Marinku Ljepoji određen pritvor

Sud BiH odredio je danas jednomjesečni pritvor Marinku LJepoji iz Prijedora, koji se sumnjiči da je umiješan u ratni zločin na Korićanskim stijenama na Vlašiću počinjen 1992. godine.

Portparol Suda BiH Selma Hadžić izjavila je da se u obrazloženju odluke suda navodi da bi LJepoja mogao utjecati na svjedoke i ometati tok krivičnog procesa.

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su 7. septembra ove godine LJepoju u prijedorskom naselju Tukovi.

LJepoja je osumnjičen za zločin protiv čovječnosti izvršen 21. avgusta 1992. godine, a tokom akcije pretreseni su kuća i objekti koje je koristio.

Za zločin počinjen na Korićanskim stijenama do sada je uhapšeno 13 lica, a podignuto je deset optužnica.

Tužilaštvo BiH za ovo krivično djelo ratnog zločina tereti i Zorana Babića, Gordana Đurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, LJubišu Četića, Dušana Jankovića, Željka Stojnića, Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića, te Damira Ivankovića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

Haški tribunal osudio je 2004. godine Dadu Mrđu na 17 godina zatvora za ratni zločin na Korićanskim stijenama.

(SRNA)

10.09.2009

Sud BiH

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Prijedor

citat:

---

Gordanu Đuriću 8 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti

Sud BiH osudio je danas Gordana Đurića na osam godina zatvora za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Optužen je da je svjesno učestvovao, počinio i pomagao u sistematskom progonu Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora.

Gordan Đurić ranije je sklopio s Tužilaštvom BiH sporazum kojim je priznao navode optužnice te se obavezao svjedočiti o počinjenim zločinima na Korićanskim stijenama.

Đurić je svjedočio protiv suoptuženih Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubiše Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića. Svi oni su bili u istoj jedinici 1992. godine kada su počinili masakr na Vlašiću.

U optužnici se navodi da je optuženi kao pripadnik interventnog voda policije Prijedor 21. augusta 1992. osiguravao provođenje konvoja u kojima se nalazilo više od 1.200 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz općine Prijedor prema općini Travnik.

Prilikom zaustavljanja konvoja pored rijeke Ilomske na planini Vlašić je izdvojeno više od 200 vojnosposobnih muškaraca, koji su potom prebačeni u dva autobusa.

Njih su vodili na Korićanske stijene, gdje im je naređeno da kleknu na rub ceste, a zatim su usmrćeni automatskim oružjem i pištoljima.

Neki od njih su se sami bacali u provaliju kako bi izbjegli smrt.

Nakon što su tijela pala u provaliju, na njih je i dalje pucano i bacane su granate.

Na taj način je ubijeno više od 200 muškaraca. Njih 12 je preživjelo, dok su do sada pronađena samo četiri tijela.

U optužnici također stoji da su pripadnici interventnog voda od civila u konvoju, "uz prijetnju da će ih ubiti", uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

Kako je navelo sudsko vijeće, u određivanje kazne uzete su olakšavajuće okolnosti, od kojih je jedna da je Gordan Đurić čuvao stražu dok je vršeno strijeljanje, te da nije direktno, kao Damir Ivanković, učestvovao u strijeljanu.

Gordanu Đuriću u kaznu će biti uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 14. oktobra 2008. do 10. septembra ove godine.

Optuženom je ovom presudom ukinut pritvor do upućivanje na izvršavanje kazne boravit će u Prijedoru i bit će mu oduzeti svi putni dokumenti, a dužan je svaki dan od 11 do 13 sati da se javi lično u Stanicu javne bezbjednosti u Prijedoru.

U dokaznom postupku sudsko vijeće je saslušalo mnogo svjedoka na osnovu čega je bez sumnje, kako je rečeno, utvrđeno da je Gordan Đurić kriv za nečovječno postupanje prema civilima.

(FENA)

---

12.10.2009

Korićanske stijene: Prve komšije u obezbjeđenju

Zaštićeni svjedok K8 potvrdio da su optuženi Zoran Babić i Ljubiša Četić “obezbjeđivali” kolonu koja je 21. avgusta 1992. godine vožena do Korićanskih stijena na planini Vlašić.



Prema svjedočenju K8, koje je javnost slušala iz druge prostorije, 21. avgusta 1992. godine prijedorski Bošnjaci i Hrvati okupili su se na stadionu u mjestu Tukovi, odakle su konvojem trebali da krenu do Travnika. Tada je svjedok ugledao i svoje nekadašnje komšije.

“Na stadionu u Tukovima bilo je na hiljade ljudi, najviše žena i djece. Ja sam sa svojom familijom čekao da dođe prevoz, kada sam, među ljudima koji su bili u interventnoj jedinici i koji su obezbjeđivali kolonu, vidio i svoje komšije Zorana Babića i Ljubišu Četića, koje poznajem čitav život”, potvrdio je svjedok.

Tužilaštvo BiH za učešće u strijeljanju oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama počinjenom 21. avgusta 1992. godine tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Šestorica optuženih se terete da su učestvovali u sprovođenju konvoja u kojem je bilo više od 1.200 civila koji su vođeni na razmjenu u Travnik. Nedaleko od mjesta Korićanske stijene na planini Vlašić, konvoj je zaustavljen te su policajci izdvojili oko 200 vojno sposobnih muškaraca, koje su potom strijeljali.

Nakon što su na stadion u Tukovima došli kamioni i autobusi, prema svjedočenju K8, konvoj je krenuo ka odredištu. Tokom putovanja stajali su nekoliko puta, prisjetio se svjedok.

“Jednom smo stajali u Kozarcu, gdje je izvršena pljačka putnika. Uzimali su nam novac, satove i sve vrednije što smo sa sobom imali. I Babić je jednom ušao u naš kamion i rekao da, ukoliko ne budemo dali svoje stvari, neko će iz kamiona biti ubijen”, ispričao je svjedok.

Na drugom stajalištu K8 je “dobio dopuštenje” da izađe iz kamiona i natoči vode, te je tada vidio ljude iz interventne jedinice koji su stajali u grupama, a među njima i Ljubišu Četića.

“Ljudi iz konvoja su bili iscrpljeni i dehidrirani. Mnogi su padali u nesvijest, a sjećam se i da se u prikolici ispred našeg kamiona jedna žena u tom trenutku porađala”, prisjetio se svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja optuženi Zoran Babić je izjavio da svjedok K8 ne govori istinu, jer nije mogao da se sjeti koje je boje bio kamion u kojem se vozio.

“Boje kamiona i broja vozila u koloni se vjerovatno neću sjetiti, ali se vas, gospodine, zato jako dobro sjećam i nikada vas neću zaboraviti”, završio je svoje svjedočenje K8.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. oktobar 2009. godine.

(BIRN Justice report)

Fikret Alić je i jedan od simbola stradanja u BiH

Samo želim da i zločinac pati

Fikret Alić, bivši logoraš jednog od najzloglasnijih prijedorskih kazamata Trnopolje, jedan je od predstavnika žrtava koje su prisustvovale početku suđenja Radovanu Karadžiću u Hagu. Alić je s rodbinom, prijateljima i poznanicima iz prijedorskog naselja Kozarac odveden u logor Trnopolje uljeto 1992. godine.


On je i jedan od simbola stradanja u BiH. Snimak koji su u logoru Trnopolje zabilježili britanski mediji, na kojem se iza bodljikave žice vidi Alić koji je tada izgledao kao živi kostur, obišao je svijet.

Od tada je prošlo 17 godina i bivšeg logoraša rijetko ko danas može prepoznati, upoređujući ga sa snimkom iz 1992. Jedino što želi to su pravda i kazna za zločince.

- Želim da Karadžića osude pravdom koju je zaslužio, a to je doživotna robija. Ne želim da se ubije, nego da propati makar mali dio onoga što smo mi dok smo bili u njihovim rukama. Jednog dana volio bih da se dokaže i da je bivša Jugoslavija pomogla bosanskim Srbima u uništavanju nesrba u BiH - kaže Alić.

(AVAZ)

Fotografije Fikreta Alića snimljene u logoru Trnopolje 1992.godine

09 novembar 2009

Korićanske stijene: Najteža ekshumacija

Sabiha Brkić-Silajdžić, vještakinja sudske medicine, potvrdila da je ekshumacijom skeletnih ostataka 2003. godine pronađeno 35 osoba koje su ubijene na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Prilikom svjedočenja na suđenju šestorici optuženih za zločin na Korićanskim stijenama, vještakinja Tužilaštva je navela da su pronađeni skeletni ostaci jedne osobe “uglavnom bili razbacani po čitavom lokalitetu Korićanskih stijena”, te da niti jedan skelet nije pronađen u cijelosti.

“Ovo je bila najteža ekshumacija koju sam do sada radila. Konfiguracija terena je dosta loša, u pitanju je velika kosina i provalija od 250 metara. Sve to je otežavalo naš rad. Za pet dana, koliko smo radili na terenu, pronađeno je samo 35 osoba, i to jedino na osnovu kostiju grudnog koša koje smo pronašli”, potvrdila je vještakinja Sabiha Brkić-Silajdžić.

Prema nalazu vještakinje, prilikom ekshumacije koja je obavljena 2003. godine, pronađena je i jedna grupa kostiju, uglavnom oko šiblja i vode, za koje se ni do danas nije moglo potvrditi kome pripadaju.

“Ovdje nije bilo nikakvih pravila. Na primjer, niti jednu lobanju nismo cijelu pronašli. Mnogo je godina prošlo, a i konfiguracija terena je takva da ne vjerujem da će se ikada išta novo pronaći”, zaključila je Brkić-Silajdžić.

Za učešće u strijeljanju oko 200 Prijedorčana na Korićanskim stijenama u avgustu 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića.

Optuženi su bili pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

U nastavku suđenja Državno tužilaštvo je u sudski spis uvelo više od 30 materijalnih dokaza – DNK izvještaja skeletnih ostataka pronađenih na Korićanskim stijenama.

Naredno ročište zakazano je za 17. novembar 2009. godine, kada će biti saslušan zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH, čime će Optužba okončati svoj dokazni postupak.

(BIRN)

14.11.2009.

Prijedor

citat:

---

Obilježena 17. godišnjica zatvaranja logora "Manjača"

Savez logoraša u BiH organizirao je danas na prostoru bivšeg zloglasnog logora "Manjača" obilježavanje 17. godišnjice zatvaranja tog logora.

Ovom prilikom položeno je cvijeće, proučena fatiha, a skupu su se obratili i neki od preživjelih logoraša.

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Murat Tahirović kazao je Feni da se na obilježavaju ovog događaja okupilo oko 500 bivših logoraša.

Bili su prisutni predstavnici Udruženja logoraša iz Unsko -sanskog i drugih kantona, kao i Udruženja majke Srebrenice i Žepe i Žene žrtve rata.

Iako pozvani na obilježavanje 17 godina od zatvaranja ovog zloglasnog logora nisu stigli predstavnci vlasti BiH i Federacije BiH. Skupu je jedino prisustvovao izaslanik potpredsjednika Federacije Mirsada Kebe.

Zatvaranje logora Manjača se obilježava od 1999. godine u cilju da se ne zaboravi sve ono što se tokom rata u BiH dešavalo u logoru.

U logoru "Manjača" 1991. godine prvo su bili zatvoreni Hrvati iz R Hrvatske, a 1992. u logoru su ih naslijedili Bošnjaci i Hrvati s područja općina Prijedor, Sanski Most, Bosanski Novi, Ključ, Bosanska Krupa, Bosanska Dubica i drugih mjesta koji su gravitirali području Manjače.

Ne postoje tačni podaci o tome koliko je zarobljenika prošlo kroz logor "Manjača". Prema zvaničnim podacima bh. sudskih organa i Tribunala, kroz ovaj logor je prošlo je 4.000 do 5.000 ljudi.

Posljednja skupina zatočenika iz logora Manjača puštena je na slobodu 18. decembra 1992. Taj je logor bio četrnaest mjeseci jedno od najužasnijih mjesta za koje je znao cijeli svijet a ništa nije mogao učiniti. U ljeto 1992. slike zatočenih mladića zgranule su svijet. Punih pedeset godina poslije nacističkih zločina koncentracijski logori ponovno su postali europska svakodnevica.

Prema podacima Međunarodnog Crvenog križa u ljeto 1992. broj zatvorenika dosegnuo je brojku od 3,700 zatočenika.

(FENA)

---

20.11.2009

Počelo drugo suđenje za zločin na Koričanskim stijenama

Čitanjem optužnice i iznošenjem uvodnih riječi Državnog tužilaštva i odbrana petorice optuženih, pred Sudom BiH počelo je drugo suđenje za zločin na Korićanskim stijenama, javio je BIRN.

Državno tužilaštvo tereti Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića, Petra Čivčića, Branka Topolu i Marinka Ljepoju za ubistva oko 200 muškaraca civila 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama.

Muškarci su, prema navodima optužnice, izdvojeni iz konvoja kojim je nesrpsko civilno stanovništvo prebačeno iz Prijedora ka Travniku.

U optužnici se navodi da je Čivčić bio komandir Prvog interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti Prijedor, Zečević, Knežević i Ljepoja pripadnici Prvog interventnog voda, dok je Topola bio stražar u logoru Trnopolje u blizini Prijedora.

Prema zvaničnom rasporedu Suda, naredno ročište zakazano je za 2. decembar ove godine.

(FENA)

03.12.2009.

Analiza BIRN-a

Istina o Korićanskim stijenama izašla na vidjelo

Tužilaštvo BiH okončalo je izvođenje dokaza na prvom suđenju za zločin počinjen u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama, piše Denis Džidić, novinar BIRN Justice Reporta. Optužnica je uključivala osam osoba, a njihovo zajedničko suđenje je počelo u martu ove godine. Prvi put od početka rada Odjela za ratne zločine, čak dvojica optuženih – Damir Ivanković i Gordan Đurić – tokom suđenja su ne samo priznala krivicu nego i svjedočila protiv ostalih optuženih, ali i niza osumnjičenih, što je dovelo do novih hapšenja i optužnica.
Najvažnije, ovo suđenje je doprinijelo otkrivanju masovne grobnice s tijelima preko 50 ubijenih.

Ivanković i Đurić su, nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Odbrana će početi sa saslušanjem svjedoka prvooptuženog Zorana Babića 7. decembra ove godine.

Babić se tereti skupa s Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja s preko 1.200 civila, koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Kako stoji u optužnici, oko 200 muškaraca je na Korićanskim stijenama izdvojeno i strijeljano.

Svjedočeći protiv suoptuženih, Ivanković i Đurić su kazali da su Babić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić bili pripadnici interventnog voda koji su 21. augusta pratili konvoj s civilima za Travnik. Dušana Jankovića su pak prepoznali kao komandira SJB-a Prijedor.

“Vidio sam puno autobusa i šlepera, 14 ili 15 vozila, a okolo 1.500 ljudi. Došao je pokojni komandir Miroslav Paraš i poredao nas tako da svako uzme po jedno vozilo. Tu se pojavio Janković, u plavoj šarenoj uniformi i u policijskom golfu, i već smo trebali da krenemo. Bilo je nezgodno, jaukanje i plakanje”, prisjetio se Ivanković.

“Prvi put smo stali pored Trnopolja, odnosno u Kozarcu, i tu su nam se pridružila tri ili četiri autobusa. Sljedeće stajanje, naišao je komandir Paraš i rekao da oduzmem dragocjenosti od putnika. Ja sam jednu kesu prebacio nekom momku i rekao da pokupi”, dodao je Ivanković, koji je kesu dao Parašu.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su od civila u konvoju, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

O pljačkanju zatvorenika govorio je bivši pripadnik interventnog voda, koji je dao iskaz kao zaštićeni svjedok K1, rekavši da je s njim u transporteru bio optuženi Četić, koji je pljačkao zatvorenike.

“Vozač mi je govorio da pogledam šta radi. Nisam htio gledati, ali sam vidio kasnije da stavlja nešto u džepove. Pretpostavljam da je oduzimao novac od civila. Koliko sam čuo, taj novac je kasnije raspoređen u kasu SJB-a Prijedor”, kazao je K1.

Veliki broj civila koji su 21. augusta 1992. godine odlazili iz Prijedora svjedočio je u korist Tužilaštva. Svjedokinja B je rekla kako je optuženi Stojnić, ušavši u autobus, zahtijevao da se jedna vreća napuni s “pet hiljada njemačkih maraka i svim satovima, nakitom i dragocjenostima ili će baciti jedno od djece iz kamiona u kanjon”.

“Nakon dva sata putovanja, došli smo na Korićanske stijene. Vidjela sam autobus s muškarcima, koji su sjedili pognute glave, s rukama iza leđa. Tu je bilo dosta uniformisanih lica. Vidjela sam Babića, Radakovića i Stojnića, koji su se kretali”, dodala je B.

Ivanković se prisjetio da je na posljednjem stajanju konvoja, u blizini rijeke Ugar, ugledao “dva autobusa i samo muškarce”.

“Stali smo i došao je Mrđa. Izveo me je i uzeo kesu s novcem. Onda je izveo neke muškarce iz autobusa govoreći: ‘Ti, ti, ti...’ Osjetio sam da nešto nije u redu. Nikada se prije nije desilo da muškarce odvajaju. Tada sam vidio da pored tih autobusa stoje Paraš, Mrđa, Babić, Stojnić, Škrbić i Đurić”, dodao je Ivanković.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.

Đurić je tokom svjedočenja kazao da je ušao u jedan od autobusa u kojem su izdvojeni muškarci, te da mu je nakon desetak minuta vožnje Paraš naredio da “pazi da neko ne naiđe iz suprotnog pravca i priđe autobusima”.

“Odmakao sam s dvojicom vozača autobusa do krivine iza stijene i čuo žestoku rafalnu paljbu. Pucnjava je bila strahovita. Čuje se dovikivanje i kuknjava... Sve skupa je trajalo pola sata. Od početka putovanja, u meni se stvorila velika muka, čuo sam šta se radi i nisam mogao da vjerujem”, dodao je Đurić.

Bivši vozači u konvoju i zaštićeni svjedoci KS1 i KS2 rekli su Sudskom vijeću da su za vrijeme strijeljanja civila “stajali u zaklonu sa Đurićem”.

“Kad sam izišao iz autobusa, krenuo sam prema jednoj stijeni. Za mnom je išao policajac Đurić, koji je bio preplašen, i vozač drugog autobusa. Začula se pucnjava iz automatskog oružja, te padanje jedne bombe”, ispričao je KS1.

KS2 je dodao da je čuo kako je Đuriću bilo naređeno da se odmakne do obližnje stijene “radi obezbjeđenja”. “Pošto mi je bila mučnina od svega, i ja sam krenuo za njim”, kazao je KS2, dodavši da je čuo pojedinačnu i rafalnu pucnjavu i detonacije.

Osuđeni Ivanković je, kako je ispričao, ostao na lokalitetu gdje se vršilo strijeljanje. Prisjetio se kako je civilima naređeno da se poredaju “jedan po jedan uz provaliju”.

“Prva vrsta je morala kleknuti... To je neopisivo... Počeli su se gurati, počela je pucnjava... i onda skaču... Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a ko je pao, teško da je mogao da preživi. Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi...”, kazao je Ivanković.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo strijeljanje na Korićanskim stijenama. Dvojica su javno svjedočila – zaštićeni svjedok A i Husein Jakupović.

Tokom putovanja u konvoju, svjedok A je odvojen od porodice i prebačen u jedan od autobusa s vojno sposobnim muškarcima.

“Rekli su nam da se postrojimo pored ivice i da sjednemo kao da se molimo Bogu. Uspio sam kleknuti i, kada sam pošao staviti ruke za vrat, počela je pucnjava. Kako sam okrenuo glavu, uspio sam vidjeti da policajac sa automatskom puškom puca ka meni. Čuo sam samo jauke iz kolone. Skočio sam ka provaliji i sišao desetak metara ka dnu i držao se za jedan jelić”, objasnio je A.

Prema njegovom iskazu, pucnjava je trajala oko petnaestak minuta, nakon čega su pripadnici interventnog voda počeli bacati bombe.

“Kada se to završilo, vidio sam da su neki sišli i dolje i da pucaju po pojedincima”, kazao je A.

I Jakupović je preživio tako što je skočio niz stijenu.

“Srpski vojnici su nam naredili da iziđemo iz autobusa i dva po dva stanemo uz stijenu. Par minuta smo klečali, a onda je počela pucnjava. Ja sam skočio niz stijenu. Bio sam zaglavljen i ukliješten. Ostao sam cijelu noć dok su ljudi padali”, kazao je on.

Uz pomoć kaiša, Jakupović se spustio sa stijene do žbunja, gdje je vidio “veliki broj nagomilanih golih tijela”.

K3, bivši pripadnik interventnog voda, kazao je da je u augustu 1992. godine učestvovao u osiguranju konvoja “u kojem je došlo do zločina”, te potvrdio da su tog dana u pratnji bili i Babić, Đurić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić.

“Nakon što smo stigli na konačno odredište, istim putem smo se vraćali. Prva osoba na koju sam naletio bio je Stojnić. On se nalazio blizu mjesta gdje su civili poubijani. Prvi susret kada je on ušao u kabinu – to neću nikada zaboraviti – rekao je: ‘Šta smo uradili, svi ćemo zaglaviti u Tunjici...’”, ispričao je K3 i objasnio da je Tunjica kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci.

Državno tužilaštvo je saslušalo i svjedoke koji su govorili o asanaciji terena na Korićanskim stijenama. Čedo Vuković, Živorad Pelengić i Radovan Đukarić, bivši pripadnici Civilne zaštite Kneževo, opisali su kako su nastojali ukloniti tijela ubijenih civila zbog “strašnog mirisa i straha od trovanja vode”.

Milan Komljenović, bivši predsjednik Kriznog štaba Kneževo, kazao je da je za ubistva civila saznao 22. augusta 1992. godine, te je otišao da izvidi lokaciju.

“Tamo sam vidio sliku užasa, hrpe ljudi, jedni preko drugih. Ljudi su visili po stijenama i granama. To je bila strašna slika”, dodao je.

Svjedoci Zoran Babić, Milivoje Pavičević i Dragomir Marković, koji su u augustu 1992. godine radili pri Centru službe bezbjednosti (CSB) Banja Luka, kazali su da su bili na uviđaju na lokalitetu Korićanske stijene, ali da im nije poznato da li je vođena bilo kakva istraga u vezi s tim ubistvima. Svjedoci su potvrdili da im je rečeno da su za smrt ubijenih krivi “pratioci konvoja”.

Tužilaštvo je u sklopu dokaznog postupka uvelo preko 150 materijalnih dokaza, od kojih se veliki dio odnosio na potvrde o smrti i izvještaje sa ekshumacija, a također je saslušalo dva vještaka sudske medicine – Miroslava Rakočevića i Sabihu Brkić-Silajdžić, koji su govorili o ekshumacijama ubijenih civila na Korićanskim stijenama. Brkić-Silajdžić je rekla da joj je to bila najteža ekshumacija u karijeri.

(Sarajevo-x.com)

07.12.2009.

Sud BiH: Bit će saslušano više od 50 svjedoka u slučaju Korićanske stijene

Na statusnoj konferenciji pred Sudom BiH odbrane šestorice optuženih za zločin počinjen u augustu 1992. na Korićanskim stijenama iznijele su danas prijedloge za izvođenje dokaza i istaknule da će saslušati više od 50 svjedoka i dva vještaka, prenosi BIRN-Justice report.

Najavljeno je da će svjedoci uglavnom biti vozači koji će govoriti o okolnostima formiranja i polaska konvoja iz Prijedora do Korićanskih stijena na planini Vlašić.

Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su učestvovali u sprovođenju konvoja s više od 1.200 civila koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Sva šestorica se terete da su na Korićanskim stijenama učestvovali u strijeljanju oko 200 muškaraca.

Ranko Dakić, branilac Dušana Jankovića, sâm je najavio saslušanje 50 svjedoka. To je predsjedavajuća sudskog vijeća, Minka Kreho, odbila, objašnjavajući da nema potrebe za tolikim brojem svjedoka i zatražila od branioca da spisak svjedoka “skrati na razumnu mjeru od 27”.

Kako se navodi u optužnici, Dušan Janković je naredio i, zajedno s ostalim optuženima, “počinio, učestvovao i pomagao u pripremanju i učinjenju progona nesrpskog stanovništva".

Odbrana Milorada Radakovića je predložila saslušanje Gordana Đurića, čemu se usprotivila tužiteljica Vesna Terzić.

“Gordan Đurić je u ovom predmetu bio svjedok tužilaštva i svaki branitelj je imao mogućnost da ga direktno ispita. Tada odbrana Milorada Radakovića to nije učinila i smatram da sud ne treba da pruži sada tu mogućnost”, navela je Terzić.

Gordan Đurić je, nakon priznanja krivice i prihvatanja sporazuma s Tužilaštvom BiH, proglašen krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine.

Sud BiH ga je osudio na kaznu zatvora od osam godina.

Odlučeno je da će prva dva svjedoka odbrane iskaz dati 8. decembra.

(FENA)