Zlatan Bajrić jedan od najuspješnih poduzetnika u Švedskoj




Uspješna priča iz Švedske o proslavljenom devetnaestogodišnjem poduzetniku bosanskohercegovačkog porijekla Zlatanu Bajriću još je jedan dokaz koliki je potencijal bh. dijaspore koji je zasad potpuno neiskorišten.

Zlatan Bajrić je mladić porijeklom iz Brčkog, koji je u Švedsku došao s majkom i bratom '97.-'98. godine putem organizacije UNHCR kao izbjeglica. U osnovnoj školi je imao najbolje ocjene, potom je primljen u najbolju gimnaziju u Švedskoj koju je završio odličnim rezultatima. Ima dvije stipendije za fakultet.

"Zbog loše ekonomske situacije u porodici radio sam od 14. godine. Bio sam raznosač novina, konobar, mehaničar, radio u pekari, pizzeriji…" - počinje svoju priču Bajrić, koji je sada jedan od najuspješnijih biznismena u Švedskoj.

Prvu firmu je otvorio sa 17 godina. Pravio je reklame i manje stranice na internetu te jelovnike restoranima.

Trenutno ima dvije firme - kuglanu/restoran/kafić Aros Fun House koja zapošljava devet radnika i marketing agenciju GoPlus u kojoj je zaposleno šestero ljudi.

"Moji klijenti u GoPlus su IKEA, ABB, Bombardier, ValboKem i tako dalje. Firma GoPlus je 100 posto moje vlasništvo, a kuglana 50 posto "- objašnjava Bajrić u razgovoru za Fenu.

Dobitnik je i prestižnih nagrada - 2011. je dobio nagradu "Swedens best service/product of the year", zatim 2012. nagradu "Swedens best entrepreneur 2012". Također, 2012. je dobio stipendiju od Andersa Walla, najuspešnijeg poduzetnika ikad u Švedskoj, a ove godine je proglašen kao 12. supertalent u Švedskoj.

"Dokazao sam da se može od ničega nešto napraviti. Kada sam došao s porodicom u Švedsku, nismo imali ništa, ali sam pokazao da se može uspjeti samo kada se to hoće" - naveo je Bajrić.

Kaže da je u Švedskoj poznat i kao veliki kritičar političara, švedske vlade, ali i Evropske unije. Kritike je uputio i na račun vlasti u BiH, koje, kako je ocijenio, ništa ne rade da bi iskoristili dijasporu na pozitivan način.

Dodaje da druge zemlje imaju programe, traže talente iz dijaspore i uključuju ih u projekte, što nije slučaj s BiH, ali i drugim zemljama bivše Jugoslavije.

Bajrić ističe da su njegove ambicije za budućnost velike. Želi svima pokazati da “ništa nije nemoguće”. Kaže da bi želio investirati u region Balkana, posebno u BiH.

"Jednog dana želim pokrenuti neki projekt u BiH, ali se prvo mora promijeniti odnos vlasti prema dijaspori i moraju se zakoni prilagoditi investorima iz drugih zemalja" - poručuje mladi Zlatan Bajrić.

Priče iz bh. dijaspore: Od volontera u izbjegličkom prihvatilištu do doktora nauka

Obrazovanje na prestižnim svjetskim univerzitetima i zavidna karijera nešto je što s ponosom možemo reći da su postigli mnogi bosanskohercegovački građani u dijaspori.

Jedan od njih je i Dario Aganović, koji je svoj uspjeh 'krunisao' titulom doktora nauka u oblasti industrijske proizvodnje na Kraljevskom tehničkom univerzitetu (KTH) iz Štokholma, najvećem tehničkom univerzitetu u sjevernoj Evropi, a sa samo 34 godine postao je član industrijskog naučnog savjeta pri Kraljevskoj akademiji nauka.

Aganovićeva izbjeglička priča počela je 1992. godine, kada je svoj rodni grad Goražde zbog ratnih dešavanja napustio i otišao u Švedsku s roditeljima i mlađom sestrom.

-Nakon 18 mjeseci u izbjegličkom prihvatilištu, gdje sam volonterski radio kao prevodilac, dobio sam boravišnu dozvolu i odselio u poznati univerzitetski grad Upsala - kaže Aganović u razgovoru za Fenu.

U Upsali je radio u restoranima, raznosio novine i prevodio, dok nije završio srednju mašinsku školu i upisao se na fakultet 1996. godine.

-Prvo zaposlenje kao inžinjer sam dobio već tokom studija - dodaje ovaj diplomirani inžinjer mašinstva.

Radio je u poznatim međunarodnim firmama, kao što su CPS Color, Accenture, Ericsson, a obavljao je i funkciju upravnika Naučnog centra i naučnog saradnika na Kraljevskom tehničkom univerzitetu.

-Počeo sam kao naučni saradnik u oblasti industrijske proizvodnje i na kraju završio kao upravnik naučnog centra koji sam osnovao u saradnji s proizvođačem teretnih vozila Scania i proizvođačem mašinskih alata Sandvik - kaže Dario Aganović.

Trenutno obavlja funkciju komercijalnog direktora firme ISS Facility Services, koja je najveća outsourcing firma na svijetu s 530.000 zaposlenih i djelatnošću u 50 zemalja.

Aganović ističe da naši ljudi u inozemstvu mogu pomoći našoj zemlji samo ako BiH želi da prihvati tu pomoć.

-Svi mi pomažemo svojim bližnjima i to je za nas pomoć BiH. Ne znam da li institucije i privreda u BiH žele ikakvu pomoć iz inostranstva, ako se ta pomoć ne daje u ‘cash obliku’? Svaki drugi oblik pomoći se jako lako obilježi kao ”pametovanje” i ”šuplja priča” - smatra Aganović.

Navodi da je u njegovom svijetu poslovni odnos obostran. Poslovni odnos se, kako ističe, gradi na poštovanju i povjerenju koje se teško dobija, a lako gubi, najlakše neispunjavanjem datih obećanja.
-Kvalitet proizvoda i usluga, inovacije i razvoj, finansijska stabilnost - sve su to predispozicije za zdrav poslovan odnos. Svako ko može iskreno reći da ispunjava te predispozicije, spreman je da primi pomoć naših uspješnih ljudi u inostranstvu - kaže Aganović.

Također, mišljenja je da BiH ima veliki industrijski potencijal koji je neiskorišten zbog “nesposobnosti da dokaže investitorima svoju poslovnu zrelost”.

Njegova poruka mladima u BiH je da su oni ti koji drže sudbinu u svojim rukama. Neki su rođeni u boljim okolnostima nego drugi i imaju prednost, ali niko nije bez šanse. Bitka je izgubljena kad je počneš smatrati izgubljenom - poručio je.