MAPET,ŠKORPIJA,STELLA,GRACIJA,MB,MC,MV,MASTERS,A KLUB,STELEKT,OMLADINSKI,RENATA,KVISKO,PARADIZZO,ŠAÈIR,AERO KLUB,ROTERDAM,PAPAGAJ,PASAŽ,PLAY OFF,PRAG,KAPIJA,CEPELIN,KOD NUME,PIKE,BEBOP,FARAON,ALF,ORAH,HOTEL TUZLA,HOTEL BRISTOL,POZORIŠTE,PELIKAN,VRTIÆ,TENIS,MOCART,MS,LEONARDO,DOOR,ŠEÈER,LIBERO,STARI GRAD,5+,TALIJA,PAZAR,MIRABEL,KAZABLANKA,ABC,BURENCE,TOMATO,...
I ako ga dodje Pozorište racuna se i ispred Pozorišta, ko kod Piketa i ispred Piketa
MAPET,ŠKORPIJA,STELLA,GRACIJA,MB,MC,MV,MASTERS,A KLUB,STELEKT,OMLADINSKI,RENATA,KVISKO,PARADIZZO,ŠAÈIR,AERO KLUB,ROTERDAM,PAPAGAJ,PASAŽ,PLAY OFF,PRAG,KAPIJA,CEPELIN,KOD NUME,PIKE,BEBOP,FARAON,ALF,ORAH,HOTEL TUZLA,HOTEL BRISTOL,POZORIŠTE,PELIKAN,VRTIÆ,TENIS,MOCART,MS,LEONARDO,DOOR,ŠEÈER,LIBERO,STARI GRAD,5+,TALIJA,PAZAR,MIRABEL,KAZABLANKA,ABC,BURENCE,TOMATO,...
I ako ga dodje Pozorište racuna se i ispred Pozorišta, ko kod Piketa i ispred Piketa
I tako sinoc na FB pricam sa svojim idolom iz djetinjstva,menadzerom na "Royal Caribbean".
Ne znam kojim rijecima da pocnem opisivati svog komsiju kojeg najmanje pola grada zna,a ja ga znam od kako znam za sebe.Obisao sam dosta gradova i drzava ali onakvog frajera samo tuzlanska mahala moze roditi....
Vjerovatno sam subjektivan ali kao i svako ko se sjeca odrastanja i svojih idola iz djetinjstva,malo se dodaje malo uljepsava itd. ali u ovom slucaju to poprima drugu dimenziju.
Upoznao sam "milion" konobara ali ni jednog da je svaku noc zavrsavao u minusu kao moj komso...
U to vrijeme sankeri kod "Piketa" uzimali su finu lovu...Sjecam se da sam bio najmladji u masi i uvjek visio na sanku (desno)a komso kao glavna faca Mi je samo govorio "kontrolisi situaciju" (sta da kontrolisem u P.M. ) .
Sve trebe koje su tada bile "IN" u gradu su zavrsavale u nasoj zgradi (nazalost 95 % kod njega,a meni sta zapadne),svi baksisi su bili popijeni istu noc,svi su pili na njegov racun...Takvu eleganciju jos nisam vidio...Prije posla obavezno samo otvori vrata kod "Ismeta Cvrlje" i zagalami "daj svima pice" regulisat cu sutra i ode....Koliko sam samo puta pokusavao da kopiram tu eleganciju poslije par piva ali ujutro bi uvjek bio "sabirni centar" po dzepovima i bol u glavi ali ne od mamurluka
.Za neke stvari moras biti rodjeni smeker ,kasnije sam cuo da se to moderno zove "lakoca postojanja".
Naravno kasnije je Sam poceo raditi (niko nikada nije saznao sta) i tek onda je bio cirkus...Prvi Audi 80 u gradu je bio njegov,sjecam se da poslije dugogodisnjeg boravka u "Pezejcu" sam mislio da ulazim u "spejs satl"....Prvi odlasci u Sarajevo,Beograd,Zagreb,Jadran su bili sa njim,u Trst nisam isao zbog godina...Prvo privodjenje u muriju je bilo sa njim,prva gida sa njim,prvi marlboro i JACK sa njim,dok su moji vrsnjaci gledali pornice meni su na gajbu dolazile dvije u isto vrijeme itd itd.
Znam samo da nikada nije stedio pare, svima je sa osmijehom davao,kada se islo u Firencu na finale lige sampiona,desetorici je platio put najmanje...Ko god mu je trazio bilo sta nije odbijao.
To je moj idol iz djetinstva sa tuzlanskih ulica,nekima su to bili glumci,pjevaci itd. meni je bio On.
I na kraju razgovora kaze Mi " spremaj se u avgustu idemo na Pag,Ja sve placam"
[Edited by Walter did not know on 06-07-2011 at 10:00 GMT]
"Ponovo slika iz
detinjstva
toliko jasna ovoga jutra
Sve se vraca, sve se vraca
u osvit ove zore
ognjiste opustjelo i vatre kako
gore
kraj kojih osta djecak da vjecno oluju pamti
i trazi najdraze da mu vrati. "
Bili jednom djevojcica i djecak,istog dana rodjeni u istoj zgradi zivjeli i u istom trenu osjetili mirise svoga grada.
Zajedno su rasli ispred svoje zgrade,zajedno usli prvi dan skole u "Albin Herljevic" i osam godina sjedili u klupi upijajuci prva znanja.
Zajedno su upisali i gimnaziju bili nerazdvojni i jedno drugom se povjeravali u tom osjetljivom dobu.
Djecak kasnije upisa medicinu djevojcica "pravo",vise nisu bili u istom gradu ali su se svaki dan culi...
Bili su najbolji studenti u svojoj generaciji.Godine su prolazile,dodjose zla vremena i djevojcica i djecak dugo nisu culi jedno za drugo...
Prosla su zla vremena i oboje su osnovali svoje porodice i postali uspjesni ljudi, zivot je isao svojim tokom.
Ali kao sto to cesto biva bolest ne bira kada ce udariti,trebalo je spasavati djevojcicinog sina a vremena je bilo malo.Djecak je bio jedan od rijetkih na ovim prostorima koji je bio u stanju to da uradi i krenula je akcija koja se zavrsila radjanjem novog zivota.
I bi jedna luda skadarlijska noc puna pjesme i suza radosnica.
I bi nastavak u tuzlanskoj "biblioteci" puna srece i zagrljaja, gdje sam i Sam imao cast da prisustvujem druzenju dvije divne porodice,gdje Sam i cuo ovu dirljivu pricu.
I nastavi se jedno tuzlansko djetinjstvo,nikada ustvari ni prekinuto.Nastavi da se prenosi na njihovu djecu i dalje sa koljena na koljeno.Jedan mikro svijet koji prkosi ovom zlu vremenu.
Zivot je cudo......
I dok pisem ovo tiho i gledam klinca kako bezbrizno spava razmisljam koliko cu imati posla da ga naucim sta je odanost prema prijateljima i porodici i da je to nesto vjecno,nesto sto daje smisao zivotu.
Zna li ovdje iko srecu pisati
jel neko cuo za ljubav danas
mozda je vaznije znati brisati
ono sto je davno ostalo iza nas
Nista nije kao sto je bilo
al ce ipak jednom biti
znam nema leta s jednim krilom
treba vrijeme da nam spoji niti
citat:Walter did not know wrote:
"Ponovo slika iz
detinjstva
toliko jasna ovoga jutra
Sve se vraca, sve se vraca
u osvit ove zore
ognjiste opustjelo i vatre kako
gore
kraj kojih osta djecak da vjecno oluju pamti
i trazi najdraze da mu vrati. "
Bili jednom djevojcica i djecak,istog dana rodjeni u istoj zgradi zivjeli i u istom trenu osjetili mirise svoga grada.
Zajedno su rasli ispred svoje zgrade,zajedno usli prvi dan skole u "Albin Herljevic" i osam godina sjedili u klupi upijajuci prva znanja.
Zajedno su upisali i gimnaziju bili nerazdvojni i jedno drugom se povjeravali u tom osjetljivom dobu.
Djecak kasnije upisa medicinu djevojcica "pravo",vise nisu bili u istom gradu ali su se svaki dan culi...
Bili su najbolji studenti u svojoj generaciji.Godine su prolazile,dodjose zla vremena i djevojcica i djecak dugo nisu culi jedno za drugo...
Prosla su zla vremena i oboje su osnovali svoje porodice i postali uspjesni ljudi, zivot je isao svojim tokom.
Ali kao sto to cesto biva bolest ne bira kada ce udariti,trebalo je spasavati djevojcicinog sina a vremena je bilo malo.Djecak je bio jedan od rijetkih na ovim prostorima koji je bio u stanju to da uradi i krenula je akcija koja se zavrsila radjanjem novog zivota.
I bi jedna luda skadarlijska noc puna pjesme i suza radosnica.
I bi nastavak u tuzlanskoj "biblioteci" puna srece i zagrljaja, gdje sam i Sam imao cast da prisustvujem druzenju dvije divne porodice,gdje Sam i cuo ovu dirljivu pricu.
I nastavi se jedno tuzlansko djetinjstvo,nikada ustvari ni prekinuto.Nastavi da se prenosi na njihovu djecu i dalje sa koljena na koljeno.Jedan mikro svijet koji prkosi ovom zlu vremenu.
Zivot je cudo......
I dok pisem ovo tiho i gledam klinca kako bezbrizno spava razmisljam koliko cu imati posla da ga naucim sta je odanost prema prijateljima i porodici i da je to nesto vjecno,nesto sto daje smisao zivotu.
Zna li ovdje iko srecu pisati
jel neko cuo za ljubav danas
mozda je vaznije znati brisati
ono sto je davno ostalo iza nas
Nista nije kao sto je bilo
al ce ipak jednom biti
znam nema leta s jednim krilom
treba vrijeme da nam spoji niti
Klinac sam bio,mozda 14-15 godina kada sam ugledao prvi put uzivo Mediteran u nasem gradu.Mislio sam do tog dana da onakva lica postoje samo na filmovima.Vanja je bila starija,jedno 4 godine i nedustupna u svakom pogledu.
Ima jedan krug na Slatini gdje su oba Damira prvi put ubacila tricu,e tu nas jednom pozovu na basket.
Igrala se "velika" do 21 i Mi pobjedismo a Ja ubaci 19 koseva.Do tada Mi je prosjek bio "tri" kosa i obicno bi bio statista,poslije su me svi pitali "sta Ti bi"...
Ne sjecam se da li je Vanja ostala do kraja meca ali hvala joj jos jednom za taj moj nezaboravni basket nikad vise ponovljen
Cuo sam da je na jugu Italije u jednom lijepom gradu na Mediteranu i da je i sada onako lijepa.
Et, pojma nemam sto se ovog sjeti,valjda Juli i ovaj neki Italijanski film na TV...
citat:Walter did not know wrote:
Vanja sa Slatine.....
Quel giorno ho visto il Mediterraneo.
Klinac sam bio,mozda 14-15 godina kada sam ugledao prvi put uzivo Mediteran u nasem gradu.Mislio sam do tog dana da onakva lica postoje samo na filmovima.Vanja je bila starija,jedno 4 godine i nedustupna u svakom pogledu.
Ima jedan krug na Slatini gdje su oba Damira prvi put ubacila tricu,e tu nas jednom pozovu na basket.
Igrala se "velika" do 21 i Mi pobjedismo a Ja ubaci 19 koseva.Do tada Mi je prosjek bio "tri" kosa i obicno bi bio statista,poslije su me svi pitali "sta Ti bi"...
Ne sjecam se da li je Vanja ostala do kraja meca ali hvala joj jos jednom za taj moj nezaboravni basket nikad vise ponovljen
Cuo sam da je na jugu Italije u jednom lijepom gradu na Mediteranu i da je i sada onako lijepa.
Et, pojma nemam sto se ovog sjeti,valjda Juli i ovaj neki Italijanski film na TV...
Re: Re: Tuzlanska djetinjstva 80-te
