Omoguæeno izruèenje osuðenika sa dvojnim državljanstvima
29.01.2010. 00:08
Predsjedništvo BiH usvojilo je juèe izmjene sporazuma o izvršenju sudskih odluka izmeðu BiH, te Hrvatske i Srbije na osnovu kojih æe biti moguæe isporuèiti osuðene osobe sa dvojnim državljanstvom.
"Ovi sporazumi stupaju na snagu odmah kada ih potpišu ministri pravde. Na osnovu njih biæe sprijeèen prebjeg iz jedne u drugu državu lica koja imaju dvojna državljanstva, a pravosnažno su osuðena u nekoj od ovih država", objasnio je Nebojša Radmanoviæ, èlan Predsjedništva BiH iz RS.
On nije mogao govoriti o konkretnim sluèajevima, a na pitanje da li to znaèi da bi BiH sada mogla izruèiti Hrvatskoj Branimira Glavaša, koji je osuðen za ratni zloèin, Radmanoviæ je podsjetio da njegova presuda nije pravosnažna.
Nisam gledala ovu epizodu do kraja, ne dopada mi se ova serija i nije mi smesno Izetovo kreveljenje i prenemaganje. On je totalno negativan lik.
FEÐA ISOVIÆ: Majke Srebrenice lažu!
Ponedjeljak | 01.02.2010
Udruženje "Majke Srebrenice i Podrinja" pozvalo je muslimane i pripadnike drugih konfesija da pokrenu tužbu protiv Federalne televizije (FTV), njenog menadžmenta i uredništva, te protiv scenariste i režisera serije „Lud, zbunjen, normalan“ zbog povrede èasti i dostojanstva muslimanskog naroda
U otvorenom pismu menadžmentu i uredništvu FTV-a Udruženje traži javno izvinjenje zbog sinoænje epizode serije „Lud, zbunjen, normalan“ jer smatra da je "klanjati dženazu krmetu“ najveæi civilizacijski napad na islamske vrijednosti koji se, nakon genocida, ikada dogodio muslimanima na ovim prostorima.
Naglašeno je da se sinoænja epizoda "Lud, zbunjen, normalan" može porediti samo s ureðivaèkom politikom ratne televizije „Srna“ na Palama i njenim glavnim protagonistom Ristom Ðogom.
Udruženje "Majke Srebrenice i Podrinja" naglašava da ovaj poziv nije poziv na neplaæanje RTV preplate.
Nama treba naša domovina i javni televizijski servis, ali kao što nam ne treba ovakva domovina i ovakvi politièari koji su samo obiène derikože sopstvenog naroda ne treba nam ni ovakva televizija na èijem èelu su ljudi koji æe provoditi politiku poniženja sopstvenog naroda, poruka je u otvorenom pismu FTV-u.
Feða Isoviæ, scenarista serije „Lud, zbunjen, normalan“, za DEPO portal poziv majki Sreberenice kratko je prokomentirao:
- Ja sam zaista iznenaðen reakcijom i veoma mi je èudno da se ovako benigna epizoda tumaèi na ovakav naèin. Prilikom pisanja sam pazio da ne uvrijedim nièiju vjeru, jer kad bih vrijeðao, konkretno, islam, vrijeðao bi time i svoje korijene. Ne vidim ništa sporno u toj sceni. Ne vidim kakav je grijeh snimati krme.
O tome da li se "krmetu klanja dženaza", Isoviæ kaže:
- Dženaza krmetu se u epizodi ne klanja, a onaj ko to tvrdi laže, pa makar to bile i majke Srebrenice i Podrinja. Smatram da je serija više uvredljiva za ateiste nego za vjernike i da ateiste više ismijava. Smatram da je licemjerstvo puno veæi grijeh od snimanja krmeta, a mislim da se iza ove reakcije krije licemjerstvo i podmukla pozadina.
(DEPO/dg)
Ma gde bi Vatikan...zar nisu popovi "uzori svetli"?
Jasenovac - holokaust podstaknut od Vatikana
Datum: 01.02.2010 20:19
Autor: Beta
BRISEL - Evropski èasopis "Svijet Evrope", objavio je, povodom Svjetskog dana sjeæanja na žrtve holokausta, da je "ustaški logor 'Jasenovac' u nacistièkoj marionetskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio treæi najveæi i vjerovatno najsvirepiji logor za istrebljenje u Drugom svjetskom ratu".
U iscrpnom i dokumentovanom osvrtu, pod naslovom "Jasenovac - holokaust koji je podstaknut od Vatikana", http://www.europesworld.org/NewEnglish/Home_old/CommunityPosts/tabid/809/PostID/1087/JasenovacHolocaustpromotedbyVatican.aspx
èasopis, u kojem saraðuju ugledni evropski intelektualci, politièari i državnici, navodi da se okrutnost u "Jasenovcu" "može objasniti više vjerskim nego drugim razlozima". "Vatikan je odigrao važnu ulogu u potonjim dogaðajima pranja novca i zaštite ratnih zloèinaca", piše finski struènjak za balkansku politiku Ari Rusila.
Na sudskom procesu u Americi, dodaje se u analizi, "Vatikanska banka je optužena da je 'oprala' dio ustaškog opljaèkanog blaga", a 1986. amerièka vlada objavila je dokumenta koja pokazuju da je "Vatikan organizovao bjekstvo ustaškog poglavnika Ante Paveliæa i još 200 visokih zvaniènika ustaškog režima u Argentinu".
"Dok je za nacistièku Njemaèku 'Jasenovac' više bio oruðe za etnièko èišæenje, za ustaše je vjerski vid imao bitnu ulogu", naglašava Rusila. "Ustaški voði su", dodaje se u èlanku, "stavili do znanja da žele da pobiju treæinu srpskog stanovništva u Hrvatskoj, treæinu da deportuju, a ostalu treæinu da iz pravoslavlja prekrste u katolicizam - svi koji su to odbili bili su usmræeni". "Èinjenica je da su 743 katolièka sveštenika bili pripadnici ustaša i lièno ubijali Srbe, Jevreje i Rome; logorom 'Jasenvac' je upravljao fra Filipoviæ Majstoroviæ, katolièki prelat", dodaje se.
Takoðe se navodi da je u samom stratištu "Jasenovca" pobijeno više od sto hiljada ljudi, a u svim ustaškim logorima i cijeloj NDH 700.000 zatoèenika. "Svirepost ustaša je bila toliko velika da se na to žalio i zapovjednik njemaèke vojske u tadašnjoj Jugoslaviji", ukazuje se u analizi.
(Nezavisne novine)
Upravo je saopæenje „Majki Srebrenice i Podrinja“ blasfemija i jedno neviðeno izrugivanje žrtvama genocida u Srebrenici, a ne humor Feðe Isoviæa u seriji „Lud, zbunjen, normalan“, najuspješnijoj tv seriji ikada emitiranoj na ovim bh. prostorima, i koju je ikada bilo koji Bošnjak napisao
U komunizmu je „radnièka klasa“ bila sveto ime kojim se branio nametnuti ideološki sistem od bilo kakve ozbiljnije kritike, a kad bi se i dogodilo da se „radnièka klasa“ pobuni, onda bi oni protiv kojih bi se oni (radnici) pobunili, mogli oèekivati svašta, od smjena i zabrana, pa èak do zatvora. Ima mnogo takvih primjera iz vremena komunizma, a možda je najpoznatiji onaj sluèaj kada su se štamparski radnici pobunili što se u njihovom pogonima štampaju knjige filzozofa iz èuvene škole Praksisovaca. Bio je to uvod u obraèun sa nekim od najveæih intelektualnih umova tadašnje Jugoslavije.
Jugoslavija i komunizam su se odavno raspali, ali ovaj mehanizam obraèuna sa neistomišljenicima ostao je u ovdašnjoj javnoj upotrebi. Ovaj mehanizam u nekim drugim sredinama i vremenima je imao i ima svoj drugi naziv – linè u kojem pobjeðuje zakon rulje. Ovdašnji nacionalisti, kao vladajuæa ideološka matrica bh. društva posljednjih dvadeset godina, itekako znaju za ovaj mehanizam i koriste ga s vremena na vrijeme.
I sam sam ga osjetio prije desetak godina kada su moj nagraðeni dramski tekst „Te sjajne godine opsade“ napale „patriotske snage“ koje su u ovom dramskom tekstu vidjele skarednost i „vrijeðenja žrtava rata“. Tada su se pobunili glumci koji nisu htjeli da igraju u tom „antipatriotskom smeæu“ u kojem se zastava sa ljiljanima navodno okaèila na nabrekli bosanski ud, dok su neki ljubomorni reditelji nosili inkrimisane dijelove teksta u propali bošnjaèki medijski projekt „Ljiljan“. „Nad razbacanima ljudskim leševima lascivno se raspravlja o èipkastim gaæicama“, glasio je naslov u tadašnjem „nacionalnom heftièniku“, dok je vodeæi bošnjaèki dnevni list izvjestio kako sam, zbog prijetnje likvidacijom, sa familijom napustio bosansku prijestolnicu. Predstava nikad nije postavljena u Narodnom pozorištu Sarajevo, ali se nekako preživjela i ta haranga; nije mi bila ni prva ni posljednja.
Nema nikakve razlike izmeðu kampanje „radnièke klase“ protiv Praksisovaca, „patriotski osvještenih glumaca“ protiv mog dramskog teksta i ovoga što se upravo danas poèelo dogaðati Feði Isoviæu sa njegovim scenarijem za seriju „Lud, zbunjen, normalan“. Javile su Majke Srebrenice i Podrinja sa svojim javnim saopæenjem u kojem su jednu scenu ove serije usporedile sa najveæim napadom na Bošnjake nakon genocida u Srebrenici, televiziju koja to emitira sa Karadžiæevom ratnom televizijom na Palama, a autora scenarija sa Ristom Ðogom. Ne sumnjam da æe veæ sutra usljediti serija napada na autore ovog projekta, a svi koji imaju veze sa ovom „tv. blasfemijom“ biti pozvani na linè kao „izdajnici i otpadnici od svog naroda“. I sve zbog jadnog malo krmeta koje je jedino nastradalo u ovoj prièi, te bi se, da ovdje ima pravde, jedino predstavnici za zaštitu životinja od zloupotrebe u medijima imali razloga žaliti na neke od scena iz epizode koja se našla u „kritièkoj opservaciji“ ove nevladine udruge.
Ovdje je zaista nužno reæi o èemu se, zapravo, radi? Upravo je saopæenje „Majki Srebrenice i Podrinja“ blasfemija i jedno neviðeno izrugivanje žrtvama genocida u Srebrenici, a ne humor Feðe Isoviæa u seriji „Lud, zbunjen, normalan“, najuspješnijoj tv. seriji ikada emitiranoj na ovim prostorima, i koju je ikada bilo koji Bošnjak napisao.
Zašto onda „Majkama Srebrenice i Podrinja“ ovo treba, zašto se ne bave tragedijom zbog koje, na žalost, postoje? Zašto se bave stvarima za koje nisu kompetentne? Zašto hoæe da provode zakon linèa nad ovdašnjim piscima i tv. stvaraocima? Nema drugog objašnjenja od onog sa poèetka ovog teksta.
Ideologija zasnovana na bošnjaèkim nacionalizmom novog kova svoje uporište danas crpi i iz „ideologije bošnjaèke žrtve“, gurajuæi Bošnjake u fašistièke obrasce javnog mišljenja i djelovanja. Zato su ovdje „Majke Srebrenice i Podrinja“ ista ona „radnièka klasa“ koja nije htjela da štampa knjige najveæim umova bivše Jugoslavije. A izmeðu pobune protiv štampanja knjiga, igranja pozorišne predstve ili pobune protiv emitiranja neke tv serije, s jedne strane, i paljenja knjiga, pozorišta i video vrpci, s druge – tanka je granica.
Zato „Majke Srebrenice i Podrinja“ treba pod hitno zaustaviti u njihovom pohodu ka fašizaciji Bošnjaka i današnje BiH. Zapravo, treba zaustaviti one koji naše majke guraju u nešto što, kada bi znale kuda to vodi, ne bi nikada same podržale.
(Depo.ba)
Srbi optužili Camerona da im je ukrao scenarij za “Avatar”
Scenarij Avatara navodno je zasnovan na romanu “Tihana iz Erga”.
Scenarij svjetskog filmskog hita Avatar navodno je zasnovan na romanu “Tihana iz Erga” koji je 1984. objavio srbijanski pisac Predrag Uroševiæ. Roman je izašao u sklopu “Prosvetine” naklade “Plava ptica”, a poèetkom devedesetih godina prošlog stoljeæa RTS je napravio i scenarij za film koji nikad nije snimljen, piše list “Press”.
“Sliènost u najmanje tri elementa”
O velikoj podudarnosti izmeðu Cameronova filmskog ostvarenja i srbijanskog romana navodno svjedoèe èitatelji, ali i autor:
”Knjiga i film su istovjetni u najmanje tri kljuèna elementa, uz više manjih, ali znaèajnih detalja, objašnjava Uroševiæ za “Press”. Najprije, u oba sluèaja glavni junak je baèen u šumski svijet nepoznatog planeta, naseljen biæima koja obožavaju prirodu i žive u skladu sa njom. Drugo, na oba mjesta glavni junak (u “Avataru” Jack, a u “Tihani” Dugokosi) sreæe mladu djevojku s tog planeta, koja je i glavna junakinja i vodiè kroz taj svijet i dogaðaje u njemu, sve do katastrofalnog kraja.On spašava nju, ona spašava njega, ali se prema njemu odnosi kao prema biæu niže vrste. Èovjek njenoj vrsti èini uslugu, nakon èega stjeèe njihovo poštovanje, da bi se istovremeno drugi ljudi prema njemu odnosili kao prema otpadniku”, tvrdi Uroševiæ.
Oba umjetnièka djela prožeta su detaljima koji su gotovo identièni. U središtu pozornosti “Avatara” je sveto drvo ispod kojeg se krije vrijedna ruda do koje Zemljani pokušavaju doæi. U “Tihani” se umjesto stabla pojavljuje tanana, vrste biljke koja ispušta svete sokove energije, bez kojih nijedan stanovnik planeta ne može opstati, a na koju su se namjerila biæa iz druge galaksije.
RTS scenarij za film poslao u inozemstvo?
Iako æe mnogi postaviti pitanje kao je Cameron mogao doæi do tog romana iz Srbije i na takav ga naèin plagirati, Uroševiæ i za to ima odgovor:
”Do moga romana mogao je doæi na više naèina. Indikativno je da je naša domaæa televizija RTS još poèetkom devedesetih godina napravila scenarij za film i igranu seriju, koji je pisan upravo po motivima mog romana. Nažalost, realizacija je obustavljena neèijom zabranom iz vrha RTS-a, ali sam èuo da je scenarij kasnije preveden na engleski jezik i ponuðen producentskim kuæama u svijetu. Kasnije o tome ništa više nisam èuo, sve donedavno, kada sam vidio Cameronov film i u njemu prepoznao radnju svog romana”, prièa Uroševiæ. Camerona su ranije za kraðu optužili Rusi koji tvrde da je scenarij za “Avatar” ukrao iz barem deset ruskih romana.
Pitanje iz naslova sebi postavlja sve veæi broj ljudi širom svijeta, i to u trenutku kada broj sluèajeva zaraze opada, a rastu zalihe neupotrijebljenoga cjepiva, izvještava BBC u utorak.
Vijeæe Evrope pokrenulo je istragu o postupanju prema pandemiji gripe H1N1; neki tvrde da pandemije nikada nije ni bilo, i da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) možda pod pretjeranim utjecajem farmaceutske industrije.
Odmah po pojavljivanju vijesti o izbijanju svinjske gripe u aprilu 2009. godine dr. Keiji Fukuda iz WHO-a poduzeo je široku akciju. Naime, još od vremena SARS-a i ptièije gripe Fukuda i njegovi službenici pripremali su se za novi smrtonosni virus gripe.
Ali, da li je baš taj virus bio virus svinjske gripe?
Prateæi kako se organizacija priprema za odgovor na širenje bolesti, njemaèki epidemiolog Wolfgang Vodarg nije mogao shvatiti kako to da hiljadu sluèajeva zaraze u gradu od dvadeset milijuna stanovnika, kao što je Mexico City, mogu biti istinska pandemija.
"Ono što smo doživjeli u Mexico Cityju bila je vrlo blaga gripa, koja nije usmrtila više ljudi nego što je to uobièajeno, veæ naprotiv - èak manje nego što je uobièajeno. To što je blaga gripa, koja se brzo širi, najednom upotrijebljena kao pandemija , bilo je nešto sasvim novo. Pitao sam se zašto WHO èini takvu glupost", kaže on.
Meðutim, nova definicija WHO za pandemiju temelji se samo na širenju bolesti, a ne na njenoj ozbiljnosti, i 11. juna njena glavna direktorica Margaret Chan objavila je da se svijet našao na pragu pandemije gripe.
Zemlje širom planete poèele su realizirati svoje planove za sluèaj pandemije, trošeæi novac iz svojih zdravstvenih proraèuna za cjepivo koje nije bile potrebno. I neko je, na kraju krajeva, iz svega toga zaista izvukao korist.
"Novartis je u èetvrtom kvartalu uknjižio prodaju cjepiva u vrijednosti 1,4 milijarde amerièkih dolara. To je za milijardu više nego prošle godine. Ta milijarda zaraðena je iskljuèivo od prodaje cjepiva za pandemiju gripe H1N1. Svinjska gripa dala je veliki poticaj biznisu proizvodnje cjepiva", kazao je Vodarg.
Posljednjih godina WHO je ušao u partnerstvo s farmaceutskom industrijom - ali kako je to partnerstvo teklo tokom pandemije? Svjetska zdravstvena organizacija odluèuje kada je nastupila pandemija, a potom proizvoðaèi lijekova, od kojih mnogi sada imaju predstavnike koji savjetuju WHO, da mogu isporuèiti svoja cjepiva ogromnom svjetskom tržištu.
U blistavim sjedištu Novartisa u Baselu posjetitelji mogu vidjeti promotivne filmove koji hvale kompaniju. Voditelj odjela za proizvodnju Andrin Oswald kaže da su pandemije dobre za biznis.
"Oèigledno je da smo mi biznis i da pravimo proizvode za koje se nadamo da æe nekome trebati i da æe taj biti spreman za njih plati. To je ono što mi radimo - u protivnome zašto bismo postojali? Dakle, ako postoji potreba za novim cjepivom i neka vlada želi to cjepivo, s poslovne taèke gledišta - da, to je dobro... Mi ih pripremamo za sluèaj da jednog dana budu potrebne - i to je sasvim jasno", kaže on.
Meðutim, da li u odboru za vanredne situacije koji savjetuje Svjetsku zdravstvenu organizaciju o svinjskoj gripi ima ljudi koji su povezani s farmaceutskom industrijom?
Upitan o moguæem postojanju sukoba interesa, glavni glasnogovornik WHO-a Gregory Hartl rekao je samo sljedeæe: "O sukobu interesa i deklaracijama o interesima voðena je rasprava unutar odbora za vanredne situacije. Imena još nisu javno saopæena, jer odbor je još uvijek tijelo u zasjedanju i smatrao je da je moguænost nepotrebnog pritiska na njegove èlanove, u trenutku kada donosi odluke od društvenog i ekonomskog znaèaja, u toj je mjeri velika da za sada imena bolje držati u tajnosti."
Upravo ova tajnovitost potaknula je Vijeæe Evrope da pokrene istragu, koja ima podršku lijeènika poput Wolfganga Vodarga. Svjetska zdravstvena organizacija je saopæila da æe provesti istragu, ali tek kada pandemija bude okonèana. Usprkos opadanju broja sluèajeva svinjske gripe, datum kraja pandemije još se ne objavljuje.
Kao vodeæe svjetsko tijelo zaduženo za zdravstvo, s ogromnom odgovornošæu u borbi protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze, WHO æe ipak prije ili kasnije morati razjasniti kako se taèno ponio prema svinjskoj gripi. U protivnome, kada sljedeæi put doðe do pandemje, svijet njezine savjete možda neæe uzeti tako ozbiljno, navodi BBC.
Nadam se da nije...iako sam nedavno citala (dr iz Sarajeva) o bakterijama koje se ne mogu unistiti, osim rusenjem.
Da li se u Klinièkom centru Koševo pojavila bakterija "mrsa"?
Dr. Nada Kolubar-Æimiæ, šefica Komisije za interhospitalne infekcije Klinièkog centra Koševo u Sarajevu, juèer je obavijestila „San" da æe u ponedjeljak dati odgovor na naše pitanje da li se u tom centru pojavila superbakterija „mrsa".
Naime, veæ nekoliko dana kruže prièe da se „mrsa" pojavila na Klinici za ortopediju i Ginekološkoj klinici što je izazvalo zabrinutost graðana, posebno pacijenata Klinièkog centra Koševo.
Bakterija „mrsa" je izuzetno opasna, ali njeno pojavljivanje na klinikama u svijetu nije rijetkost. Navodno, kada se pojavi, nemoguæe je uništiti i iskorijeniti pa u nekim zemljama ruše cijele zgrade u kojima se „mrsa" pojavi. Radi se o vrlo opasnom obliku stafilokoke koji je otporan na veæinu antibiotika ukljuèujuæi i meticilin, a brzo i lako se prenosi.
Kod osoba koje imaju slabiji imunitet, rane i intravenske katetere i posebno porodilja, bakterija „mrsa" može izazvati trovanje krvi, infekcije kostiju, infekcije srèanih zalisaka...
D.D.
(SAN) http://www.san.ba/index.php?id=10234
Nedavni pokazatelj da je milion graðana BiH gladno, da preživljava uz samo jedan obrok dnevno, ne brine federalno Ministarsvo rada i socijalne politike. Ne brine ih ni iskustvo jednog tržnog centra koji akcijski prodaje hljeb za pola marke i rasproda ga u roku od nekoliko minuta.
Na pitanje "Sana" jesu i graðane ove države zaista toliko gladni da moraju èekati u redu da kupe hljeb od pola marke i kako se izboriti sa siromaštvom iz Ministarstva odgovaraju u najmanju ruku neobièno.
- Prije svega, ko god da se odluèio za nešto takvo ili je švercer ili su u pitanju neke nakaradne igre pojedinaca. Na taj naèin prave ruglo od države, ali i od graðana. Nismo mi toliko gladni kako nas predstavljaju, a pogotovo da moramo jesti hljeb od pola marke - kaže za "San" sekretar Ministarstva Fehim Bekan.
Stanje, kaže on, "nije tako teško kako se tvrdi".
- Mediji to malo upakuju. Osim toga, vjerujte da u tim redovima za hljeb od pola marke ima ljudi koji imaju èetverosobne stanove u Sarajevu i pune novèanike. To je èinjenica. Ne radi se tu o gladnima, ni o nekoj vrsti štednje, nego više od ciganèenju velikog broja graðana ove države - kaže Bekan.
Za njega je "jedno sigurno, Ministarstvo nema veze s tim".
- Mi samo možemo reæi da nema potrebe za prodaju hljeba od pola marke. Nismo još spali na tako niske grane - kaže Bekan.
Predsjednik Samostalnog sindikata PPDIVUT Mehmed Avdagiæ smatra, meðutim, da je ovo pokazatelj nemoæi države da se izbori sa problemom socijalne skrbi. No, ni on nije pobornik takvih akcija.
- Siromašni jesmo, u to nema sumnje. Meðutim, država mora zaštiti graðane, a ne praviti od njih još veæu bijedu. Treba postaviti stvari na svoje mjesto, napraviti jasnu strategiju, zaposliti ljude, omoguæiti im da kupe hljeb. Tu treba tražiti rješenje - kaže on.
M. Ašèiæ
Ljudi su gladni
Za Ranku Mišiæ, predsjednicu Saveza sindikata RS, bh. realnost je da graðani kupuju hljeb od pola marke.
- Dobar dio graðana je došao u tu poziciji i to je èinjenica. Ljudi su gladni! Nedavna pokazatelji pokazaju da više od 20 posto graðana nema šta da jede. Država po tome pitanju ne radi ništa, svaka napravljena startegija za borbu protiv siromašta je propala i ostalo je mrtvo slovo na papiru - kaže ona.
Od ubojstva Denisa Mrnjavca, prije toèno dvije godine (5. 2. 200 bilo je i prebijanja i maltretiranja i ranjavanja i ubojstava. Ne trošite svoje vrijeme na èuðenje. Èuvajte se. To bi vam i Denis poruèio...
Priredio: Nermin Èengiæ (Sjeæanje na Denisa, Sarajevo, 2010)
Moje ime je Denis Mrnjavac. Ja sam ubijen zbog stajanja u tramvaju.
Zaista me je netko trebao upozoriti da sjednem kada uðem u tramvaj. Zaista mi je netko, barem tijekom školovanja, trebao napomenuti da je stajanje u tramvaju kažnjivo. Zaista, nisam znao koliko je rizièno i opasno po život - stajati u tramvaju.
I drugi su stajali ali ja sam poslužio kao primjer da stajati u tramvaju nije preporuèljivo, odnosno, da je zabranjeno te da se isto kažnjava oduzimanjem života.
Da sam sjeo, možda bih danas pisao poruke svojoj djevojci ili bih bio na putu da izumim lijek protiv svih bolesti. Možda bih èak, mada sumnjam, i sam kažnjavao one koji stoje u tramvaju. Sumnjam da bih ovo posljednje jer zaista nikad nikom nisam pomislio, a kamoli uradio nešto nažao.
Ponekad, odavde gdje se trenutno nalazim, a gdje sreæom nema tramvaja, posmatram svoje ubice kako se šepure u zatvoru, kako ih odvoze na sud (ne tramvajem) i kako im èitaju kazne i oslobaðajuæe presude. Gledam one ljude koji ih brane. Slušam njihove iskaze, dokaze, olakšavajuæe okolnosti.
Nije potrebno tražiti opravdanja kako za moj, tako ni osuðivati postupak mojih ubojica. Ja sam kriv jer nisam bio informisan. Nisam znao da stajanje u tramvaju može koštati života, a oni su samo obavljali svoju dužnost koja im nalaže da se bore za oèuvanje tradicije sjedenja u tramvaju.