BAJRAMBARCULA

Zatvori oci zelenooka
nocas opet igra stari film
ti si ta glavna uloga
a ja, ja ne postojim, mene nema

I neka bude sto biti mora
al' bez suza i velikih rijeci
predugo gledah u sunce
kao da to ne zna opeci

Al' jos bih s tvojih dlanova vode popio
i kao nekada led otopio
i ovom ljevicom te zaprosio
mala moja, al' je za to prekasno

Ref.
Nemam ja onih osamnaest godina
ni mac u grudima da bih opet sve iz pocetka
nemam ja milion sudbina pa zar nije
dovoljna ova jedna tako bijedna

Od nove boli stara ce proci
ne tako davno sam slusao o tom'
jedno su samo puste rijeci
a drugo se kruni u srcu mom

Gledam srusene su barake na slatini.Stojimo sin i Ja preko puta,neki tmurni oblaci nadvili se iznad Tuzle idu 100 na sat,kovitlaju se pa se opet vracaju...Pricam sinu tu smo moj drug i ja odrasli...Ja sam imao sve On nije imao nista ali Mi je najbolji drug i sve uspomene iz djetinstva su sa njim.Prvi put sam BAJRAMBARCULA rekao u toj baraci i uzeli smo pare,kao da nam sad das milion maraka.Poslije sam starcima govorio "uskrs je bezveze,samo jaja dobijas ,bajram je bog "...
Stojimo tako sin i Ja i pricam mu sve sto se sjecam,a sjecanja naviru kao na traci,a On je mali ne razumije nista samo se smije gleda me i grli.
Pricam mu kako covjek nema 100 zivota i kako taj moj drug nije imao nista a imao je sve i ostao covjek i dan danas a udaralo ga je sa svih strana...Pricam sinu kako me taj drug zove i dan danas "brat" jer drugo nista i ne mozemo biti.
Ostar je zrak,navucem sinu kapuljacu da se ne prehladi,a ja cu da nastavim da gledam srusenu baraku i kopam po sjecanju.

Gledam komsiju Mehmedaliju polako ide ka citaonici a sutra ce drzati govor na sahrani mojoj baki jer ona nije htjela ni popove niti ikoga,smije mi se i pozdravlja,oni su me odhranili tako reci.Nek im je rahmet dusi i hvala im za sve.
Gledam majku kako zuri na gradinu,1992 je valja spasavati zivote ljudima,nije zabrinuta jer nema vremena za brigu,ma nije nikada ni bila zabrinuta vec uvjek spremna da pomogne,valjda su zato mnogi na posmrtnicama svojih najblizih stavljali i moju porodicu kao "ozalosceni"....Gledam je kako pravi kolace ali prvo moram odnijeti drugu u baraci pa tek onda nama.
Gledam druga na podu,promasi Ibisevic zicer grlimo se poslije,haj nema veze bice bolje u utorak.
Gledam ovu ukletu zemlju podijeljenu na hadzije,gledam Tusanj place za repkom (jebo zenicu).


Skidam kapuljacu sa sina,poce duvati jugo odjednom,smije se opet,gleda me mali andjeo kao da zna da je stari ovdje odrastao na ovom trotaru na kojem sam ga spustio,gleda me hoce da mi kaze nesto ali ne zna jos samo guguce a oci se cakle...Lijepa lutka moja...



[Edited by Walter did not know on 16-11-2011 at 01:04 GMT]

"Stanovao" sam u istocnom dijelu grada dok nisam otisao iz Tuzle, ali sam odrastao u Tusnju. Djetinjstvo sam proveo ganjajuci se po livadicama izmedju sestostanki kod ulaza na stajanje na stadion. Manguplucima nikada kraja, derbi godine je bio C.Zvezda dosla-prepuno kola na sve strane, nisi mogao izaci iz zgrade od parkiranih automobila. Sa najboljim drugom iz djetinjstva provlacimo se izmedju vozila i svakome pomalo ispumpavamo gume. :-) Noc je odavno pala, ja sam u kuci, a mama se pita, sto je tolika galama napolju oko nekoliko vozila koja ne mogu da krenu sa izduvanim gumama. Pamtim tople jesenje subote kada me otac povede u nasu dugu setnju prema Ilincici, a onda u onoj sumetini sjednemo u onu kafanu "brvnaru" i pljeskavica u kajmaku. Da li sam ikada jeo sladju, dan danas bezuspjesno pokusavam da reprodukujem taj ukus. Roditelji su radili na Brcanskoj Malti, i kada mi kazu idu na posao na Brcansku..... hmmmm boze kako je to bilo daleko u mojoj glavi, Brcanska.... avantura.. joj pa ide se gradskim autobusom, onaj sto je imao onu veliku haubu pored sofera i vukao se ko parna lokomotiva po kaldrmi. Tusanjski potok - koliko sam puta samo gacao po njemu a danas i ne postoji - ubetoniran je u cijev i izbrisan sa karte. Kcerki tokom ljtnih posjeta Tuzli objasnjavam sta je dobra kifla i vodim je od opstine do Hukiceve pekare... gleda me malo ispitivacki, kao: joj opet stari poceo sa sentishem! A onda kad joj prinesem kifle iznenadjenje i radost sa mirisom svjezeg peciva, od tada svugdje po svijetu javno tvrdi da su najbolje kifle na svijetu u Tuzli i da je to prva stvar koja joj fali "ovdje". Kako da joj priblizim svijet koji je izumro davno, kako da joj objasnim sta je sretno i bezbrizno djetinjstvo ( mozda je njeno isto takvo??)Kako da ne zvucim pateticno kada joj objasnjavam Tuzlu od prije 50tak godina, da sam pjeske svako jutro isao u Gimnaziju i to s veseljem, da smo pravili tvrdjave od snijega i igrali se "prokletog" rata, da nas je bio buljuk djece iz komsiluka kada se popodne igramo ispred kuca, da smo imali kvartovskog psa Medi-ja, da je komsija Pasaga prvi provozao Folciku, Da je komsija Rizo "neugodan" za djecu i da se izbjegava, da je pruga isla za rudnik soli i da smo stavljali na sine metalne cijevi da ih lokomotiva spljosti kao sjecivo za noz! Koliko me puta mama istukla sto me vidjela pored pruge!! Sada kad prodjem " mojim krajem" sve je nesto hladno i nigdje nema djece. Djeco gdje ste, igrajte se vani, galamite , djeco gdje ste??

[Edited by povjetarac2004 on 15-11-2011 at 13:15 GMT]