Jednom dva vjerska sluzbenika zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvijek padala. Idući putem, sretoše prelijepu devojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da prijeđe preko blatnjavog puta. Dođi, devojko, reče jedan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blatnjavog puta. Drugi vise cijeli put ne progovori, svedok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. Mi vjerski sluzbenici ne prilazimo blizu ženama, posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si ti to učinio? Ja sam devojku samo prenio preko puta i ostavio je tamo, a ti je kako mi se cini još uvek nosiš?

citat:

---

Soko wrote:
Jednom dva vjerska sluzbenika zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvijek padala. Idući putem, sretoše prelijepu devojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da prijeđe preko blatnjavog puta. Dođi, devojko, reče jedan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blatnjavog puta. Drugi vise cijeli put ne progovori, svedok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. Mi vjerski sluzbenici ne prilazimo blizu ženama, posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si ti to učinio? Ja sam devojku samo prenio preko puta i ostavio je tamo, a ti je kako mi se cini još uvek nosiš?

---

U staroj Grčkoj je Sokrat bio poznat po tome, da je veoma visoko cijenio znanje. Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao:
-Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
-Samo trenutak - zaustavio ga je Sokrat.- Prije no što mi bilo što kažeš, želio bih da napraviš kratak test. Ime mu je test Tri sita
- Test Tri sita?
- Tako je - nastavi Sokrat. - Prije nego što mi govoriš o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da razmisliš o tome što mi želiš reći i propustiš svoje riječi kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita.
- Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to što mi želiš ispričati, istina?
- Ne - odgovori čovjek, - U stvari, upravo sam čuo i …
- U redu - reče Sokrat, - Dakle, ne znaš sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom
prijatelju?
- Ne, upravo suprotno…
- Znači tako - nastavi Sokrat, - želiš mi ispričati nešto loše o njemu, ali ne znaš je li to istina. No, još uvijek možeš napraviti test, na raspolaganju ti je još jedno sito. Sito upotrebljivosti. Da li će mi koristiti to što bi mi želio ispričati o mom prijtelju?
- U stvari, ne…
- Dakle - zaključio je Sokrat, - Ukoliko mi želiš ispričati nešto, za što ne znaš da li je istinito, nije dobro niti korisno, zašto bi mi uopće morao išta
ispričati ?

Slažete li se ?

ANĐEO/MELEK JEDNOG DJETETA

Bilo jedno dijete koje se pripremalo da dođe na Svijet. Jednog dana ono upita Boga/Allaha:
- Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?
- Od svih anđela/meleka izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan.
- Dobro kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?
- Anđeo/Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.
- Dobro, gospodaru, šta ćeš raditi kada poželim pričati s Tobom?
- Tvoj anđeo/melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke.
- Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo/melek stalno štititi, pa bilo to i po cijenu njegovog života.
- Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti.
- Tvoj će ti anđeo/melek uvijek o meni pričati i naučit će te putevima koji vode do mene.

Tada u raju/dženetu nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje:
- gospodaru, ako sad trebam ići, molim Te reci mi kako se zove moj anđeo/melek?
- Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKO zvati!
__________________

TANZAN I UNSO

U Tokiju su zivjela dva potpuno razlicita ucitelja. Jedan, Unso, strogo se pridrzavao svakog budistickog propisa. Ustajao je u ranu zoru i legao u sumrak, nista nije jeo kad sunce predje zenit i nikada nije okusio nikakvo opojno pice.

Drugi ucitelj,Tanzan, nije se drzao nijednog propisa,jeo je u svako doba i koliko mu se htjelo a spavao je cak i tokom dana.
Jednog dana, Unso je posjetio Tanzana i zapanjio se kada je vidjeo da ovaj pije, jer je to svakom budisti strogo zabranjeno.

- Zdravo, dragi prijatelju,- rekao je Tanzan.
- Sjedi popij malo sa mnom.-

Unso se osjetio uvrijedjeno ali je smireno rekao:
-Ja nikada ne pijem.-

- Ko ne pije taj nije ljudsko bice,- uzvratio je Tanzan.

Unso je tada izgubio strpljenje i rekao mu:
- Zar ti meni kazes da nisam ljudsko bice zato sto ne dodirujem ono sto je Buda izricito zabranio!
Sta sam ja, ako nisam covjek!-

-Buda,- veselo je rekao Tanzan.


Tanzan je umro isto tako prirodno kako je i zivjeo.
Posljednjeg dana svog zivota napisao je sesdeset postanskih karti i na svakoj je pisalo:

Odlazim s ovoga svijeta.
Ovo je posljednje od mene.
Tanzan, 27. jula 1982.

Zamolio je jednog prijatelja da odnese karte na postu i zatim smireno izdahnuo.


( Sufi Junaid iz Bagdada rekao je jednom prilikom:
"Simpatican bekrija bolji mi je od antipaticnog sveca." )

citat:

---

Shiva wrote:
TANZAN I UNSO

U Tokiju su zivjela dva potpuno razlicita ucitelja. Jedan, Unso, strogo se pridrzavao svakog budistickog propisa. Ustajao je u ranu zoru i legao u sumrak, nista nije jeo kad sunce predje zenit i nikada nije okusio nikakvo opojno pice.

Drugi ucitelj,Tanzan, nije se drzao nijednog propisa,jeo je u svako doba i koliko mu se htjelo a spavao je cak i tokom dana.
Jednog dana, Unso je posjetio Tanzana i zapanjio se kada je vidjeo da ovaj pije, jer je to svakom budisti strogo zabranjeno.

- Zdravo, dragi prijatelju,- rekao je Tanzan.
- Sjedi popij malo sa mnom.-

Unso se osjetio uvrijedjeno ali je smireno rekao:
-Ja nikada ne pijem.-

- Ko ne pije taj nije ljudsko bice,- uzvratio je Tanzan.

Unso je tada izgubio strpljenje i rekao mu:
- Zar ti meni kazes da nisam ljudsko bice zato sto ne dodirujem ono sto je Buda izricito zabranio!
Sta sam ja, ako nisam covjek!-

-Buda,- veselo je rekao Tanzan.


Tanzan je umro isto tako prirodno kako je i zivjeo.
Posljednjeg dana svog zivota napisao je sesdeset postanskih karti i na svakoj je pisalo:

Odlazim s ovoga svijeta.
Ovo je posljednje od mene.
Tanzan, 27. jula 1982.

Zamolio je jednog prijatelja da odnese karte na postu i zatim smireno izdahnuo.


( Sufi Junaid iz Bagdada rekao je jednom prilikom:
"Simpatican bekrija bolji mi je od antipaticnog sveca." )

---

Mnogo mi se dopadaju ove price, necu zacatavat samo da vas poHvalim  

Cavli u ogradi

Bio jednom jedan djecak koji je imao lošu narav. Da bi mu nekako pomogao, otac mu je dao vrecu punu cavala rekavši neka svaki put kad osjeti navalu srdžbe ili kad izgubi kontrolu nad sobom zabije jedan cavao u ogradu ispred kuce.
Prvog dana djecak je zabio 37 cavala u ogradu. Tijekom sljedecih nekoliko mjeseci on je naucio kontrolirati svoj bijes, i broj zabijenih cavala se smanjivao. S vremenom je otkrio da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati cavle u ogradu. I tako je došao trenutak da tijekom cijeloga dana nije zabio niti jedan jedini cavao u ogradu. Kad je to rekao svom ocu, on mu je spremno dao drugi zadatak.
Sada je zadatak glasio: svakoga dana tijekom kojeg uspije kontrolirati svoje ponašanje neka iz ograde išcupa jedan cavao.
Dani su prolazili i jednoga dana djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve cavle. Otac je tada uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Rekao je:

"Dobro što si to ucinio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada nece biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš covjeka ubosti nožem i izvuci nož, ustrijeliti ga rijecju i povuci rijec, povrijediti ga geslom i požaliti,
no poslije toga, ma koliko govorio da ti je žao – rane ostaju."

Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!!
Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

"Dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?" rece Bog.

"Ako imas vremena" rekoh.

Bog se nasmesi."Moje je vreme vjecnost" .

"Sta si me htio pitati?"

"Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Sto im je detinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeleli ponovo biti djeca.

Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.

Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost. Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.

Sto zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu ziveli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tisini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"

Osmehujuci se, Bog odgovori:

"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.
Da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju, nego ko su u svom zivotu.

Da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...

Da nauce kako nije bogat onaj covek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.

Da nauce oprastati.... tako da sami oprastaju.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati.

Da nauce, da se novcem moze kupiti sve. Osim srece i ljubavi.

Da nauce da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je razlicito.

Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.

Da nauce kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi oprastati.

Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osecaje u njima pobudio."

....istina