Živio u Himalajama, daleko od ljudi, znameniti mudrac Sadat.
Izabrao je jednostavan život i vecinu vremena posvecivao meditaciji. Ljudi su dolazi iz svih krajeva i tražili njegov savjet.

Jedna takva skupina dodje do njega svadajuci se jer je svako smatrao da je njegov problem najveci pa ga zato mora prvi iznijeti mudracu. Sadat ih je prvo mirno promatrao a zatim povikao "Tišina!" i kad su se smirili naložio im da sjednu u krug.
Svakom je dao papir i olovku i zatražio da svako od njih zapiše svoj problem i zatim papir stavi u košaru u sredini kruga.

Kada su završili rece im da svako nasumce uzme jedan papir iz košare, procita problem i odluci bi li radije rješavao taj problem ili svoj vlastiti.
Ljudi se citali o tudjim problemima i to ih je prestravilo. Na kraju je stvako zakljucio da je vlastiti problem ipak bolji (lakši) od susjedovog. Nakon kratkog vremena opet je svako imao u rukama svoj papir i svi su bili zadovoljni.

Zahvalili su mudracu i svako je otišao svojim putem.




[Edited by Shiva on 20-10-2007 at 15:04 GMT]

Bio jednom jedan sufi, jako sposoban poslovan covjek, pa je sakupio veliko bogatstvo.
Neki njegov suvremenik, koji ga je posjetio, posta zapanjen njegovim vidnim bogatstvom primjeti :

- Upravo sam bio kod tog i tog sufija. Znas li da je bio okruzen svakojakim
luksuzom ? -

Kada ove rijeci prenesose onom sufiju, on rece :

- Znao sam da sam okruzen skoro svakim luksuzom ali samo jednim ne. Sada znam da je onog dana kada je onaj covjek dosao,moja zbirka luksuza bila upotpunjena.

Posljednji luksuz je kada imas nekog ko ti zavidi . -

"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

jedan dan maca je bila gladna iodlucila da se potrudi te nesto ulovi.Trazeci tako svoju lovinu ugleda pticu na grani kako vreba jednog crvica,sacekacu da ptica pojede crva pa cu je tek onda ulovitijer tada ce biti jos socnija.Istovremeno ptica gleda crva kako jede neki list i misli se sacekacu da crv pojede list pa cu ga tek onda pojesti tada ce biti jos socniji .Pojede crv list skoci ptice te pojede crva skoci maca ali promasi pticu i direktno pada u jednu baricu koja je bila ispod drveta.
POUKA sto je predigra duza maca je vlaznija  

Sad je vrijeme..

Jednu malu djevojcicu cesto su slali u podrum po krompir,koji je trebalo pripremati za veceru.
jednog dana dok je birala krompir sisao je i njen otac u podrum..
,,Sto to radis"?upitao je..
Pokusavam da nadjem najsitnije krompire koje cemo iskoristiti za veceras.Krupnije i bolje krompire iskoristit cemo kasnije.
Otac se smjesio dok je iz njene ruke uzimao i sitni krompir izrucio natrag na gomilu.

Ako tako postupas uvjek cemo jesti samo sitan krompir .
Izaberi najveci ,najbolji krompir za danas ,pa cemo uvjek jesti najbolji krompir.
Ono sto najbolje mozemo da ucinimo svojim bliznjima ne treba da cuvamo za neko buduce vrijeme .
Ta buduca prilika mozda nikada nece doci ..
sad je vrijeme ..

Brahma, Vishnu and Shiva - HINDU SVETO TROJSTVO

Zivot ima smisao jedino ako se pronadje put misli, radu, ljubavi i prastanju. Covjek je velicina. Uvijek vezem covjeka za dobrotu, ispunjenost ljubavlju i toplinom, za stvaranje. Nekoga ko je hrabar, ko se bori da iznese svoje ideje, sebe, bez straha, mozemo zvati covjekom. Naoruzan ljudskoscu, znanjem, vjerom on smije sve sto je dobro i ima veliku moc.

Mala herba cito crescit!!!
Jedina stvar koja je potrebna za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne urade ništa. Edmund Burke

[Edited by Fini on 29-10-2007 at 10:42 GMT]

PAPINA PANTOMIMA

Prije hiljadu godina, u srednjem vijeku, papini savjetnici insistirali su da se Jevreji protjeraju iz Rima. Govorili su da nije u redu sto ti ljudi bezbrizno zive u samom sredistu hriscanstva. Formulisan je proglas o izgonu i odmah izazvao veliki protest Jevreja, koji su znali da ce, kud god otisli, sigurno dozivjeti jos gori tretman od onog u Rimu. Zato, prekllinjali su papu da povuce ovaj edikt. Papa, koji je bio pravedan covjek, predlozio im je da medju sobom izaberu covjeka koji ce se takmiciti s njim u pantomimi. Ako taj pobjedi, bice im dozvoljeno da ostanu u Rimu.

Jevreji su se okupili da prouce ovaj prijedlog. Ukoliko bi ga odbacili, to bi znacilo napustanje Rima. Ukoliko bi ga prihvatili, bilo bi kao da su vec porazeni, jer nije bilo moguce pobjediti u izazovu gdje je papa istovremeno protivnik i sudija. Ipak, morali su da prihvate, i pored toga sto nisu znali kako da nadju nekoga ko bi izvrsio taj zadatak. Odgovornost da bude krojac sudbine svih jevreja u Rimu svakome je bila prevelika.

Kada je cuvar sinagoge saznao sta se zbiva, dosao je kod glavnog rabina i ponudio se da prihvati papin izazov. "Cuvar!?" uzviknuli su ostali rabini kada su culi za to. "Apsolutno nemoguce!"

"U redu " rekao je glavni rabin, "posto niko od vas nije spreman da to ucini, ili on ili nista". I tako, kad vec nije bilo boljeg, poslali su ga da se takmici s papom.

Dosao je veliki dan, papa je sjedeo na prestolju koji je postavljen na trg Svetog Petra, okruzen kardinalima, ispred gomile svjestenika i vjernika. Ubrzo se pojavila mala delegacija Jevreja, svi u crnim tunikama, dugackih brada, a ispred njih je isao cuvar sinagoge. Papa se okrenuo da bi se suocio sa cuvarom i duel je poceo.

Papa je svecano podigao ruku i prstom ocrtao luk na nebu. Cuvar je smjesta pokazao prstom prema zemlji.Papa kao da se zbunio, i jos svecanije uzdigao je prst pravo ka licu cuvara. Ovaj je odlucno uperio tri prsta u pravcu pape, koji kao da je bio zapanjen tim gestom. Na kraju, papa je zavukao ruku pod tuniku i izvadio jabuku, na sta je cuvar zavukao ruku u papirnu kesu, koju je nosio, i iz nje izvadio komad pogace. Papa je tada glasno objavio:

"Predstavnik Jevreja je pobjedio.Ukaz o izgonu Jevreja se povlaci."

Jevrejski poglavari okupili su se oko cuvara i odveli ga. Zbunjeni kardinali nagrnuli su oko pape.
"Sta se dogodilo, Vasa Svetosti?" upitali su. "Nismo uspjeli da pratimo taku brzu izmjenu pitanja i odgovora."

Papa je odgovorio:
"Taj covjek je vrhunski teolog, pravi majstor duhovnog dijaloga. Ja sam poceo sirokim pokretom ruke ka nebu, da bih pokazao kako citav svijet pripada Bogu, a on je pokazao prstom prema zemlji, da bi me podsjetio kako postoji mjesto koje se zove pakao, koje propada djavolu. Tada sam uzdigao prst da bih pokazao da je samo jedan Bog. Zamislite moje iznenadjenje kada je on podigao tri prsta da bi podsjetio kako se taj jedini Bog pojavljuje i tri oblika, ukazujuci time da prihvata nase ucenje o Svetom trojstvu! Znajuci da je gotovo nemoguce pobjediti takvog genijalnog poznavalaca teologije, rjesio dam da prebacim duel na drugo podrucje. Izvadio sam jabuku da bih pokazao kako je, prema nekim novim teorijama, zemlja okrugla, a on je odmah izvadio komad pogace da me podsjeti kako je, prema Svetom pismu, zemlja ravna. Tada sam morao da priznam da je pobjedio."

U medjuvremenu, Jevreji su stigli u sinagogu.
"Sta se dogodilo?" pitali su cuvara, koji je nemarno odgovorio:

"Kakvih li gluposti! Zamislite, papa je prvo pokazao rukom da svi Jevreji treba da napuste Rim. Zato sam pokazao dole, da bi shvatio kako uopste ne namjeravamo da se maknemo odavde, a on je pokazao prst, kao da mi prijeti: ´Nemoj da se poigravas sa mnom!´ Tada sam podigao tri prsta da mu objasnim kako nam je on vec tri puta naredjivao da odemo iz Rima. Na kraju, kad sam vidjeo da vadi uzinu, izvadio sam i ja svoju."

Pouka
Stvarnost je uglavnom ono sto mi rijesimo da jeste.

Posao Nasradin hodza sa sinom na pijac da prodaju magarca.Vodeci tako magarca naidjose na jednog covjeka koji im rece "ja vidi magaraca sto vode magarca"
"pa zasto magarci "upita Nasradin"sta smo ucinili"
"pa kako niste magarci vas se dvojica mucite hodajuci umjesto da lijepo uzjasete na njega i sacuvate snagu a njega cete i onako prodati"
"ma vala je upravu hajde da uzjesemo sine"rece Nasradin sto oni i ucinise.Iduci dalje naidjose na drugog covjeka koji im rece"pa magarci nijedni sto se obadvojica uzjahali na jednu zivotinju slomicete je i onako jadnu i izmucenu te necete dobiti ni pare za nju"
"ma vala je upravu covjek sjasi sine pa da rasteretimo jadnog magarca barem malo"
Iduci dalje naidjose na novog prolaznika koji im rece " je kako te nije sramota magarce stari pustio si jadno djete da hoda pjeske dok ti jak ko bik jases na magarcu i sebe stedis"
"valahi si u pravu" rece Nasradin "sine izvini hajde ti sada uzjasi a ja cu ici pjeske"
Iduci dalje naidjose na novog prolaznika koji im rece " e mazgo stara pustio si djete mlado i jako da jase na magarcu dok ti star i onemocao pjesacis kraj njega pa gdje ti je mozak "
"ma vala nigdje pomakni se ti sine da i ja uzjasem a nek svijet prica sta hoce nije se rodio koje svijetu ugodio " .  

Jedan čovjek našao je orlovsko jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine i orao je ostarjeo.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao je zapanjeno gledao uvis. "Šta je to?" pitao je.
"To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. "On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."
I tako je orao umro među kokošima, neznajući ko je.
Pouka:
"Nesvjesan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko vas, otkrićete svu ljepotu života na Zemlji."

Antoni De Melo

Došao čovjek poeti Menfalutiju (muslimansko-arapski pisac) i požalio mu se u kakvoj je neprilici. Nedavno se oženio djevojkom koja mu je unijela sreću u život da bi poslije godinu dana dobila očnu bolest i oslijepila. Htio je da se rastane od nje pa je tražio savjet od Menfalutija. On mu je odgovorio: „Ona je slijepa što se tiče vida, ali njeno srce vidi jer je vjernica. Čuvaj je i budi joj oči kojima će gledati! Budi joj ruka kojom će se pomoći! Budi joj noge kojima će hodati! Nemoj je ostaviti pa da budeš poslušan šejtanu jer to ona tebi ne bi učinila da se tebi desi! Ne budi razlog njenoj neprilici pa kad u gluho doba noći ustane da ne udari u zid pa da krvari i da se njena krv mješa sa suzama koje su izazvane zbog njenog milog koji ju je ostavio! Ona je ta koju je Allah odredio da bude pored muškarca koji će uspostaviti hilafet, da popravi ummet, da odgoji vođe i mudžahide.
Ako to nisi shvatio znaj da ja pričam pametnima i savjetujem druge i ako odlučiš da se rastaviš s njom, znaj da moj govor može koristiti samo insanu – pravom čovjeku koji ima um i srce, a ne onom slijepog srca.


…oči nisu slijepe, već srca u grudima.(Hadždž, 46)