Trojka osumnjièena za ratne zloèine - Preživjeli Bošnjaci iz logora Sušica 13 godina èekali da zloèinci doðu pred lice pravde
29.01.2008. 15:46
Foto AVAZ
U Vlasenici su juèer ujutro pripadnici SIPA-e po nalogu tužioca iz Posebnog odeljenja za ratne zloèine Tužilaštva BiH, uhapsili Predraga Bastaha zvanog Car, Gorana Viškoviæa zvanog Vjetar i Veljka Bašiæa, sva trojica osumnjièena da su poèinili teška krivièna djela ratnog zloèina.
Rezervni sastav
Bastah i Viškoviæ, èije hapšenje preživjeli Vlasenièani oèekuju veæ trinaestu godinu, bili su predratni pripadnici rezervnog sastava policije koji su se poèetkom rata stavili na raspolaganje lokalnom MUP-u i tzv. kriznom štabu opæine Vlasenica.
- Mozgovi zloèina sjedili su u zgradi opæine i MUP-a, a izvršioci su hodali po gradu i okolnim selima, hapsili i ono što nisu ubili prilikom hapšenja, odvodili su u logor Sušica. Bastah i Viškoviæ koje su svi poznavali kao Car i Vjetar bili su kažnjenièka jedinica iz èijih ruku je malo ko mogao pobjeæi. Znam da je Car ubio Mejru Šahmaniju i veæina onih koje su on i Vjetar odveli iz kuæa nisu se vratili živi - isprièao nam je jedan od vlasenièkih Bošnjaka koji je iskusio torture logora Sušica.
Naš izvor tvrdi da je Mane Ðuriæ ratni naèelnik MUP-a u Vlasenici u septembru mjesecu 1992.godine pozvao Bastaha da se vrati sa ratišta jer "ima poslova u gradu da završi". On navodi da se radilo o poznatom hapšenju stotinjak vlasenièkih Bošnjaka, uglavnom žena i staraca koji su ostali u ovom gradu i koji su, nakon hapšenja likvidirani.
Udarci muèitelja
Bastaha i Viškoviæa, preživjeli logoraši iz Sušice pamte kao okrutne policajce koji su se, nakon što bi u logor sproveli uhapšene Bošnjake nad njima iživljavali, nakon èega su mnogi podlegli od zadobijenih udaraca svojih muèitelja. Posebno, ovu dvojicu pamte mnogobrojne silovane vlasenièke djevojke i žene koje i danas nose teške traume od svega šta su preživjele u vrijeme dok su bile zarobljene u jednoj kuæi u Vlasenici.
U oèekivanju suðenja juèer uhapšenih Vlasenièana bit æe posebno interesantno èuti šta je u vrijeme izvršenja najtežih ratnih zloèina u Vlasenici, radio predratni policajac Veljko Bašiæ. Iako je bio u penziji Bašiæ se odmah na poèetku rata stavio na raspolaganje tzv. kriznom štabu Vlasenice, gdje je rasporeðen u logor Sušica u kome je, navodno, bio zadužen za administrativne poslove.
"Predstavnice Udruzenja gradjana "Zene Srebrenice" kao i svakog 11. u mjesecu, u znak sjecanja na 11. juli 1995. kada se desio genocid u Srebrenici okupile su se na platou Pinge u Tuzli, odakle su krenule do Gradske cesme, odnosno do Trga zrtava genocida Srebrenice.
Tokom ovih mirnih protesta od visokog predstavnika i vodecih politickih stranaka zatrazeno je da se sljedeci sastanak o ustavnim promjenama i ustrojstvu policije BiH odrzi u Memorijalnom centru Potocari (Fabrika akumulatora), s obzirom na to da se tu dogodio genocid koji je pocinila vojska i policija RS, sto je potvrdjeno i presudom Medjunarodnog suda pravde u Hagu...
"Zene Srebrenice" ce, takodjer, od medjunarodne zajednice i relevantnih institucija zatraziti formiranje jedinstvene policije, napominjuci da im u suprotnom ne treba ni Evropa ako ce ih cuvati policija koja je pocinila genocid nad njihovim najmilijim kao i da se u pregovore o ustavnim promjenama i ustrojstvu policije ukljuce i opozicione stranke.
Raševiæu osam godina i šest mjeseci, Todoviæu 12 godina i šest mjeseci za zloèin nad Bošnjacima u Foèi
Vijeæe Suda Bosne i Hercegovine izreklo je danas nepravosnažnu presudu kojom je Mitra Raševiæa osudilo na osam godina i šest mjeseci, a Savu Todoviæa na 12 godina i šest mjeseci zatvorske kazne.
Proglašeni su krivim po svim taèkama optužnice, koja ih tereti za krivièno djelo zloèin protiv èovjeènosti. Osloboðeni su samo taèke optužnice koja ih je teretila da su u toku aprila i maja 1992. nakon što su pripadnici vojne policije uhapsili i priveli u KPD "Foèa" nekoliko civila, te iste civile ispitivali i tukli da bi iznudili priznanje da su èlanovi SDA.
Presudom je utvrðeno da su Mitar Raševiæ i Savo Todoviæ od aprila 1992. do oktobra 1994. godine uèestvovali u širokom i sistematiènom napadu vojske i policije Republike Srpske i paravojnih formacija, usmjerenom protiv nesrpskog stanovništva na širem podruèju opæine Foèa.
Utvrðeno je i da su s upravnikom Kazneno-popravnog doma „Foèa“, stražarima i drugim osobama uèestvovali u udruženom zloèinaèkom poduhvatu èiji je cilj bio Bošnjake i druge nesrpske civile iz Foèe i okolnih podruèja držati u nehumanim uvjetima u Kazneno-popravnom domu „Foèa“. Prema navodima optužnice, Raševiæ je bio komandir straže KP doma, dok je Todoviæ u upravi KP doma bio zamjenik upravnika od aprila 1992. do augusta 1993.
Mitar Raševiæ Miæo roðen je 15. novembra 1949. godine u selu Èagošta, opæina Foèa.
Savo Todoviæ je roðen 11. decembra 1952. u selu Rijeka, opæina Èelebiæi.
Ovaj predmet je prema odluci Meðunarodnog kriviènog suda za bivšu Jugoslaviju od 4. septembra 2006. ustupljen na postupanje vlastima BiH pa su Raševiæ i Todoviæ 3. oktobra 2006. prebaèeni u BiH. Sud BiH je prilagoðenu optužnicu prihvatio 29. decembra 2006. godine.
U višegradskom naselju Drinsko klanjana zajednièka dženaza za sedam pronaðenih i identificiranih žrtava...
01.03.2008. 17:18
Foto Avaz
U prisustvu mnogobrojne rodbine i prijatelja, je u višegradskom naselju Drinsko klanjana zajednièka dženaza za sedam pronaðenih i identificiranih žrtava pokolja u ovom naselju, koji se dogodio maja 1992. godine. Ukopani su Hajrudin Gušo, Salko Gušo, Senad Gušo, Suljo Mustafiæ, Idriz Mešanoviæ, Ramiz (Aziza) Mešanoviæ i Ramiz (Rame) Mešanoviæ.
Preživjele žrtve kao najodgovornijeg za ovaj zloèin smatraju Momira Saviæa. Iz Drinskog je tokom 1992. godine ukupno odvedeno i ubijeno 40 mještana, a do sada je pronaðeno i identificirvano deset tijela. Na podruèju Višegrada tokom 1992. godine ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka.
Najodgovornijim za veæinu ovih zloèina smatra se optuženi za ratne zloèine Milan Lukiæ.
Pred više hiljada ljudi, juèer je na Gradskom groblju Sutina u Mostaru klanjana dženaza Sabiri Šaranèiæ i Tidži Crnomeroviæ iz Nevesinja. One su ubijene u junu 1992. godine prilikom okupacije te opæine, a identificirane tek 27. februara ove godine.
Dženazu predvodili muftija Smajkiæ i ef. TinjakFoto: A. Duèiæ
Dženazu su predvodili muftija mostarski Seid ef. Smajkiæ i Ševko ef. Tinjak. Smajkiæ je kazao da su one na kukavièki naèin likvidirane.
Kako saznajemo od Sanje Mulaæ iz mostarskog Ureda za nestale osobe u BiH, Šaranèiæ, koja je kada je ubijena imala svega 20 godina, ekshumirana je 2002. godine na katolièkom groblju u Nevesinju.
Crnomeroviæ (1938.) reekshumirana je 2000. godine na groblju Sutina, dok se njen muž i tri kæerke još vode kao nestali.
U Stocu je juèer ukopan Smajo Zuboviæ (1931.), takoðer žrtva agresije u Nevesinju.
Predsjednik Instituta za nestale osobe u BiH Amor Mašoviæ izjavio je za "Dnevni avaz" kako je od 333 stanovnika Nevesinja koji su nestali, do danas pronaðeno njih 50 posto.
- Nažalost, meðu pronaðenima još se ne nalazi dvadesetak najmlaðih žrtava. To su možda bile i najmlaðe žrtve u cijeloj BiH, jer su neke od njih na dan kada su ubijene bile bebe - kazao je Mašoviæ.
Re: Genocid (dokumenta, svjedocenja, dokazi,slike) 
