Naselje zvano Stari grad u Prijedoru prije srpsko crnogorske fasisticke agresije je bilo naseljeno uglavnom muslimanima. Prijedorcani kazu da je ovo jedan od najljepsih dijelova grada. Stari grad je ustvari ko ostrvo s jedne strane je Sana a s druge strane ne znam koja rijecica (koja je skoro presusila) tako da je Stari grad povezan s mostom s ostalim dijelovima grada.

Ovako je Stari grad izgledao prije srpsko crnogorske fasisticke agresije



Tokom srpsko crnogorske fasisticke agresije kao sto sam vec ranije spomenuo, metodama na kojima bi i Hitler pozavidio, Srbi su sravnili sa zemljom ovaj dio grada stanovnistvo pobili, protjerali, muslimanske kuce prvo opljackali pa zatim srusili i takodje u ovom dijelu grada sravnili sa zemljom dvije dzamije. A nigdje u danasnjem Prijedoru ne vidjoh spomenik za srpska nedjela sprovedena na ovom podrucju.

Stari grad danas izgleda ovako

Kuce se renoviraju

Na istom mjestu obnovljene su dvije dzamije. Jedna u potpunosti dok druga nije jos skroz obnovljena.

Jos jednom spomenik iz centra grada




A rezultat "borbe" za srpsku stvar je sljedeci:




I u Prijedoru kao i u Vlasenici, Foci, Srebrenici, Zvorniku, Divicu itd itd svake godine su sehidske dzenaze zavisi koliko se tijela pronadje u masovnima grobnicama. Ovo je samo jedno od mezarja gdje se sahranjuju civilne zrtve srpsko crnogorske fasisticke agresije. Dosta Prijedorcana je sahranjeno i na mezarju u Kozarcu



Dzenaza obavljena ove godine

Tesko je zaista sve prepricati i prenjeti emociju u pisanoj formi. Nadam se da ce se i Jack ukljuciti koji sigurno puno toga vise zna od mene.

Na mezarju uslikah i porodicu


[Edited by cupo on 28-08-2008 at 00:01 GMT]

23.07.2008 obavljane je jos jedna dzenaza u Kozarcu i Prijedoru za 70 zrtava srpsko crnogorske fasisticke agresije. Tada su na dzenazi bile prisutne i "Zene u crnom" iz Beograda. Pa evo njihovog texta o Prijedoru, Kozarcu i dzenazi


Prijedor: nepriznati genocid ili „A svet je ćutao“

„Stvorili ste nam osećaj da smo ničiji...“
Sudbin Musić, Prijedor

„Zovem se majka hrabrost“, „Ja sam Majka Mejra“ – kaže žena nižeg rasta sa naočalima sede kose. Napulju pljušti kiša. „Nebo se otvorilo“ – kaže jedna druga žena isto tako sede kose. „Moj sin jedinak je ubijen u Omarskoj, mučen je dva meseca pre nego što će ga ubiti“. Druga žena toplih očiju boje badema dodaje:“Moj sin jedinak je masakriran na Korićanskim stjenama“. Četvrta, baka kaže:“Ja svog sina još nisam pronašla“. „Ne gubi nadu“, odgovara Majka Mejra, „Majka hrabrost“, „Ja sam pronašla i pokopala svog mrtvog ubijenog sina i svoju mrtvu ubije kći“. Peta žena plave kose, širokog srca, priča; pet je ujutru, napolju pljušti kiša:“Ja sam sa ćerkicom od tri godine bila u Trnopolju, Keratermu i Omarskoj, preživela sam, ja sam zatvorila Omarsku“.
Kiša i dalje pada, nebo se nad nama spustilo... Idemo ulicom ka mezarju gde će se obaviti dženaza. Emsuda priča:“Ovom ulicom bager je dva sata sakupljao mrtve ljude. Cesta je bila sva u krvi. Ni jedan punoletan muškarac iz te ulice nije preživeo. Sve su ih pobili. Nismo mogči da verujemo da se pomirimo sa činjenicom da su nas zatvarali, mučili i ubijali naše komšije, naši najbliži dojučerašnji prijatelji. Mi smo vama zahvalne što ste sa nama podelile našu tugu.“
Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, zovem se imenovan/a zločinom počinjenim u naše ime. Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, zovem se dolazim vama na noge iz države organizovanog zločina. Zovem se Staša, zovem se Ljilja, zovem se Persa, zovem se Ružica, zovem se Gordana, zovem se Sabina, zovem se Miloš, i donosim venac belih ruža na kome piše „Sa saosećanjem i solidarnošću, Mreža Žena u crnom Srbije“.

Kiša i dalje pada, svuda voda, vlaga i blato. U kafkijanskom smo prostoru... Zovemo se Omarska, Keraterm, Trnopolje, masakr na Korićanskim stjenama (masakrirano 200 Bošnjaka muškaraca iz sela Tukovi, na planini Vlašić, kod Skender Vakufa). Nekad su bili masakri u Juzefovu, Lomaziju...U Keratermu je ubijeno 300 ljudi, u Omarskoj je ubijeno 180 ljudi. Koncentracioni logori na tlu Evrope u Bosni... Podsećaju na Dahau, Bergen Belsen, Mathauzen, Ravensbrik, Aušvic Birkenau iz Nacističke Nemačke. U njima je ubijeno oko četiri miliona Jevreja. Estetika je ista. Bodljikava žica je bila tu. I mučenja i ubistva i silovanja. I ljudi su isti. Nemci i Srbi. I Bošnjaci i Jevreji. I prvo rešenje je bio progon, drugo rešenje je bilo koncentracija/preseljenje ili „organizovano lutanje naroda“ (Hana Arent), konačno rešenje je bilo ubijanje u fabrikama smrti. Ubice su bile oslobođene bremena izbora. Obezličavali su proces ubijanja. Dehumanizovali su drugog i doprineli psihološkom distanciranju koje im je omogućilo da ubijaju. I Nemci i Srbi su postali počinioci. I Nemci i Srbi su sami odabrali da ubijaju. (Ervin Štaub). I Nemci i Srbi nisu bili samo dobrovoljni dželati nego su zapravo želeli da budu genocidni dželati Jevreja/Bošnjaka. Potpuna degradacija i poniženje žrtava olakšalo je njihovu dehumanizaciju. (Danijel Goldhagen) „Da li je ubijanje Jevreja/Bošnjaka bilo u suprotnosti sa njihovom savešću? (Hana Arent) Adolf Ajhman u holokaustu ili Milomir Stakić, Duško Sikirica, Duško Tadić, Damir Došen, Dragan Kolundžija, Darko Mrđa, Dragoljub Prcać, Mlađo Radić, Zoran Žigić, Predrag Banović, Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Duško Knežević, Dušan Fuštar u bosanskom genocidu. Njihove zločine legalizovala je država. Adolf Ajhman je organizovao vozove koje su u gasne komore Treblinke, Sobibora, Majdaneka odnele u smrt živote šest miliona Jevreja, a bosanski Srbi 14.000 su Bošnjaka ubili. Opseg ubijanja zamagljivao je njihovo sećanje na pojedinačne masakre. Obični Nemci/obični Srbi su lako postajali genocidne ubice i to su radili iako nisu morali. Svaki počinilac je doprinosio programu istrebljenja. Nemci ili Srbi su mogli reći „ne“ masovnom ubijanju. I jedni i drugi su odabrali da kažu „da“. (Danijel Goldhagen)

Sedamdeset tabuta je tu, na jedanaestoj dženazi, u tu vlažnu zemlju pokopano: Hambarin (400 izbeglica), Rizvanovići (ubijeno 100 Bošnjaka), Prijedor (u samom gradu ubijeno 5.200 Bošnjaka i Hrvata), Kozarac (ubijeno 100 Bošnjaka)... Nekada su bili Odesa, rumunski pokolj (masakrirano 50.000 Jevreja), Babi Jar, kotlina u blizini Kijeva, ukrajinski pokolj (masakrirano 33.000 Jevreja), Festival žetve, Lublinska oblast (masakrirano 42.000 Jevreja)...
Prve su se u Kozarac vratile one žene koje nemaju nikog, koje su izgubile svoju decu, svoju braću, svoje muževe. Žene koje su sve izgubile su bile te koje su prve pružile ruku pomirenja. One žene koje iza sebe nemaju nikog i ništa osim svojih praznih tela, onih koja su ispražnjena od dece i koja još uvek za njima tragaju. Ne gube nadu, po masovnim grobnicama traže ostatke svojih najmilijih. Ženama u Bosni i Hercegovini je potrebno veliko srce da bi se stvorio mir.
I kiša je i dalje padala, svo vreme, po nama, po zemlji, po svežim humkama. Nebo je svedočilo:“Ne postoje crne rupe zaborava. Ništa ljudsko nije toliko savršeno, a na svetu jednostavno ima previše ljudi da bi zaborav bio moguć. Jedan čovek će uvek preživeti da priča“. (Hana Arent)


by Zene u crnom iz Beograda

Umjesto da se bave knjigom i naukom danasnja djeca u Prijedoru protestvuju protiv nezavisnosti Kosova. Ja se divim povratnicima u Prijedoru nakon svega prezivljenog kako s gamadi mogu zivjeti. Generalno mi je drago da se svijet vraca ali sa ovakvim Srbima nema suzivota i mira.

http://www.youtube.com/watch?v=kyCVeTo27Z0&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=-GMzd2Co4n8

http://www.youtube.com/watch?v=2m6H6j-pxgk

[Edited by cupo on 28-08-2008 at 21:47 GMT]

Zlocin genocida u Prijedoru

Prisjećanje na strahote - godišnjica zločina u prijedorskim logorima

U Prijedoru je održan okrugli sto pod nazivom „Kako sačuvati sjećanja na prijedorske logore smrti". Logoraši su još jednom progovorili o stradanjima u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje prije 16 godina.

U maju 1992. godie na područiju prijedorske opštine otvorena su tri logora- Keraterm, Trnopolje i Omarska. U logoru Omarska, za koji mnogi logoraši kažu da je bio najzloglasniji, ubijeno je oko hiljadu Prijedorčana a od 3 hiljade logoraša Keraterma ubijeno je njih 300. Nakon 16 godina logoraši se još uvijek prisjećaju dana provedenih u logoru. Sabiha Turkanović z Kozarca jedna je od mnogobrojnih koji su proveli više od 150 dana u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje: „Mi nismo ono što smo bili. Mi smo istraumatizirane osobe, naravno sve i jedna osoba koja je to preživjela i ona to ne može izbrisati jer ona legla-ustala ona ima tu sliku. Ta je slika meni u očima. Ja se ne moram sastati sa logorašima. Ja dok se krećem imam tu sliku.“

U Prijedoru se, kažu u udruženjima ovog grada, još uvijek poriču zločini u logorima. Zbog toga se Prijedor mora suočiti sa prošlošću bez koje nema pomirenja kaže predsjednik uduženja logoraša Kozarac Sabahudin Garibović i dodaje da je to neophodno svima:

„Svi bi trebali da priznaju ono što su radili. Kada priznaju svoj zločin tek onda će doći do suživota na područiju opštine Prijedor.“

Memorijalni centar Omarska

Okrugli sto „ Kako sačuvati sjećanja na prijedorske logore smrti“ bila je prilika da se otvori pitanje memorijalnog centra Omarska u čiju realizaciju, kako je rečeno treba da se uključe svi kako bi se podigao memorijalni centar koji bi bio opomena za sledeće generacije. Predsjednik inicijativnog odbora za formiranje fondacije memorijalnog centra Satko Mujagić kaže kako sačuvati sjećanja: „ Pričajući o tome, pozivajući ljude da razgovaramo, pozivajući medije i gradeći spomen-obilježija i neke vrste sjećanja na ta mjesta. Jer ovo što se desilo u Prijedoru je od svjetske važnosti. Logor Omarska se može uporediti sa Aušvicem, to nisam ja izmislio, to su drugi ljudi rekli.“



U haškom tribunalu dokazano je da su u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje počinjeni zločini čije će obilježavanje biti nastavljeno i danas na lokaliteu „Hrastova glavica“ u opštini Sanski Most dok će dan kasnije logoraši te porodice ubijenih i nestalih posjetiti logor Omarska.


Dragan Maksimović



[Edited by cupo on 28-08-2008 at 21:55 GMT]

Prijedorski zlocinci


Ratni zlocinac Željko Mejakić



Anđeo smrti - bivši komandant logora u Omarskoj, Željko Mejakić, na optuženičkoj klupi Haškog tribunala 2003. godine. Kasnije je slučaj prebačen Sudu BiH koji je Mejakića osudio na 21 godinu zatvora, a suoptužene Grubana i Kneževića na 11 i 31 godinu zatvora za zločine u Omarskoj.


Ratni zločinac Dušan Fuštar


Bivši zapovjednik smjene zatvorskih stražara u logoru Keraterm kod Prijedora, Dušan Fuštar, osuđen je pred Sudom Bosne i Hercegovine na devet godina zatvora nakon što je priznao krivnju po dijelovima optužnice koja ga je teretila za ratne zločine počinjene 1992. godine. Fuštara se izravno teretilo da je sudjelovao u odabiru dvadeset zatočenih muškaraca koji su potom odvedeni iz Keraterma i strijeljani.


Ratni zločinac Momčilo Gruban



Ratni zločinac Momčilo Gruban osuđen je na 11 godina zatvora radi počinjenih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora. Momčilo Gruban je kao zapovjednik jedne od smjena zatvorske straže proglašen odgovornim za izravno zlostavljanje zatočenika te za smrt najmanje njih četvorice.



Imena ostalih ratnih zločinaca iz Prijedora

» ZORAN ZIGIC, "ZIGA"
ZELJKO MEAKIC
MIROSLAV KVOCKA
DRAGOLJUB PRCAC
MLADEN RADIC, "KRKAN"
MILOJICA KOS, "KRLE"
MOMCILO GRUBAN, "CKALJA"
DUSAN KNEZEVIC, "DUCA"
Pukovnik VLADIMIR ARSIC
Major RADMILO ZELJAJA
NADA BALABAN
DRAGAN KOLUNDZIJA
DUSKO SIKIRICA
DAMIR DOSENdetalji zlocina
GORAN BOROVNICA
ZELJKO SAVIC
MIRKO BABIC
NIKICA JANJIC
DRAGOMIR SAPONJA
ZDRAVKO GOVEDARICA
PREDRAG KOSTIC, "KOLE"
NEDELJKO PASPALJ
MILAN PAVLIC
MILUTIN POPOVIC
DRAZENKO PREDOJEVIC
ZIVKO JOVIC
MILOMIR STAKIC
SIMO MISKOVIC
SLOBODAN KURUZOVIC
GROZDAN MUTIC
BRANKO BASARA
DRAGAN TADIC
MILAN KOVACEVIC
SIMO DRLJACA
NEDJELJKO TIMARAC
DRAGAN FUSTAR
DRAGAN KONDIC
GORAN LAJIC
MIRKO VRUCINIC
MIODRAG PRISTANA
RANKO MIJIC
SRDJO SRDIC
MOMCILO RADANOVIC, "CIGO"
MARKO PAVIC
MILENKO VUKIC

Vise o njihovim nedjelima mozete procitati ovdje http://www.prijedor.ba/bih/historija,zlocinci.php

Edit: samo prekopiratje link u braus i enter nece nesto link da mi radi na nasoj stranici

[Edited by cupo on 28-08-2008 at 22:12 GMT]

Nisam baš pretjerano često na ovom forumu ali svaki put kada svratim ne propustim priliku da pogledam teme koje tretiraju zločin koje je srbo-četnička armada počinila za vrijeme agresije na BiH.Upravo i ova tema koja govori o zločinu u Prjedoru na najbolji mogući način svjedoči o razmjeru zvjerstava počinjenih na prostoru BiH.Ne postoji gotovo niti jedno područje u BiH na kome ta ološ četnička nije ostavila svoj krvavi trag za vrijeme agresije.
Ono što meni najteže pada je činjenica da mnogi od tih monstruma još uvjek slobodno šetaju ulicama onih gradova u kojima su te zločine počinili pa tako vjerovatno i po Prjedoru.
Svakako želim iskoristiti ovu priliku da se tebi cupo zahvalim za sve ono što činiš na ovom forumu kako bi istina o svim tim zločinima doprla do javnosti