citat:

---

Mela77 wrote:
"Dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?" rece Bog.

"Ako imas vremena" rekoh.

Bog se nasmesi."Moje je vreme vjecnost" .

"Sta si me htio pitati?"

"Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Sto im je detinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeleli ponovo biti djeca.

Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.

Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost. Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.

Sto zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu ziveli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tisini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"

Osmehujuci se, Bog odgovori:

"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.
Da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju, nego ko su u svom zivotu.

Da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...

Da nauce kako nije bogat onaj covek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.

Da nauce oprastati.... tako da sami oprastaju.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati.

Da nauce, da se novcem moze kupiti sve. Osim srece i ljubavi.

Da nauce da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je razlicito.

Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.

Da nauce kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi oprastati.

Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osecaje u njima pobudio."

....istina

---

Mela,osh kolache da ti poshaljem i jeNu bozu za ovo gore navedeno

Kad ti se dlanovi znoje ... srce ubrzano kuca ... a glas ti zastaje u grlu?
- To nije Ljubav... to je Dopadanje .

Ne možeš skinut pogled il ruke s njega?
- To nije Ljubav ... to je Požuda .

Zelis ga ... jer znas da je on tamo?
- To nije Ljubav ... to je Usamljenost .

privlače te drugi ... ali ipak ostaješ sa njim?
- To nije Ljubav ... to je Lojalnost .

Ostaješ sa njim ... jer znaš da te voli i ne želiš da ga povrijediš?
- To nije Ljubav ... to je Sažaljenje .

Sa njim si ... jer te ljubi ... i drzi te za ruku?
- To nije Ljubav ..... to je Nesigurnost .

Da li si sa njim ... jer jedan pogled na njega i srce tvoje preskače ?
- To nije Ljubav ... to je Strast .

Da li mu opraštaš greške ... jer se brineš za njega ?
- To nije Ljubav ... to je Prijateljstvo .

Da li mu govoriš svakog dana da je jedini na kojeg misliš ?

Jedan mladić se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima , divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraža. Njegov otac je bio u mogućnosti da mu priušti ovakav poklon i on je rekao ocu da je taj auto sve što bi on htio kao poklon za diplomu.
Dok se dan dodijele diplome sve više približavao, mladić je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da će otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konačno je došao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan što je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketić. Pomalo razočarano ali i znatiželjeno primi mladić pruzeni paketić i poče ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom kožnom povezu. Ljut, povišenim glasom obrati se ocu: ″ležiš na parama a kupio si mi Kur’an.″ Sin je izašao iz kuće ostavljajući Kur’an iza sebe.
Prošlo je dosta godina. U međuvremenu sin je izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je fantastičnu porodicu i predivnu kuću. Svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi trebalo da ga obiđe. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stiže mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dođe i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuće i imovine svoga oca.
Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U radnoj sobi svoga oca počeo je da sređuje najvažnjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u kožnom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u očima počeo je listati stranice Kur’ana zaustavljajući se ponegdje. U tom momentu ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podiže ključ za koji je bila zakačena kartica od autogaraže. Na kartici je stajalo ime garaže, tip auta i datum prodaje potvrđen pečatom. To je bio datum dodijele diplome.
Koliko puta smo propustili Božije milosti samo zato što nisu bile upakovane na onaj način koji smo očekivali!?

citat:

---

Soko wrote:
Jedan mladić se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima , divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraža. Njegov otac je bio u mogućnosti da mu priušti ovakav poklon i on je rekao ocu da je taj auto sve što bi on htio kao poklon za diplomu.
Dok se dan dodijele diplome sve više približavao, mladić je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da će otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konačno je došao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan što je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketić. Pomalo razočarano ali i znatiželjeno primi mladić pruzeni paketić i poče ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom kožnom povezu. Ljut, povišenim glasom obrati se ocu: ″ležiš na parama a kupio si mi Kur’an.″ Sin je izašao iz kuće ostavljajući Kur’an iza sebe.
Prošlo je dosta godina. U međuvremenu sin je izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je fantastičnu porodicu i predivnu kuću. Svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi trebalo da ga obiđe. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stiže mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dođe i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuće i imovine svoga oca.
Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U radnoj sobi svoga oca počeo je da sređuje najvažnjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u kožnom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u očima počeo je listati stranice Kur’ana zaustavljajući se ponegdje. U tom momentu ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podiže ključ za koji je bila zakačena kartica od autogaraže. Na kartici je stajalo ime garaže, tip auta i datum prodaje potvrđen pečatom. To je bio datum dodijele diplome.
Koliko puta smo propustili Božije milosti samo zato što nisu bile upakovane na onaj način koji smo očekivali!?

---

VLADAR I LUDAK

Jednog dana je vladar (emir) poznat po zulumu pozvao nekolicinu uglednih ljudi u svojoj zemlji. Kad su se okupili, on ih je upitao:
“Jesam li ja adil (pravedan) ili sam zalim (nasilnik, zulumćar)?“
“Aman, aman, emiru, svakako da ste adil...“
Pošto je dobio ovakav odgovor, vladar je pozvao džellata naredivši mu:
“Odsjeci im glave!“
Narednog dana je pozvao drugu grupu i postavio im isto
pitanje:
“Jesam Ii ja adil ili sam zalim?“
“O emire, ti nisi ni blizu pravde. Ko bi bio veći zalim od onoga ko kaže da si ti adil?“, rekoše, ali i njima glave bijahu odsječene.
Nakon što je odsjekao glave onih koji rekoše da je pravedan i onih što ga nazvaše zulumćarom, vladar odluči da pozove ulemu te zemlje i neke alime i vidi kakav će biti njihov odgovor na isto pitanje. Na putu ka vladaru priđe im jedan ludak pitajući gdje idu. Insistirao je da krene sa njima, ali su ga oni odbijali. Na koncu jedna vrlo ugledna ličnost stade nagovarati svoje saputnike: “Pustite ga nek pođe, možda
nam ga Allah, dž.š., šalje.“ Pristali su. No, tokom putovanja ludak reče ljutito:
“Stanite, postavljam uvjet! Kad emir postavi pitanje niko od vas se ne smije miješati, ja ću mu odgovoriti.“ Ulema se iznenadi ali ipak pristade, jer kod ovog vladara svakako ne vrijede nikakve riječi. No, i pored toga ipak su se pribojavaIi:
“Ako on bude govorio ne samo da će nam glave odsjeći, nego će nam i kožu rasporiti.“
Kad stigoše kod emira on upita:
“Ko je ovo?“, a ludak uzrujano reče:
“Tišina! Njih ništa ne pitaj, već mene!“
“Vladar pristade i upita:
“Neki insani vele da sam adil, a neki da sam zalim, šta ti
kažeš?“
Ludak se počeo smijati. To prilično iznervira vladara, pa ljutito i drskim tonom ponovi svoje pitanje. Ludak se uozbilji, pa reče:
“O vladaru, ti nisi ni adil, a ni zalim, ti si Allahova kazna za našu lošu situaciju.“
Emiru se to svidjelo.
“Vodite ga, a ostali idite, slobodni ste“, reče vladar i oslobodi ulemu i alime. Okrenuo se svojim slugama:
“Odgovor koji sam tražio, dobio sam od ovog Iudaka. Dobro ga nagradite!“ Emir je ostao sjediti i duboko uzdahnuvši stao razmišljati:
“Ja sam od Allaha postavljen kao posljedica vašeg stanja. Kada ste vi adil i ja sam, a kada ste zalim i ja bivam takav.
Loša djela, zulum iii pravednost potražite kod sebe, a ne kod mene.“
Vaša pravednost se oslikava kod emira, vaš zulum također izađe na vidjelo kod emira. To je pravilo. Pejgamber, a.s., kaže: Kakav bude vaš hal (stanje) takva će vam biti i uprava... Allah, dž.š., poručuje: Promijenite se i ja ću učiniti promjene, popravite se i Ja ću učiniti ispravke. Ako nastavite biti iskvareni, učiniću da nad vama bude neko kao što ste vi.

citat:

---

Soko wrote:
VLADAR I LUDAK

Jednog dana je vladar (emir) poznat po zulumu pozvao nekolicinu uglednih ljudi u svojoj zemlji. Kad su se okupili, on ih je upitao:
“Jesam li ja adil (pravedan) ili sam zalim (nasilnik, zulumćar)?“
“Aman, aman, emiru, svakako da ste adil...“
Pošto je dobio ovakav odgovor, vladar je pozvao džellata naredivši mu:
“Odsjeci im glave!“
Narednog dana je pozvao drugu grupu i postavio im isto
pitanje:
“Jesam Ii ja adil ili sam zalim?“
“O emire, ti nisi ni blizu pravde. Ko bi bio veći zalim od onoga ko kaže da si ti adil?“, rekoše, ali i njima glave bijahu odsječene.
Nakon što je odsjekao glave onih koji rekoše da je pravedan i onih što ga nazvaše zulumćarom, vladar odluči da pozove ulemu te zemlje i neke alime i vidi kakav će biti njihov odgovor na isto pitanje. Na putu ka vladaru priđe im jedan ludak pitajući gdje idu. Insistirao je da krene sa njima, ali su ga oni odbijali. Na koncu jedna vrlo ugledna ličnost stade nagovarati svoje saputnike: “Pustite ga nek pođe, možda
nam ga Allah, dž.š., šalje.“ Pristali su. No, tokom putovanja ludak reče ljutito:
“Stanite, postavljam uvjet! Kad emir postavi pitanje niko od vas se ne smije miješati, ja ću mu odgovoriti.“ Ulema se iznenadi ali ipak pristade, jer kod ovog vladara svakako ne vrijede nikakve riječi. No, i pored toga ipak su se pribojavaIi:
“Ako on bude govorio ne samo da će nam glave odsjeći, nego će nam i kožu rasporiti.“
Kad stigoše kod emira on upita:
“Ko je ovo?“, a ludak uzrujano reče:
“Tišina! Njih ništa ne pitaj, već mene!“
“Vladar pristade i upita:
“Neki insani vele da sam adil, a neki da sam zalim, šta ti
kažeš?“
Ludak se počeo smijati. To prilično iznervira vladara, pa ljutito i drskim tonom ponovi svoje pitanje. Ludak se uozbilji, pa reče:
“O vladaru, ti nisi ni adil, a ni zalim, ti si Allahova kazna za našu lošu situaciju.“
Emiru se to svidjelo.
“Vodite ga, a ostali idite, slobodni ste“, reče vladar i oslobodi ulemu i alime. Okrenuo se svojim slugama:
“Odgovor koji sam tražio, dobio sam od ovog Iudaka. Dobro ga nagradite!“ Emir je ostao sjediti i duboko uzdahnuvši stao razmišljati:
“Ja sam od Allaha postavljen kao posljedica vašeg stanja. Kada ste vi adil i ja sam, a kada ste zalim i ja bivam takav.
Loša djela, zulum iii pravednost potražite kod sebe, a ne kod mene.“
Vaša pravednost se oslikava kod emira, vaš zulum također izađe na vidjelo kod emira. To je pravilo. Pejgamber, a.s., kaže: Kakav bude vaš hal (stanje) takva će vam biti i uprava... Allah, dž.š., poručuje: Promijenite se i ja ću učiniti promjene, popravite se i Ja ću učiniti ispravke. Ako nastavite biti iskvareni, učiniću da nad vama bude neko kao što ste vi.

---

Jedan čovek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom,
dječak zape I posrnu osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas
koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa dreknu:
"Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bješe: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti,
pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dje-
čak pogleda oca i upita ga: " Šta se ovo dešava?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti
se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predi-
van si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak je stajao iznenađen, ali
još uvek ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu ´eho´. Ali, to je ustvari ´život´.
Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih dje-
la. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, po-
dari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumije-
vaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te
respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo
pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvijek vraća
ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo
tvojih djela."

citat:

---

Soko wrote:
Jedan čovek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom,
dječak zape I posrnu osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas
koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa dreknu:
"Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bješe: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti,
pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dje-
čak pogleda oca i upita ga: " Šta se ovo dešava?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti
se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predi-
van si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak je stajao iznenađen, ali
još uvek ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu ´eho´. Ali, to je ustvari ´život´.
Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih dje-
la. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, po-
dari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumije-
vaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te
respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo
pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvijek vraća
ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo
tvojih djela."

---

Bila trojica Izraelcana i svaki od njih je imao svoju veliku muku,jedan je bio gubavac,drugi bez kose a treci slijep.
Jednom im Bog posalje meleka(andjela) da ih iskusa.
Dosao melek prvo gubavcu pa ga upita:"Sta bi ti najvise zelio?" a ovaj mu rece"Najvise bi zelio da imam lijepu boju koze i da se oslobodim ovog od cega se svijet zgraza na mene.Melek predje rukom preko njegovog tijela te od toga mu sva guba spade i on dobi lijepu boju koze.
Zatim ga melek upita:"Kakav ti je imetak najdrazi,deve ili krave" Deve-rece on i bog mu dade jednu lijepu devu koja je u sebi nosila mladunce,a melek mu rece: "Bog ti dao bericeta u njoj".
-Zatim je melek otisao onom bez kose i upitao ga:Sta bi ti najvise volio"
"Volio bi da imam lijepu kosu i da se svijet ne zgraza na mene" Melek ga pomilova po glavi te ga bolest prodje i dobi lijepu kosu.Zatim mu melek dade jednu lijepu steonu kravu i rece mu"Bog ti dao bericeta u njoj".
Zatim melek ode slijepcu pa mu postavi isto pitanje a ovaj mu rece da bi najvise na svijetu zelio da mu Bog vrati vid.I melek predje rukom preko njegovih ociju i covjek progleda.Zatim mu melek dade jednu ovcu i pozeli mu bericet u njoj.
-Proslo je vremena a u sve trojice se mal umnozio pa je bivsi gubavac imao punu dolinu deva,bivsi celavac punu dolinu krava a bivsi slijepac punu dolinu ovaca.
Jednom se pojavi melek bivsem gubavcu u ljudskom obliku,kao gubavac,i rece mu:tako ti onog ko ti je dao tako liepu boju koze i tolike deve,smiluj mi se ovako jadnom i daj mi jednu devu da nastavim put." A ovaj se uzoholio pa mu rece"Ja sam ovo naslijedio od mojih predaka i idi odavde,imam obaveza."
A melek mu rece"Ako si me slagao nek te Allah vrati u ono stanje u kojem si bio prije"
Dodje melek zatim bivsem celavcu i sam kao sto je on nekad bio pa mu zatrazi isto.A i ovaj se uzoholio pa uzvrati isto kao i prethodni.Pa i njemu melek rece"Ako si me slagao nek te Allah vrati u ono stanje u kojem si bio"
Zatim je dosao slijepcu u njegovom prijasnjem obliku i zatrazio od njega jednu ovcu da mu pomogne na putu.A slijepac mu rece:"I ja sam bio slijep,pa mi je Allah dz.s vratio vid pa uzmi koliko hoces a ostavi koliko hoces.Nista ti necu zabraniti tako mi svevisnjeg"
Obradova se melek i pokaza se da je dosao samo da ih sve iskusa.
(ovo je iz knjige hadisa)