SRPSKA glumica Sonja Savić, koja je jučer preminula u 47. godini života, prije nekoliko mjeseci dala je svoj posljednji intervju tabloidu Kurir u kojem je progovorila o svojoj navodnoj ovisnosti o drogi.
Savić je u tom razgovoru otkrila zašto je dugo nije bilo u srpskom filmu, ali, kako kaže, to nije imalo nikakve veze s drogom. "Moja najveća želja je da radim čiste glave i čistog srca. Kamera sve vidi - kome je žuta ili bijela koža, a tko ima bore oko očiju", rekla je Savić i istaknula da je drogu konzumirala samo u društvu u kojem se ona konzumira uz alkohol.
"Nisam konzumirala drogu, osim u društvu u kojem se konzumirala uz alkohol. Jedino me kanabis može pomaknuti u neke više sfere i da me otvori za slavljeničko osjećanje ovog bijednog i jadnog svijeta. Ovdje se smeće od droge gura kao narkotički trend. Ambrozije su se koristile za ceremonije u starim civilizacijama za najviše aristokratske redove", govori Sonja Savić i dodaje:
"Za drogu treba para. Pogledajte tko je žut, a tko bijel. To piše na licu svakog narkomana, ali ljudi vole slušati policiju. Narkomanija je širom Srbije projektirana za vrijeme rata. Donijeli su je vikend-ratnici. Njima je droga davana da bi zaboravili na strah i jurišali. Ali, po povratku u grad, oni su drogu počeli dilati. Javna je tajna da je devedesetih godina država proizvodila heroin i masovno ga prodavala. Djeca propalih vojnika i milicajaca su nam prodavala benzin i heroin. Vrijeme je za hajdučiju i to mentalno-astralnu", pričala je tada pokojna srpska glumica.
Sonja, prema vlastitom priznanju, nije bila bard poput Pavla Vuisića ili Zorana Radmilovića kojima je boemština stajala. Oni su mogli na scenu izaći pijani i savršeno odraditi svoje uloge, ali za nju alkohol nije dolazio u obzir dok je radila na predstavi, iako bi se nakon nje voljela opustiti uz crno pivo.
"Ali, kad bih rekla: pustite me da budem haj na marihuani, ne bi mi dozvolili! Da duvam prije predstave pa da padnem sa stolice! To ne dolazi u obzir!"
 

Intervju Dana: Raif Dizdarević



Dodik me strašno podsjeća na Miloševića

U Bosni i Hercegovini od nekadašnjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova i predsjednika Predsjedništva BiH ne postoji kompetentnija osoba za analiziranje međunarodne politike i njenog utjecaja na našu zemlju i region. Raif Dizdarević za Dane govori o Rusiji, NATO-u, nepostojanju bh. strategije vanjskih odnosa i diletantima koji se njome bave, ali i o Miloradu Dodiku, OHR-u, Deklaraciji SDA...



Nino Maričić
Raif Dizdarević: "Orijentacija politike koju personificira Milorad Dodik jeste secesija i to se konstantno sprovodi"
DANI: Gospodine Dizdareviću, kako gledate na politiku i postupke premijera Republike Srpske Milorada Dodika?

DIZDAREVIĆ: Mene Dodik strašno podsjeća na Miloševića, s kojim sam kuburio kad sam bio u Predsjedništvu SFRJ. Siledžija je kao i on. Hoće apsolutnu vlast kao i on. Inati se i prkosi strancima kao i on, pri čemu valja znati da međunarodnoj zajednici ne smeta što kod njega nema demokratije. No, valja znati i da se tako uvijek dođe do neke tačke kad krene urušavanje. Ta su urušavanja jako brza i radikalna. I to će se dogoditi. Za takve situacije ja se obično prisjetim mudrosti iz jednog filma - Delta, koji govori o Popovu polju i u kome glavni junak, za potpuno bezizlazje i užase koje donose prolasci različitih vojski, mudro kaže: i ovo će se zvati lani. Dakle, mnogo toga što se sad događa zvat će se lani, ali valja doći do toga.

DANI: To je moje pitanje: kad? Šta bi mogla biti ta tačka kada je Dodik u pitanju?

DIZDAREVIĆ: Mislim da ta tačka neće doći brzo, jer je on uspostavio apsolutnu vlast. O kakvom metodu govorimo najbolje ilustrira njegov predizborni govor u Skender-Vakufu koji su u prošlom broju Dani objavili, gdje on direktno ljudima prijeti: ili ćete izabrati SNSD ili nećete imati ništa. Ali čini mi se da polako narasta tiho nezadovoljstvo koje se ne smije javno ispoljiti, ali koje će, kad se akumulira, negdje progovoriti i tada može doći do ozbiljnih lomova. Naravno, to je sada, moram da kažem, pitanje odnosa u čitavoj regiji.

DANI: Molim Vas, da li se Vi sjećate kraja osamdesetih godina, kada je jednog dana u jednim jugoslavenskim dnevnim novinama objavljena analiza CIA-e, u kojoj je stajalo da će se Jugoslavija ubrzo raspasti? Vjerujete li u mogućnost po kojoj bi nas ubrzo mogao iznenaditi istovjetan tekst u kojem bi se umjesto Jugoslavije govorilo o Bosni i Hercegovini?

DIZDAREVIĆ: Ja sam jako zabrinut i zaista mislim da postoje neke realne opasnosti za BiH. Na kraju krajeva, kakvo je stanje sada u Bosni? Orijentacija politike koju personificira Milorad Dodik jeste secesija i to se konstantno sprovodi na način da Republika Srpska priskrbi u maksimalno mogućoj mjeri što više državnih atributa. Ta je politika već učinila da se Republika Srpska u velikoj mjeri izdvojila ili separirala unutar Bosne i Hercegovine, do te mjere da ponekad drži čitavu Bosnu kao taoca te politike, jer od te politike zavisi hoće li biti nekakvog dogovora ili pomaka. To je zapravo strategija građenja pozicije Republike Srpske da, ako ne danas, onda sutra ili prekosutra može da se izbori za samostalnu državu, da se rasturi BiH, pri čemu ima u sebi jedan takav naboj i takvu opasnost od različitih posljedica da je to čisti avanturizam. Naravno, ceh će platiti i Srbi, što se često zaboravlja. To jeste antibosanska politika, ali po mom dubokom uvjerenju, to je i antisrpska politika. Jer, politika Miloševića s nastavljačem Koštunicom je stvorila u svijetu jedan krajnje negativan dojam o srpskom narodu. To isto radi Dodik, on nastavlja s užasnom nacionalističkom indoktrinacijom, s mržnjom. Sarajevo, doduše, ne ostaje dužno, tako da to ne može proći bez teških posljedica. Sad je tu i pitanje koje se tiče vanjske politike BiH - stanje u regiji i šta sad BiH da radi? Mislim da BiH nema razrađenu strategiju i način ostvarivanja vanjskopolitičke strategije prema onome što je njen položaj i njen interes.

DANI: Najnovija kriza u Predsjedništvu BiH u vezi je s tekućim zasjedanjem Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, na kojoj će se raspravljati o zahtjevu Srbije da se Međunarodni sud pravde izjasni o proglašenju nezavisnosti Kosova. Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je predložio da BiH podrži taj zahtjev, ali to druga dvojica članova Predsjedništva BiH nisu prihvatili. Kakav je stav, po Vama, trebalo da zauzme Predsjedništvo BiH?

DIZDAREVIĆ: Po mom mišljenju, Bosna i Hercegovina ne bi trebala da se izjašnjava, jer mi moramo voditi računa o sebi. I drugi vode računa o sebi, a ne o nama. Nama ne treba nikakav novi benzin za gašenje vatri koje gore u BiH, a izjašnjavanje - bilo za, bilo protiv - faktor je nekog daljnjeg zavađanja i produbljivanja svađa ovdje. Od početka sam mislio da BiH, kad je riječ o Kosovu, treba da ostavi da Kosovo rješavaju oni čije je Kosovo i koji su došli u sukob s Kosovom, i oni koji su stvorili stanje da je Kosovo faktički ostalo van Srbije. Ima još nešto: svaka država u svojoj vanjskoj politici, u svojoj strategiji vanjske politike, ima neke prioritete na koje se usredsređuje kad je riječ o stanju odnosa prema drugim zemljama. Uvijek su na prvom mjestu susjedi, a ja to ne vidim kao apsolutni prioritet vanjske politike BiH.

DANI: Nisu li međudržavni odnosi sa Srbijom talac kaprica Harisa Silajdžića? Slažete li se s ocjenom da je, i pored svih poznatih okolnosti, postojalo i postoji puno više prostora za saradnju sa Srbijom, koja je praktično prepuštena isključivo Dodiku i Republici Srpskoj?

DIZDAREVIĆ: Nije iskorišten prostor koji je postojao i koji je sada nešto malo bolji nego što je bio. Za mene je recimo zanimljivo pitanje: kakav može biti interes BiH da odnosi sa Srbijom, odakle smo imali toliko muka, ali i gdje imamo i toliko interesa, stoje zakovani? Saradnjom se prevazilaze problemi, saradnjom se potiskuju još uvijek žive velikosprske aspiracije određenih krugova u Srbiji prema BiH. Dakle, da li treba prepuštati taj prostor ili ga koristiti, šta je interes BiH? Je li interes BiH da se odnosi razvijaju samo na relaciji Beograd - Banja Luka i da se zloupotrebljava odredba Dejtonskog sporazuma o posebnim odnosima? BiH godinu dana nema ambasadora u Srbiji. Postoje uzusi u međunarodnim odnosima: ako na agreman dugo nema pozitivnog odgovora, znači da postoji neki razlog što zemlja kojoj nudite ambasadora neće da ga primi. Onda se taj zahtjev povuče, napravi pauza i traži agreman za novoga. BiH godinu dana čeka agreman! Godinu dana se ustvari tjera inat! Ja, naravno, tu vidim kao glavnog krivca onoga ko je predložio ambasadora...

DANI: Harisa Silajdžića.

DIZDAREVIĆ: ...Onoga ko je predložio ambasadora i ko tjera inat na štetu interesa BiH. Mi s Hrvatskom imamo relativno dobre odnose, ali postoji šuma problema koji nisu riješeni, od nekih graničnih do ogromnih imovinskih. Koja je aktivnost BiH da se ta pitanja rješavaju i da s Hrvatskom koristimo prostor za veću saradnju, jer je to i naš i hrvatski interes?!

DANI: Vi ste u dugoj diplomatsko-državničkoj karijeri više puta bili učesnik zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, pa Vas zato pitam: kakav utisak ostavlja u svijetu naša država u svjetlu činjenice da član Predsjedništva Radmanović već drugu godinu šalje pisma Ujedinjenim nacijama u kojima osporava legitimitet svojim kolegama, prvo Komšiću, a onda Silajdžiću?

DIZDAREVIĆ: Možete misliti šta svijet misli o nama kad se tako ponašamo! Mi radimo protiv sebe i javno. Jučer me jedan čovjek pitao povodom tog dopisivanja i upotrijebio nevjerovatan izraz: "Molim te, Raife, reci mi šta je ovo kokošarenje s dopisivanjem oko Ujedinjenih nacija?" Moram da kažem da je to nešto krajnje neprihvatljivo, sa svake strane. Ne može neko ko ide da predstavlja BiH ići s nečim što nije dogovoren stav. Valjda postoji neki dogovor, na kraju krajeva, ima toliko pitanja u svijetu za koja smo zainteresirani da možemo o njima govoriti, a da ne idemo s našim problemima, koje svijet ne razumije. Svijet će se samo zgražavati i imati sve manje interesa da s nama sarađuje, sve će nas manje razumjeti. Ovo što se događa je ispod svakog dostojanstva i zaista ne mogu reći ništa dobro ni o jednom ni o drugom postupku.

DANI: Imate ogromno diplomatsko-državničko iskustvo iz perioda Hladnog rata. Sve češće se govori o njegovom obnavljanju. Slažete li se s tim procjenama?

DIZDAREVIĆ: Trenutno je svjetska scena opterećena jako velikim problemima. Prestao je Hladni rat, nestao je SSSR, nestao je Varšavski pakt, konfrontacija je prestala i pretvorila se u jedan period pregovaranja i nekog dogovaranja. Naravno, nije prestala borba za sferu utjecaja, a nastalo je stanje u kome je ostala jedna supersila koja je u velikoj mjeri imala poziciju nekoga ko diktira međunarodne odnose u mnogim pitanjima. Osam godina Busha je pokazalo do čega to dovodi. Rusija se u međuvremenu vratila na međunarodnu scenu kao snaga koja raspolaže svim onim što čini jednu zemlju velikom silom, od ekonomske konsolidacije do vojne i konsolidacije prisustvovanja svemu onome što se događa u međunarodnim odnosima. Mislim da je to pozitivna činjenica i da je jako dobro što se Rusija tako vratila, ali kad to ne prelazi u neke pretenzije da se nameće drugima ili kad ne prelazi granicu koja znači podršku onome što je negativno ako je u interesu Rusije. Ja tu mislim i na ovo miješanje i prisustvo na Balkanu, jer Rusija je podržavala Koštunicu do jučer.

DANI: Podržavala je Miloševića, pa Koštunicu.

DIZDAREVIĆ: Miloševića, pa Koštunicu, pa Dodika.

DANI: Karadžića, pa Dodika.

DIZDAREVIĆ: Pa se onda kod tih ljudi, uključujući Dodika, stvorilo uvjerenje da maltene Rusija ne može da spava od brige hoće li proći ono što Dodik želi. To je jedna iluzija jer se Rusija rukovodi svojim interesima.

DANI: Ali, ne možete negirati činjenicu da je Rusija od početka krize u bivšoj Jugoslaviji imala vrlo jednostran pristup podržavanja Srbije, odnosno srpskih lidera u BiH. No, zanima me da li bi BiH mogla svojom diplomatskom aktivnošću utjecati na odnos Rusije prema našoj državi i njenu podršku Dodikovom rušilačkom pohodu na BiH? Danas, praktično, samo Republika Srpska ima stvarne odnose s Rusijom.

DIZDAREVIĆ: Mislim da odnose BiH s drugim državama ne treba prepuštati regijama, ni Federaciji ni Republici Srpskoj. Drugo, u svijetu diplomacije i svijetu međunarodnih odnosa, kad su odnosi među državama loši, kad su zaoštreni do tačke usijanja, uvijek se nalaze kanali putem kojih se vrši razmjena mišljenja, vode pregovori, nalaze neka rješenja. Tako se smanjuju tenzije. BiH ima veliki interes da sarađuje s Rusijom. I ne treba to prepustiti nikom drugom. Država BiH mora imati politiku ostvarivanja svojih interesa sa svim faktorima velikog utjecaja u međunarodnim odnosima. Ne može biti posmatrač i ne činiti ništa. Pogledajte, molim vas, ovo: ja sam nekidan vidio na TV-u da je u Sarajevu bio potpredsjednik kineske vlade. Ostao sam zapanjen koliko je malo pažnje poklonjeno činjenici da je ovdje tako visoki funkcioner velike Kine! A, molim vas lijepo, dođe neki načelnik nekog odjeljenja neke zapadnoevropske zemlje ili Amerike i prima ga čitavo Predsjedništvo. To samo govori o tome kako BiH niti ima vanjskopolitičku strategiju niti ima elementarni osjećaj za međunarodne odnose i komunikaciju.

DANI: Kako gledate na činjenicu da se vanjska politika naše zemlje, koju kreiraju Silajdžić i ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj, bazira prije svega, skoro isključivo, na očekivanju američke podrške?

DIZDAREVIĆ: Politika koja traži od stranog faktora da obavlja ono što ona i ne pokušava obaviti u svojoj zemlji veoma je pogrešna. Ne možete svoju inertnost, svoju jalovost u građenju političkih odnosa, zamijeniti time što ćete stalno uspostavljati zahtjeve nekom stranom faktoru da rješava i radi ono što ti ne radiš, a treba da radiš. Ja mislim da je velika iluzija očekivati da će bilo ko uraditi naš posao. Nama, naravno, trebaju jako dobri odnosi s Amerikom, ali nam ne treba iluzija da će Amerika uraditi ono što mi mislimo da nam treba. Amerika će raditi shodno svojim interesima. Ona je dosta uradila za BiH, ali iz toga ne treba izvoditi pogrešne zaključke. S druge strane, mi hoćemo u Evropu, govorimo o evropskom putu. Doduše, o tom evropskom putu se ovdje također govori s mnogo iluzija, jer se misli da mi već imamo propusnicu. Potpisali smo Sporazum, a uopće se ne razmišlja o tome da taj put znači reforme stanja u BiH, a na takve reforme ovdje nisu spremni i pravi sudari tek predstoje.

DANI: Da li je onda moguće gašenje Ureda visokog predstavnika s ovakvim vlastima, s ovakvim stanjem u Bosni, s ovakvim stanjem u regiji, s ovakvom situacijom u svijetu?

DIZDAREVIĆ: Ja mislim - ne, iako ne mislim dobro o tome kako se sada ponaša OHR.

DANI: Šta zamjerate OHR-u?

DIZDAREVIĆ: Prvo, to što se ovdje događaju stvari koje ugrožavaju opstanak Bosne i Hercegovine i dovodi u pitanje njen opstanak, a samim tim i ostvarivanje Dejtonskog sporazuma. OHR je instaliran Dejtonskim sporazumom da se stara i doprinosi da taj Dejtonski sporazum bude u cjelini primijenjen i poštovan. Ja moram reći da ponekad mislim da postoje različiti kriteriji - s jedne se strane šuti o stvarima koje dovode u pitanje najvitalnije interese ove zemlje, dok se s druge strane...

DANI: ...Uspostavlja nasilna simetrija?

DIZDAREVIĆ: ...Uspostavlja se simetrija koja daje hranu onima što postavljaju pitanje da li je taj OHR uopće potreban. Znaju da OHR u funkciji kakva je utvrđena Daytonom i kasnije dopunjavana ima smisao i potrebu iz razloga što su odnosi u BiH do te mjere zategnuti, što su podjele toliko izražene i što je nesposobnost vladajuće koalicije totalna. Zbog toga je potrebna pomoć međunarodne zajednice putem OHR-a.

DANI: Kako gledate na zaključke Deklaracije koju je usvojila SDA povodom gašenja OHR-a, tj. insistiranja na praktičnom poništenju Dejtonskog sporazuma i vraćanja na Ustav RBiH?

DIZDAREVIĆ: Mislim da je zakašnjela. U onom dijelu u kojem insistira na dosljednom sprovođenju Dejtonskog sporazuma, gdje do sada nije sprovođen, ona ima neki svoj rezon, ali kraj u kome stoji da će se vratiti Ustav RBiH mislim da samo šteti onome što je zdravo u tom zahtjevu. Na kraju krajeva, za nas je bitno da bar nešto donosi korist BiH, bez obzira od koga potiče.





NATO



Opasna strategija


- Strategija NATO-a je kretanje prema istoku i ostvarivanje utjecaja u zemljama koje okružuju Rusiju. Šta to znači, do čega može da dovede politika koja ide za ograđivanjem jedne zemlje? Zar moram da kažem da mislim da to ne može voditi razumijevanju, popuštanju tenzija i širenju saradnje? To govorim na primjeru Gruzije, jer je jedna avantura gruzijskog predsjednika još i dobrodošla Rusiji i najedanput je do te mjere počela da pali neke, mislili smo, ugašene vatre: sada imate američke brodove na baltičkim i crnomorskim obalama, imate ruske brodove i avione koji su u Venezueli!? To je igra vatrom. Bio sam zaista začuđen kad sam čitao izjavu generalnog sekretara NATO-a kada je bio u posjeti Gruziji, pa je poslije, kad se vratio u Bruxelles, reterirao. A onda je pitanje šta je iza ovoga što mi vidimo u Gruziji. Je li to neki mostobran prema Iranu i vrlo opasna tendencija koja postoji već duže vremena kad je riječ o Iranu? I, naravno, o putevima naftovoda, onim koji idu preko Gruzije i preko Kavkaza. Ja se ne čudim što Rusija nastoji da u područjima koja su nekada bila u okviru Sovjetskog saveza ostvaruje nekakav svoj utjecaj i interes u tom nadmetanju ko će pokriti koji prostor. Sad su aktuelna pitanja Ukrajine i Gruzije: Ukrajina je bila dio Rusije i Rusija mora biti osjetljiva hoće li Ukrajina biti u nekom vojnom savezu s ogromnom ruskom manjinom, s ogromnim viševjekovnim vezama, i razumijem interes Rusije da bude zabrinuta, kao što je normalno da bude zabrinuta Kavkazom, na kome i ona vodi jednu lošu politiku, poput one u Čečeniji... Kavkaz je zapaljiva oblast i tamo se dugo, dugo pokušavaju ugasiti neki požari: carska Rusija je znala po 50 godina potrošiti da smiri jedan prostor na Kavkazu.

citat:

---

Nora wrote:
...a pazite ovo:
e-novine:

Goran BregovićObjavljeno: Uto, 23. 09. 2008. 00:36 MALI LJUDI – VELIKI ZLOČINCI
Serbian folk singer Goran Bregović, kako su ga prozvali na gostovanju u Tirani 2006. godine

On je samo jedan od malih političara koji se našao u središtu povijesnih zbivanja. Oni nisu bili Tito! Jadni ljudi. Našli su se u središtu situacije koju nisu mogli svladati.Nekadašnji vođa Bijelog dugmeta, Sarajlija, autor i višestruki prerađivač svojih i tuđih pesama pruža svoje viđenje ratnog zločinca Radovana Karadžića australskom dnevniku The Sidney Morning Herald, Jutarnji list, 23. septembar 2008.
--------------------------------------
ehet..sta li je jos naklepeto ne znam, ali za mene je on davno i reko i ucinio "dovoljno...bas mi je drago da se samo dalje ovako ug***ava, valjda ce jos poneko skontati ovog muzicara sto ga politika lafo uopste ne interesuje

---

IAKO su proročanske riječi "Treći svjetski rat će započeti 2010. godine" izašle iz usta slijepe starice iz Bugarske, mnogi su se zbog njih zabrinuli.
Izrekla ih je, naime, Vangelia Gušterova, poznatija kao Baba Vanga, iscjeliteljica i vidovnjakinja, koja je za svog života prorekla brojne katastrofe, među kojima su i početak Drugog svjetskog rata, potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk te napad na Svjetski trgovački centar (WTC).
Gušterova je navela kako će Treći svjetski rat započeti nakon pokušaja atentata na četiri državnika i nakon sukoba u Hindustanu, 2010. godine. Vanga je predvidjela i sukobe u Gruziji pa su se mnogi zabrinuli zbog već zaboravljenog proročanstva.
Naime, Vanga je umrla još 11. kolovoza 1996. godine. Predvidjela je čak i točan datum svoje smrti, a rekla je i kako je njena "nasljednica" 10-godišnja slijepa djevojčica iz Francuske, za koju će se uskoro pročuti.
Kad je 1980. godine, Vanga izrekla ove riječi: "Krajem stoljeća, i kolovozu 1999. ili 2000. godine, Kursk će prekriti voda i cijeli svijet će plakati nad tim", svi su njeno proročanstvo smatrali ludošću, jer su mislili da se odnosi na grad. Kad je u kolovozu 2000. godine, podmornica Kursk potonula, Vangine riječi su itekako imale smisla.
"Američki blizanci će pasti nakon što ih napadnu čelične ptice"
1989. godine, slijepa starica je rekla: "Strava, strava. Američki blizanci će pasti nakon što ih napadnu čelične ptice. Vukovi će zavijati u grmlju, nevina krv će biti prolivena". Kao što je Vanga i predvidjela, 11. rujna 2001. godine, tornjevi WTC-a, popularni "blizanci", sravnjeni su sa zemljom u terorističkom napadu. Američki predsjednik je u vrijeme napada bio George Bush, što objašnjava grmlje (eng. bush, op.a.) u proročanstvu.
Vanga je za svog života predvidjela i perestrojku u SSSR-u te smrti princeze Diane. Kruže priče o tome kako ju je u vrijeme Drugog svjetskog rata posjetio Hitler te kako je iz njene kuće izašao vidno uzrujan pa se nagađa da mu je prorekla njegov neslavni kraj.
Vangelia Pandeva Dimitrova, nakon udaje Vangelia Gušterova, rođena je 3. listopada 1911. godine u Strumici, u Makedoniji. U Bugarskoj je živjela od 1942. godine. Vid je izgubila kao 12-godišnja djevojčica, kad ju je doslovce odnio tornado. Pronašli su je zatrpanu prašinom i kamenjem, s očima punim pijeska. Proricati je počela kao 16-godišnjakinja, a njene vidovnjačke sposobnosti su, kad je postala 30-godišnjakinja, došle u punu snagu.
Tvrdila je da njezine paranormalne sposobnosti imaju veze s nevidljivim bićima, koja joj šalju informacije o prostoru i vremenu. Prorekla je i kako će ljudi, tek za otprilike 200 godina, uspostaviti vezu s izvanzemaljcima, iako mnogi od njih već godinama žive na Zemlji. Dolaze s planeta koji se zove Vamfim i "treći je planet od Zemlje".
 

LIJEČNICA Svjetlana Kapetanović pod istragom je sarajevskog kantonalnog tužiteljstva, zbog osnovane sumnje da je, iz za sada nepoznatih razloga, mijenjala krvne grupe trudnica koje su bile njene pacijentice. Vijest o uhićenju liječnice koja je radla u Zavodu za transfuzijsku medicinu u Sarajevu, potvrđena je iz službenih izvora. Također, potvrđeno je kako nitko, na svu sreću, nije primio pogrešnu krvnu grupu.
"Liječnica je privedena, a nakon davanja iskaza puštena je da se brani sa slobode. Utvrdili smo kako je Kapetanović upisivala pogrešne krvne grupe svojim pacijenticama", istaknula je glasnogovornica sarajevskog tužiteljstva Edina Pirija u izjavi za Dnevni Avaz, a isti list donio je neslužbenu informaciju kako je dr. Kapetanović navodno imala dugogodišnjih problema s alkoholom.
Nemarna liječnica je suspendirana do okončanja sudskog postupka.

 

24SI - Sve se savršeno uklapa u beogradski scenario nestanka države Bosne i Hercegovine! Zlokobne poruke, dobro tempirane, stižu sa svih strana što nije ništa drugo nego lagana priprema građana BiH na ono što ih čeka - podjelu naše zemlje.
Prije desetak dana, nimalo slučajno, u istom danu sarajevski "Dnevni avaz" i banjalučke "Nezavisne novine" objavile su intervju sa izvjesnim američkim profesorom Stevenom Mayerom za koga upućeni kažu da je beogradski lobista. On je preko ta dva lista najavio mogući raspad Bosne i Hercegovine. U međuvremenu, ta dva lista nastavila su ubjeđivati domaću i međunarodnu javnost da je Republika Srpska bolji dio BiH i da je Federacija BiH pred finansijskim kolapsom, odnosno totalnim bankrotom. Jučer je beogradska štampa iskopala tog istog majera i dala mu prostor za tvrdnju: "Mislim da bi bilo dobro da se Radovanu Karadžiću sudi u Srbiji prije nego u Hagu, jer smatram da Srbi imaju pravo da sude liderima iz ratnih vremena". Prije sedam dana uhapšen je ratni zločinac Radovan Karadžić i Milorad Dodik, premijer RS, odmah je kazao da će on i njegova vlada pomoći Karadžićevoj porodici. Istovremeno, protesti u RS zbog hapšenja ratnog zločinca ne prestaju.

Iz RS mnogi sada tvrde da ne postoji kolektivna odgovornost za ratne zločine nego pojedinačna, poručujući da se ne odriču Karadžića, prvog predsjednika tog bh. entiteta. Jasno je da se tu nešto ne uklapa. Dodik i dalje napada političare Bošnjake i oni su mu posljednjih dana glavna meta, a potpomognut je svojim jatacima iz Sarajeva koji pod plaštom upozorenja političarima iz reda bošnjačkog naroda zapravo navode vodu na Dodikov mlin.

Odjednom se prije nekoliko dana u Sarajevu pojavio i bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown koji je uoči izbora 2004. godine javno poručio da nacionalizam nije problem u Bosni i Herecgovini. On je u jučerašnjem britanskom listu "Observer" napisao da Bosna i Hercegovina nikada nije bila bliža svom raspadu. On kaže da je "gospodin Dodik jedini čovjek sa planom u BiH, da Hrvati čekaju i prate šta će se dogoditi, a Bošnjaci su zaokupljeni međusobnim prepirkama i svađama". U najkraćem, Ashdown zapravo kaže ono što se već danima natura ovdašnjoj javnosti.

Preko jednog beogradskog lista jučer je Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BIH, poručio da ne treba slaviti hapšenje Radovana Karadžića, a prekjučer je visoki predstavnik Miroslav Lajčak u svom već prepoznatljivom stilu objašnjavao situaciju u BiH prelazeći preko Dodikovih gromova i podvodeći sve pod predizbornu kampanju uoči lokalnih izbora. Dodik je jučer, opet preko beogradskih medija, poručio da je na kraju strpljenja i podvukao: "BiH se raspala već odavno i sada stranci pokušavaju da je skrpe i ušiju, ali to nikako ne ide".

Kada se sve sabere, nema mjesta sumnji da se nešto krupno iza brda valja. Prije svega, jasno je da su sve reforme zaustavljene i da je BiH i dalje u slobodnom padu. Pokušaji Amerike da okrene situaciju u BiH, pogotovo kada su u pitanju ustavne promjene koje bi trebalo da ovu državu sa glave postave na noge, ne nailaze na plodno tlo kod dijela ovdašnjih lidera političkih stranaka na vlasti, pa je sada pod upitnikom i dosljedna primjena Dejtonskog sporazuma.

Utisak je da pojedini političari jedni druge spašavaju po principu spojenih posuda, a stalno se zaklinjući u državu i Dejton.

Izgleda da se dio njih najviše plaši posljedica činjenice da je Republika Srpska nastala na zločinima, jer bi to značilo demontažu ovakvog unutrašnjeg uređenja BiH - od kantona do entiteta. Oni sada apsolutno vladaju kantonima i entitetima i u krajnjem strahuju da bi njihova demontaža i novi ustroj po principu ekonomskih regija, razotkrio i sav njihov kriminal kojeg panično nastoje sakriti i sumnjivo stečeno bogatstvo sačuvati.

U međunarodnoj javnosti posebno je odjeknula i izjava Bakira Izetbegovića, potpredsjednika SDA, koja je odmah citirana na engleskom jeziku,a koji je, u najkraćem kazao da su Bošnjaci spremni da pruže ruku pomirenja i da prihvate postojanje Republike Srpske. Ovo utoliko više što on nije objasnio u čije ime govori i kakve Republike Srpske - ovakve kakvom je gradi Milorad Dodik ili onakve kakva je predviđena Dejtonskim sporazumom.

Ako je nešto u svemu što se trenutno događa istina, onda je to da se napkon počne govoriti otvoreno i direktno. Sve drugo na put za podjelu BiH.

 

Prema tvrdnjama IFIMES-a: Republika Srpska se naoružava i priprema za osamostaljivanje!

Ministri unutrašnjih poslova Republike Srpske i Republike Srbije Stanislav Čađo i Ivica Dačić bez znanja bh. države razgovarali su 6. septembra 2008. godine u Banjoj Luci o unapređenju saradnje dvije policije.
Tom prilikom nije razgovarano o hapšenju haškog optuženika Ratka Mladića, ali jeste o naoružavanju Republike Srpske putem MUP-a i policije, pošto je netransparentno naoružavanje posredstvom Oružanih snaga BiH gotovo neizvodljivo, jer su oformljene kao zajednička institucija i pod snažnim su monitoringom NATO-a, kaže se u analizi IFIMES-a.

Proteklih mjeseci ministar Čađo sastajao se sa ministrima unutrašnjih poslova iz zemalja regije, bez znanja države BiH, a indicije upu­ćuju na tajne aktivnosti RS-a u segmentu naoružavanja i priprema za osamostaljivanje. Zbog toga nije slučajno da je Dodikova medijska mašinerija snažno plasirala akciju razotkrivanja trgovine oružjem i eksplozivom sa policijama susjednih država kako bi se relativiziralo hapšenje visokih zvaničnika MUP-a RS-a od EUPM, a što je još važnije skrenula pažnja sa naoružavanja policije RS-a.

Ministar Čađo je 22. avgusta 2008. na Otočcu, ponovno bez znanja države BiH, razgovarao sa slovenskim ministrom policije, pukovnikom Dragutinom Mateom, o saradnji u borbi protiv terorizma između slovenske i policije RS-a, koja je odgovorna za genocid u Srebrenici. Tokom osamostaljivanja Slovenije naoružavanje se odvijalo upravo preko policije. Slovenska iskustva pri naoružavanju prilikom osamostaljivanja dragocjena su za Republiku Srpsku. Reakcija nadležnih organa na naoružavanje, kao što su Odbor za odbranu i sigurnost Narodne skupštine RS, EUPM i EUFOR, nije bilo. Reforma policije u BiH iako je formalno prihvaćena, nije uspjela, tri evropska principa nisu primijenjena, jer su doneseni zakoni koje nije moguće provesti nego se samo cementira postojeće stanje, koje ugrožava sigurnost BiH, regije i EU.

Trgovina naoružanjem i vojnom opremom u BiH razvijena je djelatnost. Posrednici iz BiH izvoze (švercaju) oružje na raznim kriznim područjima, veli se dalje u analizi i izdvajaju sve afere, od Orla do najnovije, navodne prodaje oružja Gruziji.

Opravdanim se postavlja pitanje da li se trgovina oružjem odvija preko državnih kanala ili preko posrednika. Ko su posrednici? Kome odlaze provizije? Da li je OHR upoznat s trgovinom (švercom) oružja? Trgovina oružjem na Balkanu već poprima zabrinjavajuće dimenzije, jer oružje može završiti u rukama terorista i kriminalnih grupa.

The South Eastern and Eastern Europe Clearinghouse for the Control of Small Arms and Light Weapons (SEESAC), koji ima mandat od United Nations Development Programme (UNDP) i The Stability Pact for South Eastern Europe (SCSP), prema pisanju britanskog "Guardiana", istražuje trgovinu oružjem u koju su uključeni bh. zvaničnici sa Dodikom i Silajdžićem na čelu.

U razotkrivanju trgovine oružjem hitno je potrebno istražiti ulogu i odgovornost vlasti oba entiteta u BiH i ulogu OHR-a, zaključuje svoju analizu o ovoj temi IFIMES.

oslobodjenje.ba
 

"Start", 30.09.2008.godine

"Start", 30.09.2008.godine

Iggy Pop otkazao nastup u Sarajevu



Koncert Iggyja Popa, koji se 1. listopada trebao održati u Sarajevu, otkazan je iz sigurnosnih razloga, priopćila je u u ponedjeljak agencija Art Zone koja je pripremala nastup popularnog punk pjevača u glavnom gradu Bosne i Hercegovine

"Činjenica je da je proteklih dana ružna slika o gradu (Sarajevu) obišla svijet i pred nas postavila novi izazov u pogledu većeg osiguranja gostiju koje nismo mogli jamčiti", stoji u priopćenju dostavljenom medijima.

U priopćenju se ne spominju izrijekom izgredi na koje se misli te se navodi kako se organizatori ograđuju od "bilo kojeg festivala", no očito je kako je riječ o nasilju koje je pratilo pokušaj organiziranja prvog Queer Festivala u Sarajevu kada su skupine huligana i radikalnih islamista napale i pretukle sudionike i posjetitelje tog događaja, uključujući nekoliko novinara.