21.07.2008

Prijedor

Dženaza za 70 sugrađana ubijenih u ljeto 92. godine

Prijedor će se u srijedu, 23. jula, u najvećem povratničkom naselju Kozarcu oprostiti od 70 svojih sugrađana, civilnih žrtava proteklog rata, čiji su posmrtni ostaci, nakon ekshumacija iz masovnih grobnica Kevljani, Jakarina kosa, jama Lisac i Hrastova glavica identificirani u posljednjih godinu u hali Šejkovača kod Sanskog Mosta.

Riječ je o 69 Bošnjaka i jednom Romu, Zdravku Pupavcu Hotiću, koji su ubijeni u ljeto 1992. godine, na kućnim pragovima u naseljima s lijeve obale Sane, u Kozarcu i u logorima Omarska i Keraterm.

Nasution Kljunić, predsjednik Organizacionog odbora za šehidska mezarja i zajedničke dženaze i sahrane, kazao je da će ispraćaj žrtava imati isključivo vjerski karakter.

Klanjanje zajedničke dženaze u Kozarcu na stadionu Bratstvo prevodit će reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić nakon čega će se povorke s tijelima žrtava uputiti u pravcu šehidskih mezarja u Kamičanima, Zecovima, Čarakovu, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima, Skeli - Zagradu, te u džemate Ćela i Čejreke.

Među onima koji će u srijedu biti ukopani na šehidskim mezarjima je i dvoje djece, Midhet Salihović i Kemal Bešić, koji su ubijeni u dobi od samo petnaest godina, te tri žene od kojih je Nura Jakupović (82) ujedno i najstarija žrtva.

U Organizacionom odboru nam je rečeno da je najviše identificiranih žrtava s područja Kozarca, čak 32, čiji će posmrtni ostaci nakon zajedničke dženaze biti ukopani na šehidskom mezarju u Kamičanima.

Imena žrtava

U srijedu će biti ukopani: Ahmet Alić, Daut Arnautović, Ismet Avdić, Hamdija Balić, Ismet Balić, Izet Behlić, Muharem Behlić, Redžep Behlić, Ismet Bešić, Kemal Bešić, Ibrahim Bešlagić, Ahil Dedić, Mirsad Dedić, Hasir Džamastagić, Jusuf Đulić, Sadmir Ejupović, Mehemed Elkaz, Fajko Fazlić, Munib Forić, Hajra Hadžić, Safet Hatić,

Kasim Hegić, Fatima Hodžić, Rasim Hopovac, Himzo Hrnić, Zahid Hrustić, Hasan Hujić, Meho Hujić, Rifet Hujić, Ibrahim Hušić, Adem Jakupović, Enes Jakupović, Azur Jakupović,
Besim Jakupović, Nura Jakupović, Zlatan Jakupović, Izet Kadić, Esmir Kadirić, Edin Kadirić, Nurudin Kekić, Mirsad Kenjar, Sead Kevljanin, Himzo Kilić, Velid Medić, Jusuf Melkić,

Ahmet Melkić, Halim Mešić, Zlatan Mujagić, Ramiz Mujanović, Ermin Mujdžić, Avdo Murčehajić, Ćamil Musić, Emir Musić, Zehra Novkinić, Alen Nureski, Mirsad Nureski, Faik Pađan, Hamed Poljak, Zdravko Pupavac, Uzeir Ramulić, Halid Ramulić, Hilmija Rizvan, Midhet Salihović, Enver Siječić, Mehmedalija Sikirić, Nijaz Sivac, Ferid Šabanović, Faudin Tadžić, Adil Zenković i Smajo Zukanović.

23.07.2008.

Prijedor

Posljednji ispraćaj 70 nevinih žrtava

U Kozarcu kod Prijedora, na stadionu Bratstvo, danas u deset sati bit će organiziran zajednički ispraćaj za ubijene Prijedorčane, 69 Bošnjaka i jednog Roma, Zdravka Pupavca-Hatića, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz neke od masovnih ili pojedinačnih grobnica i identificirani u hali Šejkovača kod Sanskog Mosta.

Klanjanje zajedničke dženaze nevino ubijenim bošnjačkim civilima, uz lokalne imame Medžlisa IZ Kozarac i Prijedor, predvodit će reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, nakon čega će se tužne povorke s tabutima ubijenih uputiti prema šehidskim mezarjima na osam lokacija gdje će žrtve konačno naći smiraj.

U ime porodica, najavljeno je u Organizacionom odboru za šehidska mezarja i zajedničke dženaze i sahrane, od žrtava će se oprostiti Sudbin Musić, predsjednik Medžlisa IZ Prijedor, kojem su ubijena čak 54 člana uže familije.

Među onima koji će sutra biti ukopani su i dvoje petnaestogodišnjaka te tri žene, među kojima i Nura Jakupović, najstarija žrtva, koja će biti ukopana na šehidskom mezarju u Kamičanima.

Zajedničkom ispraćaju u Kozarcu prisustvovat će i Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, predstavnici OHR-a, Američke ambasade u BiH, kao i "Žene u crnom" iz Beograda.
Dženazi će prisustvovati i načelnik općine Prijedor Marko Pavić. On je jučer na konferenciji za novinare kazao kako očekuje da će ovaj skup proteći mirno i dostojanstveno bez bilo kakvih incidentnih situacija u Prijedoru.


Autor: M. ZGONJANIN

23.07.2008

23.07.2008

Prijedor

U Kozarcu zajednička dženaza ubijenim Bošnjacima



U Kozarcu kod Prijedora danas je organiziran zajednički ispraćaj, a zatim i sahrana 69 ubijenih Bošnjaka i jednog Roma, ubijenih u ratu, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovnih ili pojedinačnih grobnica.

Klanjanje zajedničke dženaze predvodio je uz lokalne imame Medžlisa IZ Kozarac i Prijedor, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, a vjerskom obredu je prisustvovao i hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, poslanik u Narodnoj skupštini RS Muharem Murselović, predstavnici Islamske zajednice, Katoličke crkve, te predstavnici Općine Prijedor.

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je naglasio kako je potrebno da odgovorni za zločine odgovaraju, ali da "ne treba upadati ni u kakvu euforiju i likovati, nego zahtijevati pravu istinu i provesti pravdu kako bi u BiH zavladao mir i pomirenje“, javili su mediji u RS-u.

Istaknuo je da nijedan narod nije kolektivno kriv, ali jeste kolektivno i moralno odgovoran, jer je birao one koji se činili zločine u ime njih.

"Priznajemo i tražimo individualnu odgovornost i očekujemo da narod kaže ko je počinio zločin u ime njega i da ga osude", naveo je reis Cerić i dodao da se umjesto odricanja i osude izvršilaca vrši poistovjećivanje jednog cijelog naroda sa zločinom koji je u učinjen u njegovo ime.

On je naglasio da pitanje kolektivne ili individualne odgovornosti nije do žrtava zločina nego onih koji sami na sebe navlače kolektivnu odgovornost.

"Pozivam vas da ne upadate u zamku o kolektivnoj odgovornosti bilo kojeg naroda", rekao je Cerić dodajući da se "svih ovih godina ne čuje osuda već negiranje onoga što se dogodilo".


Nakon vjerskog obreda posmrtni ostaci stradalih Bošnjaka ukopani su na lokalnim prijedorskim grobljima.

Ovo je jedanaesta masovna dženaza obavljena na području Prijedora.

(FENA)

23.07.2008

Prijedor

Sehidska dzenaza 23.07.2008. u Kozarcu kod Prijedora

Danas je u Kozarcu kod Prijedora obavljena dzenaza za 70 civila ubijenih tokom srpsko crnogorske fasisticke agresije na BiH. Sve zrtve pronadjene su u masovnim grobnicama u okolini Prijedora. Na ovom podrucju tokom agresije ubijeno je preko 3.000 civila a traga se jos za preko 1.000 posmtrnih ostataka

Prijedor: nepriznati genocid ili „A svet je ćutao“

„Stvorili ste nam osećaj da smo ničiji...“
Sudbin Musić, Prijedor


Kozarac - mesto državno legalizovanih zločina ili tamo gde je zločin bio tako intiman čin

„Zovem se majka hrabrost“, „Ja sam Majka Mejra“ – kaže žena nižeg rasta sa naočalima sede kose. Napulju pljušti kiša. „Nebo se otvorilo“ – kaže jedna druga žena isto tako sede kose. „Moj sin jedinak je ubijen u Omarskoj, mučen je dva meseca pre nego što će ga ubiti“. Druga žena toplih očiju boje badema dodaje:“Moj sin jedinak je masakriran na Korićanskim stjenama“. Četvrta, baka kaže:“Ja svog sina još nisam pronašla“. „Ne gubi nadu“, odgovara Majka Mejra, „Majka hrabrost“, „Ja sam pronašla i pokopala svog mrtvog ubijenog sina i svoju mrtvu ubije kći“. Peta žena plave kose, širokog srca, priča; pet je ujutru, napolju pljušti kiša:“Ja sam sa ćerkicom od tri godine bila u Trnopolju, Keratermu i Omarskoj, preživela sam, ja sam zatvorila Omarsku“.
Kiša i dalje pada, nebo se nad nama spustilo... Idemo ulicom ka mezarju gde će se obaviti dženaza. Emsuda priča:“Ovom ulicom bager je dva sata sakupljao mrtve ljude. Cesta je bila sva u krvi. Ni jedan punoletan muškarac iz te ulice nije preživeo. Sve su ih pobili. Nismo mogči da verujemo da se pomirimo sa činjenicom da su nas zatvarali, mučili i ubijali naše komšije, naši najbliži dojučerašnji prijatelji. Mi smo vama zahvalne što ste sa nama podelile našu tugu.“
Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, zovem se imenovan/a zločinom počinjenim u naše ime. Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, zovem se dolazim vama na noge iz države organizovanog zločina. Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, i donosim venac belih ruža na kome piše „Sa saosećanjem i solidarnošću, Mreža Žena u crnom Srbije“.

Kiša i dalje pada, svuda voda, vlaga i blato. U kafkijanskom smo prostoru... Zovemo se Omarska, Keraterm, Trnopolje, masakr na Korićanskim stjenama (masakrirano 200 Bošnjaka muškaraca iz sela Tukovi, na planini Vlašić, kod Skender Vakufa). Nekad su bili masakri u Juzefovu, Lomaziju...U Keratermu je ubijeno 300 ljudi, u Omarskoj je ubijeno 180 ljudi. Koncentracioni logori na tlu Evrope u Bosni... Podsećaju na Dahau, Bergen Belsen, Mathauzen, Ravensbrik, Aušvic Birkenau iz Nacističke Nemačke. U njima je ubijeno oko četiri miliona Jevreja. Estetika je ista. Bodljikava žica je bila tu. I mučenja i ubistva i silovanja. I ljudi su isti. Nemci i Srbi. I Bošnjaci i Jevreji. I prvo rešenje je bio progon, drugo rešenje je bilo koncentracija/preseljenje ili „organizovano lutanje naroda“ (Hana Arent), konačno rešenje je bilo ubijanje u fabrikama smrti. Ubice su bile oslobođene bremena izbora. Obezličavali su proces ubijanja. Dehumanizovali su drugog i doprineli psihološkom distanciranju koje im je omogućilo da ubijaju. I Nemci i Srbi su postali počinioci. I Nemci i Srbi su sami odabrali da ubijaju. (Ervin Štaub). I Nemci i Srbi nisu bili samo dobrovoljni dželati nego su zapravo želeli da budu genocidni dželati Jevreja/Bošnjaka. Potpuna degradacija i poniženje žrtava olakšalo je njihovu dehumanizaciju. (Danijel Goldhagen) „Da li je ubijanje Jevreja/Bošnjaka bilo u suprotnosti sa njihovom savešću? (Hana Arent) Adolf Ajhman u holokaustu ili Milomir Stakić, Duško Sikirica, Duško Tadić, Damir Došen, Dragan Kolundžija, Darko Mrđa, Dragoljub Prcać, Mlađo Radić, Zoran Žigić, Predrag Banović, Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Duško Knežević, Dušan Fuštar u bosanskom genocidu. Njihove zločine legalizovala je država. Adolf Ajhman je organizovao vozove koje su u gasne komore Treblinke, Sobibora, Majdaneka odnele u smrt živote šest miliona Jevreja, a bosanski Srbi 14.000 su Bošnjaka ubili. Opseg ubijanja zamagljivao je njihovo sećanje na pojedinačne masakre. Obični Nemci/obični Srbi su lako postajali genocidne ubice i to su radili iako nisu morali. Svaki počinilac je doprinosio programu istrebljenja. Nemci ili Srbi su mogli reći „ne“ masovnom ubijanju. I jedni i drugi su odabrali da kažu „da“. (Danijel Goldhagen)

Sedamdeset tabuta je tu, na jedanaestoj dženazi, u tu vlažnu zemlju pokopano: Hambarin (400 izbeglica), Rizvanovići (ubijeno 100 Bošnjaka), Prijedor (u samom gradu ubijeno 5.200 Bošnjaka i Hrvata), Kozarac (ubijeno 100 Bošnjaka)... Nekada su bili Odesa, rumunski pokolj (masakrirano 50.000 Jevreja), Babi Jar, kotlina u blizini Kijeva, ukrajinski pokolj (masakrirano 33.000 Jevreja), Festival žetve, Lublinska oblast (masakrirano 42.000 Jevreja)...
Prve su se u Kozarac vratile one žene koje nemaju nikog, koje su izgubile svoju decu, svoju braću, svoje muževe. Žene koje su sve izgubile su bile te koje su prve pružile ruku pomirenja. One žene koje iza sebe nemaju nikog i ništa osim svojih praznih tela, onih koja su ispražnjena od dece i koja još uvek za njima tragaju. Ne gube nadu, po masovnim grobnicama traže ostatke svojih najmilijih. Ženama u Bosni i Hercegovini je potrebno veliko srce da bi se stvorio mir.
I kiša je i dalje padala, svo vreme, po nama, po zemlji, po svežim humkama. Nebo je svedočilo:“Ne postoje crne rupe zaborava. Ništa ljudsko nije toliko savršeno, a na svetu jednostavno ima previše ljudi da bi zaborav bio moguć. Jedan čovek će uvek preživeti da priča“. (Hana Arent)


by Zene u crnom iz Beograda

02.08.2008.

Prijedor

Prijedor: Obnovljena Čaršijska džamija



Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa ef.Cerić prisustvovao je svečanom otvaranju obnovljene Čaršijske džamije.

"Vjerovatno je čuo Božiju poruku, koja glasi da onaj ko može da oprosti, Alah će mu oprostiti grijehe na Sudnjem danu, i zato svako onaj ko može, neka oprosti,ali neka nikad ne zaboravi", kazao je ef.Cerić.

Bošnjačke političare je upozorio da u svom radu maksimalno koriste pamet, budu složni, odgovorni, skromni, solidarni kako se "po cijenu opstanka vlastitog naroda na ovim prostorima i njegove slobode ponovo ne bi prolijevala ljudska krv".

Za obnovljenu Čaršijsku džamiju kazao je da je najljepša na Balkanu.

Otvaranju je prisustvovao i ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH Tarik Sadović, koji je pozvao prijedorske Bošnjake da pruže ruku pomirenja svakome ko zaslužuje da mu se ona pruži, odnosno da se, i pored svega kroz šta su prošli, okrenu budućnosti i vlastitim snagama stvraju bolje uslove za život u vlastitoj sredini.

"Ova naša lijepa Bosna i Hercegovina ne smije biti tijesna ni za koga i svi treba da budemo svoji na svome, ali moramo poštovati različitosti, tuđe vrijednosti, tuđu vjeru i moramo poštovati istinu i zalagati se za pravdu, jer samo tako život ima smisla", kazao je on.

Sadović je rekao da je Vijeće ministara BiH dosadašnjim izdvojanjem znatnih sredstva za obnovu u ratu srušenih džamija i crkava na konkretan način pokazalo koliku važnost pridaje djelovanju vjerskih zajednica i dodao da će se u budućnosti nastaviti ista praksa.

Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Prijedor Sudbin Musić kazao je da je uvjeren da su mnogi Prijedorčani mišljena da obnovljena Čaršijska džamija svojim izgledom upotpunjuje ljepotu glavne gradske ulice.

Svečanom otvaranju prisustvovalo je više hiljada prijedorskih Bošnjaka, među kojima je bio veliki broj i onih koji su u svoj rodni grad na godišnji odmor došli iz zapadoevropskih zemalja, Amerike i Australije.

Obnova Čaršijska džamije i njenog pomoćnog objekta, srušenih 31.maja 1992. godine, trajala je 4 godine, a sredstva od 800 hiljada KM obezbijeđena su iz raznih izvora, od čega su najveći dio donirali vjernici.

Povodom završetka radova na obnovi ovog vjerskog objekta, večeras će u glavnoj gradskoj ulici biti priređen kulturno-zabavni program, u kojem će, prema najavama, učestvovati estradni umjestnici iz Sarajeva, među kojima i Kemal Monteno.

(ONASA)

02.08.2008

Otvorena džamija u centru Prijedora

Uz prisustvo poglavara Islamske zajednice BiH reisu-l-uleme Mustafe Cerića, ministra sigurnosti BiH Tarika Sadovića i brojnih vjernika u subotu je u centru Prijedora otvorena čaršijska džamija i zgrada Islamskog centra u kojem će biti smještena biblioteka i čitaonica.

Cerić je u obraćanju vjernicima naglasio da Prijedor od danas ima jednu od najljepših džamija na Balkanu i Evropi.

Podsjetio je i da je na prostoru bivše Jugoslavije prije rata bilo oko 3.000 džamija, a u BiH tokom rata porušeno je njih oko 700.

"Samo u posljednja tri mjeseca u našoj zemlji je otvoreno 76 obnovljenih džamija što je znak bošnjačke upornosti i njihove želje da se vrate i žive na ovim prostorima", rekao je Cerić.

Poglavar islamske zajednice BiH je još kazao i da je ponosan na činjenicu da bošnjački narod, koji, nakon svega što mu se dogodilo u ratu, nije posegnuo za osvetom.

Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović ocijenio je da je izgradnja novog vjerskog objekta u tom gradu - pobjeda Prijedora i Prijedorčana.

Sadović je ukazao da svi dobronamjerni ljudi u BiH treba da pruže ruke pomirenja jedni drugima.

"BiH ne smije biti tijesna ni za koga, jer u njoj svi treba da budemo svoji i na svome u miru i toleranciji uz poštivanje različitosti među nama", rekao je Sadović.

Izgradnja džamije u centru Prijedora trajala je četiri godine, a u njenu obnovu uloženo oko 800.000 KM uglavnom priloga vjernika iz dijaspore.

Iz Stanice javne bezbjednosti saopćeno da je skup protekao mirno i bez incidenata, iako je bio proglašen događajem visokog sigurnosnog rizika, javili su mediji u RS-u.

(FENA)

06.08.2008

Sanski Most

Sjećanje na 123 logoraša Omarske i Keraterma

Na lokalitetu Hrastova glavica, u blizini sela Podvidača, općina Sanski Most, jučer je obilježena 16. godišnjica zločina nad 123 logoraša Omarske i Keraterma. Organizatori skupa bili su udruženja logoraša iz Sanskog Mosta, Prijedora i Kozarca te Udruženje "Izvor" iz Prijedora.



Predsjednik udruženja prijedorskih logoraša Mirsad Duratović podsjetio je na 5. avgust 1992. godine, kada su ubijeni kako bi se onemogućilo inozemnim novinarskim ekipama, koje su u to vrijeme obilazile Omarsku i Keraterm, da vide logoraše koji su mučeni i maltretirani.

Logoraši su dovezeni autobusima na Hrastovu glavicu, gdje su ubijeni iz vatrenog oružja i bačeni u jamu duboku 35 metara.

Jedna osoba uspjela je preživjeti i zahvaljujući njenom svjedočenju saznalo se za pojedinosti ovog strašnog zločina. Nažalost, kasnije je tokom rata ubijen u Kurevu kod Ljubije.

Neposredno nakon rata, zahvaljujući lovcima, pronađena je ova grobnica te su potom iz nje ekshumirana tijela žrtava.

Sa jučerašnjeg skupa upućena je poruka nadležnim institucijama u BiH da se kazne odgovorni za ovaj, jedan od najtežih zločina u BiH. Do sada je jedino odgovarao Milomir Stakić, koji je, prema haškoj optužnici, osuđen na doživotni zatvor. Neposredni izvršioci i ostali naredbodavci još su van domašaja pravde.

Spomen-obilježje

Već godinama udruženja logoraša upozoravaju na potrebu izgradnje spomen-obilježja na Hrastovoj glavici. Do danas nije učinjeno ništa, a drvena platforma načinjena u vrijeme ekshumacije propala je i predstavlja opasnost za one koji obilaze mjesto egzekucije.


Autor: M. D

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/sjecanje-na-123-logorasa-omarske-i-keraterma

06.08.2008.

Prijedor

Odata počast ubijenim u logoru Omarska

Bivši logoraši, porodice stradalih i njihovi prijatelji odali su danas poštu ubijenim u logoru "Omarska", jednom od najzloglasnijih ratnih logora u BiH, kroz kojeg je u samo tri mjeseca njegovog postojanja prošlo oko 3.200 osoba nesrpske nacionalnosti, od kojih njih 700 do 900 nije preživilo stravične torture, javio je dopisnik Agencije ONASA.



Oni se tradicionalno okupljaju u blizini zloglasne "Crvene kuće" svake godine 6. avgusta, da odaju počast, ali i da obilježe početak raspuštanja logora iz kojeg su televizijski snimci osoba "živih kostura" zapanjili svjetsku javnost.

Logor u Omarskoj je po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor uspostavljen krajem maja, a pod pritiskom svjetske javnosti, počeo se raspuštati na današnji dan i zatvoren je 21. avgusta.

Sa početkom njegovog raspuštanja najveći broj logoraša je upućivan kućama, određen ih je broj upućen u logor "Trnopolje", a jedan broj u logor na Manjaču.

Najmlađi logoraši imali su između 14 i 15 godina, a najstariji oko 80 godina.

Među zatočenicima ovog logora bilo je i 37 žena različite životne dobi, od kojih su tri ubijene.

Među logorašima je bio i veliki broj intelektualaca i uglednih građana, od kojih mnogi nisu preživjeli torturu.

Na inicijativu preživjelih logoraša i više nevladinih organizacija (NVO) formiran je Inicijativni odbor Fondacije za izgradnju Memorijalnog centra Omarska.

(ONASA)

22.08.2008

Prijedor

Godišnjica zločina na Korićanskim stijenama

I ovog 21. avgusta bacanjem 250 bijelih ruža u provaliju ispod Korićanskih stijena, čitanjem imena i učenjem Fatihe članice Udruženja Prijedorčanki "Izvor" sjetile su se 250 ubijenih prijedorskih Bošnjaka.

Fatiha za žrtve


Pucali u leđa

Ako naredne godine ne budemo doznali istinu o sudbini naših najmilijih, na ovaj dan nećemo biti ovdje, nego ćemo se okupiti ispred zgrade Vlade RS, poručile su članice Udruženja, koje su i ove godine organizirale dolazak na Korićanske stijene.

Prije šesnaest godina na Korićanskim stijenam, na planini Vlašić, pripadnici Interventnog voda prijedorske policije ubili su 250 mušakaraca civila. Pucali su im u leđa iznad provalije duboke više od dvije stotine metara.

- Već sedam godina dolazimo ovamo i tražimo tijela naših najmilijih od vlasti RS. Išli smo i kod načelnika općine Skender-Vakuf, jer su nam dobri ljudi kazali da je tamošnja Civilna zaštita uklanjala tijela. RS je nastala nad ovakvim provalijama, a policija RS treba se stidjeti zlikovaca u svojim redovima koji su pucali u leđa nevinim ljudima - kazala je Fatima Fazlić, predsjednica Udruženja "Izvor".

Za zločin na Korićanskim stijenama do sada je, pred Haškim tribunalom, osuđen Darko Mrđa na 17 godina zatvora. "Ovdje mijenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve", kazao je zločinac tog 21. avgusta. Međutim, u zločinu je učestvovalo više od 30 policajaca. Nedavno su po nalogu Tužilaštva BiH privedena četvorica bivših pripadnika Interventnog voda, ali to je slaba utjeha za porodice ubijenih civila.

Nema pomaka

- Mi znamo da je u tom zločinu učestvovalo oko 30 ljudi i mi ćemo tražiti da svi budu kažnjeni. Kada je u pitanju pronalazak posmrtnih ostataka, mi već nekoliko godina nemamo nikakvih pomaka. Četiri tijela su kompletna pronađena, a sve ostalo su dijelovi tijela - kaže Fazlić.

Prema podacima kojima raspolažu članice Udruženja "Izvor", do sada su identificirana 24 tijela, a prema podacima nadležnih institucija, riječ je o 35 identificiranih. Samo četiri skeleta pronađena u cijelosti. Zločin na Korićanskim stijenama dio je optužnice protiv krvnika Radovana Karadžića.

Preživio jer je bio u posljednjem kamionu

Među onima koji su jučer stigli na Korićanske stijene da se sjete žrtava velikog zločina bio je Mustafa Šanta. On je zločin na Korićanskim stijena preživio samo zahvaljujući činjenici što je bio u posljednjem kamionu.

- I ja sam možda trebao biti jedan od tihi 250. Kada sada razmišljam, ne mogu vjerovati da za 16 godina nismo mogli naći njihove leševe da ih ukopamo i sahranimo. Pitam se kakva je to pravna država. Svake godine dolazim ovamo, a kada krenem dolinom Ugra, sav se naježim - priča Šanta.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/vlasti-rs-znaju-gdje-su-tijela-250-bosnjaka