Žan Fransoa Volter

citat:

---

Žan Fransoa Volter (francuski pisac, 1694 – 177: »Jevreji nisu ništa drugo nego prezren i varvarski narod, koji je tokom dugog vremena spojio odvratno koristoljublje sa užasnim predrasudama i neugasivom mržnjom prema narodima, koji ih trpe i na kojima se oni obogaćuju«.

---

HENRI FORD

citat:

---

HENRI FORD, vlasnik cuvene fabrike automobila, u svojoj knjizi "Medjunarodni Jevrejin":
   "Proucavao sam uzroke rata i ubedjen sam da su gotovo svi ratovi bili izazvani da bi neko napravio zaradu.Oni koji su profitirali i koji profitiraju danas jesu internacionalni finansijeri, Jevreji...Dvojica veoma uglednih Jevreja poceli su da mi govore o moci jevrejske rase, kako konrolise svet putem zlata i kako Jevrejin i samo Jevrejin moze da zaustavi rat (misli se na Prvi svetski rat).Detaljno su mi objasnjavali nacine kojima Jevreji nadziru rat...kako oni imaju novac, kako nabavljaju osnovna sredstva potrebna za vodjenje rata i tako dalje, a govorili su toliko dugo i tako dobro da su me uverili.Rekli su da su Jevreji pokrenuli rat i da ce ga oni produzivati dokle god to zele i da rat nece prestati sve dok ga oni ne obustave..Okupite pedeset najbogatijih jevrejeskih finansijera, ljude koji stvaraju ratove radi sopstvene koristi, kontrolisite ih i svemu tome ce doci kraj."

---

citat:

---

Dajdza wrote:
HENRI FORD

citat:

---

HENRI FORD i dvojica uglednih Jevreja

---

---

Znam da nije zgodno jer oni sve kontrolisu. To sto su neki kazali o njima oni dobro znaju, ali njima to ne smeta, oni tjeraju svoje. Nisam imao namjeru dugo prezentirati sta su ugledni ljudi kazali o njima. Da poslusam i da sa ova dva kazivanjama zavrsim ovaj podnaslov.

Napoleon Bonaparta

citat:

---

Napoleon Bonaparta (imperator Francuske, 1769 – 1921): »Jevreje treba razmatrati kao naciju, ali ne kao religioznu grupu. Oni su nacija u sredini naše nacije. Sopstvenost čitavih sela otimaju Jevreji, oni su uspostavili kmetstvo, oni su prava jata gavranova. Siromaštvo koje izazivaju Jevreji, ne potiče od jednog individualnog Jevreja, ono je suština čitavog tog naroda. Oni su kao gusenice ili skakavci koji jedu Francusku. Jevreji su nacija spremna na najužasnije zločine«.

---

citat:

---

Vinston Čerčil (engleski državnik, istupanje u predstavničkom domu 5.novembra 1919.g.): »Nema potrebe preuveličavati ulogu, koju su odigrali internacionalni Jevreji-ateisti u stvaranju boljševizma i njihovog učešća u ruskoj revoluciji. Više od toga, glavna inspiracija i pokretačka snaga dolaze od jevrejskih vođa. U sovjetskim institucijama dominacija Jevreja više je nego poražavajuća. I glavni deo u sprovođenju sistema terora, koji je utvrdio ČK, izvršili su Jevreji i u nekim slučajevima Jevrejke. Takvu đavolsku slavu Jevreji su postigli u vreme terora, kada je Mađarskom vladao Bela Kun«.

---

Fazon je u tome što mnogi izjednačavaju Cionizam sa jevrejskom religijom. Cionizam je uveliko zaslužan za to. A Cionisti su u većini ateisti.

Milos Jovanovic, komandant Ozrenskog cetnickog korpusa 13.februara 1943. godine, pise komandantu Zenickog cetnickog odreda Golubu Mitrovicu:

citat:

---

"Sjetite se velike borbe za oslobodjenje pod vodstvom velikog Karadjordja. Srbija je bila puna Turaka (muslimana) u Beogradu i ostalim srpskim varosima. Strsile su muslimanske munare, a pored dzamija su muslimani vrsili svoja smrdljiva pranja, kao i sad u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana je bilo tada preplavilo i nasu domovinu, a prodjite danas kroz Srbiju necete nigdje naci niti jednog muslimana, necete naci cak ni njihovog groba, ni jednog siljka (nisana-nadgrobnog spomenika), jer je svjesni sprski narod jos davno sve to zbrisao sa zemlje zive, a isto tako dosljedno i potpuno unisten je i posljednji trag mrskog muslimana, te je srpski narod ostao cist, sposoban za velika djela balkanskog i svjetskog rata za oslobodjenje svih srpskih zemalja. To je najbolji dokaz i jamstvo da cemo uspjeti u ovoj danas svjetskoj borbi i da cemo istri***iti sve muslimane iz nasih krajeva. Nijedan musliman nece moci medju nama ostati."

---

Akademik Prof. Dr. Muhamed Filipovic

citat:

---

Da u Europi postoji tradicionalno antimuslimansko osjećanje i da politika vodećih europskih zemalja sadrži snažnu antiislamsku komponentu nije nepoznato. To osjećanje ne može prikriti frazeologija humanizma i ljudskih prava na kojima Europa gradi budućnost. Cijela europska historija, od vremena Karla Velikog, dakle od kada se Europa obnavlja kao homogeni vjerski, politički i civilizacijsko-kulturni prostor kojim vlada jedna ideja i gospodari, pomazani od pape, neprijateljska je prema islamu. To je vidljivo iz odnosa Europe prema islamskim državama i to ne samo onima koje su bile uspostavljane na tlu Istočnog rimskog carstva, nego i posebno prema onima koje su nastajale na tlu Europe.

I dok se Bizant branio od širenja islamskih država u Aziji i Africi, dotle je Zapadno rimsko carstvo zauzelo stav eliminacije islama sa tla Europe, ali i sa prostora Bliskog istoka, koji je smatran iskonskim prostorom kršćanstva. Bitka kod Poitiersa 723. godine, kada je Karlo Martel zaustavio napredovanje arapskih snaga prema Francuskoj, je bila početna tačka u formiranju strategije i politike Zapada prema islamu. Polazište te strategije bilo je da je Europa ekskluzivni prostor za kršćanstvo, dok su islam i jevrejstvo iz Europe isključeni kao neprijateljske vjere, a njihovo prisustvo, ne samo u formi islamskih država, nego i islama i jevrejstva kao vjera, treba da bude eliminirano svim sredstvima.

---

Nedzad Latic, novinar i knjizevnik

citat:

---

Kroz nedavnu historiju, prije svega u vrijeme rata, odnosi Turske i BiH bili su isto tako prisni. Nema tog turskog lidera stranke, premijera, niti ministra da nije “punim plućima” podržavao BiH. Alija Izetbegović se susretao skoro sa svima. Neke je volio, neke nije, sa nekim se tajno viđao, poput rahmetli Turkeša sa kojim se susreo tajno u Americi, sa nekima je izbjegavao susrete, poput Nedžmatina Erbakana itd.
Ali, odnosi Turske prema Bošnjacima su uvijek bili na štetu Bošnjaka. Turska se loše ponijela prema izbjeglicama iz BiH. Logor Krkaleri je jedan od najgorih prihvatnih centara u kojima su Bošnjaci imali najgori tretman i najgore uvjete. Čak su turski ministri manipulirali brojem izbjeglica pred UN-om, i krili podatke od Crvenog krsta.
Predsjednik Sulejman Demirel je direktni krivac za priznavanje imena  Republika Srpska od strane Alije Izetbegovića. Kako je javno svjedočio Hajrudin Somun, tadašnji amabsador BiH u Turskoj, Demirel je pozvao Izetbegovića u zvaničnu posjetu, te ga je u kasnim noćnim satima primio u rezidenciju. Izetbegović nije znao da će se prijemu pridružiti i Ričard Holbruk. Razgovor kojem su prisustvovali još i Muhamed Šaćirbegović, trajao je do iz pola noći. Bolestan, umoran, iscrpljen i ucjenjen, kako tvrdi Somun, Izetbegović je pristao na ono što je tražio Holbruk.
Demirela se Bošnjaci sjećaju i po prisnom prijateljstvu sa Franjom Tuđmanom i njegovom degutantnom ponašanju, sa velikim crnim šeširom, na Tuđmanovoj sahrani.
Malo Bošnjaka zna, jer ne čitaju tursku štampu, kako je Turska štampa reagirala na vijest o priznaju Sjevernog Kipra. Iako je Izetbegović povukao svoj potpis, Turska štampa, sve dnevne novine, je osvanula sa naslovima “Bošnjaci izdajnici – Zar su tako brzo zaboravili?! itd”. Atmosfera je bila poput najvulgarnijih naslova sportskih novina uoči važnih međunarodnih utamkica. Jedva je Izetbegović direktnim pismom samom Demirelu “izgladio situaciju”.

---

Munira Subašić

citat:

---

Ovo je sramna i politička presuda! Zar se ovakvom presudom poštuju pravo i pravda?! Oni koji su donijeli ovakvu presudu nemaju časti. Kuvelja nije osuđen za genocid iako je odvajao majke od djece, djecu od roditelja, iako je vodio naše najmilije u zloglasnu Bijelu kuću gdje su im odsijecali uši, noseve, vadili oči i sipali vodu na rane... Sram neka je sudije Suda BiH. Očito je ovdje svoju riječ uzeo predsjednik Republike Srpske (Milorad Dodik, op. ur.) koji uporno negira genocid. Ovo je politički sud.

---

Kazivanja Adila Zulfikarpasica i Milovanja Djilasa. Tekstovi ce biti prezentirani u nekoliko nastavaka.

citat:

---

Kazivanja Adila Zulfikarpašića o Čengićima i Smail – agi

Kazivanje Adila Zulfikarpašića o Čengićima i Smail-agi (naslov naš) preuzeto je iz poglavlja ROD, iz knjige razgovora BOŠNjAK ADIL ZULFIKARPAŠIĆ, Bošnjački institut, Cirih 1995, II izdanje, koju su priredili Milovan Đilas, političar i književnik, i Nadežda Gaće, novinar i publicista.
”Zulfikarpašić je još šezdesete godine vizionarski nagoveštavao mogućnosti ozbiljne krize nakon pada komunizma, nadajući se da će razum pobediti strasti koje su se još tada nazirale. Iako vešt u svim svojim poslovnim potezima, izuzetno obrazovan i hrabar, povratak u aktivni politički život BiH bio je prepun zamki i nije ni izbliza uspeo da ostvari ono što je naumio - mirnu transformaciju Bosne i Hercegovine iz balkanskog i socijalističkog u moderno građansko društvo.
ĐILAS:
Gospodine i prijatelju Zulfikarpašiću!... Vaš rod je istorija, izrazi istorije - ako ne svih Bosanaca, svakako njihovog znatnog dela.
Pa, da počnemo od Vašeg roda, odnosno, kako bi Bošnjaci rekli - od odzaka.
Iz ranijih razgovora sa Vama, znam da ste Vi iz šireg bratstva Čengića. To je jedna od najpoznatijih aristokratskih porodica u Bosni, koja je igrala priličnu ulogu i u Crnogorskoj istoriji i veoma je prisutna u epskoj srpskoj narodnoj poeziji. Nije lako biti prisutan u pesmama, makar to bilo i kod protivnika, u protivničkim pesmama. I to treba zaslužiti. A nije lako biti ni od znamenitog roda: podsticaj i nadahnuće, ali i teška obaveza i brižna savest.
Otkad ste vi Zulfikarpašić i zašto ste napustili prezime Čengić?

ZULFIKARPAŠIĆ:
Familija Čengića grana se na više dijelova. Od moga neposrednog pretka Zulfikar-paše potiču Zulfikarpašići, fočanski Alajbegovići i fočanski Pašići, koji su izumrli. Zulfikar-paša Čengić, đed moga oca bio je zvornički sandzak-beg, poznati junak i paša. Jedno je vrijeme bio i u Srbiji, u Valjevu, a onda u Zvorniku i Foči. Vodio je vojsku i pacificirao Drobnjake, kada su drobnjanski uskoci u mirno doba napadali na Bosnu, uzimali stoku i ubijali stanovništvo. Onda je Zulfikar-paša Čengić, zvani Miljevina - po kuli i mjestu gdje je stanovao - krenuo u proljeće 1812. s vojskom od Foče preko Crkvica i Jezera na Komarnicu. Smail-aga udari s drugom vojskom Bošnjaka od Gacka preko Pive na Dubrovsko. Ova godina prozvana je ”Miljevina” i ”o njoj se i sad s užasom govori u Drobnjaku”, kaže Andrija Luburić u svom djelu ”Drobnjaci”, objavljenom 1930. u Beogradu. Taj događaj i to veliko junaštvo Drobnjaka i Zulfikarpaše, kaže Luburić, opjevali su i muslimani i pravoslavni. Očuvana je do Drugog svjetskog rata i Zulfikarpašina korespondencija s knezom Milošem i vladikom Petrom Drugim Petrovićem. Po Zulfikarpaši Čengiću njegovi su potomci dobili prezime Zulfikarpašić-Čengić. Moj otac se potpisivao s oba prezimena. Još svjedodzba iz moje osnovne škole ima obadva prezimena. S vremenom, još u mojoj mladosti, ovo smo Čengić izostavili.

Korijeni prezimena

---