Info: Ovo nije bogomolja, ovo je samo forum, ovdje ne vaze pravila ponasanja kao za njih ali je uljudnost i tolerancija pozeljna.
Ovdje se raspravlja o religijama i filozofiji, ali forum nije vjerski ni filozofski i ne pripada ni jednoj religiji, ni jednoj filozofiji.
|
kokobil Nivo: Forumski doajen ribar
Registriran(a): 08-11-2006 Odgovori: 10228 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
Cetiri svijece
Cetiri svijece su polagano gorjele.
Bila je tisina i mogao se cuti njihov razgovor.
Prva svijeca je rekla:
"Ja sam mir, ljudi me ne uspijevaju sacuvati, nema potrebe
da gorim, mislim da cu se ugasiti." I odmah se ugasila.
Druga svijeca rekla je:
"Ja sam vjera, nazalost, mnogi ljudi imaju povrsnu v,eru i
ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim i dalje. "
Tek sto je to izgovorila, duhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treca svijeca je zalosno progovorila:
" Ja sam ljubav, nemam vise snage, ljudi cesto
zaboravljaju na mene. I istog momenta se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je uslo dijete.
" Sta je to ?" upitalo je dijete. "Trebalo je da gorite do kraja."
I rekavsi to, pocelo je plakati.
Tada se oglasila cetvrta svijeca:
" Ne boj se, dokle ja gorim, moci cemo da upalimo ostale
svijece - ja sam nada, i OSMJEH-nula se djecaku."
|
11-11-2007 at 19:14 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Shiva Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 08-12-2006 Odgovori: 5859 IP: Maskiran
|
Re: Kratke price za razmisljanje
PASTIRSKI ZOV
Na sjeverozapadu Skotske, na visini od 800 metara, zivio je John Forster i njegova zena Leonia. John je tijekom cijele godine vodio svoje stado ovaca po pasnjacima te brdovite zemlje. Cesto se cuo njegov pastirski zov "O-heee!" kojim je zvao svje ovce, rastrkane po obroncima planine i udaljenim pasnjacima,te su one, cim su cule zov "O-heee" znale da je vrijeme da se skupe i podju u tor.
Leonia je rijetko silazila u selo. Bila je zadovoljna zivotom. Ona i njen muz su se dobro slagali, nikada nije bilo prijeke rijeci medju njima.
Medjutim, neka je tuga lebdjela nad njihovom kucom: nijedno dijete nije stizalo u dom Forsterovih!
Tek nakon nekoliko godina, kad vec nisu vise ocekivali, pojavila se kcerkica koju su nazvali Patricija. Bila je to mala, lijepa beba koja je njihov dom ispunila srecom.
Mala Patricija je bila velika radost njenom ocu. Kad se vracao s pase uvecer, kuca je odjekivala od veselja do kasne noci.
Kad je djevojcica malo odrasla, pocela hodati i trckarati, nista je nije tako veselilo kao mali janjci. Igrala se s njima i oni s njom. Kad joj je bilo vec pet-sest godina, davala je ime svakoj ovci. Svaku je posebno poznavala i voljela.
U sedmoj je godini posla u skolu,u selo. Trceci niz padinu, znala se okretati i gledati majku i oca na kucnom pragu, a kad se vracala kuci, zurila je da sto prije stigne, te im prica sta je sve dozivjela u skoli.
Zivot je tako prolazio tiho, lijepo i Patricija je dostigla sesnaestu godinu. Jedna je njena skolska drugarica posla raditi u gradu i uvijek se vracala u selo odusevljena.
Znas sta, pricala bi Patriciji,u gradu ti ima balova,ducana, divne odjece! Moze se i zaraditi puno novaca, kupiti krasne cipele, haljine! Dodji sa mnom, ostavi ta brda i te ovce, dodji veselit cemo se zajedno!
Patricija je bila osvojena tom slikom grada.Odlucila je otici od kuce. Roditelji su bili ocajni, postarali se za deset godina, preklinjali su je da ostane. Nista nije pomagalo.
Patricija je obecala pisati svake sedmice. Nakon njenog odlaska, kuca je ostala prazna i pusta.
Prvo pismo je stiglo osam dana kasnije. Djevojka se hvalila da je sretna, iako je osjecala ceznju za domom, roditeljima pa cak i ovcama.
Tako je trajalo sest mjeseci. Pisma su pocela dolaziti sve rjedje.Roditelji su bili zabrinuti.Da je ona znala koliko se samo oni brinu za nju! Malo-pomalo pisma vise nisu stizala, roditelji su pisali, molili su se Bogu da se ona vrati, plakali ali uzalud. Dom je ostao tuzan i prazan.
Nakon gotovo godinu dana, jednog jutra otac rece:
- Ja odoh, a ti pazi na ovce oko kuce. Neznam kada cu se vratiti. Moli se!
Leonia nije pitala muza kuda ide. Znala je ce on uciniti sve da nadje izgubljeno dijete.
John je najprije dosao na posljednju poznatu adresu. Gazdarica mu je izjavila:
- Odavno je otisla odavde, otisla je u drugi grad, tamo morate putovati vozom!
Otac je posao u to oznaceno mjesto. Bio je to grad London.Raspitivao se u policiji za nju, obilazio je vise ulica, ali kcerke nije bilo nigdje.
Kako je naci! Niko nezna za nju!
Tada mu sine jedna misao:"Poci cu svim ulicama i zvat cu je pastirskim zovom. Ako je Patricija u nekoj kuci, ona ce me cuti, znam, nece se oglusiti!"
I tako se otac uputio ulicama Londona. Sa svojim pastirskim ogrtacem na ledjima, svojim dugim stapom u ruci a na glavi starim sesirom, ulazio bi u svaku ulicu, te jakim glasom uzvikivao pastirski zov,"O-Heee" glas pun sjete, koji se ne zaboravlja.
Svakog dana, od ranog jutra do kasne veceri, vec tri dana je John Forster hodao iz ulice u ulicu. Ljudi su se osvrtali ko je taj covjek koji cudnim glasom zove stado koje nema.
Ali sve je bilo uzalud! Kad je vec mislio da nema ulice koju nije prosao, ugledao je jednu u kojoj jos nije bio.
"Moram jos ovu proci, iako je vec kasno!"rekao je sebi.
Upravo u toj ulici, u tavanskoj sobi, sjedile su dvije djevojke i razgovarale.
Odjednom jedna od njih skoci!
_ To je moj otac!- uzviknula je,- on me zove!
Lice joj se zgrcilo, suze su joj navrle na oci.
- Ja odlazim. Neces me vise vidjeti.
I brzo, hitro, spustila se niz stepenice s treceg sprata.
-Oce, oce!- povikala je, dragi moj oce, tu sam, tu sam!
Patricija se bacila u narucje svog oca. On je plakao od srece.
-Napokon sam te nasao, kceri moja, hajdemo kuci, mati nas ceka!
Vracali su se kuci zajedno. Kad je ugledala svoja brda, Patricija je potrcala sto je brze mogla! A tamo, na pragu kuce, cekala ju je majka.
-Kcerko moja, mila moja! Vrati se, janje moje,u svoj tor. Dom te tvoj odavno ceka!
-Majko moja, oce moj!- uzviknula je Patricija,-oprostite mi, oprostite! Nanijela sam vam bol i jad. A ovdje je meni najljepse na svijetu.
Osjecam se kao da sam blize Bogu kad vidim vas, mili moji roditelji! Primite me kao izgubljenu ovcu koju je moj pastir, moj otac, vratio kuci! Necu vas vise nikada napustiti!
|
14-11-2007 at 22:13 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 51
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Religija i filozofija : Kratke price za razmisljanje |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|