Dunjaluče golem ti si


Dunjaluče, golem ti si
Sarajevo, seir ti si
Baščaršijo, gani ti si
a Vratniče, gazi ti si
a Vratniče, gazi ti si

Oj, Bistriče, strmen ti si
Ćemalušo, duga ti si
Latinluče, ravan ti si
Bezistane, mracan ti si
Bezistane, mracan ti si

Taslihanu, širok ti si
lijepa Maro, l´jepa ti si
dosta si me napojila
haj od dušmana zaklonila
haj od dušmana zaklonila

 

Kradem ti se u veceri


Kradem ti se u večeri
u večeri pod pendžere
da ti bacim struk zumbula
nek ti cvijetak prozbori
koliko te silno ljubim

Aman, mrijem, dušo, za tobom
koliko te silno ljubim
aman, mrijem, dušo, za tobom

Ti ne haješ za bolove
za bolove srca moga
cvijet vene, mlad se suši
sevdah ode u nevrat
Allah nek ti drugog dade

Aman, mrijem, dušo, za tobom
Allah nek ti drugog dade
aman, umrijeh, dušo, za tobom 

Prolazi jesen

Prolazi jesen
na pragu je zima
al´ u srcu mome
jos topline ima

Ako me još voliš
dođi mi na grudi
srcem da te grijem
od ledene studi

Odlaze ptice
nekud prema jugu
tamo da prezime
hladnu zimu dugu

Zato i ti dođi
svome kraju starom
jer još grudi moje
gore vrelim žarom

Ljubavi moja
ja te zovem sebi
jer još uv´jek mislim
i sanjam o tebi

Znaj, srce je moje
toplije od juga
jer u njemu nikad
nije bila druga 

Mehmed Paša tri cara služio

Mehmed-paša tri cara služio
zaslužio devet kula blaga
pa je sjeo misli razmišljati
kud će tol´ko blago dijevati

Il´ će blago sirotinji dijeliti
il´ će blago popiti u vinu
il´ će blago bacati niz Drinu
il´ će pravit´ po Bosni hajire

Nek´ se Bosna
u pjesmama spominje
aman, aman, jaša, jaša
Mehmed-paša

Nit´ će blago sirotinji dijeliti
nit´ će blago popiti u vinu
jer je vino car zla svakojaka

Nit´ će blago bacati niz Drinu
već će praviti po Bosni hajire
nek´ se Bosna
u pjesmama spominje

A najprije na Drini ćupriju
nek´ se Bosna
u pjesmama spominje
aman, aman, jaša, jaša
Mehmed-paša
 

Oči moje kletvom bih vas kleo

Oči moje kletvom bih vas kleo
što vas šejtan na ruku uzeo
pa gledaste kroz tarabu staru
šta mi radi kona na bunaru

Srebren ibrik u ruke uzela
raskopčala suncu njedra bijela
pa ih hladi vodom iz bunara
srce moje kida iz njedara

Drhtao sam ko list na jablanu
gledajući konu raskopčanu
srce vrisnu pamet se okrenu
skočih mlađan u avliju njenu

Sad je na me ko na vuka hajka
šta učinih žalosna mi majka
kriv sam rekoh ja u ovom satu
vješajte me o koninom vratu 

Znaš li da te duša sanja


Često sanjam da ti usne ljubim
sa osmijehom sretnim ja se budim
kada sanjam gledam tvoje oči
svakog dana radujem se noći.


Znaš li da te duša sanja,
znaš li da te srce voli,
znaš li da te srce neće
nikad moći da preboli.

Oči tvoje kao nebo plave,
zablistaju kad se u snu jave
a u zoru kada sunce sine
svaki cvijetak nosi tvoje ime.

Dođi barem da te vidim samo
utješi mi srce uplakano
vrati radost mom tužnom životu
a snovima ostavi ljepotu.

Sitna knjiga na zalosti

Sitna knjiga na zalosti
ljubovicu dvoru dodje
Alija je cita, gleda
pa je majci na skut mece

Vidi, moja majko mila
sto Latesic meni pise
da Ajkuna, vjerenica
ne zove se vise moja

On to rece pri veceri
pa se pripe vojnoj kuli
s´ civiluka sablju skida
i kune se Ajki buli

Ajko bulo, Ajko duso
ja bez tebe ne kabulim
a sto ce mi citav zivot
ako tebe ne poljubim

Na mezaru majka plače

Na mezaru majka
plače i nišane ljubi
suze roni, bijele prste lomi

Ja imadoh pet sinova
k´o pet gorskih vila
a sada ih kabur zemlja skriva

Da mi Allah djecu uze
ni po moje muke
vec padoše od dušmanske ruke

Zadnje riječi majka zbori
i na mezar pada
jer joj srce prepuče od jada
 

Braća Morići

Ferman stiže iz Stambola
buruntija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladića
dva mladića, dva brata Morića

Petak lijepi osvanuo
nad Šeherom silnim
dva Morića džumu klanjali
u džamiji Hadžimagribiji

Uhvatiše dva Morića
pa ih vode niz Sarače
pa ih vode uz strme Kovače
u tvrđavu da ih zadave

Kad to čula pašinica, majka Morića
da joj vode dva njena mladića
iz halvata kule bijele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pašu saraj´skog
brata rođenog

Pusti meni dva moja mladića
dva mladića, dva moja Morića
dat´ ću tebi ključe i harače
dat´ ću harač za sedam godina
otkada se gradila bijela tabija

Kada su ih davit´ stali
Morići su zapjevali
Sarajevo, široko si
oj tvrđavo, mračna li si

Sultan care, proklet li si
kad ti sablja pravdu kroji
na zulumu carstvo stoji

Aj, ne prestaše paše i veziri
Bosnu moju niko ne umiri