Hasiba Agić-Tamna noći tamna li si

 

SEVDALINKA I SEVDAH TAJ BOSANSKI

Sevdalinke su posebne pjesme, ispunjene dubinom izraza bošnjačkog narodnog melosa!

Sevdalinka se, kao što to samo ona zna i može, znalački probija i utiska poput pečata u dušu onoga koji je sluša, neprimjetno preobražavajući i utapajući sve oko sebe u koloritu talasa osjećajnih naboja, punih mladosti i života, ispunjenih mehkoćom u izrazu ljubavi koju prenosi i iskazuje. A, onda - zasjeni iznenadnom žestinom udarca nemilosrdne sudbine i vodi opijena rukom magije najbližega u zanosu slušanja, začinjena prozirnom omamom u ozračju svoje nevine čistote, ispunjene sjetom, merakom i pomamom. Pluća vape za zrakom. Ponestaje daha...

Malo je takvih pjesama.

To nije slučajno, a nije niti namjerno, već jednostavno genetski generisana, istančanom pažljivošću od povoja istinski razvijana - u stoljećima posebnog načina življenja, prostorno određenog, ne sasvim slučajno tu, baš u planinama nakićenoj i rijekama nagizdanoj Bosni i Hercegovini! Da je to tako, nije potrebno daleko ići i voditi duge polemike, već samo pogledati preko ramena, naslove pjesama najpoznatijih bosanskih narodnih sevdalinki za koje najveći interes pokazaše ne samo domaći, već i strani ljubitelji ove posebne pjesme, darujući joj tako nekoliko trenutaka svog osjećajnog i nadasve cjenjenog života, čineći tako nju i sebe besmrtnom i vječnom.

Sevdalinka nije, kako se zna reći, ´za svakodnevnu upotrebu´. Svako će vam reći, da je kao takva, teška za slušanje. Teško pada, posebno na dušu i kao takva, nepripremljenom slušatelju može biti posebno bolna, pa je tada nije preporučljivo slušati.

Nije slučajan onaj, svima dobro poznati opis sevdalinke, kada pitaju bosansko dijete, šta je to sevdalinka, a ono na to odgovara:

"Ama, to je ono, kad babo pjeva, a plače!"

To je jedno od najorginalnijih i najbolje prihvaćenih objašnjenja u Bosni i šire, na pitanje - šta je sevdalinka, ali istovremeno, i koju moć ona ima! 

Zehra Deović-Dvije su se vode zavadile

 

Evo je Yugi za tebe samo


Silvana Armenulic - Tugo Moja
http://www.youtube.com/watch?v=pkIf01l0cwk

Ja nemam prava nikoga da volim
niti nekom da nanosim bol
ostaju mi samo noci moje puste
da u njima placem celu noc

Refren
Tugo moja, noci duge
srce mi je puno bola, puno tuge

Po svetu trazim izgubljenu ljubav
trazim nekog ko mi zada bol
trazim one dana kad sam s tobom bila
kad sam bila srecna svaki dan

Refren
Tugo moja, noci duge
srce mi je puno bola, puno tuge

Sto se samo jednom u zivotu voli
sto je moja ljubav najlepsa
zato nemam prava drugoga da volim
niti nekom da nanosim bol

Refren
Tugo moja, noci duge
srce mi je puno bola, puno tuge

Silvana Armenulic

Vrbas voda nosila Jablana


Vrbas voda nosila Jablana
pod Jablanom kuje kujundzija

Kujundzija tako ti zanata
skuj ti meni od zlata junaka

Nemoj plava tako ti zanata
vec garava ko sto sam i sama

Silvana Armenulic

Snijeg pade, drumi zapadose


Snijeg pade, drumi zapadose
dragi dragoj doci ne mogase

Dragi dragoj sitnu knjigu pise
draga moja, jesil se udala

Jesam dragi i sina dobila
i tvoje mu ime nadjenula

Zehra Deović-Da sam ptica

 

"Sevdalinka nije stećak, nije nišan-taš i nije spomenik - to je pjesma koja ima svoje rođenje, svoj život i svoje odumiranje. Autor sevdalinke uvijek je pojedinac. Putujući bosansko-hercegovačkim drumovima, gradovima, selima, rijekama, planinama i ravninama, pomažući dertli dušama da nadju dermana - od usta do usta, od uha do uha, prilagođavajući je vremenu i prostoru, sevdalinku oblikuje narod. Narod joj postaje sahibija - zato se i zove narodna pjesma.

Orijentalna melodičnost i zapadnjačka harmoničnost izatkale su u ranjenoj bosanskoj duši specifičan osjećaj, koji je iznjedrio sevdalinku - autohtonu bosansku pjesmu kakve nema nigdje na dunjaluku osim u Bosni i Hercegovini. A sevdaha ima... Dokle je stigao orijent, dotle je dobacio i sevdah - samo se u drugim državama zove različitim imenom, na primjer u Španiji "malagenja", u Mađarskoj "virtush", u južnoj Srbiji "kara-sevdah" itd. Vrijeme može otplaviti neku pjesmu, ali vjerovatno će se naći bar jedan zaljubljenik baš u tu sevdalinku, tako da je njeno odumiranje krajnje neizvjesno, ako ne i nemoguće. Ovo sve pod uslovom da se ne umiješa ideologija. Sevdalinka opisuje većinu segmenata našeg bitisanja, vrlo često poštenije od pisanih dokumenata. Naravno bude i uljepšavanja, jer tražeći ugođaj svojoj duši, uljepšavanjem stvarnosti, čovjek svjesno ili nesvjesno širi neku vrstu dobrine oko sebe.

Sevdalinka, zapravo, oslikava život. Naš život...

Danas je višestruko napadnuta...

Protok vremena, tempo življenja i ciklična tragičnost ovih naših prostora, nezaustavljivo uništavaju sevdalijski ambijent u nama i oko nas. Neki drugi, strani tonovi stalno pripremaju Bosance i Hercegovce da JESMO ono što NISMO! Neuki narod to prihvata, jer ta sorta muzike ne traži razmišljanje - ona razmišlja za takve slušače. Sevdalinka je nešto sasvim drugo i u muzičkom, a posebno u tekstualnom dijelu, to je čista filozofija, filozofija našeg opstanka u Bosni i Hercegovini... i živi dokaz da smo ovdje veoma dubokog korijena... i da se korijen omladio... i da je jedna od mladica tog korijena naša nacionalna pjesma - sevdalinka.

Sevdalinka je danas ugrožena - pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci - pomažemo sebi".

Visoko, novembra 2001. Vas Omer Pobrić  

"Sevdah nije samo riječ - to je imaginarni ambijent ljepote, u čijem nepreglednom prostranstvu duše - koje osjećaju, pronalaze zrna radosti i formirajući mozaik čine sebi životom lijepim... U sevdalinkama su naši prvi drhtaji uzneseni čulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku - kad je čovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam - u sevdahu je...

Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru očutiti sevdah. SEVDALINKA JE NAŠA PJESMA O NAMA.

(Omer Pobrić, Miruh Bosne. Visoko, 2002.)  

Nedžad Salković - Kada moja mladost prođe