ZELEN LIŠĆE GORU KITI

Zelen lišće goru kiti,
miris cv´jeća poljem šara,
a u lugu sirotašce,
tiho s gorom razgovara:

"I ti imaš majku svoju,
goro čarna, goro mila,
pa te tvoja, dobra majka,
danas lijepo opremila.

Kadifeli dolamicu,
obukla ti od miline,
išarala tople grudi,
ravna polja i doline."

I još dijete tihim glasom,
čarnoj gori zborit´ poče,
al´ uzdahnu gora čarna:
Oj, siroče, oj siroče!"


[Edited by zara on 28-09-2007 at 00:45 GMT]

citat:

---

halosvabija wrote:

eh,dusho moja,hvala ti,a sad....
znala sam da nije pametno slusat u ova doba,ali eto,ja hocu,pa sad...Boga mi - nije lako

---

i Aleksa Šantić.

citat:

---

ANABELA wrote:
***Kad mi sanak spokoj dade,
a dusa se miru sprema,
iz srca se glasak krade,
"Sto te nema,sto te nema.."

Himzo Polovina

---

ÐUL-ZULEJHA PO BOSTANU SETA
(po pjevanju S. Isovica)
Ðul Zulejha po bostanu seta,
Sa mednom se rosom razgovara:
"Medna roso, gdje si zimovala?"
"U djevojke, pod bijelim vratom;
Gdje se nizu biser i merdzani,
Eto gdje sam zimu zimovala!"




samo ne kontam,tako kratak tekst a Sajo je(rahmetli) pjevo 10 minuta

Kraj tanana sadrvana

Bajramska čestitka od laly i mene svim forumašima ovdje i tamo negdje

Safet Isović - Tebi misli majko lete

[URL]

MAJKA FATU KROZ TRI GORE VIČE

Majka Fatu kroz tri gore viče:
"Jesi l´ kćeri, ub´jelila platno?"
Fata joj se kroz sedam odziva:
"Nisam majko ni do vode stigla;
Dragi mi je vodu zamutio!
Kun´ ga, majko, i ja ću ga kleti,
Samo stani, ja ću započeti:
Tamnica mu moja njedra bila,
Sindžir-halke - moje b´jele ruke,
Bukagije - moje belenzuke!"


Zanimljivu bilješku o ovoj sjajnoj pjesmi ostavio je Safvet-beg Bašagić:

"Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. Ðumišić pozvao na večeru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je čuo od nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevačica. Ne žaleći ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosansku večeru, doveo je pjevačicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Među gostima bio je i Hikmet (1) sa svojom trpezom, jer bez akšamluka u njega nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli, da je cijelo vrijeme, dok su guslar i pjevačica pjevali, posmatrao Hikmeta i njegovo duševno raspoloženje. Sjedio je mirno, što je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i slušao sve s nekim dubokim poštovanjem i dječijim zanosom. Među ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedeci stihovi:

Kun´ ga majko i ja ću ga kleti,
al´ stani ja ću započeti:
Tamnica mu moja njedra bila...

Na to je Hikmet skočio na noge i u velikoj uzbuđenosti povikao: "Moj je narod najveći pjesnik!", pa onda počeo tumačiti prisutnima po arapskoj poetici ljepote te narodne. Svi su se u čudu snebivali, šta je sve Hikmet u toj pjesmi našao..."

(1) Hikmet - Arif Hikmet-beg Rizvanbegovic-Stočević, bošnjački pjesnik na turskom jeziku. Umro 1903. godine.

(Izvor: Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Sarajevo, 1986., str. 211-12.)
 

a evo Damira unuka Zaimovog. Glas isti ko u djeda mu
[URL]

"U TREBINJU GRADU, VEL´KA ŽALOST KAŽU" je također vrlo popularna sevdalinka. To je istinita pjesma, koja je opjevala ljubav i smrt Fate Zubčević, najstarije, od ukupno troje djece poznatog trebinjskog trgovca Sadika Zubčevića, koji je živio u XIX stoljeću. Njegova kćer Fata nije dočekala svoje prosce koji su trebali doći iz Stoca. Naime, Fata je umrla vrlo mlada (bilo joj je svega 16 godina) od tada neizliječive tuberkuloze. Fata je umrla u nedjelju, nedočekavši svoje svate iz Stoca, koji su trebali doći u četvrtak. I doista prosci su došli u četvrtak, ali je Fata već bila umrla, ali je ispunjena Fatina posljednja želja sa samrtne postelje da se njeni svati lijepo dočekaju, da im se podijele boščaluci, a njemom nesuđenome suprugu vezena mahrama. Vjeruje se da je Fata Zubčević umrla oko 1880. godine, te da je joj sve do početka II svjetskog rata postojao mezar u Trebinju. Vehid Gunić navodi također činjenicu da nije bilo potomaka Sadika Zubčevića prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, ali je u Trebinju postojala kuća Sadika Zubčevića. Inače je ovu pjesmu prvi put zabilježio poznati ceski melograf i slikar Ludvik Kuba, koji je boravio u Trebinju 1893. godine. Verzija koju ju on objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja 1910. god. je autentična i vjerodostojna, i djelomično se razlikuje od skraćene verzije koja se danas obično pjeva. Evo kako glasi Kubin zapis ove pjesme, koju je zabilježio u Trebinju:


U Trebinju gradu, vel´ka žalost kažu,
razbolje se jadna Zubčevićev Fata,
na odaju pala ko jelova grana,
viš´ nje stoji jadna ostarjela majka:
"Moja šćeri Fato, hoćeš preboljeti,
ali hoćeš jadna mlada umrijeti?"
"Nikad ti ga, majko, preboljeti neću,
vidiš haspe, majko, oko bila vrata?
Nek´ me nose, majko, momci neženjeni,
nek´ me prate, majko, djeve neudate."

2


Progovara jadna ostarjela majka:
"Moja šćeri Fato, bi li rada jadna,
da ti golub dođe, golub ti se vije,
golub ti se vije među jatovima."

[Izvor: VEHID GUNIĆ: Bilješke univerzalnog neznalice. Gornji Milanovac, 1989., str. 119-122.]