Načelnik Imamović: Kačavendine prijetnje Manojloviću treba shvatiti ozbiljno


Podrška i zaštita za nezavisnog novinara Lazara Manojlovića


Načelnik Općine Tuzla, Jasmin Imamović, izjavio je danas da pruža podršku i zaštitu nezavisnom novinaru i članu Halsinškog komiteta, Tuzlaku Lazaru Manojloviću koji danas živi i radi u Bijeljini. Istaknutom prosvjetnom radniku, borcu za ljudska prava i građansku hrabrost, javno, pred više od 200 ljudi prijetio je Vasilije Kačavenda, vladika zvorničko - tuzlanski, na sahrani Đurice Đurkovića, bivšeg tuzlanskog gimnazijskog profesora. Između ostalog Kačavenda mu je rekao da ako ne prestane da piše i govori o njemu da će izgubiti život.

Lazar Manojlovic


Načelnik Imamović smatra da prijetnju od strane čovjeka čije su slike sa haškim optuženicima za ratni zločin, Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem, obišle svijet, treba shvatiti ozbiljno i da zato Lazaru Manojloviću treba pružiti i podršku i zaštitu.
U nastavku donosimo par tekstova Lazara Manojlovića koji jasno pokazuju zašto ga vladika mrzi i svjedoče o Manojlovićevoj građanskoj hrabrosti.


Mr Aleksandar Đuričić
odgovorni urednik Glorije
Bulevar kralja Aleksandra 70
11000 Beograd
(Vladika Vasilije Kačavenda - Versaj na srpski način, Glorija, 4. 01. 2006)

Poštovani Đuričiću

Vaš izvršni urednik Igor Karanov, autor fotoreportaže o V. Kačavendi, pogazio je osnovno novinarsko pravilo: pitaj i drugu stranu, kao i osnovne norme novinarskog kodeksa. Jer, parče neba na zemlji jeste raj Vase Kačavende, a na zemlji semberskoj. I najlošiji novinar bi postavio pitanje o porijeklu tog raja u vrijeme vjersko-zvjerskog bosansko-hercegovačkog pokolja u kojem je Kačavenda uzeo vidnu ulogu. Mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle. Previše je zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini. U svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi vladika nije birao sredstva da stigne do cilja, što Karanov glorifikuje kao osvedočenog estetu (sic). Evo nekih činjenica o osvedočenom esteti:



* Kačavenda 15. maja 1992. godine bježi iz Tuzle u Bijeljinu ostavljajući svoje vjernike same sebi prepuštene;

# odmah po dolasku u Bijeljinu, sa svojim crnomantijašima, počinje ratnohuškački pohod, govor mržnje, prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića;

# popa Radomira Markovića iz Zagona, koji je ujedno i diplomirani pravnik, zbog odbijanja poslušnosti ražaluje i šalje trideset naoružanih ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana i umrla, a pop izbačen na ulicu i od Kačavende žigosan;

# odmah potom mještani pet sela dolaze u Bijeljinu sa svim mogućim vozilima i blokiraju grad tražeći od Karadžića da protjera Kačavendu. Ali, vrana vrani oči ne vadi. Umjesto protjerivanja, Radovan Karadžić, sa svom svojom bulumentom, dolazi istog dana na večeru kod vladike. Da se zna ko je bog na zemlji (1993);

# u svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine, i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto prokleto;

# deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti;

# nije se vladika, u svojim monstruoznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji vladika će nasilno, iz njihove kuće, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpela moždane udare. Prvi je još živ, sa posljedicama, a drugi je umro. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače;

# treće zlo, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta Saveza komunista jer on mrzi komuniste kao teroriste (sic). U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor;

# pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu. Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju, jer popovi samo uzimaju a nikada ne daju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao. Ko j... sirotinju. Njima će bog pomoći. Amin;

# Skupština opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje;

# Vladičanski dvor u Tuzli vladika je izdao pod zakup, a to su zvanično njegove prostorije gdje i treba da živi i radi. Ne kaže Kačavenda, vašem novinaru Karanovu, zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla činio i zašto se boji. On je jedini vladika koji se nije vratio u svoju parohiju, a time ne poštuje odluku Sinoda SPC. Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. godine. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i jevanđelje ;

# od 200 crkvenih objekata (bolje da je izgradio radionice i narodne kuhinje) napravio je vladika i dvije crkve gdje im mjesto nije, na Diviču kod Zvornika i u dvorištu Fatinom u Konjević Polju. To su inat crkve gdje vladika u određene dane šalje plaćene razbojnike da se mole bogu. (Jadan im bog.) Ti isti "vjernici" obavezno izazovu incidente koje Kačavendina TV odmah snimi i emituje TV gledalištu. Vladika se odmah pojavi u TV studiju i to komentariše kao genocid nad Srbima. Tako božji izaslanik aktivno održava politiku mržnje, jer treba opravdati sva zvjerstva, pljačke, rušenja i paljenja koja su počinjena. U ime boga Marsa i Aresa. Tako vladika Kačavenda širi mir među ljudima;

# ne reče vladika da je on lično razbio Međureligijsko vijeće na nivou Bosne i Hercegovine, kojem je osnovni zadatak bio da miri građane različitih konfesija. A Vasilije sve naopako...

Toliko od mene, odgovorni uredniče. Od sjajne Glorije izađe sjaj i bijeda. Nemojte ratne zločince proglašavati u svece. Dosta je jedan Nikolaj Velimirović.

Pozdravlja vas i poštuje
Bijeljina, 23. januar 2006. Lazar Manojlović, novinar




Reljino srbovanje



"Blokiran rad Komisije", Semberske novine, 23. 11. 2006.

Oglasio se, i javno, Relja Bugarinović, predsjednik Komisije za izmjene naziva ulica i javnih ustanova u Bijeljini. Njegov retrogradni izliv mišljenja i pogleda na život pokazuje i njegovo samo biće. Nema ni tolerancije, ni umjerenosti, ni pravičnosti. To je isti onaj rječnik i bijes jurišnika i odbornika sa sjednice Skupštine opštine Bijeljina, 15. 08. 1992. godine, kada je donešena odluka o hirovitom brisanju imena ulica, trgova i ustanova i davanja novih. U toj neobuzdanosti nestala su i imena velikana dr Kecmanovića, Rodoljuba Čolakovića, Veselina Masleše, Ervina Egona Kiša, te Trg oslobođenja, Trg žrtava fašističkog terora i tako redom. Rehabilitovani su fašisti, četnici, koljači, nikogovići, a uz sve to zapljusnula su imena iz mitologije, mitomanije i ostala. Iskazano je elementarno nepoznavanje vrijednosti ličnosti, neznanje i primitivizam. Tako su Andrić, Ćopić, Vasko Popa, Desanka Maksimović dobili njive i sokake. U tim jurišničkim zanosima i brisanju i davanju novih imena išlo se do neukusa u srbovanju i brisanju svega što nije srpsko. Tada se to moralo prihvatiti, ali većina građana nije mogla, ni tada ni danas, to shvatiti i odobriti. Žalosno je što je sve to, i nakon četrnaest godina, zabetonirano. U Skupštini opštine, i pozicija i opozicija, to uporno čuvaju. Da nije tako ne bimogao Relja Bugarinović biti predsjednik Komisije. Zato Relja i nije sam krivac, što uporno brani neodbranjivo, već i SO Bijeljina. Predsjednik Komisije je zarobljenik sopstvene tame iz koje ne može da izađe. Živi životom poraženih, ali ne i iskorijenjenih nacišovinista. On još živi u 1992. godini sa jahačima Apokalipse. To je njegova muka i pravo. Ali, čim njegovo pravo krši i vrijeđa ljudska prava i prava drugih onda to više nije u skladu s osnovnim ljudskim pravima. U ovom slučaju, on osporava pravo drugim narodima koji žive u Bijeljini. Skupština opštine Bijeljina (u zasjedanju) mora odmah raščistiti s takvim rigidnim predsjednikom Komisije. Onaj ko i dalje, u ime opštine, srbuje, ne može i ne smije imati podršku. Sa Reljom i Reljama nema ni kretanja, ni praštanja, ni pomirenja, ni tolerancije. Sve što je suprotno tome, ma od koga dolazilo, ugrožava i krši osnovna ljudska prava a, u ovom slučaju, to je loše za Bijeljinu. I aktuelna vlast može biti humanistička ako je utemeljena na zakonima opšteg dobra za sve građane.

Ljubav prema čovjeku nije, govorio je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, vladavina nad drugima i pokoravanje drugog već poštovanje slobode drugog.
Otuda, predsjednik pomenute Komisije treba da bude civilizovan, pravičan, umjeren, tolerantan i da poštuje Muslimane/Bošnjake, naše sugrađane, i da prihvati njihova prava, kao i prava ostalih, a sve u skladu s Opštom deklaracijom OUN o ljudskim pravima. A Relja i Relje neka i dalje žive u svome mraku. To je njihovo, i samo njihovo pravo.


Lazar Manojlović



Crkvena opština

Pametnima nije nikako jasno, mnogo im vrijedi što su pametni, zašto Skupština opštine u Bijeljini, sva preduzeća i ustanove, već deset godina slave crkvene praznike i svece kao društvene, a društvo je, je l´ te, građansko. Slave slave, a svijet se hvata za glave. Kakvi su to grad i opština, škola i ustanova, sud i preduzeće koji nemaju svoj građanski datum koji će slaviti svi bez uvrede na nacionalnoj i bilo kojoj osnovi. Opšti praznik mora biti, prije svega, kosmopolitski, koji nikoga ne vrijeđa i ne ostavlja po strani. Zna se da postoji crkvena opština, ali zašto se Skupština opštine podređuje toj opštini i slavi sve njene praznike i svece. Pamet tu prestaje.


Pokajanje

Iz izvora bliskih SPC u Bijeljini nezvanično saznajemo da je glavni tuzlansko-zvornički vladika izjavio pokajanje. Naime, sve vrijeme vjersko-zvjerskog sukoba pogrešno se molio bogu Marsu i bogu Aresu umjesto Isusu. Zato je u znak pokajanja odlučio da položi kamen-temeljac za novu Atik džamiju i ostale četiri u Bijeljini, koje će biti bolje od starih, jer su i tako bile ruševne u momentu miniranja.
Božji izaslanik, koji u Bijeljini stoluje više od deset godina na zemlji porušenih muslimanskih kuća gdje je podigao Bijeli dvor, manastir, crkvu i sebi grobnicu, odlučio je da se vrati u Tuzlu gdje ga, inače, željno očekuju.

Lazar Manojlović

__________________________________________________



[Edited by cupo on 19-12-2007 at 20:34 GMT]

Prijem za autora knjige ˝Pravednici Ruande između zaborava i pomirenja˝

Načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, primio je danas antropologa i borca za ljudska prava iz Holandije, gospodina Klaas de Jonga.

Ova konferencija za novinare, na kojoj je trebalo da se govori više o knjizi gospodina Klaas de Jonga, neplanirano je promijenila temu. Naime, Svetlana Broz je obavijestila predstavnike medija da se Lazaru Manojloviću, nezavisnom novinaru iz Bijeljine, javno i otvoreno prijeti smrću od strane Vladike Kačavende.S obzirom na okolnosti u kojima je život izgubio Duško Kondor, hodajući simbol borbe za građanska prava, ova nova prijetnja je shvaćena vrlo ozbiljno.
Izjava Svetlane Broz:

- Ja poslednjih 14 godina radim na temi građanske hrabrosti, borim se za ljudska prava u ovoj zemlji u kojoj su sva prava izgubljena pa čak i pravo na život, kao što nam govori ubistvo Duško Kodora, kao što nam potvrđuju pretnje Vladike Kačavende upućene čoveku koji je jedan od najvećih boraca u RS i BiH za ljudska prava, legendi građankog otpora zločinima i zverstvima koja su se dogodila u njegovom gradu u Bijeljini. Bojim se da nisam mnogo učinila za ovih 14 godina ako je izgubljen i jedan život, jednog našeg člana i ako se tako otvoreno preti drugom članu, od strane čoveka, čije su fotografije na kojima sedi rame uz rame sa najvećim ratnim zločincima, Biljanom Plavšić, Ratkom Mladićem i Radovanom Karađićem, obišle celi svet.
Želim da pozovem medije, ne želim da ih okrivljujem ali hoću da ih probudim, da apelujem na sve medije u Bosni i Hercegovini da daju prostora ljudima koji su progonjeni. Ne možemo računati ni na pravosudne ni na policijske organe. U mnogim gradovima, kao recimo u Bijeljini, isti čovek je načelnik MUP-a koji je bio i 1992. i 1993.godine. Ako se ne može računati na organe vlasti onda moramo računati na medije koji će učiniti sve da kažu istinu
Upućujem apel građanima, da shvate da to što se danas preti Lazaru Manojloviću ne mora značiti da se sutra neće nama. Ne smemo gledati samo svoj lični interes.


Načelnik Imamović:

Prije svega, mi znamo šta je Vasilije Kačavenda radio u ratu, bezbroj je snimaka na kojima se rukuje i neprekidno je pored dvojice demona, najvećih ratnih zločinaca u novijoj istoriji Evrope, Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kada vam takav čovjek zaprijeti onda je to vrlo opasna prijetnja i mi ćemo obavijestiti sve nadležne organe. Mi nećemo dopustiti da se tako otvoreno prijeti jednom od najuglednijih prosvjetnih radnika Tuzle, Lazaru Manojloviću. Nećemo dopustiti da se prijeti novinaru jer je to udar i na slobodu štampe. Ja ću obavijestiti sve relavantne međunarodne i domaće faktore oko toga i oko toga što je Kačavenda iskoristio Uskrs i strašno optužio nas Tuzlake za jedan varvarizam i duhovni genocid, na bazi neistine, rekavši da su ovdje izbačene sve čirilične knjige, i na bazi neistine da se pored crkve kopa podzemna garaža. Ja neću prestati pozivati nadlažne organe, ja neću dopustiti da on ostvari svoju opasnu prijetnju. Mi ćemo omogućiti azil Lazaru Manojloviću u Tuzli, da stanuje ovdje, da ne bi bio ubijen kao Duško Kondor. Da li je moguće da neko obuče mantiju i tako prijeti? Mi ne možemo više podnijti taj verbalni teror, time se sije mržnja. Pozivam Vasilija Kačavendu da Tuzlu i Tuzlake ostavi na miru i da ne ostvari svoju prijetnju koju je uputio uglednom Tuzlaku Lazaru Manojloviću.


http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=16065

Sociologija i psihologija ovoga vremena

Mač u ruci vladike Kačavende

Piše: Lazar MANOJLOVIĆ

Puno se poštovalaca pokojnika slilo tog dana na Gradskom groblju u Pučilama. Došli su prijatelji, kolege, bivš i i sadašnji učenici. Stigli čak iz Sarajeva, Tuzle, Beograda, Novog Sada i drugih mjesta. Stotine njih. I dok čekamo da se opijelo u kapeli završi, najednom se masa poče da pomjera. Pogledam prema grobljanskoj kapiji. Dolazi preskupi reno sa tamnim staklima. Pomislih da je to jedan od bivših predsjednika vlade. U tom auto stiže do mene i kroz tamna stakla ugledah vladiku.

Čudno je svima da je on došao, jer profesori su sitna raja za božijeg izaslanika u liku vladike. Auto dođe do samog ulaza kapele. Primitivno je i za osudu natjerati auto u masu ožalošćenih i prijatelja pokojnika. Uz to vozač nema osnovne saobraćajne kulture, a krši i saobraćajne propise. Ali, vozaču je naredio vladika. Da zlo bude veće, tužnije i primitivnije od parkinga do kapele je nekih pedeset metara. Da li je božiji izaslanik mogao da prepješači to malo puta ili je želio da svi vide najskuplji reno koji mu je bog poklonio. I bi što bi. Poštovaoci pokojnika nisu to odobrili i taj čin je većina osudila.

Održa vladika Kačavenda kratko opijelo. Sjede u auto i krenu. Nakon tri metra, kad je kroz tamna stakla ugledao potpisnika ovih redova, dade znak vozaču da stane. Automatski se otvori prozorsko staklo i pojavi se vladika sa svojim poznatim likom. Bez ikakvog povoda poče da urliče i viče. Toliko glasno da većina čuje kako me ruži, vrijeđa, ponižava, prijeti i pljuje.

Pokušavam, tiho, da ga upozorim da nije ovdje ni mjesto ni vrijeme za takav izliv bijesa, jer tako što ne bi učinila ni najprimitivnija osoba, ali vladika nastavlja svoju tiradu. Reče mi sasvim jasno i glasno da ja njemu neću određivati gdje će i šta govoriti, već da to on određuje. Tim gore.

Dok taj bijes i prostakluk vladike traje, prisutni se uskomešaše, a auto, sa pokojnikom, čeka. Zaustavljen na putu bez povratka. A od koga, od božijeg izaslanika. Za to vrijeme vladika viče da je mene bog već odavno kaznio (misli vladika na 1994. godinu kada je u ime boga Marsa naredio SDS da me izbaci sa mjesta direktora Osnovne škole Narodni heroj Radojka Lakić naprasno preimenovane, po volji vladike, u Sv. Savu. Izbacivanje izvršiše dvojica čuvara logora za Muslimane u Batković u sa dva pištolja. Kačavenda se već tada poistovjećivao sa bogom). I da će me tek da kazni (valjda kao profesora Duška Kondora). I ponovo zaprijeti da ga više ne napadam, jer ću loše proći. I tako redom i tome slično. Hoće vladika da pokaže ko vlada Semberijom, a lažno se predstavlja za zvorničko-tuzlanskog vladiku, jer Bijeljina nije ni Zvornik ni Tuzla.

Nije samo vladika mene vrijeđao i pljuvao već i pokojnika nad kojim je samo desetak minuta prije vršio opijelo. Retorika je već poznata. Vladika zaboravlja da je rat odavno završen u kome je on, na ovim prostorima, bio gospodar života i smrti. Očito da on ima problem sam sa sobom i sa strahom od istine, jer mu je to noćna mora.

Tačno je da se potpisnik ovih redova, duže od decenije, bavi istupima i (ne)djelima vladike. Puno je tu katastrofalnih i neljudskih poteza koji su suprotni i Bibliji, i Jevan- đelju i božijim zapovijestima. Jer vladika i dalje sije mržnju, strah, a sada i otvorene prijetnje (vidjeti moj prilog u Oslobođenju od 10. marta 2007. - Mantijaši i mafijaši).

Nastupam kao slobodni novinar, etičar, ateista i dijalektičar. Biću presretan, i ne samo ja, kada se vladika vrati izvornim principima vjere i Biblije. Jer ovakav prostakluk, osionost i drskost teško može zdrav razum da dozvoli. Istina, slično i još gore, učinio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Imanovani je došao nepozvan i van protokola nad odrom premijera Zorana Đinđića napravio neviđen i nečuven skandal izgovarajući riječi: “Ko se mača lati, mač mu glave dođe.”

Naučili su na ratne pokliče. Ali su zastupnici nove inkvizicije.

U pisanju i javnim nastupima nastojim da govorim istinu. To što se ista nekome ne sviđa, to nije moj problem. Volio bih da pišem pjesme nego što se bavim prljavštinama drugih. Bavim se sociologijom i psihologijom ovog vremena. Ako moje tvrdnje nisu uvijek istinite, svako može, pa i vladika Kačavenda, da me demantuje. To mu garantuje Kodeks o štampi, pa i zakon. Prijetnje, uvrede i izliv sile govore više o njemu, nego o meni.

(Oslobođenje)

Clanak sa dasnjeg izdanja Tuzlarija a napisan perom novinara Oslobodjenja pa izdvajam pasos o kacavendi...nama vrijedi vise puta sve ponoviti

Produkcija mržnje

Tokom i nakon rata Kačavenda je češće u političkim nego u vjerskim vodama. Često izmišlja poruke, kao što je eliminiranje ćirilice u tuzlanskoj biblioteci, jezero koje ugrožava Pravoslavnu crkvu. Krajnji cilj takvih neistina je produkcija mržnje i netolerancije među narodima.

Tuzla nije grad gdje je većina stvari idealna. Naprotiv, ona se suočava sa mnogim problemima, koje desne političke struje koriste da grad i općinu podijele po nacionalnim šavovima. Oni koji su tokom rata poticali građane da se preseljavaju u nacionalno čiste “torove”, danas optužuju gradske vlasti da su vršile progon

a citav clanak na http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=16240

danas sam nesto jako smijesno procitao u dnevnom avazu, prosto nevjerovatno!

pazi sad, radi se o kacavendi sta je prico u crkvi za vaskrs narodu: iz njegovog arsenala, tokom posljednjeg gostovanja u tuzli, ispaljene su skoro nevjerovatne lazi, poput onih da (PAZI SAD!) gradkse vlasti prave panonsko jezero kako bi izazvale tonjenje pravoslavne crkve, da se u tuzli nad srbima provodi duhovni genocid ili da su iz tuzlanske biblioteke izbacene sve knjige napisane na cirilici, sto nije istina, bas sam ja licno dizo knjige na cirilici sto su mi trebale za skolu!
dali je srpskoj crkvi uopce stalo do medjureligijskog razumjevanja i dijaloga u BiH.
kak se ne zabrani dolazak u TZ toj bidaletini, ne kontam ima toliko drugih koji ga mogu zamjeniti ovdje u TZ!?

opicna tuzla je podigla vec optuznicu ovih dana protiv kacavende i njegov nacionalizma, a sve radi njegovih monstrumnih lazi o tuzli.
eh da sam ja sud tek kakava mu mi tada kazna bila

Bijeljina: Nastavak etničkog čišćenja u režiji Vasilija Kačavende

(preneseno iz BHDANA)

Eparhijski dom na temeljima medžlisa

Episkop zvorničko-tuzlanski privodi kraju pripreme da svoje carstvo proširi na čitavih 11 dunuma u strogom centru Bijeljine i definitivno protjera iz jezgra grada Bošnjake koje u vrhu općinske vlasti "predstavlja" aktivista Srpske radikalne stranke "Dr. Vojislav Šešelj" Izet Salihbegović



Vladika Vasilije Kačavenda, episkop zvorničko-tuzlanski, kreće u novu fazu širenja svoje vladičanske imperije u centru Bijeljine, što pretpostavlja rušenje dvanaest kuća u vlasništvu Bošnjaka i definitivni progon pripadnika ovog naroda iz dijela grada koji je do rata bio ekskluzivno njihov. Njegovim ekspanzionističkim ambicijama idu naruku i novi zakoni srpskog entiteta, a kad to nije slučaj, onda teško zakonima. Jer, Vasilije je u Bijeljini, kao i svim drugim mjestima u Republici Srpskoj koja pokriva njegova eparhija, bio i ostao najmoćniji i najsilniji čovjek.

Podsjećamo, prvu fazu svojevrsne okupacije gradskog jezgra vladika je započeo u vihoru rata. Rješenjem Izvršnog odbora Opštine Bijeljina od 22. decembra 1994. godine, koje je antologijski primjer nasilja nad elementarnim pravnim normama, Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji je dato u vlasništvo 11 bošnjačkih kuća, te dvorišta i bašta uz njih. U obrazloženju rješenja, čiji je potpisnik Svetozar Mihajlović, tadašnji predsjednik općinske vlade, a poslije rata koopredsjedavajući Vijeća ministara BiH, piše:

"Srpska pravoslavna crkvena opština u Bijeljini obratila se Izvršnom odboru Opštine Bijeljina tražeći da joj se vrate nekretnine oduzete poslije 2. svjetskog rata. U zahtjevu je predloženo da se predmetne nekretnine prenesu na Zvorničko-tuzlansku eparhiju sa sjedištem u Bijeljini." Ovom zahtjevu pridružio se i Eparhijski upravni odbor i bez obzira što se uopće ne navodi koje su nekretnine oduzete crkvenoj općini, to "nekad i negdje" je bio dovoljan osnov da se udovolji zahtjevu, jer "članom 5. stav 3. Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu RS-a propisano je da odobrenje za otuđenje državne imovine može izdati Izvršni odbor". Nigdje se ne pominju privatne bošnjačke kuće i zemljišne parcele; iako su glavni predmet ove kriminalne transakcije, one ostaju sakrivene iza apstraktnih katastarskih čestica.

Rješenje nije ostavljalo mjesta žalbi, a i da jest, kome bi od oštećenih palo na pamet da se u ratnim uslovima žali bijeljinskim vlastima, nakon ubistva preko pet stotina Bošnjaka, uključujući i nemali broj djece i žena, isključivo zbog nacionalnog predznaka, a sve pod "brižnim" nadzorom istih tih vlasti. Sutradan su zabrektali buldožeri, središna bošnjačka mahala je sravnjena sa zemljom, a na njenom mjestu zakopani su temelji vladičanskih dvora i manastira.

Poetični pljačkaši Oštećene porodice podnijele su tužbe tek poslije rata. Dva slučaja su okončana isplatom novčane nadoknade, a ostalih devet porodica odbijaju takvo rješenje i traže vraćanje predmeta spora u pređašnje stanje. Proces se godinama razvlači na bijeljinskom sudu, poznatom kao jednom od najneučinkovitijih u BiH u domenu svojih osnovnih obaveza i nadležnosti, a najučinkovitijih u podršci etničkom čišćenju.

Opljačkani bijeljinski Bošnjaci gube vjeru u sudsku pravdu, a koliko do nje drži glavni kreator njihove muke vladika Vasilije Kačavenda, svjedoči već pomenuta namjera za proširenjem kompleksa Eparhijskog doma u strogom centru Bijeljine na čitavih 11 dunuma. Ovoga puta, za razliku od prethodne otvorene demonstracije moći i sile, vladika i njegovi općinski poslušnici su se potrudili za nešto maštovitije rješenje, uvijeno u institucionalne okvire. Naime, iza projekta poetičnog naziva "Duhovna kultura, stanovanje i uređenje zelenih površina", kako je nazvan u novom regulacionom planu, a čiji je investitor Zvorničko-tuzlanska eparhija, krije se namjera za otimačinom i rušenjem dodatnih 12 bošnjačkih kuća koje pripadaju starim i uglednim bijeljinskim porodicama Korajkić, Mulaahmetović, Dubravčević, Hadžibeganović, Aliefendić i Pašić, čak i objekta u kojem se nalazi sjedište medžlisa Islamske zajednice Bijeljina.

Na novinarska pitanja šta je ovim urbanističkim projektom konkretno predviđeno, načelnica Odjeljenja za prostorno uređenje Đurđija Đukić izbjegava da odgovori. Ne bi, kako je rekla, da nagađa, mada se tu nema šta nagađati, jer glavni operativac za realizaciju ovog projekta je čovjek od posebnog Kačavendinog povjerenja Cvijetin Simić, direktor Direkcije za izgradnju, a u tom organu se, kako pouzdano saznajemo, bez ikakvih oblandi, projekat vodi kao Eparhijski dom.

Uporište za nastavak zaposjedanja jezgra Bijeljine, vladika je pronašao u famoznom Zakonu o eksproprijaciji RS-a iz novembra 2006. godine koji privatno vlasništvo dovodi u neizvjesniju poziciju nego što je to slučaj sa preostalim najozloglašenijim autokracijama u Africi i Aziji. Tako član 2., u slobodnijoj ali suštinski neupitnoj interpretaciji, predviđa mogućnost da Općina izvrši eksproprijaciju stambenih objekata i zemljišta privatnih lica, zatim je na licitaciji preproda najpovoljnijem investitoru i sama dobro zaradi na razlici između cijene naknade za eksproprisanu nekretninu i cijene postignute licitacijom. Zatim investitor, dakako miljenik vlasti, izgrađuje stambenu zgradu i prodaje stanove na tržištu.

"Osnov za donošenje ovog zakona" - kako tvrdi bijeljinsko Udruženje Povratak u Inicijativi za pokretanje postupaka ustavnosti Zakona o eksproprijaciji pred Ustavnim sudom RS-a - "je bio član član 59. Ustava RS-a koji kaže da se zakonom uređuje zaštita, korištenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od općeg interesa, kao i plaćanje naknade za korištenje dobara od općeg interesa. Ovako neodređeni opći interesi dovode u pitanje princip vladavine prava. Općeg interesa u stambenoj izgradnji i uređivanju zemljišta za te svrhe nema. Postoje samo pojedinačni ekonomski interesi. Jedan broj građana, korisnika eksproprijacije imaju veća prava od onih čije su nepokretnosti eksproprisane".

Isto udruženje je ovim povodom, uz potpise građana kojima prijeti izbacivanje na ulicu, prije mjesec dana po drugi put zatražilo prijem kod Visokog predstavnika Christiana Schvarz-Schillinga, ali nema odgovora.

Kontinuirana i neobjašnjiva nezainteresiranost međunarodne zajednice za pravni i svekoliki haos u Bijeljini daje krila lokalnim organima vlasti da nastave svoju samovolju. Tako je općinska skupština već donijela odluku da se ide u izradu pomenutog Vasilijevog projekta. Inače, na vlasti u Bijeljini je koalicija SDS - Srpska radikalna stranka "Dr. Vojislav Šešelj". Više od pola ključnih pozicija drže radikali, iako od 31 odbornika u Skupštini oni imaju samo 2. Zahvaljujući njima, kao i dvojici prebjeglih iz SNSD-a i PDP-a (oko kojih se vodi sudska istraga zbog sumnje da se to desilo u svojevrsnom gangsterskom ambijentu, uz ucjene i kidnapovanja), općinski načelnik Mićo Mićić i njegov SDS uspjeli su da preotmu vlast od šire koalicije koju je predvodio SNSD.

Vojvoda Salihbegović Tim činom su i Bošnjaci izgubili svog jedinog predstavnika u općinskom vrhu, esdeaovca Husejna Camića koji je bio potpredsjednik Skupštine. Doduše, najveći autoritet među radikalima, vojvoda Mirko Blagojević, uspio je da na mjesto zamjenika općinskog načelnika utrpa čovjeka sa bošnjačkim imenom, izvjesnog Izeta Salihbegovića, do kojeg smo uzaludno pokušavali doći u namjeri da ga pitamo da li se, obzirom na specifičnost njegove stranke, a prije svega na njen zločinački učinak protiv njegovih sunarodnika u Bijeljini u prošlom ratu, osjeća Bošnjakom i legitimnim predstavnikom bošnjačkog naroda. Uspjeli smo samo saznati da gospodin Salihbegović kotira visoko među bijeljinskim radikalima, da je čak potpredsjednik Opštinskog odbora te stranke i ne bez izgleda da jednoga dana ostvari svoj najveći san - ponese visoku titulu vojvode.

Slučaj Izeta Salihbegovića je ekstremni pokazatelj tragičnog položaja Bošnjaka u ovoj općini. Uz ksenofobični i ultranacionalistički ambijent koji od početka rata kontinuirano kreiraju Vasilije Kačavenda i čelnici lokalne vlasti, on je uzrokovan i drugim okolnostima. Bez obzira na sedamnaest hiljada bošnjačkih povratnika u Bijeljinu i Janju, što predstavlja bh. povratnički rekord, oni imaju samo dva odbornička mjesta. Razlog je katastrofalno loš izlazak na izbore, što se opet tumači nezainteresovanošću čelnika stranaka iz Federacije za mobilizaciju potencijalnih pristalica u ovoj sredini, jer bi im to nametalo i određene obaveze.

Zato predstavnici SDA i SBiH u državnoj i federalnoj vlasti, uz deklarativna zalaganja za povratak, daleko radije odlaze u zabiti oko Foče i Rudog, gdje su se vratile tek šačice povratnika koje obraduje i najmanja milostinja, nego među hiljade Janjaraca i Bijeljinaca, čije su potrebe kompleksnije i oko čijeg se statusa valja debelo potruditi. Dakako, to je vjerodostojan pokazatelj iskrenosti njihovog zalaganja za cjelovitu i multietničku BiH.

Svakako, ove konstatacije nikako nema pravo u svoju korist fakturisati opozicioni SDP. Naime, autor ovog teksta je, sticajem okolnosti, u vrijeme zatvaranja biračkih mjesta na prošlogodišnjim općim izborima posjetio kancelarije SDP-a u Bijeljini i Janji. Zapravo, pokušao posjetiti, jer su to bile sigurno dvije jedine stranačke kancelarije u BiH koje su to vrijeme bile zatvorene, a njihovo osoblje je dalo obrazloženje da kod kuća prate na medijima informacije kako je njihova stranka prošla na općinskom nivou. Naravno, nikako.





Mirsad Dubravčević



Nećemo pristati ni po koju cijenu



- U kakvoj se poziciji ovdje nalaze Bošnjaci mogu ilustrovati primjerom moje porodice. Tražili smo od nadležne Službe za urbanizam dozvolu za proširenje kuće. Odgovora nismo dobili, što je bila zakonska obaveza Službe, ali smo dobili najavu da bi nam i kuća i zemljište mogli biti oteti kroz realizaciju novog vladikinog projekta.

Pored toga što im je cilj da perfidnom otimačinom prošire crkveni kompleks, oni time istovremeno žele rasturiti džemat oko Atik-džamije u centru grada. Ako već nikako nisu mogli da spriječe njeno obnavljanje, ovo je način da je izoluju rastjerivanjem njenog džematskog jezgra. Na ovo nipošto nećemo pristati i učinit ćemo sve pred domaćim, evropskim i svjetskim institucijama da se ovaj zločin spriječi.






Tragedija Duška Kondora



Opomena za buntovnike



"Tog jutra sreli smo se ispred zgrade, u kojoj će ga zvijer ubiti. Dogovorili smo se da sutra (23. februara 2007.) u emisiji TV Hayat govorimo o kršenju ljudskih i građanskih prava u Bijeljini. Da branimo naš grad od manijaka i mantijaša koji ruše sve što zažele. Nije Duško te noći izašao živ. Osvanuo je crni petak", pisao je povodom nedavnog ubistva aktiviste Helsinsškog odbora za ljudska prava Duška Kondora njegov prijatelj Lazar Manojlović.

Inače, Manojlović spada među isuviše rijetke bijeljinske Srbe koji su se usudili da progovore o aktuelnoj nacionalističko-klerikalnoj strahovladi u Bijeljini, gradu koji je u raznim režimima, sve do devedeset druge godine, imao reputaciju slobodumlja i tolerancije. Nažalost, nakon direktnih i brutalnih prijetnji vladike Vasilija, umirovljeni učitelj i publicista Lazar Manojlović morao je pobjeći iz svog grada.






Salem Čorbo, izvršni direktor Udruženja povratak



Indikativna šutnja OHR-a


- Jasno je o čemu se ovdje radi. Ovim providnim urbanističkim manipulacijama omeđit će se prostor, pa će vlasnici posjeda biti prinuđeni kuće i zemljište prodavati Pravoslavnoj crkvi, ili nekome za njen račun. Ovdje se ljudi pitaju kakve bi reakcije bile da se ovako nešto radi pripadnicima drugog naroda u Sarajevu. Da li bi OHR i drugi međunarodni centri i tada šutnjom dali zeleno svjetlo pljačkašima i nacionalistima da rade šta hoće? Ima li pravo Visoki predstavnik ignorisati tolike vapaje 17.000 bošnjačkih povratnika u Janji i Bijeljini koji 12 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma imaju status niže rase?

VLADIKA VASILIJE KACAVENDA

SINAN ALIC-KRIVICNA PRIJAVA PROTIV VLADIKE

Prvi dani rata u proljece 1992.godine tuzlanskog slikara Nesima Tahirovica zatekli su u Njemackoj.
Znavsi ko i odakle gruva po njegovom gradu,uputio je pismo vladiki Vasiliju Kacavendi i,podsjecajuci ga na tridesetogodisnje druzenje,zamolio da pripazi na njegovu familiju,ali i druge Tuzlake.
"Kao brata i BOZIJEG COVJEKA,molim te,urlikni i svojom rijecju zaustavi krvoprolice,jer covjek na ovom svijetu ima samo jedan zivot.Ovog momenta hocu da vjerujem da Ti to mozes uciniti",vapio je u svom pismu Nesim.Ali Kacavende nije bilo na tuzlanskoj adresi.Medju prvima zaprasio je put Bijeljine i iz Vladikinog dvora pokupio sve umjetnicke vrijednosti.
Petnaest godina kasnije,udobno smjesten u novosagradjenoj rezidenciji u Bijeljini,Kacavenda jadikuje nad svojom sudbinom.Vapi za Tuzlom,jer kako kaze,"kad bih mogao slobodno da disem i obavljam svoju duznost odmah bi se vratio".Gospodin Kacavenda priznaje da nema pravo da premjesta drevno sjediste eparhije,ali to je ucinio.Svjestan je da bi njegov povratak pozitivno djelovao i na povratak sunarodnika na prostor Tuzlanskog kantona,ali to ne cini.Samo zbog toga sto ne zna kako bi mu bilo da proseta Tuzlom u mantiji.Treba vjerovati da"pravoslavni svestenici imaju brojne neprijatnosti kada se u svestenickim mantijama pojave u javnosti".Ali to ne znaci da vladika ne treba i na svoja pleca primiti i ponijeti dio tog primitivizma s kojim sa na zalost susrecemo i kojeg je u dobroj mjeri svojim ponasanjem pothranjivao.Uostalom,kakav je boziji pastir kada ocekuje da pastva ide ispred njega?
Kakvi su to"odgovarajuci uslovi"i ko ih u Tuzli treba stvoriti da bi Kacavenda shvatio da mu je mjesto u tom gradu,a ne u Bijeljini?NJEGOVA SAVJEST NIJE CISTA I TO JE NAJVECI PROBLEM.
Naravno,nije jednostavno prosetati tuzlanskim Korzom i sresti stare poznanike.Valja ljudima gledati u oci.Mozda vladiku neko priupita sta ucini kada su srusene sve bijeljinske dzamije?Sta je ucinio da zaustavi bespravno podizanje crkava na tudjoj-bosnjackoj zemlji(Konjevic Polje,Divic,Kotorsko)?Nista.
Ili slucaj Tesnja u kome isto ima problema sa"disanjem".Cijeli rat Tesnjaci su cuvali crkvene relikvije i umjetnine iz tamosnje crkve.Sklonili su ih u trezor banke,a kad su kanonade utihnule ponovo ih vratili u crkvu.Kacavenda je sve to pokupio i odnio u Bijeljinu.
Tesko je sresti bozijeg sluzbenika koji je toliko spreman na manipulacije.
Obreo se ovih dana Kacavenda u Tuzli.I pokazao da osim problema"sa disanjem"ima problema i sa pamcenjem.Vaskrsnja liturgija,koju je tom prilikom sluzio,predstavlja strasan repertoar jezika mrznje,podmetanja,lazi.
Optuzio je tuzlansku biblioteku da je izbacila cirilicu sa svojih rafova.TV-kamere prikazale da je oko 40 odsto knjiznog fonda na ovom pismu.Badava,Kacavenda se vec vratio u Bijeljinu.Pricao je o gradnji jos jedne faze tuzlanskog jezera i to okupljenim vjernicima predstavio kao pokusaj gradskih vlasti
Tuzle da se crkva potkopa i srusi.Zaboravio je da je upravo ova vlast sacuvala crkvu tokom rata,
a neposredno pred njegov pocetak ulozene su velike svote novca da bi se,kao istorijski spomenik,
sacuvala od tonjenja.I sacuvana je.Pricao je vladika i o nekakvim garazama,koje ce gradska vlast graditi da bi se,opet,potkopala crkva,a u gradu niko ne zna o kakvim garazama Kacavenda govori.
Govorio je kako je kompletno hriscanstvo u Tuzli ugrozeno.I kao da je to bila posljednja kap u prepunoj casi.Opstinsko vijece Tuzla donijelo je jednoglasno zakljucak da se protiv ovog vjerskog velikodostojnika,koji ce,kakve li ironije,ubuduce sjediti u Medjureligijskom vijecu BiH,podigne krivicna prijava zbog uznemiravanja javnosti,jezika mrznje i raspirivanja nacionalne mrznje!Zlatan Jovanovic,
predsjednik Srpskog gradjanskog vijeca u Tuzli je ogorcen:
"Vladika je liturgiju zloupotrijebio da iznese veliku kolicinu lazi.Cijeli rat sam proveo u svom gradu i nisam imao nikakvih problema zbog svoje nacionalnosti.On je covjek zlobe,nanosi veliku stetu i crkvi i procesu medjunacionalnog pomirenja.On je cak zaboravio da je gradska vlast po hitnom postupku sanirala objekat vladikinog dvora i crkve koju su 1992.godine pogodili artiljerci koje su blagosiljali on i njegovi svestenici."
Ostaje da se vidi kako ce reagovati muftija tuzlanski Husein efendija Kavazovic na Kacavendinu ponudu da zajedno prosetaju Bijeljinom i Tuzlom.Da sam na muftijinom mjestu,vodio bih racuna o svom ugledu.Znate onu narodnu-S kim si,takav si.

POKRSTAVANJE
Vasilije Kacavenda je mudro odcutao i nespornu cinjenicu da njegovi svestenici tokom rata
pokrstavaju bijeljinske Muslimane.Upravo na podrucju Kacavendine eparhije dogadjalo se da pravoslavni svestenici,uz kolektivna pokrstavanja po crkvama,posao razvijaju i prodajom uvjerenja o pokrstavanju onim Muslimanima koji su htjeli izbjeci progone i protjerivanja.Za takvu uslugu se placalo do 500 DM.
Samo u Osnovnoj skoli"Radojka Lakic",koja je,po dolasku Kacavende u Bijeljinu,ekspresno dobila novo ime po Svetom Savi,pokrsteno je nekoliko prosvjetnih radnika(prezimena izostavljamo da bi ljude postedili neprijatnosti)mer je postao Ostoja,Mevlida-Marijana,Zekerijah-Zoran,itd.Sto bi rekao Kacavendin portparol Nedjo Pajic,predsjednik Crkvenog odbora u Bijeljini,nema tu nista loseg,ljudi su to sami htjeli i vratili se vjeri svojih pradjedova!?
Da nisu,ostali bi bez posla,a mozda i bez glave na ramenu.


http://www.blog.hr/print/?id=1622708214

Fata Orlović nakon Dodikove najave o uklanjanju crkve

I bolje je da je sami maknu da džaba ne hodamo po sudu

Nakon najave premijera RS Milorada Dodika i episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende da će crkva iz njenog dvorišta biti uklonjena u narednih nekoliko sedmica, Fata Orlović, starica iz Konjević-Polja kod Bratunca, kaže kako nakon deset godina borbe za uklanjanje crkve malo kome vjeruje



Prvi majstori

- Pogotovo ne vjerujem Kačavendi koji je kriv za sve ovo. On je, da je htio, mogao davno narediti da se crkva skloni. A nije je trebao ni praviti, jer u Konjević-Polju nema Srba. Mogao je ovu crkvu napraviti tamo gdje ona nekome treba

Neću vjerovati ni Dodiku dok prvi majstori ne dođu i počnu premještati crkvu. Najbolje im i jeste da je sami maknu, da džaba ne hodamo po sudu - kaže Fata Orlović.
Najavu da će crkva iz dvorišta Fate Orlović biti premještena na drugu lokaciju, bratunački Bošnjaci ocjenjuju dobrim potezom, koji će doprinijeti boljem međunacionalnom razumijevanju na ovom prostoru.
- Još bi bolji potez bio da je crkva uklonjena 2000. godine, kada su se Bošnjaci počeli vraćati, a najbolji bi bio da uopće nije izgrađena na tom mjestu - naglašava Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini RS iz Bratunca.

Sudeći prema izjavi koju je dao u Banjoj Luci, episkop Kačavenda je, čini se, nevoljko pristao da se "šupica", kako je svojevremeno nazvao ovu crkvu, ukloni iz Fatinog dvorišta.

Vjerska zajednica

- Ako je samo crkva u Konjević-Polju problem u BiH, onda ćemo to lagano riješiti - kazao je Kačavenda, kao da s tim problemom ama baš nikakve veze nema.
Komentirajući njegovu izjavu, Salkić ističe kako sporna crkva svakako nije jedini problem u BiH.
- Nije, međutim, stvar SPC-a i vladike Kačavende da se brinu o tome. Kačavenda ne trebabrinuti o državnim poslovima, time se bave političari. On treba svoju vjersku zajednicu organizirati tako da se brine o moralnim i vjerskim načelima, da ne čini zulum nikome i onda neće biti ovakvih i sličnih problema za koje nam treba više od deset godina da ih riješimo - ističe Salkić.

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=2457&z=7&isasp

[Edited by cupo on 10-06-2007 at 00:52 GMT]

Magazin Start o Kacavendi

Vasilije Kačavenda je jedan od najkotraverznijih službenika Pravoslavne crkve u BiH. Njegovi medijski, pa čak i vjerski istupi, redovno šokiraju javnost. Teških, uvredljivih, pa i huškačkih riječi u Bosni i Hercegovini nikada nije nedostajalo, ali je javnost, bez obzira na spomenuto, s iznaneđenjem primala takve riječi od ljudi odanih vjeri. Posljednja bahatost zvorničko-tuzlanskog vladike jeste verbalni i krajnje prijeteći napad na Lazara Manojlovića, novinara i člana Helsinškog komiteta BiH. Vladika je na javnom mjestu u Bijeljini, pred očevicima, Lazareviću ljutito izustio:

- Tebe je Bog kaznio a tek ćeš da budeš kažnjen

Parče neba na zemlji

Nakupilo se vladiki. Novinar Lazarević je ranije, često, ukazivao na njegove krajnje nerazumne postupke i u nekoliko navrata ih javnosti predočavao. Vladika, iako nesvojstveno čovjeku u Božijoj službi, nije imao oprosta za Lazarevića, kao ni za mnoge druge.

Lazarević je još 2006. godine, žestoko prosvjedovao napisavši pismo redakciji srbijanskog lista Glorija, u kojoj je novinar Igor Karanov objavio priču s Kačavendom predstavljajući ga kao moralistu i estetu dočaravajući sliku vladikinih raskošnih dvora, sagrađenih na ruševinama jedanaest bošnjačkih kuća. Sam vladika se hvalio kako su ovi milion eura vrijedni dvori, za njega lično raj na zemlji! Na takav hvalospjev se nije moglo ne reagovati. Lazarevićevo pismo, bazirano na stvarnim imenima i događajima, čini se najbolje je opisalo vladiku Kačavendu:

I najlošiji novinar bi postavio pitanje o porijeklu tog raja u vrijeme vjersko-zvjerskog bosansko-hercegovačkog pokolja u kojem je Kačavenda uzeo vidnu ulogu. Mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle. Previše je zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini. U svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi vladika nije birao sredstva da stigne do cilja, što Karanov glorifikuje kao osvedočenog estetu (sic)- tako je Lazarević počeo svoje pismo Gloriji.

On priču o vladici počinje sa Kačavendinim bijegom iz Tuzle pred sami rat. Lazarević kaže da Kačavenda odmah po dolasku u Bijeljinu, sa svojim crnomantijašima, počinje ratnohuškački pohod, govor mržnje, prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Radovana Karadžića. Nedugo zatim, popa Radomira Markovića iz Zagona, koji je ujedno i diplomirani pravnik, zbog odbijanja poslušnosti ražaluje i šalje trideset naoružanih ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana i umrla, a pop Marković je izbačen na ulicu i od Kačavende žigosan. Nakon tog obračuna mještani pet sela dolaze u Bijeljinu sa svim mogućim vozilima i blokiraju grad tražeći od Karadžića da protjera Kačavendu.

Ali, vrana vrani oči ne vadi – kaže Lazarević u pismu i nastavlja:

Umjesto protjerivanja, Radovan Karadžić, sa svom svojom bulumentom, dolazi istog dana na večeru kod vladike. Da se zna ko je bog na zemlji (1993).
U svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, ističe Lazarević, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine, i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso, ciničan je Lazarević, na hrišćansku osnovnu i ljudsku maksimu, da je oteto prokleto. Deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti.

Vladika se nije zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji, kako precizira Lazarević, vladika će nasilno, iz njihove kuće, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpela moždane udare. Prvi je još živ, sa posljedicama, a drugi je umro.

Lazarević kaže kako je vladika u njihovu kuću uveo svoje crnomantijaše i osvajače.
Treće zlo, prema Lazarevićevim navodima, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta Saveza komunista jer on mrzi komuniste kao teroriste. U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor. Vladika je pozlatio svoje odaje i unio basnoslvno plaćen namještaj vrhunske izrade. Vladika uživa u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu, kaže Lazarević.

Moć i sila

Skupština opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu, tvrdi Lazarević, odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje.Vladičanski dvor u Tuzli vladika je izdao pod zakup, a to su zvanično njegove prostorije gdje i treba da živi i radi. - Ne kaže Kačavenda, vašem novinaru Karanovu, zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla činio i zašto se boji. On je jedini vladika koji se nije vratio u svoju parohiju, a time ne poštuje odluku Sinoda SPC. Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. godine. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i jevanđelje – piše Lazarević. Nije on zaboravio spomenuti i Fatu Orlović. Pa napominje da je uz 200 crkvenih objekata, vladika napravio i dvije crkve gdje im mjesto nije, u Diviču kod Zvornika i u dvorištu Fatinom u Konjević Polju. To su inat crkve gdje vladika u određene dane, zna Lazarević, šalje plaćene razbojnike da se mole bogu. Ti isti vjernici obavezno izazovu incidente koje Kačavendina TV odmah snimi i emituje TV gledalištu. Vladika se odmah pojavi u TV studiju, uglavnom BN televizije, i to komentariše kao genocid nad Srbima.

- Nemojte ratne zločince proglašavati u svece – ovim riječima je Lazarević završio svoje pismo.

Vladika misli da on nije takav. Da on nije čovjek koji raspiruje nacionalnu mržnju. Tako je nedavno na sastanku sa predsjednikom Republike Srpske Milanom Jelićem prstom pokazao na krivca. On misli da je slučaj Fate Orlović iz Konjević-Polja postavljen tako da raspiruje nacionalnu mržnju. Komentirajući njene zahtjeve da joj se vrati imovina u čijem je dvorištu sagrađen objekt SPC i njen poziv u sudu zbog optužbi za napade i vrijeđanje, Kačavenda je ustvrdio da Fatom Orlović neko manipuliše.

- Neko gradi rejting na nemoćnoj starici. Zar nekome može smetati obična šupica koja služi da se slavi Bog? To je pitanje nečeg drugog, koje ima drugačije konotacije nego što bi trebalo, i stvaranje mržnje - misli Kačavenda.

Ovih je dana vladika Vasilije oklevetao i Tuzlu. Bukvalno je slagao kako su iz Univerzitetske i narodne biblioteke uklonjene sve knjige pisane ćirilicom. No, to nije bilo dovoljno, pa je dodao i da se izgradnjom druge faze Panonskog jezera želi devastirati i srušiti pravoslavna crkva. Dakle, ona ista crkva koju su u toku rata Kačavendine ovčice dva puta granatirale, dok su tuzlanske vlasti popravljale štetu kako ne bi stradale freske i unutrašnjost crkve.

Nije vladika operisan ni do politike. Njegovo odbijanje da blagoslovi vojnike Oružanih snaga BiH koji su otišli u Irak u sklopu multinacionalnog kontingenta, odražava njegov odnos spram ove države. U više navrata je istakao kako bez RS nema ni BiH, što se u potpunosti poklapa sa oficijelnim stavovima vlasti u spomenutom entitu.

I onda, ovih dana ponovo šok. Ali, ovaj put nije došao od Kačavende. Novinska vijest objavljena u aprilu ove godine kaže:

- Odlukom Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve u narednom periodu Srpsku pravoslavnu crkvu u Međureligijskom vijeću predstavljat će episkop zvorničko-tuzlanski Visilije. S ovom odlukom upoznati su članovi Skupštine: mitropolit dabrobosanski Nikolaj, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, i Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.

Eto, takav Vasilije izabran je u ime Pravoslavne crkve u Međureligijsko vijeće, koje treba da doprinese zbiližavanju različitih vjera i nacija u multietničkoj BiH.


http://www.startbih.info/Default.asp?broj=221&ID=167