Nedavno procitah zanimljiv clanak u zagrebackom vecernjem listu, gdje se pokazuje sva muka novonastalih jezickih cistunaca nasih prostora, koji bezuspjesno pokusavaju da promjene nesto sto se promijeniti ne moze.
Turcizmi su kulturoloska zaostavstina, neke znamo,neke upotrebljavamo redovno u svakodnevnom razgovoru, a za neke nismo ni svjesni da svoje korijene nose u jednom od orijentalnih jezika. Bez razlike u kojem dijelu bivse nam drzave zivimo.
Zato, svaki pokusaj trazenja neke nove rijeci, koja bi zamijenila staru, a smatra se tudjinskom , sizifov je posao, ostavljan za novopecene kulturoloske jurisnike...Procitaj te.

Kako ste danas, recimo, došli do Večernjaka? Kupili ste ga na kiosku. Ta riječ potječe od turske “kosk”, što znači vila, kula, ljetnikovac. Preko francuske “kiosque” i njemačke “Kiosk” nastala je hrvatska riječ kiosk, kućica gdje kupujemo novine, duhan i slične potrepštine. Zanimljivo je da je i regionalizam ćošak istoga korijena, no za njega imamo zamjenu, hrvatske riječi kut i ugao. Ako nam pak treba nešto drugo, bilo što – kutija za alat, boja, čekić, čizme, sapun ili šećer, otići ćemo u dućan, poput mede iz dječje pjesmice. Ne računajući duhan, naveli smo čak osam turcizama, u samo jednoj rečenici.

Većina je izvorno iz arapskoga i perzijskog jezika, pa ih nazvamo i orijentalizmima, i spadaju u skupinu više-manje posve prihvaćenih riječi, za koje nema prave domaće zamjene – ili su domaće riječi višeznačne ili pak stilski obojene, a udomaćene turcizme doživljavamo kao posve neutralne riječi. A takvih je mnogo. Možemo, primjerice, reći trgovina umjesto dućan, no ta je riječ višeznačna jer podrazumijeva i djelatnost i ustanovu koja se njome bavi; opica umjesto majmun, no to je stilski obojena zastarjelica; ura ili dobnjak umjesto sat, no ura je višeznačna riječ, a dobnjak je regionalna zastarjelica; slador umjesto šećer, no to je stilem i možda zastarjelica. Osim toga, i opica i ura također su posuđenice, ali stare, s tim da je ura i višeznačna (ne i riječ urar, koja je stilski neutralna).

Što ćemo, međutim, s admiralom, bubregom, pamukom ili limunom? Čime ćemo ih zamijeniti? Da te riječi smatramo svojima, dokazuje i profesor Stjepan Babić, koji umjesto posuđenice grejp(frut) predlaže tvorbeno prekrasnu, ali nažalost u narodu (i jeziku) neprihvaćenu limuniku. Koja je, vidimo, izvedena od – turcizma. Treba zato razmisliti prije nego što počnemo brzopotezno uklanjati riječi stranoga podrijetla. Jer bez nekih, rekosmo, niti hrvatski jezik neće biti isti.

auuuuu koliko toga ima neka, sta bi mi bez njih
komšija
djubre (slučajno je jedno ispod drugog!)
para
jastuk
jorgan
sokak
Kadaif
Baklava
Tulumba
cevap
bakar
mushtuluk
Cilim
Astal
Tavan
Cuskija
Slafruk
Carsija
Kanabe
Pekmez
čarapa
čelik
česma
šećer
duvan
pamuk
papuče
džep
rakija
sarma
sat
zanat
oluk
temelj
fenjer
jelek
avlija
amanet
zejtin
cizme
barjak
sirce
kajsija
sundjer
kasika

aman, zaman - najvazniji burek

bostan
kazan
konak
djuveč
ćufte
bajat
taze
šejtan
sabah
behar
sevdah
sokak
dzada (apsolutno OBOZAVAM ovu rijec)

a za neke nismo ni znali da su turcizmi:

jastuk
carsav
sat
kat (hrvatski turcizam, nisu se dali, te kazu ´sprat´)

budala

admiral, ajvar, alat, algebra, alkemija, alkohol, arsenal,
bakar, baklava, barut, basta, behar, besika, boja, bor, boza, bubreg, cifra,
carapa, carsaf, cekic, cesma, celik, cerga, cizma, coban, corba, cebe, cela, cilim, corav, cufta,
dernek, ducan, duhan, dunum, durbin,
dzep, djon,
ekser, ergela,
galama, guba, gurabija,
halva, hambar, hapsiti, hasis, hosef,
jaruga, jatak, jorgan, jorgovan, jufka, juris,
kafa, kafaz,kajak, kajgana, kajmak, kajsija, kalaj, kalemiti, kalup, kapak, kapija, karaula, karavan, kasika, kat, katran, kazamak, kicma, komsija, krec, kula, kundak, kutija,
lakrdija, les, limun, lokum,
makaze, majmun, majstor, mana, mangup, marama, matirati, meza, miraz, odaja, ortak,
pamuk, papuce, parce, pekmez, peskir, pirinac, pita,
rakija, rusvaj,
saksija, sanduk, sapun, sarma, sevdalinka, sirce, somun, sundjer, sutlijas, sah, sator, secer, segrt, serbe, suga,
tambura, tepsija, top, tursija, veresija,
zanat, zavrzlama, zenit.




+ taxi

Ono sto je smijesno, ili mozda paroksalno, je zasto rijeci iz latinskog jezika kojeg uredno koristimo u visokom obrazovanju, ne smatramo iskljucivim latinizmima, nego ih prihvacamo kao da su dio nase intelektualne tradicije?

citat:

---

Drugarica wrote:
+ taxi

---

citat:

---

cutie wrote:

citat:

---

Drugarica wrote:
+ taxi

---

Je l´ skracenica od taksirat?

---

citat:

---

sunce wrote:

Joj sto mi je zao sto je izbrisana tema u kojoj se govori o porijeklu rijeci balija ,sokac,vlah sve u svemu izvorno ne bi trebalo biti pogrdno kako se to kod nas sad misli .

---

citat:

---

m-v wrote:
je li belaj turcizam?

---

Arsuz-odakle ta rijec dolazi odn. koje joj je porijeklo?

Ima li koja rijec da ima izvorno Bosansko porijeklo i da nije izvedenica od nekog drugog jezika, a da je koristimo u svakodnevnom jeziku?

citat:

---

m-v wrote:
je li belaj turcizam?

---

bardak - casha
pendzer - prozor
sikter - sikter ili odhebi
sogan dolma - sogan dolma


[Edited by admirb on 24-01-2006 at 06:58 GMT]