Waltere, dobro tebi ide ova tema i dobro si me nasmijao sa kinom Mladost jer sam se necega sjetila. Naravno, nisam nikad gledala te slavne pornice u tom kinu, ali ti moram sada malo zacatati temu. Znam oprostit ces mi.
Curetak sam bila u osnovnoj skoli i mama me povela u kino Mladost da gledamo romantican film. Necu reci koji je film i koji je glumac., ali da je dobar - dobar je. Elem, jeste romantican film ali ima jedna scena gdje je covjek skinuo maicu - i ja sirota uzdahnula od ugledane ljepote. mama me je mrko pogledala i rekla mi da me treba biti sram. Do kuce mi je zvocala i danima poslije toga, a meni nikako nije bilo jasno zasto i ona nije uzdahnula.
citat:MelMel wrote:
Waltere, dobro tebi ide ova tema i dobro si me nasmijao sa kinom Mladost jer sam se necega sjetila. Naravno, nisam nikad gledala te slavne pornice u tom kinu, ali ti moram sada malo zacatati temu. Znam oprostit ces mi.
Curetak sam bila u osnovnoj skoli i mama me povela u kino Mladost da gledamo romantican film. Necu reci koji je film i koji je glumac., ali da je dobar - dobar je. Elem, jeste romantican film ali ima jedna scena gdje je covjek skinuo maicu - i ja sirota uzdahnula od ugledane ljepote. mama me je mrko pogledala i rekla mi da me treba biti sram. Do kuce mi je zvocala i danima poslije toga, a meni nikako nije bilo jasno zasto i ona nije uzdahnula.
Uvjek sam zelio da se bavim poezijom,da budem pjesnik,ali veceg antitalenta od samog sebe nisam u zivotu upoznao.Kasnije sam dosao do zakljucka da je odrastanje sa jalijom bilo presudno.
Ali ne bih nista mjenjao za stotinu zivota.
Kada sam prvi put cuo rijec "rat".
Ne ne,nije to bilo u petom osnovne na casovima istorije ili u nedeljnim jutrima uz partizanske filmove,nisam to cuo ni od Prleta i Tihija, ne,ne......Prvi put rijec "rat" sam cuo sa osam godina od postara Hilme u trenutku dok mu je ringla letjela prema guvernalu starog postarskog "Tomosa" ili prema zadnjem tocku,nije bitno.
E sad....
Ne znam na cemu je bila ta ekipa (zna Hamza ) ali ne vjerujem da se slican dogadjaj desio na planeti,jer nikada nisam cuo da je neko bacio SPORET sa 13-og sprata.
Sve se desavalo 50-ak metara od nas klinaca,i ne znam da li je postar Hilmo to rekao u letu dok je padao sa motora ili na zemlji, znam samo da nikada nisam zaboravio taj vrisak "LJUDI RAT".....
Poslije toga, pricali su stariji, nije progovarao godinu dana,isao je i u neke ustanove i znam da se poslije dugog odsustva opet vratio u nasu ulicu.
I tako dok se sjecam ovog traumaticnog dogadjaja, koji bi se svakom urezao u pamcenje o odrastanju,kroz glavu Mi prolaze zivopisni kolazi sjecanja koji se salijevaju u jednu sliku,i sve me podsjeca na filmove Federica Felinija "La Strada" ili Roberta De Nira "Price iz Bronksa"....Prolaze kao na filmskoj traci cigani meckari sa svojim medvjedom i buljukom djece oko njih dok polaze kroz tuzlanske betonske blokove,na drugoj strani Miki pada sa dzanarike pogodjen iz vazdusne puske najboljeg druga,Mirce sa jalijom obija kiosk da bi imao kapitala za flipere kod "lacija",debeli coro sjedi na klupi za rezerve jer je vjeciti visak kad igramo "na male",zaljubljeni par na klupi okupan preciznim hicem "vodenom bombom"
malog bambija,Toni sa ukradenim motorom turira ispred Gimnazije misleci da ce tako nadomjestiti asimetrican izgled lica................
ma de sve patetika.......a mozda i nije
[Edited by Walter did not know on 25-06-2011 at 20:48 GMT]
Citam danas clanak o dobrim stranama ljudskog zaborava.Nesto kao psiholoski trening kako zaboravljati stvari iz proslosti da te ne bi sputavalo u buducnosti.
Jednim klikom zaboravis sve nesretne ljubavi,pare sto si prokockao,prvi samar,sve koji su te iznevjerili i koje si Ti iznevjerio,sve raskrsnice gdje si skrenuo u pogresnom pravcu.....Cak kazu i one sretne trenutke treba potisnuti jer ako ih mozak ne zna amortizovati covjek moze da poludi od srece.
Ma nema sta "pisac" sve si u pravu al kad bi se lagali.
Ima jedno "fino" mjesto na Leicester square u Londonu gdje obavezno odem dok sam bio u kratkotrajnim posjetama u UK.Mislim "fino" za ljude koji vole da se okusaju u igri na srecu,a zove se "Napoleons" casino... Tamo sam vise bio kibicer sa par stotina funti u dzepu ali atmosfera je prijatna sa velikim sankom kao iz "casablance" i prelijepim restoranom.
Kad udjem laganini se prifuram sanku i razbacim neobaveznu pricu sa sankerom jer u nedostatku veceg kapitala za "rulet" tako kupujem vrijeme na tom lijepom mjestu.
Naravno "klik" za zaborav sa pocetka price je ukljucen a i sta bi me moglo vratiti u proslost na ovakvom mjestu dok gledam sve ljudske rase iz svih staleza kako uzivaju u svojoj strasti prema kocki i provodu u jednom megapolisu.
Kazu da je definicija ruleta "splet slucajnih okolnosti",za rulet mozda ali za zivot,kako godine idu,sve manje vjerujem.
I tako dok ispijam pice na sanku spremajuci se da uduplam par stotina funti na ruletu na suprotnoj strani sanka, gdje bih zamisljao Hempry Bogarta u "Casablanci",ugledah poznato lice sa tuzlanskih ulica iz moga djetinjstva....
Kimija (svaka slicnost sa stvarnim likom je slucajna) znam od kako znam i za sebe,nismo bili isto drustvo ali harizmaticnije osobe u zivotu nisam upoznao i nekako uvjek je bio tu u mom odrastanju...Al hebemu,sad nesto razmisljam, sve scene sa njim su bile vezane za kocku pa i ova sad nakon toliko godina (zivot nije rulet).
Pocelo je na ulazu sa slicicama "pola-cijela",dero nas je sve redom(kakav rulet,adrenalin na "pola cijela" nikada vise nisam osjetio ),kada smo malo odrasli puco je po sportskoj prognozi,mislim da je imao dvije 13-ke,ili bi sutali trice na basketu za pare a o pokeru da ne pricam.....Kako je moderna tehnika dolazila u nas grad socijalizma tako su se pojavili i pokeri, postao je inventar u "Slobodi" i u "Play Off-u".... Krajem osamdesetih je harao na "Black Jack-u" u hotelu Tuzla,a sad ga gledam u "Napoleons" casinu u Londonu preko puta sanka ("splet slucajnih okolnosti",jest al u qurcu)...
I da ne tusim o formalnostima ,grljenju,gdje si ,sta si itd.,iscupali smo se na "Black Jacku" dobro napili i evocirali sjecanja...
I sjecam se dok smo picili "Lisle street" ulicom pored "Princ Charles" Cinema onako pijan okrenu Mi se i kaze "izvini,ali jednom sam Ti napakovao karte,trebala Mi lova"...
citat:Walter did not know wrote:
Citam danas clanak o dobrim stranama ljudskog zaborava.Nesto kao psiholoski trening kako zaboravljati stvari iz proslosti da te ne bi sputavalo u buducnosti.
Jednim klikom zaboravis sve nesretne ljubavi,pare sto si prokockao,prvi samar,sve koji su te iznevjerili i koje si Ti iznevjerio,sve raskrsnice gdje si skrenuo u pogresnom pravcu.....Cak kazu i one sretne trenutke treba potisnuti jer ako ih mozak ne zna amortizovati covjek moze da poludi od srece.
Ma nema sta "pisac" sve si u pravu al kad bi se lagali.
Ima jedno "fino" mjesto na Leicester square u Londonu gdje obavezno odem dok sam bio u kratkotrajnim posjetama u UK.Mislim "fino" za ljude koji vole da se okusaju u igri na srecu,a zove se "Napoleons" casino... Tamo sam vise bio kibicer sa par stotina funti u dzepu ali atmosfera je prijatna sa velikim sankom kao iz "casablance" i prelijepim restoranom.
Kad udjem laganini se prifuram sanku i razbacim neobaveznu pricu sa sankerom jer u nedostatku veceg kapitala za "rulet" tako kupujem vrijeme na tom lijepom mjestu.
Naravno "klik" za zaborav sa pocetka price je ukljucen a i sta bi me moglo vratiti u proslost na ovakvom mjestu dok gledam sve ljudske rase iz svih staleza kako uzivaju u svojoj strasti prema kocki i provodu u jednom megapolisu.
Kazu da je definicija ruleta "splet slucajnih okolnosti",za rulet mozda ali za zivot,kako godine idu,sve manje vjerujem.
I tako dok ispijam pice na sanku spremajuci se da uduplam par stotina funti na ruletu na suprotnoj strani sanka, gdje bih zamisljao Hempry Bogarta u "Casablanci",ugledah poznato lice sa tuzlanskih ulica iz moga djetinjstva....
Kimija (svaka slicnost sa stvarnim likom je slucajna) znam od kako znam i za sebe,nismo bili isto drustvo ali harizmaticnije osobe u zivotu nisam upoznao i nekako uvjek je bio tu u mom odrastanju...Al hebemu,sad nesto razmisljam, sve scene sa njim su bile vezane za kocku pa i ova sad nakon toliko godina (zivot nije rulet).
Pocelo je na ulazu sa slicicama "pola-cijela",dero nas je sve redom(kakav rulet,adrenalin na "pola cijela" nikada vise nisam osjetio ),kada smo malo odrasli puco je po sportskoj prognozi,mislim da je imao dvije 13-ke,ili bi sutali trice na basketu za pare a o pokeru da ne pricam.....Kako je moderna tehnika dolazila u nas grad socijalizma tako su se pojavili i pokeri, postao je inventar u "Slobodi" i u "Play Off-u".... Krajem osamdesetih je harao na "Black Jack-u" u hotelu Tuzla,a sad ga gledam u "Napoleons" casinu u Londonu preko puta sanka ("splet slucajnih okolnosti",jest al u qurcu)...
I da ne tusim o formalnostima ,grljenju,gdje si ,sta si itd.,iscupali smo se na "Black Jacku" dobro napili i evocirali sjecanja...
I sjecam se dok smo picili "Lisle street" ulicom pored "Princ Charles" Cinema onako pijan okrenu Mi se i kaze "izvini,ali jednom sam Ti napakovao karte,trebala Mi lova"...
E moj novinar Ti i tvoj "klik" za zaborav.....
E, bas taj tvoj "klik" novinare nefercera bas. Ova tvoja slova zadovoljstvo je citati.
Re: Tuzlanska djetinjstva 80-te
i dobro si me nasmijao sa kinom Mladost jer sam se necega sjetila. Naravno, nisam nikad gledala te slavne pornice u tom kinu, 
ali ti moram sada malo zacatati temu. Znam oprostit ces mi. 
) ali ne vjerujem da se slican dogadjaj desio na planeti,jer nikada nisam cuo da je neko bacio SPORET sa 13-og sprata.
