Da pocnemo od hrvatskog jezika. Jedan kraci osvrt.

citat:

---

citat:

---

Turcizmi i drugi -izmi Kada je godine 1493. nakon bitke na Krbavskom polju u svojoj molitvi protiv Turaka (Suprotiva Turkom) zapisanoj na marginama II. Novljanskog brevijara pop Martinac tužno i razočarano zabugario o tome kako dušmani "nalegoše na jazik hrvatski" - a jazik ovdje znači "narod", to su sinonimi – ni slutio nije da će nam okrutni osvajači ostaviti nešto bez čega ne možemo – riječi. Unatoč prohujalom vremenu i svem trudu kasnijih jezičnih čistunaca. Nepokorne turcizme uglavnom smo istrijebili, no ostali su nam oni nezamjenjivi, koji se se savršenom mimikrijom uklopili u naš jezik, sakrili se, prilagodili... Kako ste danas, recimo, došli do svog primjerka Jutarnjeg ili Večernjeg lista? Kupili ste ga na kiosku. Ta riječ potječe od turske kösk, što znači vila, kula, ljetnikovac. Preko francuske kiosque i njemačke Kiosk nastala je hrvatska riječ kiosk, kućica gdje kupujemo novine, duhan i slične potrepštine. Zanimljivo je da je i regionalizam "ćošak" istoga korijena, no za njega imamo zamjenu, hrvatske riječi kut i ugao. Ako nam pak treba nešto drugo, bilo što – kutija za alat, boja, čekić, čizme, sapun ili šećer, otići ćemo u dućan, poput mede iz dječje pjesmice. Ne računajući duhan, naveo sam čak osam turcizama, u samo jednoj rečenici. Većina potječe iz arapskog i perzijskog jezika pa ih nazvamo i orijentalizmima, i spadaju u skupinu više-manje posve prihvaćenih riječi, za koje nema prave zamjene: ili su domaće riječi višeznačne, ili pak stilski obojene, a udomaćeni su turcizmi stilski neutralni, ističe profesor Dalibor Brozović. Takvih riječi ima priličan broj. Evo nekih, zabilježenih tek letimičnim pregledavanjem rječnika: admiral, alat, aždaja, bakar, barjak, barut, benzin, boja, budala, bunar, čarapa, čekić, čelik, čičak, čizma, čutura, ćup, dadilja, deva, div, dućan, dud, dugme, duhan, dušman, džep, đon, eliksir, ergela, fitilj, gajde, galama, hajduk, jastuk, jorgovan, kat, kajsija, kalup, katran, kavez, kesten, kiosk, krevet, kula, kundak, kutija, leš, lula, majmun, marama, melem, miraz, nafta, naranča, pamuk, papuče, pekmez, pilići, rakija, sapun, sat, šah, šal, šator, šećer, tambura, tava, top, torba, tulipan, vez, zanat, žirafa... Jesu li nam ti leksemi potrebni? Jesu, i te kako. Možemo, primjerice, reći trgovina umjesto dućan, no ta je riječ višeznačna jer podrazumijeva i djelatnost i ustanovu koja se njome bavi; opica umjesto majmun, no to je stilski obojena zastarjelica; ura ili dobnjak umjesto sat, no ura je višeznačan stilem, a dobnjak je regionalna zastarjelica; slador umjesto šećer, no to je stilem i možda zastarjelica, a osim toga, i opica i ura također su posuđenice, ali stare, s tim da je ura i višeznačna (ne i riječ urar, koja je stilski neutralna). Što ćemo, međutim, s admiralom, bubregom, pamukom ili tulipanom? Čime ćemo ih zamijeniti? Da te riječi smatramo svojima, dokazuje i profesor Stjepan Babić, koji umjesto posuđenice grejp(frut) predlaže tvorbeno prekrasnu, ali nažalost u narodu (i jeziku) neprihvaćenu limuniku. (Zapravo ju je skovao genijalni Bogoslav Šulek, ali za njemačko Zitronenkraut, što bi bilo Melissa officinalis i Artemisia abrotanorum, odnosno - naš matičnjak, nešto posve drugo.) Koja je pak, po Skoku i Klaiću, izvedena od perzijske riječi limun (premda Alemko Gluhak veli da je osnova ipak arapska), odakle je, najvjerojatnije preko turskoga (Marko Polo s Istoka nije donio to voće nego badem, ali i dudov svilac), stigla u talijanski (limone), a zatim i u naš leksik. Treba zato razmisliti prije nego što počnemo brzopotezno i brzopleto uklanjati riječi stranoga podrijetla. Jer bez mnogih (arapskih, perzijskih i turskih), rekoh, ni hrvatski jezik neće biti isti.

---

---

hašlame.... jedem trešnje pa se sjetih svoga rahmetli djeda...on ih je zvao hašlame....

Aleksa Santic


BONA NAJLO...

Bona Najlo, deder, kapidžik otvori,
Dženabetu jedan, više me ne mori!
U našem adetu nigda bilo nije,
Da se komšinica od komšije krije.
Kao da sam, asli, Moskov ili Švaba,
O veremu mome ne vodiš esaba,
No, čim tebi dođem, bježiš put hajata
I, kao šeitan, zamandališ vrata,
A nije ti žao što ovako džaba
Bol bolujem, evo, od kako je saba'.
Zar ni zehre nisam po tvom tabijatu,
Kada više voliš Šerifu Indatu?
Zar od njega nisam ferkliji u svemu?
Ma, kontali njega u prvu ulemu,
Ničijem se s njime mijenjao ne bi',
Ni po soju svome, niti po akrebi!
Ako mrziš moje harame i máne,
Što mi ćeif dođe pa volim mehane,
A, reci mi, crkla, kako neću piti,
Kako neću, Najlo, u mehani biti,
Kad ni jednu drugu, u butum Islamu,
Zavolio nisam razma tebe samu?
A ti malo haješ za svoga akrama,
Ne primaš mu Boga, niti li selama.
Nemoj tako, Najlo; haram ti je, beli!
Ili misliš, bona, biću ti hinleli?
Neću mog' mi dina i moje mi Ćabe!
Sjutra ću te zorom iskati od babe;
Pa nek' budu svati kakvih bilo nije!
Neka zurne ciknu, neka bubanj bije,
A konjice lahke posjednu bećari,
Na konjima sitni zveknu adiđari;
Nek' se čuje, biva, butum po atáru,
Kakvi svati bjehu u šeher Mostaru!

Eto, nekad bilo tako, danas vise nije. O tome semo puno muhabetili, i niko se niskim slozio nije, jer svako ima svoju pricu, sta je jezik, bosanski, hrvatski i srpski. Nema vise glsa "H" gdje je nekad bio. U Alekse ima jer je tako htio.


[Edited by Dajdza on 16-09-2012 at 03:29 GMT]

ackosum-bravo
afara-rugoba
ajan-placenik
alcak-prevarant
damlaisati-ostati nepokretan
ejvala-dovidjenja
eksikluk-bozija kazna
elhamdulilah- fala Bogu