10.12.2009

Protesti - Prijedorčani ukazali na problem u traženju nestalih

Udruženje Prijedorčanki "Izvor“ danas je na mirnim protestima u tom gradu, ponovo ukazalo na brojne probleme u traženju nestalih i, kako kažu, inertnost nadležnih organa u tom procesu.
U Prijedoru se još traga za 1.154 nestalih Bošnjaka.

Svake godine ovo udruženje, 10.decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava, nastoji da skrene pažnju na problem nestalih.

Ovo je, kažu, i opomena za sve koji su odgovorni za pronalazak nestalih da počnu da rade svoj posao.

Nezadovoljstvo radom Instituta za traženje nestalih BiH danas su u Prijedoru odvojeno zatražili i predstavnici udruženja nestalih srpskih boraca i civila.

(FENA)

14.12.2009

Zbog ubistva tri Muslimana

Tužilaštvo Srbije podiglo optužnicu za zločin u Prijedoru

Protiv Duška Kesara, bivšeg pripadnika MUP-a RS, srbijansko Tužilaštvo podiglo je optužnicu za učešće u ubistvu troje muslimanskih civila u Prijedoru 1994. godine, prenosi B92.
Tužilaštvo Srbije za ratne zločine optužnicom tereti Kesara (46) da je bio inicijator i jedan od saizvršilaca tih ubistava, zajedno sa Dragom Radakovićem, Draškom Krndijom i Radoslavom Kneževićem, pripadnicima iste oružane formacije - rezervnog sastava MUP-a RS, čime je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Kesar je, kako se navodi u optužnici, u noći između 30. i 31. marta 1994. godine u Prijedoru, po prethodnom dogovoru "da idu da ubiju Muslimane", prvo bacio bombu, a potom eksplozivnu napravu na kuću Faruka Rizvića, da bi zatim "mučki, udarcima tupim predmetima i oštrim sječivom, ubili Faruka i Refiku Rizvić i Fadilu Mahmuljin.

Banjalučki Okružni sud je 2005. godine osudio Radakovića, Krndiju i Kneževića, a Vrhovni sud Republike Srpske 2006. godine pravnosnažno okončao postupak, u kojem im je izrečena kazna od ukupno 50 godina zatvora.

S obzirom da je Kesar nastanjen u Novom Sadu, a u međuvremenu je stekao državljanstvo Srbije, on je bio nedostupan pravosudnim organima Republike Srpske.

Optužnica protiv Kesara podignuta je na osnovu dokaza koji su korišteni u izreci i u obrazloženju navedene pravnosnažne presude, kao i u saradnji s Tužilaštvom za ratne zločine Republike Srpske.

(Sarajevo-x.com)

12.01.2010

Na Korićanskim stijenama život je visio o koncu

Svjedoci odbrane Milorada Radakovića tvrde da su na Korićanskim stijenama vidjeli optuženog Željka Stojnića kada su muškarci izvođeni iz konvoja, čulo se na današnjem nastavku suđenja grupi optuženika iz Prijedora, osumnjičenih za učestvovanje u masakru na Korićanskim stijenama.
Zaštićeni svjedok O1, koji je zbog mjera zaštite iskaz dao iz druge prostorije, ispričao je da je sa ženom i djetetom napustio Prijedor jer im je “život visio o koncu”, te je 21. augusta 1992. godine iz mjesta Tukovi krenuo konvojem “na slobodnu teritoriju”. U pratnji kamiona u kojem je bio O1, kako je ispričao, bilo je “vojno lice – taj interventni vod”.

Na putu prema Travniku, prema iskazu svjedoka, konvoj se zaustavio nekoliko puta, a pretposljednji put na Korićanskim stijenama, kada je vidio optuženog Željka Stojnića i “grupu iz interventnog voda”.

“Taj što je bio u pratnji našeg kamiona izbrojao je nas 15, i mene, ali ja sam ostao. Drugi put je izveo još 18. Bili smo kao sardine unutra, ali kako je ko izlazio, stvaralo se više mjesta i ja sam se sakrio. Izvodio je samo muškarce, i govorio: ‘Ne bojte se, trebate nešto...’”, ispričao je O1.

Uz Milorada Radakovića, u čiju je korist O1 svjedočio, za zločin protiv čovječnosti Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja sa preko 1.200 civila koji su “vođeni na razmjenu u Travnik”. U optužnici stoji da je na Korićanskim stijenama izdvojeno oko 200 muškaraca koji su potom strijeljani.

O1 je kazao da je Radakovića vidio “tek gore na kraju”, kada je kamion došao na jedan plato.

“Skupili smo se u jednu grupu i tada sam vidio autobus u kojem je Radaković stajao naprijed. Pozdravili smo se i mi smo otišli svojim putem, a on nazad, valjda”, ispričao je O1, dodavši da Radakovića poznaje “kao prijatnog čovjeka”, te da su se “veselo i rado družili”.

Odbrana drugooptuženog je saslušala i svjedokinju O2, koja je također 21. augusta 1992. godine bila u konvoju koji je napuštao Prijedor. I ona je ispričala da je tek po izlasku iz kamiona vidjela Radakovića “u nekom autobusu”, te da je nakon toga sa ostalima “krenula pješke prema Travniku”.

“Na pola puta su izveli neke ljude. Moj suprug je ostao u kamionu, sakrio se. U vožnji sam negdje vidjela i Željka Stojnića”, ispričala je O2 odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća.

Na ovom ročištu Sudsko vijeće je saopćilo da je Tužilaštvo BiH podnijelo prijedlog da se Radakoviću, Babiću i Škrbiću prošire mjere zabrane.

Kako je ukratko pojašnjeno u sudnici, predloženo je da pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) “nasumice dolaze i kontrolišu” trojicu optuženih koji od početka 2009. godine, kada im je ukinut pritvor, imaju obavezu da se redovno javljaju u policijsku stanicu u Prijedoru.

Odbrane su se usprotivile ovom prijedlogu smatrajući dodatnu mjeru nepotrebnom, a Sud će odluku donijeti naknadno.

“Smatram da je ovakav način postavljanja kontrole više pritisak nego kontrola”, kazao je Zlatko Knežević, koji je na ovom ročištu zastupao Radakovića umjesto njegove braniteljice Slavice Čvoro.

Naredna ročišta zakazana su za 18. i 19. januar 2010. godine, kada će kao svjedoci Odbrane iskaz dati Gordan Đurić, te sam optuženi. Đurić je u septembru 2009. osuđen na osam godina zatvora, nakon što je priznao krivicu za učešće u zločinu na Korićanskim stijenama.

(Sarajevo-x.com)

04.02.2010

Korićanske stijene - krv i čahure na putu

Dajući iskaz u korist Tužilaštva BiH, zaštićeni svjedok pod šifrom K3 posvjedočio je da su četvorica optuženih bila u pratnji konvoja civila, te da su pripadnici interventnog voda policije iz Prijedora sudjelovali u izdvajanju i likvidaciji oko 200 muškaraca iz tog konvoja, izvještava BIRN.
“Koliko se sjećam da nam je za konvoj bilo saopšteno dan prije nego će krenuti iz Prijedora, te da je Pero Čivčić – a moguće da je i Paraš bio tu – rekao da naredno jutro trebamo ranije doći u Stanicu javne bezbjednosti (SJB). Narednog dana, prema Paraševim uputama i direktivi, od ljudi iz konvoja smo tokom transporta oduzimali novac i lične stvari”, prisjetio se K3.

Prilikom davanja iskaza, K3 je u sudnici prepoznao Petra Čivčića, Sašu Zečevića, Marinka Ljepoju i Radoslava Kneževića, za koje je kazao da su skupa s njim bili pripadnici Prvog interventnog voda SJB-a Prijedor.

Čivčić, bivši komandir Prvog interventnog voda policije SJB-a Prijedor, zajedno sa Zečevićem, Kneževićem, Ljepojom, bivšim pripadnicima istog voda, te Brankom Topolom, nekadašnjim stražarom u logoru Trnopolje, tereti se za sudjelovanje u sprovođenju konvoja civila iz Prijedora u Travnik, radi razmjene.

Prema iskazima svjedoka, Miroslav Paraš, koji je u međuvremenu preminuo, bio je komandir interventnog voda SJB-a Prijedor.

Prilikom transporta oko 1.200 Bošnjaka i Hrvata 21. augusta 1992. godine, kako stoji u optužnici, pripadnici tog voda su učestvovali u selekciji i likvidaciji preko 200 muškaraca na lokaciji zvanoj Korićanske stijene.

Zaštićeni svjedok K3 je kazao da je na obezbjeđenje konvoja pripadnike Prvog interventnog voda rasporedio Petar Čivčić, dok je Miroslav Paraš iz autobusa izveo “oko 10 muškaraca”, koji su – kako će kasnije saznati – ubijeni.

“Paraš je nasumice odabrao desetak vojno sposobnih muškaraca, kojima je bilo rečeno da napuste autobus u kojem sam se nalazio. Mislim da je Paraš rekao da konvoj nastavi put, i kada smo stigli na Smetove, u drugim autobusima sam vidio samo jednog pripadnika interventnog voda”, rekao je K3.

Ovaj svjedok je kazao da je od Željka Stojnića saznao da su civili ubijeni. Stojniću se pred Sudom BiH trenutno sudi, zajedno s još petoricom bivših pripadnika interventnog voda, zbog sudjelovanja u zločinu na Korićanskim stijenama.

“Prvo što je izjavio kad je ušao u kamion kojim sam se vraćao za Prijedor – a to nikada neću zaboraviti – bilo je: ‘Šta uradismo? Svi ćemo završiti u Tunjici (zatvor u Banjoj Luci, op.a.)...’ Nedugo potom nas je jedan vojnik, kojeg smo kasnije sreli, pitao zašto smo pobili ‘onolike ljude’. Stojnić mi je potvrdio da su svi civili likvidirani, a na putu se moglo vidjeti dosta čahura i da je pokvašen krvlju”, prisjetio se svjedok.

Nekoliko dana nakon ubistava civila na Korićanskim stijenama, kako je kazao K3, pripadnici interventnog voda su pokušali skupiti tijela ubijenih, ali u tome nisu uspjeli.

“Leševi su već počeli da se raspadaju, a i strmina je bila velika, tako da se ništa nije moglo uraditi. (...) Neko je silazio sa zaštitnom opremom i tijela zalijevao nekom kiselinom. Kasnije su kružile različite priče, među kojima i da su tijela zatrpana kamenjem”, kazao je K3.

Unakrsno ispitivanje zaštićenog svjedoka K3 zakazano je za 11. februar 2010. godine.

18.03.2010

Za strijeljanje 200 civila - Ljubiša Četić osuđen na 13 godina zatvora

Sudsko vijeće je osudilo Ljubišu Četića, nekadašnjeg pripadnika Interventnog voda policije u Prijedoru, na 13 godina zatvora zbog učešća u strijeljanju oko 200 civila u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama.

"Ova kazna će se vjerovatno nekima činiti blaga, ali Sudsko vijeće je zadovoljno da će kazna, skupa sa obećanjem Četića da će sarađivati sa Tužilaštvom na rasvjetljavanju zločina na području Prijedora, i njegovim iskazanim kajanjem, postići svrhu kažnjavanja“, kazala je Minka Kreho, predsedavajuća Sudskog vijeća pri obrazlaganju presude, a javlja BIRN - Justice Report.

Četić je potpisao sporazum o priznanju krivnje sa Državnim tužilaštvom 11. marta ove godine, koji je predviđao da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od 11 do 13 godina.

Nakon sklapanja sporazuma, on je svjedočio u koristu Tužilaštva, te priznao da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju civila na planini Vlašić i dao izjavu pokajanja žrtvama.

Četić se prvobitno teretio skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima Interventnog voda i Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Istom optužnicom su bili obuhvaćeni i Damir Ivanković i Gordan Đurić, također bivši pripadnici Interventnog voda, ali su oni sredinom prošle godine, nakon priznanja krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Četića je Sudsko vijeće oglasilo krivim da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor u cilju progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva sa tog područja, te da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama, koji su prethodno izdvojeni iz konvoja koji se kretao iz Prijedora ka Travniku.

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho.

Obrazlažući olakšavajuće okolnosti, Kreho je dodala da se Četić priznanjem krivnje "suočava sa posljedicama svog djelovanja", te da boluje "od izvjesnih zdravstvenih problema".

Četić je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudskog postupka, a porodice žrtava i oštećeni su upućeni na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevima.

S obzirom da se Četić trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora za razbojništvo, Sudsko vijeće mu nije odredilo pritvor nakon izricanja presude, već pojasnilo da će "nakon objedinjavanja svih kazni biti upućen na izdržavanje kazne".

(Sarajevo-x.com)

25.03.2010

Slučaj "Korićanske stijene" Čekajući smrt na litici

Husein Jakupović, svjedok Tužilaštva BiH, opisao je kako je 21. augusta 1992. godine preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama, rekavši da ga je pred polazak stražar iz Trnopolja upozorio da “ne ide tim konvojem”, javlja BIRN-Justice report sa današnjeg nastavka suđenja u ovom predmetu pred Sudom BiH.
Došla su četiri autobusa u Trnopolje i tada su nam stražari rekli da je to konvoj koji ide za Travnik. Bila je gužva i svi su željeli otići. Pokušao sam s braćom ući u autobus, ali nam je stražar, kojeg smo poznavali, rekao da to nije konvoj za nas i njih je vratio, a ja sam uspio ući. (...) Kasnije je konvoj zaustavljen blizu rijeke Ugar i tu su nas 80 do 90 izdvojili”, prisjetio se Jakupović.

Svjedok je kazao da je uhapšen 21. maja 1992., nakon čega je bio zatočen u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, te da je 21. augusta iste godine pokušao napustiti područje Prijedora konvojem u čijoj su pratnji bili “pripadnici rezervne policije”.

Za sudjelovanje u osiguravanju konvoja od 1.200 civila koji su 21. augusta 1992. godine vođeni iz Prijedora u Travnik na razmjenu, terete se Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja. Prema navodima optužnice, Čivčić je u to vrijeme bio komandir Prvog interventnog voda pri SJB-u Prijedor, Zečević, Knežević i Ljepoja pripadnici istog voda, a Topola stražar u logoru Trnopolje.

Državno tužilaštvo tvrdi da su četvorica optuženih zajedno sa ostalim pripadnicima Prvog interventnog voda izdvojili i strijeljali oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, dok je Čivčić “nastavio konvojem do Smetova”.

Jakupović je kazao da su na Korićanskim stijenama i u pratnji konvoja bili pripadnici policije i vojske, te da su oni vršili selekciju muškaraca. On je istakao da su imali “uniforme svijetloplave boje i bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA)”, te automatske puške.

“Kod razdvajanja su nam tražili zlato, pare i satove, te su rekli da će ubiti onog ko ne bude sve predao. Kad smo stigli na Korićane, rekli su nam da nas vode u razmjenu ‘žive za žive’, te nam je naređeno da stanemo prvo uz stijenu, a potom uz rub ceste prema provaliji i kleknemo. Bio sam u prvoj vrsti i samo znam da sam vidio stijene i provaliju. Počeli su pucati i bacio sam se dolje, ali pošto je neko u mene udario, ostao sam zaglavljen u stijenama”, rekao je Jakupović.

U optužnici stoji da je civilima bilo naređeno da stanu uz rub ceste, nakon čega je u njih pucano iz automatskog oružja, prilikom čega su tijela ubijenih i ranjenih padala u provaliju, dok su se neke osobe same bacale kako bi izbjegle smrt. Nedugo potom su na tijela bacali ručne bombe ili pucali na njih.

“Čuo sam da je tog dana neko silazio među ljude i govorio da ima živih, u koje je potom pucao. (...) Kada sam sišao dolje, 22. augusta, vidio sam ubijene, i onda su došla dva vojnika koja su prebrojavala tijela i govorila da nas još fali tu. Oni su skupili na jedno mjesto ubijene i zapalili ih, a onda je kamion s litice istresao kamenje i zemlju, da ih valjda prekrije. Dok su tijela gorjela, bio je jak smrad”, prisjetio se svjedok.

Nedugo zatim, kako je kazao Jakupović, kroz šumu je krenuo prema Travniku, ali ga je pronašla “srpska vojska” i vratila u Skender-Vakuf, gdje je ispitivan, a potom prebačen u Banju Luku.

“Prvo su me odveli u njihovu komandu na Vlašić, te potom u privatnu kuću gdje je bila Vojna policija, a odatle u Skender-Vakuf i Banju Luku. Inspektor u Banjoj Luci mi je rekao da se prijavim u Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK), uz čiju pomoć sam nakom dva i po mjeseca napustio BiH”, rekao je Jakupović.

(Sarajevo-x.com)

09.04.2010

Počela izgradnja spomen-obilježja

U Kozarcu kod Prijedora ovih dana počela je izgradnja spomen obilježja za oko 1.800 nevino ubijenih Kozarčana, koji su stradali u periodu od 1992. do 1995. godine.



Doktor Zlatko Škerić, predsjednik odbora za izgradnju spomen obilježja, čiju su izgradnju prije četiri godine upravo inicirale majke Kozarčanke čija su djeca ubijena tokom prošlog rata, kaže da će imena žrtava biti ispisana na 32 mermerne ploče, unutar obilježja.

- Samo obilježje koje se nalazi u centru Kozarca, tamo gdje se nekad okupljala izgubljena kozarčka mladost biće visoko 3,70 metara sa oko 600 svjetiljki s vanjske strane, postavljenih u simbolici bodljikave žice i izgubljenih života. Upaljene,običnom prolazniku, pažnju će skretati na kozaračku tragediju- kazao nam je Škerić.

On je dodao da bi spomen obilježje, čija će izgradnju koštati oko 420.000 maraka, trebalo biti završeno do kraja jula ove godine kada u Kozarac dolazi najviše dijaspore. Podsjetio je da su Kozarčani do sada prikupili oko 100.000 maraka za izgradnju, "BH Telecom" je osigurao 30.000, a federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica 20 000 maraka.

- Oni koji žele dati sredstva za izgradnju ovog Kozarčanima posebno značajnog obilježja to mogu uraditi i pozivom na donatorski broj 090 291 084 - kazao je Škerić.

(AVAZ)

27.05.2010.

Predmet "Korićanske stijene"

Policija i civilne vlasti Prijedora zagovarale prikrivanje masakra

Bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Skender-Vakuf Nenad Kreić, kao svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za ratne zločine počinjene na Korićanskim stijenama, kazao je da su policija i civilne vlasti iz Prijedora zagovarale da masakr nad civilima počinjen 21. augusta 1992. treba "prikriti".

"Na sastanku u Centru službe bezbjednosti (CSB) Banja Luka razgovaralo se o tome šta se desilo na Korićanima i tada smo mi iz Skender-Vakufa bili ogorčeni što se zločin desio, dok su se oni iz Prijedora ponašali kao: ‘Pa šta? Dogodilo se, to je normalno’, i govorili su da je najbolje da se o tome ne priča, te da to treba prikriti" - rekao je Kreić.

Tom sastanku prisustvovali su, kako je kazao Kreić, predsjednici skupštine opštine i izvršnog odbora Skender-Vakufa i Prijedora te Simo Drljača, načelnik SJB-a Prijedor, i Stojan Župljanin, tadašnji načelnik CSB-a Banja Luka, kojem se trenutno sudi pred Tribunalom u Haagu.

Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Marinko Ljepoja i Branko Topola se terete da su 21. augusta 1992. sudjelovali u ubistvima oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama.

U optužnici stoji da su Zečević, Knežević i Ljepoja tada bili pripadnici interventnog voda SJB-a Prijedor, Čivčić komandir Prvog interventnog voda, a Topola stražar u logoru Trnopolje.

Svjedok je kazao da je na prvom sastanku u Banjoj Luci razgovarano o vađenju i ukopu tijela ubijenih te da je tada zaključeno da bi te aktivnosti trebale preuzeti policija i civilne vlasti Prijedora, ali da do toga, koliko je njemu poznato, nikada nije došlo.

Zoran Babić, drugi svjedok Tužilaštva BiH, rekao je da je tokom 1992. radio pri CSB-u Banja Luka te da je bio angažovan na identifikaciji ubijenih na Korićanskim stijenama, ali da taj zadatak nikada nije izvršio.

"Kad smo prilazili toj lokaciji, osjetio se užasan smrad. Vidio sam razbacane odjevne predmete kraj puta, a kasnije i lične dokumente. Uviđaj nismo izvršili jer nam je bilo naređeno da se vratimo u Banju Luku", istakao je Babić.

Svjedok je dodao da je, pred dolazak na Korićane, u CSB-u Banja Luka saznao da se radi o "oko 200" ubijenih muškaraca, ali da on sa sigurnošću ne može reći da li je riječ o tom broju.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. juni, javio je BIRN.

(FENA)

21.08.2010.godine

Strijeljano više od 200 ljudi Obilježena 18. godišnjica masakra na Korićanskim stijenama

Na lokalitetu Korićanskih stijena na planini Vlašić, danas je obilježena 18. godišnjica stradanja više od 200 muškaraca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa područja općine Prijedor, javila je Federalna televizija.

Njih su 21. augusta 1992. godine iz konvoja izveli srpski policajci, pripadnici Interventnog voda Centra javne bezbjednosti Prijedor i strijeljali ih na rubu provalije.

Porodice stradalih, prijatelji i osobe koje su preživjele masakr, ali i brojni građani iz Srednje Bosne, bacili su na mjesto stradanja 250 ruža, koje simbolizuju nevino izgubljene živote. Od nadležnih je, i ovog puta, zatraženo da se uz počinioce, kazne i naredbodavci zločina.

Za ovaj zločin osuđena su četiri njegova izvršioca, na osnovu sporazuma o priznavanju krivice u BiH se vodi postupak protiv još deset osoba. Do sada su pronađeni skeletni ostaci stotinjak osoba, a samo četiri su identifikovane i ukopane.

Dr. Eso Sadiković (Prijedor) - Dok. film NTV 101