Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
zara Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Evo pjesme koja se ucila napamet
Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vjeèito kipi,
Što vjeèito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad proðe vjeènost zvjezdanijem putem
Jedna vjeènost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naæi
Neka ista usta.
Možda æeš se jednom uveèe pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteæi da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove èudne rime,
Oh, ja neæu znati, èežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim æe glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod veèernjih lampa mi æemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreæe, no vrijeme se kreæe
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut æe oèi, naæi æe se ruke,
A srca se diæi -
I slijepi za stope bivšega života
Njima æemo iæi
|
24-08-2007 at 21:53 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
NE BUDI DALEKO OD MENE
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i èekat æu te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otiæi ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda æe sav dim što traži svoju kuæu
doæi da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeðe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otiæi æeš tako daleko
da æu obiæi zemlju ispitujuæi
hoæeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
Pablo Neruda
|
25-08-2007 at 22:56 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
besmir Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Joj ja se raspadnem svaki put kad èitam ovu pjesmu... tako se raspadnem...
Poslednja pesma
Jelena Langold
Sve što sam kazala, sve što sam uèinila
Sve sto uèinismo, zapravo,
Ne misleæi da je kretnja tek privid neèeg mnogo
Veæeg,
Evo vraæa se stostruko, mnogoglavo:
Sve citiraju te noæi u kojima nisi hteo progovoriti
Sve velike zime i njene smešne gordosti,
Evo banalnih monologa, dolaze po svoje.
Bolje bi bilo da smo pili do jutra, moja trezna
Ljubavi,
Da smo èupali tuðe cveæe koje poželismo u vazi,
Umesto pedantnog odgajanja vrta.
Sve biljke koje posadismo rastu izmeðu nas
Kao strašni suncokret, seæaš ga se, kojim smo plašili
Tuðe maèke.
Bolje da smo imali svoje maèke, moja èista ljubavi,
Maèke koje bi ostavljale svoj dlakavi trag, svoje
Mirise.
Bolje da smo pustili korov do ponora
Jer evo èistina je i sve je tako savršeno glatko
I ti štrèiš i ja štrèim, moja ljubavi.
Bolje da smo se sakrili u trave, u koprive, u grmlje,
Previsoki smo za pod koji uglaèasmo.
Evo nas na ravnom polju dok su gromovi,
I sad veæ istièe vreme za tvoje preæutane poljubce,
Veæ je neko ružno gnezdo na njima, moja uzdržana
Ljubavi.
Toliko dugo si bio bez slabosti da sam ti poverovala,
Svi koèijaši obukli su se u crno i èekaju da me
Povezu.
Sve stvari koje toliko voliš, moja smešna ljubavi,
Razbijaæu lagano usput, poklanjajuæi je neradnicima
Davaæu ih lošim ljubavnicima, davaæu ih
Prevarantima.
Sve važne stvari, tako pažljivo birane
Prodavaæu ih u bescenje na periferijskim pijacama.
Dešavaæe se da ih izgubim, moja odgovorna ljubavi,
I ti æeš osetiti bljutavost u dnu usana, odjednom
Snaæi æe te nešto poput mržnje dok budeš okopavao
Vrt.
Nešto poput besa, moja nemoæna ljubavi.
Sve tamne stvari govoriæe ti o mome sjaju
A ti nisi èovek koji bi zbog toga polomio tanane
Stvari
Pa æeš se tako dugo muèiti
Premda to nije najgore što ti ja želim, moja jadna
Ljubavi.
Strela koju ti šaljem odavde gde više nisi
Požar i krv i dželat,
Ljubav koju ti šaljem prepuna je noktiju i oružja i
Demona,
Žuta ubistva i ðavolje službe da te snaðu,
Jer ja sam uranjala usta u pregib tvojih kolena
Toliko puta mogoh pregristi tvoj vrat, sad je kasno
Jer ja sam kucala kao pljosnato srce duboko u tvojoj
Cipeli,
Na plaži na kojoj si u groznici spavao
Mrzela sam sve senke, talase i decu koja vrište.
Toliko puta pomislih da si umro u snu, moja tiha
Ljubavi,
I svaki put umrla bih sa tobom, a ti bi preživeo.
Seæaš se kako sam sklapala oèi kad si bio blizu
Nije važno sto smešno hodam po snegu, po pesku
Postojala je harmonija u mome telu, nauèena na tebe
I naèin na koji sam postajala lepa, razbijajuæi
Ogledala.
Kako æe me divno sada ljubiti svi koji me ne poznaju.
Ubijaæemo te svaki put kada spojimo tela
I ti æeš osetiti dok budeš zalivao vrt
Kako sam podatna i sliska, kako me nema
Kako je sve drugaèije bez mojih lekovitih ludosti,
Ali je malo i to što ti šaljem odavde gde te više nema
Uzalud da otresaš moj obraz sa svog ramena
Jer ti si tako siguran u svoj crno-beli um
Da æu možda i poverovati u tvoj spokoj, moja
Nespokojna ljubavi
Jer ti si možda sposoban da zaboraviš krik u mraku.
Knjige bez poretka sve govore o tebi
Bolje bi bilo, zaista, da smo pili do jutra
Da nismo provetravali
Da smo imali i psa i maèku i hrèka
Da smo se umeli ljubiti po danu i u nevreme
Jer evo strašni poziv i jeka dolaze
I gavrani i sve gadne velike ptice kojih se plašim
I mrak u kome ne umem sama bez tebe da zaspim.
Èuješ li i ti te zvuke noæne džungle
Sanjaš li grozne insekte, moja tužna ljubavi?
Toliko ružnog o tebi sam rekla svim ljudima
Da veæ oseæam potrebu da te odbranim.
Zato kažem: postoji slika na kojoj su tvoje oèi vrlo
Tople
I još nešto: èovek koji voli da ide u cirkus
Mora biti da nije baš toliko loš.
|
26-08-2007 at 22:10 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Miroslav Antiæ - Malilini
Mora biti da sam pošašavio
- naèisto.
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja.
Nemam dukat da te kupim.
Nemam braæu da te otmem.
Nemam majku da te uvraèamo.
Da odem u vojsku
dve-tri godine,
rano mi je za vojsku,
a i šta cu bez tebe.
Da idem po vašarima,
Da sviram po birtijama,
da kupujem perje,
da se kockam, pa da zaradim,
- udaæes se za nekog
dok se vratim, nesreæo.
Beži mi sa mojih oèiju.
Mora biti da sam pošašavio
- naèisto.
Nisi ti ni lepa,
Malilini.
nisi ti ni kao ptica
od šarenog perja.
Ima takvih u ciganskom rodu
i jos lepših - barem hiljadu.
Da te kupim za dukat,
da ga odmah potrošiš.
Šta æe meni braæa,
pa da se u tebe zaljube.
Da je živa moja mati,
ti bi u nju pogledala
urokljivim oèima,
i ***** bi moju pretvorila
u vrbu.
A možda i ne bi,
Malilini.
Eto šta ja govorim.
Teško meni: lud sam!
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja - priznajem!
Nemoj da me kljuješ
u to moje grlo
sa tim lepim oèima.
Ne mogu da dišem
od tebe.
U nosu mi duša,
nesreæo.
Ja žvaæem tvoju kosu.
Ti žvaæes moju krv.
Ja žvaæem tvoje ruke.
Ti žvaæes moje srce.
Ja žvacem tvoju crvenu maramu.
Ti žvaces moj nikakvi život.
I moju nikakvu sudbinu.
Tako si me dovela u nešto
glupavo
pa govorim,
a ne znam šta govorim.
Pa oseæam,
a ne znam šta oseæam.
Pa ja plaèem
i ne plaèem ujedno.
Sad moram da idem
da probam da naðem
neki drugi život
i drukèiju sudbinu.
Idem u vojnike.
baš me briga za tebe.
Idem odmah sutra
da budem oficir.
Baš je meni
život lep.
Otkud da je nikakav.
Nakriviæu kapu preko uveta.
Èeta mirno!
Èeta napred marš!
Eto vidiš šta govorim.
sve - koješta.
šalim se.
Oprosti.
Mora biti da sam pošašavio
- naèisto.
|
27-08-2007 at 00:06 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
besmir Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Poezija
"Èekanje na njega mi predstavlja veæe zadovoljstvo nego èašæenje na drugom."
Ana Akhmatova
|
27-08-2007 at 11:56 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
besmir Nivo: Guest IP: Maskiran
|
Re: Poezija
VRATI SE
O dragi osjeæaju, doði još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna èežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pút moja sjeæaju,
dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.
O vrati se bezbroj puta te po noæi
zanesi me, kad se usne i pút moja sjeæaju . . .
Konstantin Kavafis
|
28-08-2007 at 21:58 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 12
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: adnan1980, bosanskisamac, cober52, Djeno29, elittt, fata_iz_inata, gojgoj, lala, light_ss, merfiz, posteno.ba, renesis, sloboda-dita, Toni_P, Vejsil
|
FORUM : Umjetnost : Poezija |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|