|
Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
sunce
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 23-01-2002
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 19786
IP: Maskiran
  
|
Re: Utrka za novog nacelnika Tuzle
Svaki kandidat je stranacki kadar i sumnjam da ce se to mijenjati.
Svako ko ima mogucnost da utice na bitne odluke , posto govorimo o lokalnom novou onda vijecnik, nacelnik je dobio glasove naroda.
Citajuci ovdje neke komentare stice se utisak da su pali s Marsa, a nisu, mi smo sve izabrali.
Sto se tice nacelnika, svemocan nije, moze dosta ali dosta je ogranicen i kantonalnim i federalnim novoima vlasti.
Sarajevo nas dobro gusi, i u mnogo cemo je privilegovano, a to mogu promijeniti Tuzlaci koji su na visim novoima vlasti.
Kao ratni, tada gradonacelnik, Baslagic je bio dobar, Imamovic je isto uradio dosta dobrih stvari, od mene mu kapa dole za ukidanje restrikcije vode i uredjenje grada, jer Tuzla jeste sada ugodnija za zivot nego prije njega. Da je mogao jos, jeste, ali nije zanemarljiv podatak da nas budzet nije veci od jedne sarajevske opcine.
Kao privatnik mogu reci da drzava dere ali se bar ne susrecem sa mitom i korupcijom kako neki navode a to opet nije u domenu lokalnog novoa, kako nije ni zdravstvo, skolstvo,sport,i mnogo sta drugo.
Da zakljucim  , sve je i do sada narod birao, na regularnim izborima, jedino bi trebalo raditi na mogucnosti da se neko skine sa pozicije ako ne radi kako je najavljivao.
Od spomenutih imena svi su se susretali i sa vodjenjem privatnih firmi, fabrika, ustanova, pa mozda to nije ni lose, iskustvo vise.
Kapetanovic je bio rektor Univerziteta a ime mu se vezalo za korupciju prije nego je postao direktor Solane.
|
|
07-05-2012 at 19:41 |
|
|
sunce
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 23-01-2002
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 19786
IP: Maskiran
|
Re: Utrka za novog nacelnika Tuzle
Evo jednog priloga sa Tuzlarija, za one koji zele znati vise od dr. Adiju Rifatbegovicu
Sretan sam kada su pacijenti sretni
Uploaded with ImageShack.us
Prim.Dr. Adi Rifatbegoviæ, roðen je u Bijeljini 1963. godine, u Tuzli živi od 1974. godine gdje je završio osnovnu školu Džemal Mandžiæ na Pazaru, Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet.
Specijalistièki ispit iz plastiène i rekonstruktivne hirurgije položio je u Tuzli 1997. godine pred ispitnom komisijom koju su saèinjavali Prof. Dr. Ekrem Dizdareviæ, Doc. Dr. Bono Markoviæ i Prim. Dr. Iva Halas.
Cijeli rat proveo je kao pripadnik Armije BiH u Sanitetskoj službi. U Armiji je obavljao dužnosti od komandira sanitetskog odjeljenja, voda, èete, naèelnika saniteta brigade, do zamjenika komandanta Sanitetskog bataljona korpusa. Na kraju rata je bio teško ranjen, te demobilisan u èinu kapetana koncem 2005. godine. U ratu se oženio, za sebe u šali kaže da je "iz rata izašao kao profiter sa jednom kæerkicom, Aminom", a poslije rata dobio je i sina Allija. Kæerka pohaða èetvrti a sin drugi razred Meðunarodne osnovne škole u Tuzli. Dodaje i da je supruga Sanela veoma zaposlena brinuæi o svima njima.
Gdje ste se školovali?
Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Tuzli upisao sam postdiplomski studij. Pohaðao sam nastavu na postdiplomskom studiju iz hirurgije dojke i estetske hirurgije lica u Zagrebu. Takoðe, iz onkološke hirurgije dojke u Peruði u Italiji. Edukacija iz oblasti plastiène, rekonstruktivne, estetske, ortognatske, maksilofacijalne i kraniofacijalne hirurgije u trajanju od godinu dana, odnosno dva semestra u Strasbourg-u, Francuska. Iz oblasti hirurgije šake i mikrohirurgije, edukacija u trajanju od jednog semestra na Evropskom institutu za eksperimentalnu hirurgiju i biomaterijale i Evropskom institutu za mikrohirurgiju u Nansy-u, Francuska. Do sada sam objavio 50-tak radova na domaæim i meðunarodnim struènim i nauènim skupovima i èasopisima, imao oko 30-tak pozivnih predavanja, kooautor sam u jednoj knjizi, u toku je priprema još nekoliko knjiga u kojima sam kooautor ili urednik.
Nakon 4 godine specijaliziranja neurohirurgije promijenili ste specijalizaciju i postali plastièni hirurg. Šta se desilo? Kako je do toga došlo?
Nakon opšte hirurgije, na poziv dr.Vidakoviæa, prešao sam na neurohirurgiju. Dobio sam specijalizaciju, u tome je izbio i rat. U biti je to bio splet okolnosti, dakle u periodu slobodnih dana, kada nisam bio u vojsci, boravio sam na klinici i radio redovne poslove. U tom periodu došao je u našu ustanovu profesor Paul, hirurg plastièar iz Bafala SAD. Iz èiste znatiželje da vidim šta to radi taj profesor iz Amerike, ušao sam u salu, zatim sam otišao u ambulantu da vidim kako pregleda, kako to izgleda. Bila je tamo jedna žena iz Srebrenice, bila je ranjena tamo, dr. Mujkanoviæ ju je operisao u Srebrenici, spasio joj život, jedna teška povreda lica, htjela je korektivni zahvat, neke rekonstrukcije na licu. Profesor Paul je uzeo jednu drvenu špatulu, ubacio u usta i dao joj ogledalo da se pogleda te pitao "da li hoæete da izgledate ovako ?". Ona je rekla "baš tako", a Profesor Paul je odgovorio "e pa onda, Vi se uopšte ne morate operisati nego napravite zube, protezu, i to æe sasvim dovoljno podiæi obraz i riješiti vaš problem".
To me je fasciniralo. Pomoæi èovjeku da riješi problem, a da se ne mora operisati. To bi trebala biti želja svakog ozbiljnog hirurga - znati šta se ne treba operisati. Pacijent ima pravo da traži sve, a na hirurgu je da donese adekvatnu procjenu i kaže "to se ne treba operisati". To je mene toliko fasciniralo da sam isti dan pokrenuo proceduru da mijenjam specijalizaciju.
Neurohirurgija je izuzetna specijalizacija, traži ogroman trud, ogroman rad, ulaganje, znanje. Vrlo naporna, jedna od kraljica hirurgije, meðutim, nema baš uvijek èovjek neku satisfakciju, u smislu redovnih svakodnevnih uspjeha i konaènog ishoda, pogotovo kada su u pitanju tumori. Tako da je prof. Paul uticao da se prelomi u meni, u jednom pregledu, u jednoj drvenoj špatuli. Meni se otvorilo pred oèima - to je to.
Jeste li morali iz poèetka krenuti sa specijalizacijom? Mogli ste iskoristiti nešto od specijalistièkog staža na neurohirurgiji ?
Jesam. Ja sam od ´90. godine poèeo raditi i od prvog dana bio na hiruškoj klinici, opštoj prije rata, 4 godine ratne hirurgije i 4 godine neurohirurgije, tako da mi je komisija Ministarstva zdravsta priznala dvije godine specijalizacije. Dakle, priznat mi je obavljeni staž iz opšte hirurgije i neurohirurgije. Tako da sam 1997. godine položio specijalistièki ispit, to je bio prvi specijalistièki ispit u novoj BiH. Nakon toga su i ostale kolege polagale.
Mnogi plastiènu hirurgiju uglavnom vežu za estetske zahvate na licu i tijelu a manje je poznato šta još radi plastièni hirurg. Kakva je u stvari patologija?
Plastièna i rekonstruktivna hirurgija danas predstavlja veoma kompleksnu oblast u kojoj se nalaze odreðene subdiscipline kao sto su: hirurgije šake, mikrohirurgija, dermatohirurgija, estetska, ortognatska, maksilofacijalna, kraniofacijalna, hirurgija kongenitalnih malformacija i opekotine. Nema hirurške discipline kojoj ne treba plastièar u nekom momentu, u nekom segmentu. Redovno operišemo sa neurohiruzima, ortopedima, oftalmolozima, ginekolozima i dr.
Od estetskih operacija radi se funkcionalna i estetska hirurgija nosa, deformiteti ušnih školjki, lifting, liposukcija, abdominoplastika i dr. To je ono sto ja operišem i naravno sve svoje rezultate imam dokumentovane prije i postoperativno na digitalnim fotografijama.
Šta se u Tuzli može raditi i radi?
Može se i radi bukvalno sve iz oblasti plastiène hirurgije, èak se rade stvari koje se ne rade na prostoru ex Jugoslavije. U svakoj ozbiljnoj kuæi u svijetu, koja se bavi plastiènom, rekonstruktivnom i estetskom hirurgijom, nemate više od 10 posto operativnih zahvata iz segmenta estetske hirurgije i mi se otprilike u tom omjeru i nalazimo.
Šta najviše radimo? Sigurno 50 posto karcinoma dojke na Kantonu ja operišem, tu su i pacijenti koji mi dolaze zbog problema dojke iz Sarajeva, Zenice, Travnika, Mostara, Bihaæa, Velike Kladuše, Bijeljine, Brèkog itd.
Recite nam nešto o rekonstrukciji dojke koja je uklonjena nakon operativnih zahvata.
Prvo imamo operaciju dojke zbog karcinoma dojke. Drugo, sekundarna rekonstrukcija dojke, znaèi nakon obavljene amputacije, ali ja jedini u BiH radim i primarnu rekonstrukciju. U istom aktu se amputira dojka i pravi nova, od vlastinog tkiva, bez upotrebe proteze.
Bude odmah gotovo?
Odmah, žena dobije jednu besplatnu estetsku operaciju, a to je zatezanje stomaka, i od tog viška napravimo dojku i bradavicu.
Plastièni hirurg može mnogo pomoæi onima koji imaju objektivan problem vezan za neki nedostatak na licu ili tijelu, operacijom može vratiti nekome samopuzdanje i poboljšati kvalitet života. Da li je jedan od uslova prije operacije i razgovor sa psihologom?
Svaki hirurg koji lijeèi organ kao dio tijela nije dobar hirurg, jer pacijent je jedna cjelina, psihièko i fizièko biæe. Vi morate biti do te mjere odgovorni da procijete pacijente, da li su njihovi motivi u skladu sa objektivnim potrebama ali i vrlo bitno, u skladu sa vašim moguænostima, znanjem i umijeæem da riješite taj problem. Tako da pacijente koji doðu sa nerealnim zatjevima, ili realnim zahtijevom ali sa jednom psihièkom konverzijom koja predstavlja problem, svakakako neæu pristati da operišem nego ga prvo šaljem klinièkom psihologu.
Ko su Vaši pacijenti?
Svi uzrasti, od roðenja do smrti. Dijete, èim se rodi a ima npr. rascjep usne i nepca, konsultuje se plastièar. Za sedam mjeseci djetetu se operiše usna, nakon narednih sedam mjeseci operiše se nepce. A, moj najstariji pacijent je imao 98 godina.
Što se tièe estetskih operacija, poèevši od klempavih ušiju, znaèi veæ od 5- 6 godina pa nadalje, negdje do 65 godina.
Tu spada poveæavanje, smanjivanje, podizanje grudi, operacija nosa i drugo.
Kakve su cijene, koliko košta recimo, smanjivanje ili poveæavanje grudi, operacija nosa, korekcija klempavih ušiju i slièno?
Sve se to plaæa legalno na blagajni bolnice. Sve moguæe operacije se kreæu od 1000 do 4000 KM.
Èime ste posebno zadovoljni?
Ja sam zadovoljan svojim rezultatima ali sam sretan kada su pacijenti sretni. Najveæu tremu sam imao kada sam poèinjao ovdje na plastiènoj hirurgiji raditi funkcionalnu i estetsku septorinoplastiku. Nos je nešto što svi vide, ne možete sakriti garderobom i mogu reæi da mi je sada nos veæ rutina.
Kod nosne devijacija ili estetskog problema?
I jedno i drugo, ne može se to razdvojiti. Kad sam došao u Francusku, profesorica Wilk, kojoj sam najviše u svom životu zahvalan kada je u pitanju usko specijalizovana struèna edukacija, pitala me, kako se to kod nas radi u Bosni. Ja sam rekao, pa ako je u pitanju funkcija to rade otorinci, ako je estetska, plastièar. Ona je rekla, a nemojte to, nos je jedan, ili æete raditi nos, ili neæete. Rekao sam hoæu - i danas operacije na nosu predstavljaju za mene rutinu.
Mnogi ljekari u sklopu specijalistièkog staža odlaze u inostranstvo na edukaciju, koliko svoje znanje mogu primijeniti ovdje kada se vrate?
Iz svog liènog iskustva mogu reæi da sve što sam nauèio vani imao sam priliku raditi i ovdje, obezbijeðeno je sve ono što je potrebno. Mora se imati u vidu da se ne možete baviti ozbiljnom hirurgijom ukoliko nemate besprijekornu anesteziju i reanimacju. S njom se mi ponosimo, to želim posebno da istaknem. Naravno, i kolege iz dijagnostike, radiologe i interniste, naše vrijedne medicinske sestre, instrumentarke, anestetièarke i sestre na odjeljenju, koje su svjetski nivo.
U neobaveznom, privatnom razgovoru, da li Vam se dešava da vidite neki nedostatak na licu sagovornika i mislite kako biste to korigovali?
To je stvar profesionalne deformacije, koga god se vidi na TV-u ili u normalnom životu, na ulici, prvo što primjetite - primjetite nedostatke. Kada sam bio u komisiji za izbor Miss BiH, na jednom od tih razgovora i onoga što prati ocjenu prije zvaniènog nastupa, u jednom momentu, urednica dnevnog lista “Avaz”, pitala me je "ma daj bogati, kako si se ti uspio oženit?". Pitao sam je "da li se slažes s mojim primjedbama", na što je odgovorila "slažem se ja, vidim nešto nedostaje ali ne umijem kazati šta”.
Je li možete primijetiti ako je neko radio neku korekciju ?
Apsolutno. Ja sam operisao sa naše estrade dvije osobe i uradio im korekciju nosa, jednoj nisu htjeli snimiti spot dok ne operiše nos.
Je li bila zadovoljna ?
Snimila je spot.
Kolekcionar ste starih fotografija, imate preko 5000 starih fotografija Bijeljine, gdje pronalazite fotografije, odakle ta ljubav?
Još uvijek je preživjela neka sehara, pronašlo se, stalno za tim tragam, ljudi donose. Istina, najveæi dio toga je iz porodiènog arhiva, a onda kada se za to èulo meðu Bijeljincima, ljudi su donosili svoje stare fotografije.
Onda ja to skeniram, digitalizujem, restauriram. Restauracija stare fotografije u digitalnoj tehnici je jedan od mojih hobija, zna se nekada i po dva tri dana potrošiti na jednu fotografiju, da se uklone sve prosute kafe, naslage prašine, pukotine, nadomjeste nedostajuæi komadi fotografije. To je jedan moj vid borbe za tu Bijeljinu kakva je nekad bila, multietnièka, multinacionalna, multikulturna, gdje su sve moguæe nacije koje su živjele u Bijeljini zastupljene u toj fototeci, Slovaci, Nijemci, Èesi, Maðari, Jevreji, naravno Hrvati, Srbi i Bošnjaci, vjerski objekti, i sinagoga koja je srušena u toku prošlog rata i džamije koje su rušene u ovom ratu, drugi objekti, svadbe, slave, vjenèanja, sijela, trgovi, parkovi, prvi automobili.
Svadba, Bijeljina 1938. godina |
Na fotografijama je Bijeljina od 1890. godine pa do sredine 50-tih godina prošlog vijeka, to je ono što me posebno interesuje. Tu je onda i galerija portreta desetina Bijeljinaca kojih više nema, zatim ljudi koji su davali imidž gradu, bijeljinskih boema. Imao sam tri samostalne izložbe u Tuzli, Gradaècu i u Bijeljini, u toku su pregovori, možda æe biti i u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Želja mi je da isprovociram makar jednu osobu iz svake èaršije u Bosni, da pokrenem u tom smijeru nešto da saèuvamo od zaborava ono što je nekada bilo i ono gdje smo nekada bili.
Pored toga imam fantastiènu zbirku originalnih sultanovih fermana, turalifermana, buruntija i tapija o vlasništvu nad zemljom, sve su to originalni dokumenti, pa starih æilima, starih po 100 i nešto godina, ruènih radova. Skupljam te starine, tu su i šinjska i volovska kola, saonice, sijaèica, kosaèica, plugovi, drljaèe, sve što je davno izbaèeno iz upotrebe, to je jedna garaža puna toga i sad ide proljeæe, poèinje se èistiti, sreðivati, bojiti, vrši se zaštita.
Kroz nestanak tih starina mi gubimo i ogroman fond rijeèi iz svog jezika. Ja te dijelove na tim starim kolima slikam, zapišem kako se zovu. Ko danas zna šta je jarmaèac, srèanica, lijevèa, od kojeg se drveta pravi. Ja to slikam, pribilježim, možda æe nekad nekome biti interesantno, da se i vidi i zna kako se šta zove, ionako nam je jezik prilièno siromašan.
To je što se tièe zimskog perioda, a od proljeæa do jeseni su aktuelni pèele i cvijeæe. To tako relaksira i odmara èovjeka, na vikendici imam devet košnica pèela a ove godine æe možda biti i 20. Bude meda, polena, propolisa za naše potrebe.
Mlad ste èovjek, uspješan na poslu, oženjen, otac dvoje djece, ne znam imate li još planova i želja?
Za par mjeseci trebam magistrirati pa moram i doktorirati, nastavak edukacije iz oblasti kraniofacijalne i ortognatske hirurgije, a poseban mi je cilj da ovim mladim kolegama na nasem odjeljenju pomognem da budu puno bolji od mene.
Hvala na razgovoru i vremenu koje ste odvojili da bismo èitaocima Tuzlarija približili Vas i Vašu profesiju.
Ko može reæi šta je lijepo a šta nije? Odgovor na pitanje šta je lijepo mijenjao se kroz vjekove. Sretni su oni èije se tijelo ili lice uklapaju u standarde vremena u kojem žive. Posebno se na žene vrši pritisak nametanjem ljepote, vitkosti i mladosti kao standarda. Sa naslovnih strana smiješe nam se manje lijepa lica a više savršeno retuširane fotografije. Iako u svom okruženju gotovo da i nemamo priliku gledati nekoga savršenog lica i tijela, ako takav i postoji, ipak taj pritisak društva èesto nesigurnim osobama utièe na samopuzdanje. Oni koji su odluèili uljepšati svoje lice i tijelo hirurškim skalpelom su samo mali broj od onih koji trebaju hirurga plastièara.
Svaki poziv ima lijepih i ružnih momenata, kod ljekara je to još više izraženo, jer se brinu o èovjekovom zdravlju, životu. A šta je važnije od toga? Na žalost mnogi se zdravlja sjete kada su ga izgubili.
Svestranom doktoru Rifatbegoviæu želimo što više trenutaka kada pacijenti izlaze zadovoljni, kada im neka operacije promijeni život nabolje, kada ljude uèini zadovoljnim i sretnim.
Sa dr. Rifatbegoviæem pripremamo malo iznenaðenje za èitaoce Tuzlarija. Napravit æemo svojevrsno savjetovalište, gdje æete moæi postavljati pitanja na koja æe dr. Rifatbegoviæ odgovarati.
Razgovarala S.M.
|
|
07-05-2012 at 19:47 |
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
?