Info: Ovo nije bogomolja, ovo je samo forum, ovdje ne vaze pravila ponasanja kao za njih ali je uljudnost i tolerancija pozeljna.
Ovdje se raspravlja o religijama i filozofiji, ali forum nije vjerski ni filozofski i ne pripada ni jednoj religiji, ni jednoj filozofiji.
|
Shiva Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 08-12-2006 Odgovori: 5859 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
Papuèe
Dragica Jovanoviæ
Koliko god ova prièa nekima bude zvuèala neverovatno, zaista se sve tako dogodilo davne, za našu ulicu sumorne, 1984. godine.
Ta naša ulica, ne mnogo dugaèka niti široka, smeštena u brdovitom i jednom od najstarijih i najlepših delova Beograda, odavala je je pravu intimu starih, predratnih kasaba: bilo je tu jako lepih kuæa i baštica, prepunih svakojakog mirisnog i šarenog cveæa. Te godine, seæam se, nije bilo toliko vozila kao sada: naša deca su se bezbrižno igrala, bez straha da æe ih neki bahati vozaè povrediti.
Bila je to ulica pitomih ljudi i dobrih komšija. Sve u svemu, sedamdesetak kuæa, sa nešto manje porodica. Iako je bila podeljena na gornji i donji deo, svi mi iz ulice smo se dobro poznavali, javljali jedni drugima prilikom susreta i, više ili manje, družili. Svi su lepo živeli. Nije bilo ogovoranja, nije bilo zavisti, nije bilo zlobe...
Preko puta nas živeo je najstariji braèni par, Sava i Slavica su se zvali. Sava je bio prvoborac od 1941. god, teško ranjavan u ratu i vrlo bolestan èovek. Bio je i srèani bolesnik, pa sam ga ja, kao lekar i prvi komšija, èesto obilazila i merila mu krvni pritisak i previjala ranu koja nikada nije zarasla kako treba. Ti predobri ljudi bili su jako pažljivi: jedini u ulici su u to vreme imali telefon u kuæi, koji je skoro svako iz ulice koristio kad god bi nešto bilo hitno. Slavica je znala da doðe i noæu, i po kiši i snegu, sa kišobranom u ruci, da me zove da doðem do telefona, kad bi me neko tražio.
Obavezno bi nosila i drugi kišobran za mene, da ne pokisnem. Bili su zaista omiljeni par; nesebièni ljudi spremni da pomognu svima.
Njihova prva komšinica bila je, kako smo je svi u ulici zvali, baka Mica. I ona je bila bolesna. Svojevremeno je preživela ozbiljan moždani udar i dugo posle toga se oporavljala. Ostala je oèuvane svesti i pameti, ali joj se govor nikada nije u potpunosti povratio. Teško je prièala, ali smo, ipak, nekako mogli da je razumemo. Èesto je u popodnevnim satima sedela u dvorištu sa Savom i Slavicom, ispijajuæi kafu ili sok i prièajuæi sa njima o svemu i svaèemu. Znala sam i ja, u zavisnosti od slobonog vremena, ponekad da posedim zajedno sa njima i da ne razmišljam o poslu i obavezama. Svo troje su bili vedre naravi, a smisao za humor im nije nedostajao; i svaki put u njihovom društvu bih se opustila makar malo, zaboravivši na bilo kakve probleme.
Ali te, “orvelovske” 1984. godine, poèeo je niz iznenadnih i nemilih dogaðaja za mnoge porodice, pa i za moju, koji je iz korena promenio život u ulici: bez pravila, bez najave što bi rekli, poèeli su da umiru ljudi jedan za drugim, naše bliže ili dalje komšije. Seæam se, za relativno kratko vreme, umrlo je desetak osoba.
Zapravo, crna serija je te godine pritisla i ceo kraj. Nemir se uvukao u domove, svuda se oseæala neka negativna energija, a smrt kao da je vrebala iza svakog ugla. Na žalost, te “crne” godine, u veoma kratkom razmaku, umrli su i moj suprug i moja majka. Naravno, meðu prvima koji su došli da izjave sauèešæe i da ponude pomoæ bili su i Sava i Slavica. Seæam se da sam Savi ozbiljno zamerila što je dolazio, jer sam primetila da je bio vidno potresen zbog suprugove smrti, a on, kao ozbiljan srèani bolesnik, nije smeo nimalo da se uzbuðuje.
Uz moju žalost, život se nastavio dalje. Prošlo je nekoliko meseci, i neposredno posle smrti moje majke, iznenada umre i moj prvi komšija Sava. Pozlilo mu je iznenada, usred dana, i dok je Hitna pomoæ stigla, njemu nažalost više nije bilo spasa. Sahranjen je, igrom sluèaja, na istom groblju na kom je bila sahranjena i moja majka, samo tri ili èetiri groba dalje. Ceo komšiluk je ispratio dobrodušnog èoveka kako dolikuje, i svi smo se ponadali da æe “gospoða u crnom” konaèno zaobiæi našu ulicu na neko duže vreme...
Jednog dana, otprilike tri nedelje po Savinoj sahrani, doðe baka-Mica kod Slavice i reèe joj ozbiljno, vidno muèeæi se sa izgovorom reèi:
“Slavice, sanjala sam ti noæas Savu. Reèe mi da ti kažem da je trebalo u kovèeg da mu staviš neke njegove papuèe. Žalio mi se da teško hoda bez njih!”
Slavica je æuteæi pogleda, znajuæi da je to i uradila, iz poštovanja prema obièajima. Ali, isto tako je znala da baka-Mica zna neki put i da prièa èudne i nepovezane stvari, zbog svoje bolesti. Malo se zamisli, odmahnu rukom i uðe u kuæu. Naime, njen muž je imao jednu nogu kraæu, i da bi za života mogao da hoda iole normalno, morao je da nosi ortopedsku cipelu i papuèe sa povišenom petom.
Posle otprilike dva dana, Slavicu preko stare tarabe opet pozove baka-Mica:
“Slavo, izvini molim te, ali poslušaj me: opet sam ti sanjala muža, i opet mi je rekao da ti prenesem da ne može da hoda!” bila je uporna Mica. Slavica, valjda ne htevši da ovu Micinu prièu uzme za ozbiljno, upita je šaljivo:
“Pa dobro, zašto mu nisi rekla da sam mu spakovala crne, nove papuèe, zašto nije pogledao malo bolje?”
“Pa rekla sam mu”, nastavi Mica ozbiljno, “ali mi reèe da je trebalo da mu staviš neke braon papuèe sa petom (ortopedske)”.
Slavica se nasmeje, i dalje ne shvatajuæi sve ozbiljno. Upita najzad Micu:
“Kad veæ traži braon papuèe, onda pretpostavljam da ti je rekao kako da mu ih pošaljem? ”
Mica je æutala par trenutaka, a zatim reèe:
“Jeste, i to mi je rekao... rekao je da pošalješ papuèe po komšiji Milutinu, iz broja 1!”
Slavica se uozbilji, ne beše joj više smešno nimalo. Poznavala je dobro komšiju Milutina. Bio je to zdrav i ne mnogo star èovek.
“Pobogu, baka-Mico, pa Milutin je živ i zdrav. Baš sam ga srela juèe, rekao mi je da vas puno pozdravim”. Mica samo promrmlja, jedva razgovetno:
“Ne znam, Slavo, ja sam ti, eto, rekla...” i samo slegnu ramenima.
Sutradan Slavica isprièa san jednoj starijoj ženi i upita je šta joj valja raditi, ne bi li smirila Micu da joj više ne dosaðuje svaki dan sa istom prièom. Stara komšinica je posavetuje da kupi papuèe braon boje i da ih pokloni nekom istih godina kao što je bio i njen Sava. Tako æe se, kao, sve dobro završiti. I reši Slavica da tako stvarno i uradi. Sledeæe jutro porani, i spremi se da ode do grada da kupi braon papuèe. Razmišljala je kome da ih pokloni. Ali samo što je zamakla iza ugla, sretne komšiju koji je stanovao dve-tri kuæe niže nje. Komšija joj se obrati, vidno neraspoložen:
“E, moja Slavèe, pa ne mogu da verujem da se ovo dešava. Jesi li èula za Milutina? Noæas mu pozlilo, dolazila Hitna pomoæ, ali nisu mogli, baš kao ni našem Savi, da mu pomognu... Mnogo mi je žao, pa mlad je još bio...”
Slavica poblede. Htede da kaže nešto, ali nije mogla da otvori usta: grlo joj se steglo i osušilo u trenutku. Gledala je u komšiju, ali više nije mogla da èuje šta je prièao. U glavi joj je odzvanjala baka-Micina reèenica... “po komšiji iz broja jedan”... “po komšiji iz broja jedan”...
Prièa o braon papuèama se brzo proèula po našoj ulici, a i po kraju. Nedugo potom nju smo poèeli svi, od sve muke, da preprièavamo kao vic. I to, složiæete se, kao ozbiljan vic. Nekako nam je bilo lakše kad se malo i nasmejemo i setimo naših umrlih. Još uvek te iste 1984. god, umrla je i naša draga baka-Mica, i nikada nismo saznali da li je Slavici oprostila to što je ova nije najozbiljnije shvatila kad joj je prenela poruku za papuèe. Jeste, sigurno. Jer dobrodušna je bila naša Mica.
Evo, i dan-danas, posle dvadeset i više godina, mi, koji smo preživeli “kosidbu 84. g.”, povremeno, dok sedimo u dvorištu i pijemo kafu, zapoènemo prièu o našim pokojnim komšijama i najdražima. Prièajuæi tako o njima, zapitamo se da li i oni sede ovako gore negde i da li možda i oni piju kafu i prièaju isto o nama. Kako li im je? Setimo se i neke zgode, pa se slatko nasmejemo...
Mislim da je bilo vredno isprièati ovu prièu, ne samo zbog neverovatne poruke s onog sveta, veæ i zbog iskrenog komšijskog druženja i poštovanja ovih malih, obiènih ljudi plemenitog srca koje smo iskreno voleli. Neka ona bude uspomena na njih...
[Edited by Shiva on 14-10-2007 at 22:20 GMT]
|
14-10-2007 at 22:13 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Mela77 Nivo: Forumski doajen Majka dva SINA :)
Registriran(a): 30-03-2006 Lokacija: meðu voljenima Odgovori: 8258 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
New Yorku je nedavno otvoren ducan u kojemu zene mogu izabrati i kupiti supruga.
Na ulazu su izlozena "uputstva za upotrebu";
- Mozete posjetiti ducan SAMO JEDANPUT
- Postoji 6 katova i karakteristike muskaraca se poboljsavaju sto se vise penjete
- Mozete izabrati bilo kojeg muskarca na katu na kojem se nalazite, ili se popeti na sljedeci.
- Nemozete se vratiti na kat ispod.
Jedna zena odluci da ode posjetiti ducan i da nade partnera.
Na vratima prvog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao´´
I zena se odluci popesti na sljedeci kat
Na vratima drugog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao i vole djecu´´
I zena se odluci popesti na sljedeci kat
Na vratima treceg kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, i nevjerovatno su zgodni.´´
Wow, pomisli zena, ali osjeca da se mora jos popeti
Na vratima cetvrtog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomazu u
kucnim poslovima´´
Nevjerovatno, pomisli zena, tesko se mogu oduprijeti da ne udem, ali nesto je tjera i ode na sljedeci kat.
Na vratima petog kata pise :
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni ,pomazu u
kucnim poslovima i vrlo su romanticni´´
Zena odluci da ude, ali je u zadnji cas nesto sprijeci, i na kraju ode ipak na sesti kat.
Na vratima sestog kata pise:
Posjetiteljica ste br.31.456.012 , na ovom katu nema muskaraca, ovaj kat
postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguce zadovoljiti jednu zenu.
Hvala vam sto ste posjetili nas ducan
Preko puta tog ducana je otvoren jedan u kojemu muskarci mogu naci i kupiti suprugu.
Na prvom su katu zene koje vole sex.
Na drugom su katu zene koje vole sex, i ne gnjave previse.
katovi od treceg do sestog JOS NIKAD NISU BILI POSJECENI.
;novine
[Edited by Mela77 on 15-10-2007 at 15:23 GMT]
|
15-10-2007 at 15:22 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
senzualna Nivo: Forumski doajen posjed dvostrukog mira
Registriran(a): 04-11-2006 Lokacija: Germany Odgovori: 10797 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
Neki mladi bracni par ude u trgovinu igracaka..
Bilo je tu lutki,koje se smiju i placu,malih kuhinja,i kuhinjske opreme,vozila na baterije,
,,a oni nikako da se odluce sto kupiti..
Pristupi im prodavacica ,,,a zena rece:
,,Imamo malu djevojcicu ,a mi smo cesto odsutni od kuce:mnogo putujemo pa nas ponekad nema ni nocu...ubaci muz..
,,Nasa se mala vrlo rijetko smije ,rado bismo joj kupili nesto sto bi je usrecilo kada je sama ..
Shvativsi njihovu zelju,prodavacica odgovori:
,,Zao mi je ...
Mi ovdje ne prodajemo roditelje......
|
16-10-2007 at 18:55 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
senzualna Nivo: Forumski doajen posjed dvostrukog mira
Registriran(a): 04-11-2006 Lokacija: Germany Odgovori: 10797 IP: Maskiran
|
Re: Re: Kratke price za razmisljanje
citat: Mela77 wrote:
New Yorku je nedavno otvoren ducan u kojemu zene mogu izabrati i kupiti supruga.
Na ulazu su izlozena "uputstva za upotrebu";
- Mozete posjetiti ducan SAMO JEDANPUT
- Postoji 6 katova i karakteristike muskaraca se poboljsavaju sto se vise penjete
- Mozete izabrati bilo kojeg muskarca na katu na kojem se nalazite, ili se popeti na sljedeci.
- Nemozete se vratiti na kat ispod.
Jedna zena odluci da ode posjetiti ducan i da nade partnera.
Na vratima prvog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao´´
I zena se odluci popesti na sljedeci kat
Na vratima drugog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao i vole djecu´´
I zena se odluci popesti na sljedeci kat
Na vratima treceg kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, i nevjerovatno su zgodni.´´
Wow, pomisli zena, ali osjeca da se mora jos popeti
Na vratima cetvrtog kata pise:
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomazu u
kucnim poslovima´´
Nevjerovatno, pomisli zena, tesko se mogu oduprijeti da ne udem, ali nesto je tjera i ode na sljedeci kat.
Na vratima petog kata pise :
´´Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni ,pomazu u
kucnim poslovima i vrlo su romanticni´´
Zena odluci da ude, ali je u zadnji cas nesto sprijeci, i na kraju ode ipak na sesti kat.
Na vratima sestog kata pise:
Posjetiteljica ste br.31.456.012 , na ovom katu nema muskaraca, ovaj kat
postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguce zadovoljiti jednu zenu.
Hvala vam sto ste posjetili nas ducan
Preko puta tog ducana je otvoren jedan u kojemu muskarci mogu naci i kupiti suprugu.
Na prvom su katu zene koje vole sex.
Na drugom su katu zene koje vole sex, i ne gnjave previse.
katovi od treceg do sestog JOS NIKAD NISU BILI POSJECENI.
;novine
ima smisla
[Edited by Mela77 on 15-10-2007 at 15:23 GMT]
|
16-10-2007 at 18:57 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Shiva Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 08-12-2006 Odgovori: 5859 IP: Maskiran
|
Re: Re: Kratke price za razmisljanje
citat: senzualna wrote:
Neki mladi bracni par ude u trgovinu igracaka..
Bilo je tu lutki,koje se smiju i placu,malih kuhinja,i kuhinjske opreme,vozila na baterije,
,,a oni nikako da se odluce sto kupiti..
Pristupi im prodavacica ,,,a zena rece:
,,Imamo malu djevojcicu ,a mi smo cesto odsutni od kuce:mnogo putujemo pa nas ponekad nema ni nocu...ubaci muz..
,,Nasa se mala vrlo rijetko smije ,rado bismo joj kupili nesto sto bi je usrecilo kada je sama ..
Shvativsi njihovu zelju,prodavacica odgovori:
,,Zao mi je ...
Mi ovdje ne prodajemo roditelje......
|
17-10-2007 at 09:40 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Shiva Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 08-12-2006 Odgovori: 5859 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
Bez obzira na sve, volim te...
Ova prièa je o vojniku koji se napokon vraæao kuæi nakon rata u Vijetnamu.
Nakon povratka u SAD nazvao je svoje roditelje telefonom iz San Francisca.
"Mama, tata, dolazim kuæi, ali moram vas nešto zamoliti. Imam sa sobom prijatelja kojeg bih takoðer želio dovesti."
"Naravno", odgovorili su. "Bit æe nam drago da ga upoznamo."
"Ima nešto što biste trebali znati", nastavio je sin, "on je u ratu bio teško ranjen, stao je na minu i izgubio je ruku i nogu. Nema kuda da ode, pa ja želim da doðe i da živi s nama."
"Žao nam je zbog toga što mu se dogodilo sine", odgovorili su roditelji, "ali sigurno æemo mu naæi neku kuæicu u kojoj æe moæi živjeti."
"Ne, mama i tata, ja želim da on živi s nama."
"Sine", rekao je otac, "nemaš pojma koliko mnogo tražiš. Neko tako hendikepiran æe nam svima biti tako ogroman teret. Mi imamo svoje živote koje želimo živjeti i nema potrebe da se iko upliæe. Mislim da bi trebao doæi kuæi i zaboraviti na toga djeèka. On æe se veæ nekako snaæi."
Sin je tada poklopio slušalicu i nisu se više èuli. Nekoliko dana poslije, primili su poziv od policije iz San Francisca.
Njihov sin je poginuo zbog pada sa zgrade. Policija je imala razloga da vjeruje da je to bilo samoubistvo. Njegovi roditelji su morali doæi u mrtvaènicu da identificiraju tijelo svoga sina. Prepoznali su ga, ali su se užasnuli kada su primijetili da njihov sin ima samo jednu ruku i nogu.
|
20-10-2007 at 12:05 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 51
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Religija i filozofija : Kratke price za razmisljanje |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|