citat:

---

Walter did not know wrote:
Vanja sa Slatine.....

Quel giorno ho visto il Mediterraneo.


Klinac sam bio,mozda 14-15 godina kada sam ugledao prvi put uzivo Mediteran u nasem gradu.Mislio sam do tog dana da onakva lica postoje samo na filmovima.Vanja je bila starija,jedno 4 godine i nedustupna u svakom pogledu.

Ima jedan krug na Slatini gdje su oba Damira prvi put ubacila tricu,e tu nas jednom pozovu na basket.
Igrala se "velika" do 21 i Mi pobjedismo a Ja ubaci 19 koseva.Do tada Mi je prosjek bio "tri" kosa i obicno bi bio statista,poslije su me svi pitali "sta Ti bi"...
Ne sjecam se da li je Vanja ostala do kraja meca ali hvala joj jos jednom za taj moj nezaboravni basket nikad vise ponovljen

Cuo sam da je na jugu Italije u jednom lijepom gradu na Mediteranu i da je i sada onako lijepa.

Et, pojma nemam sto se ovog sjeti,valjda Juli i ovaj neki Italijanski film na TV...

---

citat:

---

Tanitha wrote:



...noc prije polaska na "odmor" dobih par doznaka od forumske Obavjestajne sluzbe , ali sto zbog vremena , sto zbog spremanja ...nisam dolazila, reko...bice vremena kad dodjem kod mojih, pa kad sjednem za pc... jas' ja... komp. rikn'o zbog pada napona u zemlji crnogorskoj , jedno hoce na more, drugo na planinu,treci da vide ljepote "nevidjene" ...i tako ...dodje septembar.
Nemam rijeci za ove tvoje tekstove , ukljucujuci i ovaj ...ko bi znao da te neko gleda... (dodushe Mediteran(film? ili inace ?? ) i ja veze s vezom , nit sam mediteranski tip ali mozda u Tz ...ma pojma nemam sta da ti odgovorim na ovu "poeziju" rijeci ... HVALA.LIJEPO JE PROCITATI (pogotovo za mene ...to mi je slaba strana ...najslabija-Tuzla, mladost, osamdesete pa i pocetak devedesteih ...SVE prije odlaska...sad je to samo SAN. San koji se ostvario kad napokon smogoh hrabrosti pa se vratih na mjesec dana u MOJ grad ... nije bilo puno moje raje, ali mi nije bilo bitno... 100 puta sam prosla grad uzduz i poprijeko (vize uzduz ) sama sa svojim sjecanjima. Poslije je sve bilo lakse ... Opet me dugo nije bilo ali sve zavisi od drugih i od dogadjaja manje ili vise prijatnih koji ti zivot servira... Doci cu , ali sama, to mu ga dodje nesto kao "neobjesnjiva potreba" ...napunim baterije ...ali se bojim da cu ovaj put OSTATI.
HVALA TI NA OVOJ EPIZODI SJECANJA , NEMAS POJMA KOLIKO CU RAZMISLJATI O TOME...I KAD DODJEM ...SJESCU TAMO I GLEDATI KAKO (nasi) KLINCI IGRAJU BASKETA...I DAJ BOZE DA MI NE KRENE KOJA SUZA...KAO SADA...


potrefi i pjesmu i grad i sve!
PS OGLAS: hoce li ko da se mjenja? ;hanka

---

citat:

---

Walter did not know wrote:

,u pravu si,ono "mediteran" je bio laznjak,vise gonis ka ST Petersburg-u

Treba cuvati uspomene,nekad dodju kao sigurno utociste.

kao sto rece nas tuzlak Mesa Selimovic

"Ja ne biram ono što imam. Ne biram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Jos je cudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene."

---

http://www.facebook.com/event.php?eid=273100659374333

Bivši sportisti i sportski radnici ogorčeni zbog mogućeg gašenja KK Sloboda
8:59, 15 Septembar, 2011
Traže od načelnika Imamovića da ne dozvoli gašenje kluba

Tuzlaci i bivši sportisti i sportski radnici Tuzle su ogorčeni na vijest da postoji mogućnost gašenja KK Sloboda, jer se radi o klubu koji je uvijek bio ponos grada i koji je odgojio generacije obrazovanih i uticajnih građana koji su dali veliki doprinos kvalitetnom životu u Tuzli.
˝Bila bi neprocjenjiva šteta da Tuzla izgubi košarkaški klub, koji je postojao od početaka igranja košarke na ovim prostorima. KK Sloboda je zahvaljujući svojim košarkašima, sportskim radnicima te navijačima i prijateljima kluba, doprinio razvoju i prepoznatljivosti grada i sporta na području bivše Jugoslavije. Klub koji je odgojio Mirzu Delibašića, Dr. Bracu Markovića, Gradu Krajtmajera, Muharema Abdurahmanovića, Bratislava Mitrovića, Damira Mršića, Damira Mulaomerovića kao i brojne druge kvalitetne košarkaše, privrednike i pozitivne ličnosti našeg grada - ne bi trebao da se ugasi. Specijalno se ne bi trebao ugasiti pod opravdanjem nedostatka finansijskih sredstava. Svi sportski klubovi i sportska društva su imali svoje uspone i padove, teške finansijske, kadrovske i druge probleme, ali je i u teškim trenucima snagu davao neki viši interes - značaj sporta za igrače, navijače, ljubitelje sporta, za grad˝, navedeno je u pismu bivših sportista i sportskih radnika Tuzle. Potpisnici pisma traže od grada Tuzle i načelnika Jasmina Imamovića da ne dozvole gašenje kluba koji je sa ponosom nosio ime našeg grada skoro stotinu godina.

Potpisnici pisma:

Drago Zec, Asmir Bejtić, Suad Gračić, Mujaga Korajkić, Zoran Talijan, Rizo Nurkanović, Mensur Hajdarhodžić, Zoran Malbašić, Zoran Marković, Siniša Novaković, Zoran Jajčanin, Milan Petrović, Edin Uzeirbegović, Stanko Petrović, Fuad Mujanović, Minja Koncul, Esad Karamović, Zijad Smajić, Nermin Pašalić, Vanja Koncul, Predrag Ilić, Damir Štilić, Mirsad Razin Trnačević, Žarko Banjac, Jelica Marković, Alan Karamović, Almir Arnaut-Belli, Asim Paščanović, Damir Osmanović, Darko Jesenek, Davor Vikić, Davorin Kreitmayer, Dejan Pavić, Ekrem Jusić, Elmir Čustović, Goran Jurčenko, Igor Todorović, Igor Pejić, Ivan Fabijanić, Kenan Smailović, Mario Jurić, Mehmedalija Buco Dragić, Miša Mrkić, Nuraga Pašić, Predrag Pelemiš, Emir Ramić, Srđan Jovanović, Vensan Pušonjić, Vladimir Vukičević, Zlatan Đapo, Zlatko Ledić, Zoran Iličković, Zoran Podžanin, Ademir Zurapović, Zoran Milanović, Dejan Dabetić, Bojan Dabetić, Goran Ćulum, Davor Petrović, Ivan Fabijanić, Srđan Jovanović, Beli Karamović.



Sunovrat tuzlanskog sporta: I rukometašice Jedinstva odustale od takmičenja!
Četvrtak, 15 Septembar 2011 11:04
Podijeli
36
Nakon odbojkašica ŽOK "Tuzle", jučer su od Premijer lige BiH odustale i rukometašice Jedinstva.

Razloge i ne treba posebno napominjati.

Sindrom nedostatka sredstava za takmičenje, zahvatio je i ovaj klub, koji već treću sezonu jedva obezbjeđuje sredstva za opstanak u životu.

- Zbog izuzetno teške finansijske situacije primorani smo na ovaj očajnički čin. Nakon mnogih dopisa koje smo uputili Općini Tuzla, nismo naišli na razumijevanje – ističu u peterostrukom prvaku BiH, koji će rad nastaviti sa Školom rukometa

Reakcije nadležnih organa u općinskim i kantonalnim vlastima i dalje nema. Koliko klubova još treba "sahraniti" da bi neko barem primjetio da se nešto dešava sa tuzlanskim sportom?!

Uploaded with ImageShack.us


Na nešto me sjeca taj grad

Na nešto me sjeca taj grad
Tri kuce na trgu i zastave
Zvuk neba je topal i jak
A ljudi su sjeli pod hrastove

Budi mi se stara cežnja
Budi mi se stara cežnja

Tu je bio njen visoki prozor
Da ga ne gledam
Da ga ne gledam
Svoj strmi hod kroz sjene
Birao sam sâm
A danas ugovor istice

Budi mi se stara cežnja
Budi mi se stara cežnja

Na nešto me sjeca taj grad
Tri kuce na trgu i zastave
Zvuk neba je topal i jak
A ljudi su sjeli pod hrastove

Budi mi se stara cežnja
Budi mi se stara cežnja

Reci im barem da ostave vrata
Dugo smo skupa i skoro smo braca
Da vidim zeleno i da vidim plavo
Dok nosi me davo
Oprosti, vrijeme je varavo

I budi mi se stara cežnja...




Uploaded with ImageShack.us




Uploaded with ImageShack.us


In memoriam: Ovako je pisao Sale Vilenjak

Ponedjeljak, 19 Septembar 2011 21:59 A.D. Sport

U ponedjeljak 19. septembra na vječni počinak krenuo je Saša Grgić, među rajom, navijačima Slobode, prijateljima... poznat kao Sale Vilenjak. Njegova partija, njegova stranka, njegov život - bila je Sloboda. Nažalost, izgubio je posljednju životnu bitku, ali sjećanje na njega nikada neće izblijediti. Postoji inicijativa da se ubuduće dio vatrenih navijača okuplja pod imenom Vilenjaci, u spomen na dobroćudnog dječaka "crveno - crnog" srca iz naselja Slatina.

U nastavku donosimo tekst, kojeg je svojevremeno pisao Saša Grgić, jednoj od redakcija medija u Sarajevu. Između ostalog i zbog Vilenjakovog pisma vjerni simpatizeri "crveno - crnih" boja ne bi trebali dopustiti da lokalni moćnici ugase svetinju kakva jeste KK Sloboda.



Uploaded with ImageShack.us


[Edited by Walter did not know on 20-09-2011 at 00:42 GMT]

Ovoj djeci tacno jednog dana treba spomenik dici.Vecina njih je odrasla u ovom sranju nemastine,nepotizma,korupcije,odlazeci po hebenim afganistanima da bi sebi omogucili iole pristojan zivot a i dalje bezuslovno pruzaju ljubav prema svom klubu i ovom gradu, onu cistu djetinju, koja te vole bez ikakvih uslovljavanja.


Uploaded with ImageShack.us


prisjećam se prijašnjih vremena i mog prvog susreta sa kapijama stadiona
Tušanj. Ljetnog dana osamdeset i neke niz kaldrmu, pa preko mosta s Kipovima na kojima je
bio ispisan grafit: “Gerume hoćemo titulu”, krenuo sam ka stadionu kojeg sam do tada gledao
samo preko malih televizijskih ekrana kada bi momci u “crveno – crnim” majicama odmjeravali
snage s momčadima “velike četvorke”.

Srce je kucalo jače i jače kako sam se svojim djetinjim koracima približavao zdanju gdje se
igra(o) prvoligaški fudbal.
Uvjek se pricalo da su reflektori na Tusnju isti kao na beogradskoj Marakani i i da smo ih dobili za prelazak Cvijetina Blagojevica u C.Zvezdu,meni kao djetetu je to ostalo tako i vise se nisam raspitivao da li je istina ili ne.Sjecam se kao danas gostovao je Dinamo a reflektori,nesrazmjerni velicini stadiona,su obasjavali cijelu Slatinu,Rudarsku,dobar dio Batve pa i dragodola.U mojoj djecijoj glavi je to bilo nestvarno kao da ulazis kroz velicanstvenu kapiju u svijet odraslih a Slatina Mi je izgledala onako obasjana svjetloscu kao NEW YORK.
Tada sam prvi put vidio legende YU fudbala sa Tusnja,ne sjecam se nijednog poteza tog dana ali sam imao cast da me cetvorica ASOVA sa pocetka price treniraju kasnije i budu dio moga sjecanja na jedno carobno vrijeme jednog grada i jednog kluba.




Uploaded with ImageShack.us

[Edited by Walter did not know on 25-09-2011 at 14:51 GMT]

Uploaded with ImageShack.us

ZA SVE DRUGOVE,POZNANIKE I ONE KOJE NE ZNAM ,ZA SVE ONE KOJIMA JE SRCE NEGDJE DRUGDJE I KOJI CEZNU ZA SVOJIM GRADOM.


U gradu gdje nisam rodjen, nit cu ikada biti
s parolom - sto bude, nek bude
u gradu gdje nisam rodjen, ja noci vrtim
uz kazete iz rodne grude

Ljudi su ovdje korektni i u folu
rucak je vazda na vrijeme na stolu
isti goblen, isto Zepter sudje kod sviju
skupi ramovi slika gdje se djeca ne smiju

Ali nekad se daleko mora biti
da bi bili zivi, zdravi, siti
Movement of Jah people!


U gradu gdje nisam rodjen, niti cu ikada biti
gledam fotke, pazim na izvjestaj za vrijeme
u gradu gdje nisam rodjen, ne znam ni ime
covjeku sto zivi vrata do mene

Ali nekad se daleko mora biti
da bi bili zivi, zdravi, siti
Movement of Jah people!


Zato me ne pitaj, ne pitaj
jer svaki put kad odem
ne pitaj, ne pitaj
mozda je zadnji put
ja sam poput ptica vodjen

Ne pitaj, ne pitaj
nikad se ne zna
kad cu zadnji put da prodjem
kroz ovaj grad
ooo, Exodus
gdje nisam rodjen.

"Sufler"
"Imao sam 11 godina kad sam s drugom Arifom istraživao džunglu koja se nalazila u prostoru između pruge koja je vodila za rudnik Tušanj i toplovoda na prostoru gdje se danas nalazi pored ostalih cijelo jedno veliko naselje i novi tržni centar - kako život postaje bezličan uz sve te molove koji nisu na morskoj obali - bila je to prava avantura - skoro kao Tom Sojer i Haklberi Fin, a u po Grada...Pored igrališta Proletera upali smo u neko blato, pa se sušili sjedeći na toplovodu, na najvećim radijatorskim cijevima koje smo vidjeli... Jesam li prestar ako se sjećam kako se prugom išlo u Kino Radnik prugom?"
"Sufler"

Kroz maglu se sjecam te pruge,mali sam bio.Radoznale oci kakve samo djecije mogu da budu dugo su ispitivale kuda pruga ide.Znam da Mi je otac govorio "do mora sine" ...Kada me vise nisu mogli lagati pruge nije vise bilo a huk mase sa Tusnja nedeljom je dobio prioritet u mom istrazivanju carobnog svijeta djetinjstva.Mnogi su kasnije navijali za Zvezdu,Hajduk,Partizan,Dinamo ali meni taj "huk" i dan danas odzvanja u usima.
Sjecam se toplovoda i kako smo drhtali dok smo ih prelazili vise puta u toku dana a ni sami ne znajuci zasto.Valjda da bi ocvrsnuli igrajuci se sa zivotom,to je valjda ta faza bila,mada kad boljem razmislim svi smo kasnije postali aktivni ili pasivni kockari.Ko zna,mozda je i taj toplovod odredio to

Skriveno iz taraba sto mirisu na naftu, u bascama od Skvera to Sangaja, Hukica pekara i ascinica prije Samousluge ... Zvuk limarije ispod neninih prozora u 27. Juli 46 (nekad davno 60-tih) ... Uz Kipove vukuci nenin ceker s pijace ... dok ona selami kone i svako malo zastajkuje... ja upijam moju Tuzlu ... ONO nesto se zavuklo u dusu i tu zivi jos i danas ... Kemo, o kojem sam davno pisala ... prozor iz nenine kuhinje i pogled do Banje ... "Fato, ispeci nam kafu ... nismo je dugo pili ..." rekao bi moj rahmetli djed Salko, a kafu su pili prjie pola sata ... Moja mati, moja Behija, lijepa ko san smireno sjedi na seciji ispod tog prozora s findjanom u ruci ... Otac moj rahmetli odnedavna, snima predivnu crno- bijelu fotografiju u maniri najboljih fotografa ... GRAD u materinim i mojim ocima neizbrisivo ostao ... Sve lijepo i jasno, nevino i tesko od zivota bilo se skupilo u tim 60-tim i ranim 70-tim... i ne znam sada bole li me ili ne ove uspomene ... daleko sam od kuce, od djece, matere, brata, sama u "bijelom svijetu" ... pa su zato moja sjecanja tako ostra ... suza sama ide ... "sve sto me ne ubije - ojacat ce me" - tjesim samu sebe ...
Jedno toplo vrijeme tuzlanskih ljeta s brdima lubenica, paprika, zime sto mirisu na cumur i stari Aljo koji neni nosi cumur na 4. kat ... Stocna pijaca na mjestu gdje sada pocinje Slatina ... bijele sokacke nosnje i nene u dimijama ... stada ovaca koje tjeraju na pijacu ispod neninog balkona kod kina Mladost, Anto Olovka ... autobusi na kat do mojih Slavinovica i sira kod tetke Ramze kod slavinovicke skole ... ciglana i vagoneti s glinom dok radnik ciglane vice cuvaaaj, kao i Kemo dok se spustao niz Skver na dasci s malenim, malenim kotacicima (kakav skateboard)... I danas stoji Slani Grad ... dovela sma moju ceru Mimu da vidi grad materinih korijena... moje cupavo zelenooko djevojce sa zagrebacke spice zaljubilo se u Tuzlu na prvi pogled ... mama, mama , kaze moje curce, kako je lijepa tvoja Tuzla ... vodim je na bozu kod Iljazovica, pokazujem Korzo i spomenik poginuloj mladosti ... Netko i nesto (zlo) uzelo je moj Slani Grad djetinjstva ... i ljulje na Banji i medu u zooloskom vrtu ... i nema mog oca da me digne na ramena i nosi Tuzlom ... Bogata sam jer imam ova sjecanja. Cuvajte Slani Grad ... mima

[Edited by mima on 22-10-2011 at 11:09 GMT]

[Edited by mima on 22-10-2011 at 11:15 GMT]

mima