKIM MERILIMA: Srbi su se razvili u lanac u jednoj liniji i na taj način zahvatili veći deo udoline u poluobruč i počeli da se oprezno, u kratkim pretrčavanjima, spuštaju nadole. Po našim ruskim merilima, ta je fabrika bila mala, pružila se među padinama dveju šumovitih planina u dužini od jednog kilometra. Fabričke zgrade bile su jednospratne i dvospratne. Na rastojanju od 200 metara muslimani su opazili napredovanje Srba i otvorili vatru na njih.
RUSI I SRBI NE MOGU SE ZBUNITI: Učesnici te operacije ističu da vatra nije bila intenzivna, muslimani nisu pružali jak otpor, njihov borbeni duh je bio očito načet prethodnim porazima. Srbe i Ruse takav otpor nije zbunio, te su i dalje oprezno prilazili fabričkoj ogradi. Odredu je bilo potrebno tri sata da prevali rastojanje od vrha padine do fabrike. Čim je protivnik shvatio da mu se srpski odred približio na rastojanje bacanja bombe, povukao se na teritoriju fabrike, pružajući pritom haotičan otpor. Uskoro su i ta pojedinačna žarišta otpora bila savladana, a preostali branioci fabrike su pobegli prema gradu. Srbi su započeli operaciju u osam ujutru i do ručka im je cela fabrika bila u rukama. Pritom odred Josipovića uopšte nije imao gubitke.

SEĆAMO SE SA OSMEHOM: Posle zauzimanja fabrike i njenog čišćenja, Srbi i Rusi su zauzeli odbranu prema gradu, pošto se uskoro očekivao muslimanski protivnapad. Počeli su da prave i opremaju vatrene tačke koristeći vreće s nekakvim materijalom crvene boje. Potom se ispostavilo da to nije ništa drugo do eksploziv. Učesnici operacije se s osmehom sećaju te epizode. Taj eksploziv je primitivnim sredstvima pravljen u fabrici. Muslimani su posle izvesnog vremena zaista preduzeli nešto nalik na protivnapad. Ali, kako svedoče očevici, on je bio toliko bojažljiv da su Srbi i Rusi bili sasvim uvereni u pomanjkanje volje kod protivnika da povrati svoje položaje.

BORBA ZA ALKOHOLNO BURE OD STO LITARA: Muslimani su nešto kasnije otvorili vatru na fabriku iz minobacača i teških mitraljeza. Vatra je otvarana iz grada. Srbi i Rusi su se zaklonili od neprijateljske vatre u fabričkim zgradama. Dobrovoljac Valera Gavrilin je u jednoj od zgrada pronašao bure od 100 litara s alkoholom. Jedan dobrovoljac to ovako opisuje: Valera Gavrilin i on su se kretali jednom od fabričkih zgrada. Dobrovoljci su proveravali da u njoj slučajno nije preostao neki pobunjenički vojnik. Ispred te dvojice dobrovoljaca bio je dugačak hodnik, duž koga su s obe strane bile sobe. To je najverovatnije bila upravna zgrada. U jednoj od prostorija su videli plastično bure. Tamo se najverovatnije nalazila fabrička laboratorija. Jedan dobrovoljac je oprezno odvrnuo poklopac bureta, pomirisao i smesta shvatio da je to alkohol. Valera Gavrilin nije izdržao i odlučio da proveri. Zahvatio je nekakvim sudom iz bureta, i posle prvog gutljaja oduševljeno uzviknuo: „Ama, to je alkohol!” Onda su pozvali ostale dobrovoljce. Svi zajedno su oprezno izneli bure napolje. Oni koji su imali neprobojne prsluke na sebi, skinuli su ih i brižljivo njima pokrili trofej.

MINIRANJE S LJUBAVLJU: Srpsko-ruski odred se nekoliko dana nalazio u fabrici. Sve to vreme muslimani nijednom nisu ni pokušali da je preotmu. Onda je stigla naredba da se fabrika napusti pošto su muslimani pozvali u pomoć ukrajinski i engleski bataljon UNPROFOR-a. Srpska komanda je naredila da se fabrika pre napuštanja minira. Udarni odred Josipovića je smesta pristupio izvršavanju te naredbe, sreća da je tamo eksploziva bilo na sve strane. Praktično su sve fabričke zgrade bile minirane. Operacija miniranja i uništavanja fabričkih zgrada započeta je popodne i trajala čitave noći sve do jutra. Pritom su muslimani shvatali da Srbi uništavaju fabriku, ali nisu ni pokušali da ih spreče, premda su kako svedoče očevici, imali dovoljno snaga. Zadovoljili su se samo time da mlako gađaju fabriku iz minobacača i teških mitraljeza. Potom su pred ručak Srbi i Rusi napustili fabriku.

RUSKI ZAKLJUČAK: Operacija zauzimanja fabrike oružja u Goraždu, u proleće 1994. godine, predstavlja jednu od najblistavijih stranica istorije savremenog Ruskog Dobrovoljačkog Pokreta.

* Tekst objavljen na sajtu nečega što se zove Informacioni centar "Komentar"

Budući srpski Nobelovac otkriva: Niš stvorio civilizaciju Srbi imaju istoriju od 27.000 godina


...SRBI, NAROD CENTRA, S BOŽJIM ZADATKOM: Grozdanović je, kako je pojašnjeno, matematički dokazao deo srpske i svetske istorije: „Moja teorija je čista matematika. To što su Srbi upleteni u sve to je, normalno, Božja zasluga. Sve što postoji na zemlji je striktno matematički određeno. Srbi, kao narod centra, imaju najteži Božiji zadatak a to je da bitišu na ovim prostorima i da nose breme Božje, ali to znači nositi i znanje Božje. Sve ono što je trebalo da bude božanski predstavljeno na zemlji to su Srbi preuzeli na sebe. Nažalost, mnogi oni koji su govorili da su Srbi ’napravili kuću na sred puta’ pa zbog toga stradamo, nije tačno. Mi smo upravo ovde u centru Božjom postavkom i preko matematike se to i dokazalo“. ...

... uspeo je da uspostavi novu nauku "Antičku istoriju Srbije". Tim povodom kaže: „Uspeli smo da to dovedemo na akademski nivo. Uspeli smo da nauku koja je bila prećutkivana, zataškivana, zabranjivana, da pretvorimo u nešto što je zvanična nauka i da preko svih mogućih instrumenata naučnih dođemo do dotle da jednostavno više nema povratka na staro“....

...Moj doprinos naučnim skupovima na temu ’Antička istorija Srba’ je matematička postavka, jer sam smatrao da i istorija mora biti naučno dokazana. Moj ’Matematičko-astronomski model’ pokazuje da su inspiracije svih filozofa antike i sve stare civilazcije imale jedan izvor.Tako sam dokazao ne samo dio istorije Srba, već i svijeta“, ističe profesor Grozdanović. U Gradišci je Miloš promovisao i knjigu „Srbi jesu narod najstariji“...

''Ono što sam hteo da pokažem je da je srpski narod narod centra, Niš je centralna opservatorija jer se odatle gledalo Sunce ali i Sirijus koji je naša matična zvijezda, iz centra su se raširile sve druge civilizacije i kulture. Mit o dolasku Srba na Balkan nije tačan, ovdje smo autohtono najmanje 27 hiljada godina'', rekao je Grozdanić.

NATERU, NATERU, j***m TI MATERU: On je istakao da je zemlja artefakt, da je sve što postoji povezano i da se oni koji su napravili zemlju zovu bogovi Nateru. ''To je čisti srpski izraz koji označava da je ono što nazivamo Sumer odnosno Egipat zapravo tvorevina onih koji su krenuli iz Niša'', rekao je Grozdanović...



sta reći a ne zaplakati

Bosanski izlazak iz mračnog tunela u mrklu noć
Jutro u zemlji zalazećeg sunca
Piše: Nenad Veličković

..."Balkanski čas anatomije pokazuje unutrašnjost jednog bolesnog organizma koji je smrtonosnu bolest naslijedio od većih i jačih: prava nacije i naroda su još uvijek iznad prava pojedinca i građanina.
To mora prestati!

Niko, i ni pod kakvim uslovima, ne može prinuditi pojedinca na služenje, pa ni na služenje naciji. To je suština povelje o ljudskim pravima. Niko ne može raspisati mobilizaciju. To je suština opredjeljenja za mir. Niko nema pravo objaviti rat. To je ratni zločin. Život izgubljen u ratu ne vrijedi više od života izgubljenog u rudniku. To je poštovanje prava na život. Ne postoji razlog da predsjednik Bosne i Hercegovine ne bude Rom, a Njemačke ili Engleske Turkinja. To je suština demokratije."...
------
inace,on i vesovic,nema dalje