To care! Pisi ti na blogu tamo te niko nece brisati
btw, jos jednom sta tebe briga sto neko skoluje djecu u kSC!

citat:

---

laly wrote:
To care! Pisi ti na blogu tamo te niko nece brisati
btw, jos jednom sta tebe briga sto neko skoluje djecu u kSC!

---

http://desavanje.blogger.ba

Zalutala Bošnjačka Djeca u Katoličkom Školskom Centru

Istina je da u KŠC ide određen broj bošnjačke djece. Međutim, treba se zapitati – da kojim slučajem postoji Islamski Školski Centar, koliko bi srba i hrvata upisalo svoju djecu u tu školu? Siguran odgovor na to pitanje je nula(0). Njima ni na kraj pameti ne bi palo da svoju djecu upišu u tu “Muhamedansku” školu. I ne samo njima, čak ni bošnjaci koji svoju djecu šalju u KŠC, k’o fol radi kvalitetnog obrazovanja, sigurno ne bi svoju djecu upisali u IŠC ma koliko ta škola dobra i krvalitetna bila. Ne bi jednostavno zato jer bi ih bilo sramota i jer to ne bi bilo “moderno”. Puno je “modernije” dijete poslati u KŠC pod krst.

“Kvalitetno obrazovanje” u KŠC-u je samo jeftin marektinški trik kojeg roditelji hrvati koriste kako bi opravdali zatvaranje svoje djece u zaseban nacionalno/vjerski tor odnosno njihovo školovanje “u svojoj vjeri na svojoj zemlji(školi)”. Ali pravi razlog je ipak nacionalistički odnosno uspostava zasebne škole za hrvatsku/katoličku djecu i njihovo razdvajanje od bošnjacke djece i bosanskog plana i programa. I umjesto da se bošnjaci zgroze nad takvim nacionalizmom i podjelom djece, oni to podržavaju tako što svoju djecu šalju u tu školu, koristeći istu varku o boljem obrazovanju kao opravdanje, iako znaju da je škola po nazivu i djelovanju kršćanska i da će njihova muslimanska djeca tu biti u manjini i diskriminisana.

Takođe postoji tvrdnja da je KŠC škola otvorena za svu djecu. Ali to nije istina. Škola je otvorena samo za onu djecu čiji roditelji su voljni da ih priklone/utope u katoličko ozračje i tradiciju. Multikultira ne postoji! Škola nosi obilježja samo jedne vjere (pored isključivog vjerskog naziva škole, u glavnom hodniku se nalazi krst sa Isusovim raspećem), vjerske priredbe se prave samo za katoličku djecu i za katoličke blagdane, dok za muslimansku djecu i njihove blagdane nema priredbi. Na dan škole se odži Sveta misa, dok za muslimansku djecu nema održavanja molitve. Zar to nije diskriminacija? Kako je to moguće ako je ta škola, kako se tvrdi, tolerantna i otvorena za svu djecu? Ta muslimanska djeca imaju izbor ili da se priklone katoličkoj tradiciji ili da sjede po strani. Isto tako, bez obzira što je bosanski jezik jedan od zvaničnih jezika u našoj državi, bošnjačka djeca ipak nemaju izbor koji maternji jezik da uče, jer u KŠC-u postoji samo hrvatski. Imajući sve navedeno u vidu, pitati se treba gdje je tu tolerancija i otvorenost prema bosnjačkoj (muslimanskoj) djeci?

Još jedan dokaz nacionalističke unutrašnje politike te škole je jednonacionalni nastavni kadar koji je sastavljen samo od hrvata. Kako je moguće da škola koja se hvali svojom navodnom “otvorenošću”, i koja se nalazi u gradu koji je većinski bošnjački, u svom nastavnom kadru ima zaposlene samo ili većinom hrvate? Moguće je zato što se prilikom zapošljavanja vršila nacionalna diskriminacija bošnjaka pa su posao mogli dobiti samo hrvati. Je li pri zapošljavanju kriterij bio kvalitet ili “odgovarajuće” ime kandidata? Odgovor je ipak ovo drugo. Ako nacionalnu grupu predmeta moraju predavati hrvati, zašto druge predmeta kao što su biologija, matematika ili tjelesni ne bi mogao predavati bošnjak? Naravno da bi mogao, ali ipak za KŠC to ne dolazi u obzir. Gdje je tu multikultura? Gdje je tu suživot?

Ono što je takođe paradoksalno je da roditelji koji za sebe kažu da nisu religiozni, ili su u miješanom braku..., se često odluče da upišu djecu u KŠC, zaboravljajući pri tome da je KŠC jedna od najreligioznijih škola u našoj državi, škola koja ima obilježja isključivo samo jedne vjere, u kojoj nema multikulture niti bilo kakvog kompromisa. Nelogično. Zar upravo ti roditelji, koji su navodno za multikulturu i hvale se time, ne bi trebali biti nosioci borbe protiv ekskluzivnih nacionalističkih škola koje imaju vjerske predznake a što potpiruje podjele među djecom i diskriminaciju? Zar nije bolje da se sva djeca zajedno druže i školuju, umjesto što hrvatska/katolička djeca imaju svoju zasebnu školu (tor)? Zar razdvajane djece u zasebne škole nije suprotno multikulturi?

Ali ovaj vid samo-diskriminacije i samo-omalovažavanja ne smeta bošnjacima, jer bošnjaci već duže vremena pate od nekoliko kompleka: kompleks manje vrijednosti, krize vlastitog identiteta, i pomodarstva.

Kompleks manje vrijednosti nalaže bošnjacima da sve ono što je njihovo je manje vrijedno a sve što je tuđe je bolje i modernije. Po tom pravilu bošnjaci moraju pljuvati, omalovažavati, i napuštati sve što je njihovo, a sa druge strane se trebaju ulizivati drugima i prihvatati tuđe. Taj komples je toliko uzeo maha da se može usporediti sa kleptomanijom – jabuka u mom dvorištu nije dovoljno slatka pa moram imati jabuku iz komšijine avlije. Za prosječnog bošnjaka multikultura znači i podrazumijeva omalovažavanje i napustanje svoga i ulizivanje drugom. Međutim, drugi narodi nemaju tu potrebu za samodegradacijom jer oni itekako znaju čuvati i cijeniti svoje. Zbog tog kompleksa manje vrijednosti neki bošnjaci bi radije poslali svoje dijete u kršćansku školu nego u neku Islamsku. Jer tuđe je ipak “bolje”.

Bošnjaci takodje pate od krize vlastitog identiteta, a roditelji koji šalju djecu u KŠC su najbolji primjer toga. Jer kako drugačije opisati kada neko u p’o svoje domovine i svog grada, upiše dijete u školu koja je okovana simbolima tuđe vjere i tradicije, i u kojoj se nastava vodi po planu i programu druge(strane) države? Zar kriza identiteta nije od svog djeteta tražiti da za maternji jezik uči hrvatski pored svog bosanskog jezika? Gdje je tu patriotizam? Gdje je tu ljubav i poštovanje prema svojoj domovini i samom sebi? Nema ih, ali ima samoponižavanje –moje ne valja a tuđe valja. Zar bi neka srpska ili hrvatska porodica u Srbiji ili Hrvatskoj ikada pristali da im dijete za maternji jezik uči bosanski i da se školuje po bosanskom planu i programu? Nikada! Zašto bi kada imaju svoje? Imaju i bošnjaci svoje, ali njima očigledno njihovo ne valja. Međutim neki bošnjaci ipak cijene i njeguju svoj identitet, poput roditelja iz Konjević Polja koji su proveli nekoliko mjeseci pod šatorima, na kiši i zimi, tražeći pravo da njihova djeca u školi izučavaju svoj maternji Bosanski jezik i grupu nacionalnih predmeta. Za razliku od njih, bošnjaci koji šalju djecu u KŠC dobrovoljno i svjesno svojoj djeci uskraćuju nacionalnu grupu predmeta te ih tako bez imalo griže savjesti šalju u školu u kojoj se nastava vodi po planu i programu druge države te u ozračju druge vjere i tradicije, pri tome potpuno zanemarujući svoju domovinu i svoj identitet.

Naša vjera, kultira, i tradicija su prelijepi i hvale vrijedni. Običaji koji su dio odgoja naše djece imaju svoje razloge i svrhu. Koliko je blagodati, ljepote, topline, dobrote, iskrenosti... u podignutim rukama dijeta koje uči Fatihu svom djedu ili neni? Neizmjerno mnogo! I umjesto da slijede i njeguju svoju tradiciju i običaje, neki bošnjaci to zanemaruju i svoju djecu odgajaju u tuđoj vjeri i tradiciji. I dok srpka i hrvatska djeca znaju sve o svojoj vjeri i tradiciji jer ih roditelji tome uče od malena, bošnjaci kao da se takmiče ko će zaboraviti i pogaziti svoje. Za mnoge bošnjake biti moderan znači ne ispunjavati svoje vjerske i tradicijske dužnosti prema djeci i što više ih odgajati prema tuđim običajima.

Jedan primjer toga je Božić, katolički blagdan kojem neki bošnjaci posvete više pažnje nego svome Bajramu. Kićenje jelki, slikanje pored jelki i sa djedom božićnjakom, Božićne priredbe... su samo neki od kršćanskih običaja koji su kod nekih bošnjaka postali obavezni, dok s druge strane Bajramu posvete malo ili nimalo pažnje. Preuzimanje božićnih običaja se najčešće pravda riječima "mi slavimo sve". Slaviti Božić znači slaviti rođenje Božijeg sina Isusa odnosno prihvatiti katoličku vjeru kao svoju, a to je u suprotnosti sa Islamom i ustvari predstavlja tiho samopokrštavnje. Bošnjaci zaboravljaju da je velika razlika između poštivanja tuđeg i preuzimanja tuđeg, i pri tome se nisu zapitali zašto katolicima i pravoslavcima ne pada na pamet da slave Bajram odnosno da za taj blagdan prave baklave i slikaju se djeca? Primjer te neujednačenosti i nepostojećeg obostranog poštovanja je KŠC, škola u kojoj bošnjačka djeca priredbama i dekoracijama obilježavaju Božićne i mnoge druge katoličke blagdane, dok njihovi drugovi i drugarice katoličke vjere ne obilježavaju Bajram ni na koji način jer škola ništa ne organizuje. Zar radi multikulture i suživota ne bi bilo lijepo i za Bajram okititi školu, organizovati priredbe u kojima će učestvovati djeca svih vjera, te uz tradicionalnu bošnjačku nošnju obilježiti taj blagdan? To bi bilo lijepo, ali toga nema kao što nema ni multikulture. Asimilacija i prilagođavanje se očekuju samo od bošnjačke djece, ali ne i od ostalih. Zato je sasvim je "normalno" tražiti od bošnjačke djece da pjevaju Božićne pjesmice, ali nikome ne pada na pamet tražiti da djeca druge vjere pjevaju ilahije i kaside.

Tako će bošnjačka djeca koja pohađaju KŠC 14 godina gledati u katoličke simbole, učiti po hrvatskom planu i programu, učiti da “tačka” nije “tačka” nego je “točka”, pisati radove i učiti o kojekakvim svecima, prisustvovati katoličkim vjerskim priredbama... i tako se odgajati u tuđoj vjeri i tradiciji. A sa druge strane o svojoj vjeri i tradiciji ne znaju ništa jer njihovim roditeljima “kosmopolitama” ni na pamet ne pada da ih upišu u Mekteb ili na drugi način nauče osnovama svoje vjere. Ali im nije mrsko djecu poslati pod krst. Valjda zato što misle da će djeca bolje proći u životu na kršćanskom Balkanu i kršćanskoj Europi ako ih barem simbolično pokrste, odnosno školuju u katoličkoj školi i na katolički način, pri tome potpuno zanemarujući svoje vjerske i tadicijske dužnosti i običaje. Da li je logično da bošnjačko (muslimansko) dijete zna više o katoličkoj vjeri i tradiciji nego o svojoj? Ima li logike da muslimansko dijete ide u katoličku školu gdje će se 14 godina školovati u katoličkom ozračju dok sa druge strane ne zna ni osnove svoje vlastite vjere kao sto je proučiti Fatihu? Zar to nije polagano kulturološko pokrštavanje? Jeste! A da li bi neka srpska ili hrvatska porodica svoje dijete odgajala u Islamskoj tradiciji? Odgovor se zna. Ne!

Ogromna je razlika između poštivanja tuđeg i priklanjanja tuđem!

KŠC doprinosi nacionalnoj segregaciji i razdvajanju djece od malih nogu, što nikako ne može biti pozitivno za naše društvo. Hrvatska djeca su odvučena u svoju zasebnu školsku zgradu u kojoj imaju ekskluzivno pravo i položaj, dok u ostale škole idu uglavnom samo bošnjačka djeca. Na taj način umjesto multikulture imamo razdvojenu djecu u posebne škole. Ta hrvatska djeca će se uglavnom družiti samo sa hrvatskom djecom, svakog dana gledati u simbole svoje religije, navijati za Hrvatsku, učiti po hrvatskom programu, i imati vrlo malo dodira sa sredinom i zemljom u kojoj žive. Fizički će biti tu ali mentalno i srcem u Hrvatskoj, indoktrinirani da tu državu zovu svojom domovinom. Odrast će sa dubokim uvjerenjima i poznavanjem svoje tradicije i vjere, dok će bošnjačka djeca odrasti zbunjena ne znajući ni ko su ni šta su.

Neki uzimaju Medresu kao usporedbu sa KŠC -om. Međutim tu usporedbe nema. Medresa je vjerska škola, kao i kršćanske Bogoslovije, i tu ništa nije sporno. Dijete kreće u Medresu kada napuni 14 godina, dok djeca u KŠC kreću sa 6 godina. Ali ono što je vrlo bitno naglasiti, za razliku od Medrese koja je vjerska škola, KŠC za sebe kaže da nije vjerska škola. Ogromna je razlika između toga dvoga! Iz toga proizilazi logično pitanje – KŠC kao škola koja nije privatna (finansira se iz budžeta), koja je građanska, koja za sebe kaže da nije vjerska i da je otvorena za svu djecu, - odakle pravo toj školi kao takvoj da ima vjersko ime, vjerska obilježja, vjerske priredbe, te vjerske službenike kao učitenje? Kako bi bilo da se u ostale građanske/nevjerske osnovne i srednje škole sa većinki muslimanskom djecom postave Islamska obilježja i za direktora postavi Hodža? Naravno da bi to bilo nezamislivo. Ali u slučaju KŠC -a to je dozvoljeno i pozdravljeno. Nelogično! Opravdanje za takvu nelogičnost se pokušava naći u tome da je KŠC osnovala Vrhbosanska nadbiskupija. Ali ako je to tako, onda tu školu treba da finansira Crkva a ne građani (budžet) pogotovo ne oni građani koji se protive podjeli i segregaciji djece. Ako KŠC želi da ima vjersko ime i katolička obilježja i na taj način diskriminiše djecu druge vjere, onda treba da se finansira kao sve druge privatne škole – direktno iz džepa roditelja čija djeca pohađaju tu školu ili putem privatnih donatora, a ni slučajno od građana (budžeta) koji su protiv nacionalne i vjerske getoizacije djece u zasebne škole.


Djeca koja pohađaju KŠC nisu ništa ljepša ni pametnija niti posjeduju veće znanje od djece iz drugih škola. Sve je to individualno od dijeta do dijeta, koliko dijete voli da uči, i koliku podršku ima od roditelja. Pohađanje nastave u KŠC-u ima samo jednu svrhu a to je da zadovolji nacionalističke pobude (želje) hrvatskih roditelja za zasebnom školom za njihovu djecu, te kompleske manje vrijednosti i pomodarstva bošnjackih roditelja. A turbo pomodarstvo vodi u kič, šund, i peksinluk.

Narod koji je poznat po vjerskoj i kulturološkoj asimilaciji u državama u koje dođu na svojim kočijama su Romi. Na žalost, bošnjaci polako poprimaju taj romski mentalitet po kojem su dužni da se ulizuju i prilagođavaju drugima, odnosno asimiliraju u kršćansko okruženje (Balkan, EU), pri tome zaboravljajući izreku “prvo cijeni i poštuj sebe da bi te drugi cijenio i poštovao”.


U bivšoj Jugoslaviji muslimani su, u ime (lažnog) bratstva i jedinstva, masovno napuštali svoju vjeru i tradiciju, jeli svinjetinu, nisu sunetili mušku djecu, nisu slavili svoje praznike, svojoj djeci su nadijevali srpsko-hrvatska imena..., a sve to ponukani svojom naivnošću i velikom željom da se dodvore svojim komšijama i crvenoj partiji, a pri tome se nikada nisu zapitali zašto srbi i hrvati svojoj djeci nikada nisu nadijevali muslimanska imena? Nisu, jer su oni znali i htjeli da čuvaju svoje. Takođe je postojalo nepisano pravilo, koje i danas itekako važi, po kojem je u miješanim brakovima musliman uvijek dužan da napusti svoje i prikloni se onom drugom, što obavezno podrazumijeva davanje djeci srpsko-hrvatskih imena a ni slučajno muslimanska, nesunećenje muške djece bez obzira na dokazane higijenske i zdravstvene prednosti tog zahvata, jedenje svinjetine bez obzira na dokazanu štetnost tog mesa itd... A toj listi “civilizovanosti, kulture i napretka” se u novije vrijeme pridodalo i slanje djece u KŠC. Jer eto, to je sve “preduslov” ako želimo biti lijepi, kulturni, pametni, odnosno dio modernog svijeta.


Naravno, sve do sada nabrojano nema nikakve veze s time je li neko moderan ili nije moderan, je li neko kulturan ili nije kulturan itd. Slanje djece u KŠC, odnosno gaženje i zanemarivanje svoje vjere, tradicije, i identiteta... ne predstavlja ništa moderno i napredno, već predstavlja podanički mentalitet. To je samo rezultat vlastite nesigurnosti, poremećenih vrijednosti i pogrešno poredanih prioriteta. Ono što je istinski bitno i vrijedno se smatra “nazadnim”, dok druge stvari se smatraju modernim i dobrim samo zato što dolaze sa Zapada, što dolaze sa strane, što je tuđe, i što je negdje neko “moderan” rekao da tako treba pa makar to bio i najveći peksinluk. A peksinluka u tuđoj avliji ima na pretek. Ali eto, taj peksinluk je “moderan” i mi to prihvatamo tako, bez imalo predostrožnosti, razmišljanja, i samopoštovanja. A istina i realnost su ipak nešto sasvim drugo. Istinski moderan i kulturan je onaj ko cijeni i njeguje sebe, svoju vjeru, kulturu, i tradiciju, i naravno poštuje tuđe. Sve ostalo je prodavanje duše.


Bosanski muslimani (bošnjaci) ipak mogu biti ponosni na sebe. Pored toga što imaju prekrasnu tradiciju i kulturu življenja, visoke morane vrijednosti, te visok stepen tjelesne i duhovne higijene, a sve to značajnim dijelom oblikovano prelijepom vjerom Islamom, bošnjaci takođe mogu biti ponosni i iz još jednog vrlo važnog razloga a to je zadržavanje ljudskih i civilizacijskih vrijednosti i u najtežim trenucima. Za vrijeme prošlog rata (agresije na BiH), kada je sve rađeno protiv bošnjaka, kada su bošnjaci ubijani i protjerivani, kada su džamije svakodnevno rušene..., unatoč tome svemu bošnjaci se nikome nisu svetili. Dapače, svojim tijelima su branili svoje komšije nebošnjake i njihove bogomolje od granata koje su dolazile sa okolnih brda. Tamo gdje su bošnjaci bili u većini druge nacije i vjere su bile bezbijedne i njihove bogomolje nisu ni ogrebane a kamoli srušene. Takvo civilizovano i humano ponašanje jednog naroda u tako teškim vremenima je nezapamćeno u historiji. Time su bošnjaci očitali civilizacijsku lekciju cijelom svijetu, pogotove kršćanskoj Europi koja je ostavila Bosanske muslimane na cjedilu da nestanu. I umjesto sa se ponose time i budu ponosni što su bošnjaci, neki od njih imaju potrebu da odbace svoje i prilagode se drugima.

A koliko se nama isplatilo to naše gaženje svoga i ulizivanje i prilagođavanje drugima pokazale su devedesete godine, Markale, Kapija, opsada Sarajeva, Srebrenica itd... Pametnom dosta.

citat:

---

Indijanac wrote:


Nisam pisao ja.
Ja nemam pravo nekome odredjivati gdje ce slati svoju djecu, ali fenomen toga da muslimani djecu salju u katolicku (hrvatsku) skolu puno govori o podanickom mentalitetu bosanskih muslimana. Pogotovo kad se zna da niti jednom srbinu ili hrvatu ne bi ni na pamet palo da svoju djecu posalju u neku Islamsku skolu. Zasto smo u vijek mi ti koji se moramo drugima ulizivati i prilagodjavati, cak i u gradovima u kojima smo vecina??

---

citat:

---

laly wrote:

generaliziras tvoje tvrdnje ne mogu prihvatiti kao tacne. nije svima etnicki identitet na prvom mjestu, ljudi imaju svoje razloge i svoje potrebe zbog cega rade to sto rade...

---

citat:

---

Indijanac wrote:


Ono sto sam napisao jeste tacno i jeste tako. Ja znam kamaru muslimanskih porodica koji su djeci dali "moderna" krscanska (srpsko-hrvatska) imena, ali ne znam nijednu srpsku ili hrvatsku porodicu da su djeci dali muslimanska imena. Znas li ti? Isto tako znam muslimane koji su djecu poslali u KSC dok sa druge strane znam da ni jedan srbin ili hrvat ne bi djecu poslao u neku Islamsku skolu. Mi itekako imamo podanicki mentalitet i kompleks manje vrijednisti. Ali to kod drugih naroda nije tako. Mozes li ti zamisliti katolicku ili pravoslavnu djecu da pjevaju ilahije i kaside kao sto muslimanska djeca pjevaju bozicne pjesmice u KSC-u kada se odrzavaju praznicne priredbe?

---

citat:

---

laly wrote:

ako je njihovim roditeljima to ok, zasto je to tebi problem?

---

citat:

---

Indijanac wrote:


Kao sto sam ranije rekao, ne pada mi na pamet da nekome odredjujem kako ce zivjeti svoj zivot, ali kao gradjanin i bosnjak imam pravo da komentarisem drustvene pojave unutar svoje domovine i svog naroda. I ta pojava da se muslimani ulizuju i prilagodjavaju drugima je itekako prisutna, i to se vidi na svakom cosku, a muslimanska djeca u KSC-u i "moderna" imena su najbolji primjer toga. Zasto takvog prilagodjavanja nema kod drugih naroda?

Sada je normalno vidjeti muslimane (kompleksase) da djeci daju imena poput Emil, Dani, Lea, Leo, Ema, Mila, Arijana itd... imena koja nemamu nikakve veze sa nasom muslimankom (bosnjackom) tradicijom. Dok srbima i hrvatima ne pada na pemet da djeci daju imena poput Emir, Emin, Omar, Emina, Lejla itd...


[Edited by Indijanac on 10-04-2014 at 21:48 GMT]

---

citat:

---

laly wrote:

ti sigurno imas neki stav u vezi toga, pa ajde reci nam ti

---

citat:

---

Indijanac wrote:


Moj stav je -voli svoje i postuj tudje. Nema nikakve potrebe za ulizivanjem i prilagodjavanjem drugima. Ako hoces da te drugi cijeni prvo moras cijeniti sam sebe. Podanicki mentalitet nikada nikome nije donio dobro, vec je samo odveo u mentalno i fizicko ropstvo.

---