U subotu 21.juna ukop 55 civilnih žrtava iz sela Zaklopaèa opština Vlasenica
Savršen nekažnjeni zloèin
Predstavnici Organizacionog odbora za zajednièku dženazu i ukop civilnih žrtava rata ubijenih 16. maja 1992. godine u Zaklopaèi, održali su danas u Tuzli press konferenciju na kojoj su izneseni podaci o do sada provedenim aktivnostima na pripremi dženaze, procesu identifikacije i organizacije.
Novinarima su se obratili dr. Vedo Tuco, sudskomedicinski vještak, koji je u Univerzitetsko klinièkom centru Tuzla izvršio identifikaciju tijela žrtava iz sekundarne masovne grobnice u Zaklopaèi i Dževad Mahmutoviæ, potpredsjednik Organizacionog odbora.
U subotu 21. juna na Šehidskom mezarju u Zaklopaèi obavit æe se zajednièka dženaza za 55. žrtava jednog od najveæih zloèina poèinjenih na poèetku rata u Bosni i Hercegovini. Dženaza æe se klanjati za 53 žrtve ekshumirane iz masovne grobnice 2006. godine i dvije žrtve ubijene padom Srebrenice i u Vlasnici, koji su prije rata živjeli u Zaklopaèi. Meðu žrtvama su žene, starci, odrasli muškarci i djeca. Najmlaða žrtva Naida Hodžiæ imala je samo pet godina.
- Radim poslove obrade posmrtnih ostataka i identifikacije žrtava rata veæ dvanaest godina, ali je ova masovna grobnica ostavila zaista snažan utisak. Teško je bilo vršiti obradu i sklapanje žrtava èiji su posmrtni ostaci izmiješani u svim dijelovima sekundarne grobnice. Poseban utisak na mene je ostavila obrada posmrtnih ostataka petnaestero djece – rekao je dr. Vedo Tuco.
-U Zaklopaèi je poèinjen savršen zloèin. Ubijeno je u jednom danu 62 lica, što je preko 40 posto stanovništva ovog sela. Ubijane su kompletne porodice, oèevi sinovi, njihove supruge i djeca. U nekim porodicama nije bilo bližeg srodnika koji je mogao izvršiti identifikaciju. Poèinjeni zloèin je dobro skrivan, a lokaciju sekundarne masovne grobnice smo pronašli uz velike napore. Zaklopaèa je danas pusto mjesto u kome se niko nije vratio i za to niko nije odgovarao. Kada se uzmu svi ovi parametri dolazi se do zakljuèka kako je poèinjen savršen zloèin, a zloèinci su postigli svoj cilj – ubili su cijele porodice, nema se ko vratiti na svoja imanja i za to niko ne odgovara. Tu dolazimo do zakljuèka o indolentnosti nadležnih institucija koje trebaju procesuirati ovaj zloèin. Postoje svjedoci, preživjeli oèevici, i danas su živi sudionici ovog zloèina i svjedoci ih prepoznaju, ali se sporo dolazi do pravde – rekao je Dževad Mahmutoviæ, potpredsjednik Organizacionog odbora dženaze i zajednièkog ukopa žrtava zloèina u Zaklopaèi na juèer održanoj konferenciji za novinare u Tuzli.
Oko 3.000 ljudi iz cijele BiH prisustvovalo danas u Zaklopaèi kod Miliæa ukopu 55 civilnih bošnjaèkih žrtava ubijenih u maju 1992. godine...
Muharem ef. Omerdiæ predvodio je zajednièku dženazu kojoj su prisustvovali predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Haris Silajdžiæ i premijer Vlade Federacije BiH Nedžad Brankoviæ.
Èlan Organizacionog odbora Dževad Mahmutoviæ je u obraæanju istakao da su u Zaklopaèi ubijene kompletne porodice. Najmlaða žrtva Naida Hodžiæ imala je pet godine, a najstarija Fatima Berbiæ 62 godine.
Tijela žrtava su pronaðena u dobro skrivenoj sekundarnoj grobnici koja je locirana uz velike napore.
CHILD VICTIMS IN ZAKLOPACA MASS GRAVE: THE YOUNGEST CHILD VICTIM 5 YEAR OLD NAIDA HODZIC (FUNERAL PHOTOS)
The war in Bosnia-Herzegovina started in 1992 when the Bosnian Serb forces started attacking Bosniak villages around Srebrenica, in Eastern Bosnia, and summarily executing Bosniak women and children. Zaklopaca village is located just outside of Srebrenica, in Vlasenica area...
In May 2004, forensic experts have exhumed remains of 72 Bosniak victims, including 16 children and 10 women, summarily executed by the Bosnian Serb forces in the village of Zaklopaca in Vlasenica area - just outside of Srebrenica - at the outbreak of the 1992-95 war. The bodies were first buried in Zaklopaca, but later dug up, moved about two kilometers away and covered by heavy stone blocks to cover up the crime.
On June 21, Bosnia´s Federal News Agency reported that 55 DNA identified Bosniak victims from Zaklopaca mass grave have been finally laid to rest. The youngest victim was 5-year old Naida Hodzic and the oldest victim was 62-year old Fatima Berbic.
PHOTO CAPTION #1: Bosnian Muslim woman weeps near the coffins of victims exhumed from mass graves during a funeral ceremony in the village of Zaklopaca in Vlasenica area, just outside of Srebrenica, on Saturday, June 21, 2008. Some 5,000 Bosniaks gathered for the funeral ceremony for 55 Bosniak women, children, and men killed by Bosnian Serbs at the beginning of Bosnian war in May 1992.
PHOTO CAPTION #2: Bosnian Muslim woman is comforted as she cries by a grave of her loved one during a mass funeral in Zaklopaca June 21, 2008. Thousands of Bosniaks gathered for a mass funeral for 55 people killed in their village by Serb forces in 1992, whose bodies were then found in different mass graves more than a decade after the end of the country´s war.
PHOTO CAPTION #3: Bosniak men carry the coffin of one of victims exhumed from a mass grave during funeral ceremony in the village of Zaklopaca, on Saturday, June 21, 2008. Five thousand Bosniaks gathered at the funeral ceremony for 55 Bosniak women, children, and men killed by Bosnian Serbs at the beginning of Bosnian war in May 1992. All of the bodies were found and exhumed from mass grave sites.
PHOTO CAPTION #4: Bosniak men carry the coffin of one of victims exhumed from a mass grave during funeral ceremony in the village of Zaklopaca, on Saturday, June 21, 2008. Five thousand Bosniaks gathered at the funeral ceremony for 55 Bosniak women, children, and men killed by Bosnian Serbs at the beginning of Bosnian war in May 1992. All of the bodies were found and exhumed from mass grave sites.
PHOTO CAPTION #10: Bosnian Muslim woman weeps near the coffins of Bosniak victims exhumed from mass grave sites, during a funeral ceremony in the village of Zaklopaca on Saturday June 21, 2008. Five thousand Bosniaks gathered at funeral ceremony for 55 Bosniak women, children, and men killed by Bosnian Serbs at the beginning of Bosnian war in May 1992. All of the bodies were found and exhumed from mass grave sites.
U subotu 21.juna Zaklopaèa, malo pitomo selo na putu izmeðu Vlasenice i Miliæa, zasigurno je bilo najtužnije mjesto na ovom dunjaluku. Pred više hiljada èlanova porodica, njihovih prijatelja i Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore ukopano je 55. Bošnjaka civilnih žrtava koje su èetnici za samo 15. minuta zvjerski pobili 16.maja 1992. godine. Najmlaða žrtva Naida Hodžiæ imala je pet godine, a najstarija Fatima Berbiæ 62 godine. Tijela žrtava su pronaðena u dobro skrivenoj sekundarnoj grobnici koja je locirana uz velike napore. Grobnica je po prièi preživjelih mještana nekoliko puta premještana. Na jednom mjestu je bila èak obilježena i kao srpsko groblje sa krstovima iznad glava.
Punih 16 godina nakon ovog straviènog zloèina niko još nije odgovarao, mada zloèinci svakodnevno šetaju Miliæima, Vlasenicom, Zvornikom...
Na sat prije poèetka dženaze razgovaramo sa Hamilom Hodžiæem, svjedokom ovog zloèina, koji je tada imao 13. godina.
Bila je subota, prelijep sunèan dan, negdje oko 17 sati i 15 minuta. Pošao sam svom djedu koji je radio na njivi da odnesem jelo. Najednom je desetak automobila skrenulo sa magistralnog puta i ušlo u naše selo. Za nekoliko minuta su poèeli pucati po svemu što se kreæe. Zaklopaèa je odjekivala, èuo se pucanj sa svih strana. Ubijali su cijele porodice, djecu… Ništa nisu gledali. Pucali su, smijali se, derail, šenluèili… Preživjeli su oni koji nisu izašli napolje. Kad su završili sa ubijanjima krenuli su prema meni i poveli su me sa sobom do mosta koji vodi prema magistralnom putu, a onda su me pustili. Jedni su krenuli prema Vlasenici a drugi prema Miliæima. Na putu naiðoh na mrtvog djeda, ležao je ne daleko od Salkine kuæe. Iduæi tako dalje, naišao sam na desetinu mrtvih roðaka i komšija, puno njih je bilo na kaldrmi kod Ibiševe kuæe. U Ibiševoj avliji vidjeh moju majku Hatu, ležala je mrtva i pored nje tetka Vahida i moj brat Salih, imao je samo sedam godina. Nisam vrištao, niti govorio, onako nijem sam krenuo dalje. Ispred mektebe sam vidio oca Hasana, tako sam bio sretan što je on živ.
Ja sam sa preživjelim ženama i djecom preko šume krenuo u Vlasenicu, a moj otac prema Srebrenici. Tri dana smo proveli u šumi i zbog neprestane pucnjave smo se predali Srbima. Bilo nas je 15-20, došli smo ispred Alpra u Vlasenici. Vidjela su nas dva vojnika. Jedan od njih je rekao: “Vidi, evo još Balija izlaze.” Odveli su nas do opštine i dali nam neke dokumente sa kojim možemo preæi preko barikade. Sa autobusom su nas dovezli do Šekoviæa da bismo odatle pješke prešli do Kladnja. Saznao sam da mi je otac bio živ sve do pada Srebrenice u julu 1995. godine. Tada je i on poginuo, a ja ostao sam, bez roditelja i brata - prièa nam Hamil.
Zaklopaèu se još niko nije vratio da živi, a preživjeli Bošnjaci iz nepoznatih razloga uglavnom izbjegavaju da prièaju za medije o zloèinu u kojem su èetnici pobili 40 odsto stanovnika sela. Ipak, jedan dedo koji jedva stoji na nagama nam prièa: - Ovaj naš narod je uvjek bio blesav. Eno, kuæe preko ceste. Tamo živi èetnik Gorèin kojem su naši ljudi vjerovali ko najroðenijem. Narod je vidio da je u okruženju i da bi se moglo slièno desiti što i Bijeljini i Zvorniku. Bili smo se dogovorili da krenemo preko šume za Tuzlu a taj Gorèin je ubijedio ljude da ne idu, da im je on garancija da ih niko neæe dirati i tako ih ostavio da ih njegovi ovako pobiju. Nije ga nigdje bilo kad su ubijali. Èak je on nagovorio ljude da predaju i ono malo lovaèkog naoružanja što su imali. Ali, eto kod nas Bošnjaka i danas ima onih koji æe reæi da on nije kriv, da je on dobar èojk, da je on prije rata pomagao Bošnjacima kod zaposlenja u Boksitu. Ja ti moj sine kažem da je taj Gorèin bio zadužen od Karadžiæevog èetnika Rajka Dukiæa, diektora “Boksita” iz Miliæa da nas muslimane drži pod kontrolom i onda da signal kad nas treba istrijebiti. Ali opet pameti neæemo doæi, neki su se samnom svaðali zbog Gorèina da nije kriv. Pa, što ga nema danas ovdje, što nema Rajka Dukiæa…Bošnjaka teško šta opameti - odhukujuæi reèe nam dedo.
Nakon muhabeta sa ovim dedom, raspitali smo se ko je pomenuti Gorèin i saznali da je u pitanju Milenko Ðuriæ Gorèin, èovjek èije se ime uz Rajka Dukiæa, direktora “Boksita” iz Miliæa i glavnog èovjeka SDS-a za podruèje Birèa, te Milenka Staniæa predsjednika “srpske opæine Vlasenica”, Save Èelikoviæa komandanta vlasenièke brigade, Zvonka Bajagiæa “èetnièkog vojvode” nalazi u Tužilaštvu kao glavnog organizatora ovog zloèina. Po ratnim izjavama preživjelih svjedoka koje su davali u Srebrenici tokom 1992. godine kao egzukutori nad Bošnjacima Zaklopaèe, kao i ostalih vlasenièkih sela se pominju imena Radeta Bjelanoviæa, Save Tešiæa Gajana, Rajka, Save, Momira i Miæe Drakuliæa, Bore Tešiæa svi iz obližnjeg sela Donjeg Zalukovika…, kao još nekoliko desetina zloèinaca iz ovog kraja. Nema sumnje da su zloèin nad Zaklopaèama izvršile komšije iz Miliæa i Vlasenice.
Na dženazi smo sreli i folk pjevaèa Osmana Ahmetoviæa Tamburu koji je iz Sent Luisa iz Amerike došao da ukopa svog zeta.
-Kad su mi zloèinci ubili zeta, izašla je moja sestra iz kuæe i molila ih da i nju ubiju. Smijali su se i rekli: ”Neæemo te ubijati, mi smo vama pomogli jer æe te naæi bolje muževe od ovih što smo ih pobili” - isprièao nam je kroz suze Osman.
U Zaklopaèi su monstrumi za svega tri minute ubili Ibru Hodžiæa, njegovih pet sinova Beæira, Husu, Hasu, Hamdiju i Safeta i unuka mu Mersudina. Ubijena su trojica braæe Hamidoviæ Alija, Hašima i Asima. Pred kuæom su ubili Fadila Hodžiæa, suprugu mu Velidu i djecu Admira (9 godina ) i Naidu (5 godina ).
Upoznajemo i Ramizua Hodžiæa kojem je ubijena supruga i dvoje djece Anesa (7 godina) i Asim (5 godina). Tijelo kæerke Anese još nije naðeno.
Nažalost, stradanje Bošnjaka Zaklopaèe bila je repriza jeseni 1941. godine. Tada su u seoski mekteb èetnici iz okolnih sela koji su bili u sastavu Drinskog èetnièkog korpusa kojim je komandovao ondašnji zlikovac major Jezdimir Dangiæ, zatvorili 81 Bošnjaka, meðu kojima je bilo i djece u naruèju. Polili su mekteb benzinom i zapalili ga. Tada su stradale èitave familije, a ista sudbina zadesila je i 1992. godine familiju Hodžiæ, kojih je 16. maja 1992. godine ubijeno u Zaklopaèi èak 33. Zatim je ubijeno 10 Hamidoviæa, osam Salihoviæa, a meðu ubijenim bilo je i Mahmutoviæa, Hreljica, Berbiæa, Avdiæa, Selimoviæa, Ibiševiæa, Gugaliæa, Dugaliæa.
Da se historija nad Bošnjacima itekako ponavlja pokazuje i podatak da je genocidni zloèin i nad Bošnjacima Srebrenice poèinjen od strane monstruma koji su bili u sastavu vojnih jedinica koje su “kakve li sluèajnosti” pripadale korpusu koji se zvao Drinski. Samo što je sada Drinskim korpusom komandovao “novi Dangiæ” po imenu Radislav Krstiæ, osuðen u Hagu na 46.godina zatvora.
Istražitelji Instituta za nestale osobe BiH uz pomoæ rodbine i prijatelja nestalih, uspješno su izvršili identifikaciju sedam osoba nestalih tokom 1992. godine na podruèju Bosanskog Broda i Pelagiæeva.
Kako je Feni izjavio Zaim Kablar, èlan tima istražitelja Instituta za nestale BiH, u Javnom komunalnom preduzeæu «Gradska groblja» Visoko, na osnovu DNK analize, identifikovani su: Faruk Deliæ (roðen 1953. godine) iz Modrièe, Samir Bibiæ (1973.) iz Bosanskog Broda, Safet Jašareviæ (1956.) iz Doboja, Dževad Odobašiæ (1951.) iz Kotorskog, Husein Ogriæ (1946.) iz Modrièe, Pavo Èoviæ (1933) iz Gradaèca i Adem Saraèeviæ (1966.) iz Tuzle.
Za ukop 11. jula u Potoèarima identificirano 307 žrtava
Tijela 307 žrtava identificirana su za ukop koji æe 11. jula biti obavljen u Memorijalnom centru Potoèari, izjavio je danas Feni zamjenik direktora Gradskih grobalja Visoko Kenan Karavdiæ.
Tijela su identificirana u Tuzli, odakle su prije desetak dana dovezena u Gradska groblja Visoko i tu opremljena za dženazu.
Vozila s tijelima žrtava krenut æe iz Visokog u srijedu 9. jula u 10.00 sati, a oko 16.00 sati trebalo bi da stignu u Potoèare gdje æe tijela biti pripremljena za dženazu 11. jula.
Kolona vozila s tijelima žrtava krenut æe 9. jula pravcem Visoko-Vogošæa-Sarajevo, gdje æe se nakratko zaustaviti pred zgradom Predsjedništva BiH kako bi se žrtvama odala poèast i prouèila Fatiha, a zatim pravcem Bašèaršija-Romanija-Vlasenica-Srebrenica.
U Memorijalnom centru Potoèari, zakljuèno s 11. julom ove godine, broj ukopanih žrtava iz Srebrenice iznosit æe 3.214.
(FENA)
Memorijalni centar Srebrenica/Potoèari pripreme za ukop
Svjedok Tužilaštva opisao kako mu je na ulazu u bolnicu u rukama izdahnuo dvoipogodišnji sin
Svjedok Tužilaštva opisao kako mu je na ulazu u bolnicu u rukama izdahnuo dvoipogodišnji sin nakon što je ranjen u masakru na tuzlanskoj Kapiji.
Na suðenju Novaku Ðukiæu pred Sudom BiH iskaz je dao otac najmlaðe žrtve masakra koji je poèinjen na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine.
Dino Kalesic otac malog Sandra
Dino Kalesiæ se prisjetio kako je 25. maja 1995. godine sa prijateljima i porodicom proslavljao godišnjicu braka kada je pala granata na Kapiju. Tog dana poginuo je njegov dvoipogodišnji sin Sandro.
Državno tužilaštvo smatra Ðukiæa, bivšeg komandanta Taktièke grupe Ozren pri Vojsci Republike Srpske (VRS), odgovornim za granatiranje Tuzle tog dana, usljed èega su poginule 72 osobe, a ranjeno njih više od 200.
“Taj dan je sve bilo puno mladih ljudi – svaka ulica, svaki lokal. Sjedili smo i gledali tu tuzlansku omladinu koja je prolazila. Pala je granata koja je posjekla sve to što je bilo veselo, razdragano, mlado i lijepo. Sve je u trenutku zamrlo. Ili je ubijeno ili ranjeno. Nestalo je muzike i svjetla, ostao je samo mrak i jezivo zujanje u ušima”, isprièao je Kalesiæ.
U trenutku nakon pada granate, Kalesiæ je sa sinom u naruèju pobjegao je u haustor, gdje je primijetio da je Sandro krvav i da je “dobio geler u srce”.
“Tražili smo prvi prevoz za bolnicu. Pretrèao sam do svog auta gazeæi po tuðim rukama i dijelovima tijela, po lokvama krvi. Zamolio sam nekog poznanika da nas odveze u bolnicu. Sandro je bio živ u autu. Na rukama mi je izdahnuo na kapiji bolnice. Kad smo ušli unutra, prestao je disati. Doktori ga nisu uspjeli oživjeti. Tada sam pao preko njega, i vidjeli su da sam i ja ranjen”, prisjetio se Kalesiæ.
Kapija 1995 godine
Tužilaštvo je saslušalo i svjedoka Bahrudina Hadžiefendiæa, koji je takoðer povrijeðen na Kapiji.
“Te eksplozije i danas se sjetim. Na Kapiji je zavladala potpuna tišina. Muk. Prevezen sam u bolnicu, gdje je vladala panika. Povrijeðene su mi bile obje noge, rame i grudni koš. Proces lijeèenja je trajao oko tri mjeseca”, isprièao je Bahrudin Hadžiefendiæ, naglasivši da je tada imao 17 godina.
Suðenje Novaku Ðukiæu nastavit æe se 19. augusta 2008. godine, kada je planirano saslušanje nova èetiri svjedoka Tužilaštva.
Iz Gradskih grobalja Visoko danas je, uèenjem dove, ispraæeno 307 tabuta sa tijelima identificiranih Srebrenièana.
Kolona vozila se kretala pravcem Visoko-Vogošæa-Sarajevo, a kratko se zaustavila pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine kako bi žrtvama bila odata poèast i prouèena Fatiha.
Nakon toga kolona je krenula pravcem Bašèaršija-Han Pijesak-Vlasenica, a u Potoèare bi trebala stiæi u 16 sati.
Od 10.30 pa do 12.30 sati u Sarajevu je obustavljen saobraæaj u ulicama Alipašina, Titova, Musala, Mula Mustafe Bašeskije i Telali.
Ekshumirano sedam posmrtnih ostataka žrtava genocida
Predstavnici tuzlanskog Ureda Instituta za traženje nestalih danas su iz druge sekundarne masovne grobnice u Pusmuliæima kod Zelenog Jadra na podruèju opæine Srebrenica izvadili prve skeletne ostatake žrtava srebrenièkog genocida iz jula 1995. godine, saopæila je glasnogovornica tuzlanskoga Tužiteljstva Jasna Subotiæ.
Ekshumirano je sedam posmartnih ostataka, od toga jedno kompletno tijelo, kazala je Subotiæeva.
Grobnica Pusmiliæi 2 otvorena je ponedjeljak i do sada su vršeni pripremni radovi za vaðenje tijela žrtava.
Ekshumacije iz grobnice bit æe nastavljene i sutra, na 13. obljetnicu genocida u Srebrenici, ali i sljedeæih dana.
Re: Genocid /agresija(dokumenta, svjedocenja,,slike) 
