citat:

---

momak wrote:


Jedno od mjesta gdje "odem", a cini mi se da ce i tebi prijati!

http://www.geocities.com/cesarica7/sjaj_u_travi.htm

[Edited by momak on 20-04-2007 at 14:37 GMT]

---

citat:

---

Mela77 wrote:

momak hvala ti



Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?



Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.

---

Da bih rekao to što želim

Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska moje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više.





Zvonimir Golob

PISMO JEDNE ZENE

Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odijelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime, izgovaram ga tiho
Ponavljam sve mazne rijeci koje smo ikad rekli
Sjecam se zavjeta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam umorna
srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala.

I kada zasutis

Naglom mislju

Svladan,

Pred bijegom

Ti znas

Da sam

Nepovratno tvoja.

Jest da nije postirano na "stvaralastvu forumasa" al et..
Dirnu me zbilja ovih par rijeci...

Zasto

Rodi se jedna za jednog,
Rodi se jedan za jednu,
I citav svijet nastane..
I onda jednom..svega nestane

Nestane ih, jednom, tak´ lako, ko’onako..

Zelio bih da nisi tuzna,
Da osmjeh krasi tvoje lice
Da niz obraz nikad vise ne klizne suza Tvoja, njegova, njena, moja..

"Tvoja, nepovratno tvoja"..
Koliko tuge u te dvije rijeci,
A ja bih svjetlost htio stavit
u dva oka tvoja..

Da si i sretna i luckasta,
I puna boja da je dusa tvoja
I da si moja, da si nepovratno moja..
Nepovratno tvoj kao sto sam ja...

Rodi se jedna ….za jednog
Rodi se jedan za jednu…
I citav svijet nastane..
I onda jednom..svega nestane

Nestane ih, jednom, tak´ lako, ko’onako..
Zasto…


Budite mi dobro..svi
Zelim svima divan dan, sat, mjesec, zivot

Sjacanja su naravno bezazlena i u nasim su glavama kao bljesak koji na tren osvijetli tmuran dan , i uistinu su lijepa mada traju veoma kratko I tek sto smo poceli da im se divimo ona nestaju kao morska pjena povucena u dubinu stvarnosti.

NECU TE VOLJETI VIŠE

Kad umrem i prozračni april
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Necu te voljeti više.

Spokojna cu biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada.
Njema cu biti i tvrđega srca
Od tebe sada.


Sara Teasdale

TEBI...


Ljubi me,
ali ne dodi preblizu,
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci.
Daj da uvijek
jedan pramen moje crne kose
bude slobodan...

Mozda spava - Vladislav Petkovic - DIS

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il´ te oci da su moja dusa van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti jos znam.
Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
Sto me cudno po zivotu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.