17.08.2009

Bila je strašna ta pucnjava, nezamislivo

Hasan Elkaz, svjedok Tužilaštva, tvrdi da je Milorada Radakovića Srbu vidio 21. avgusta 1992. godine. Hasan je tada bio među civilima koji su u konvoju provođeni iz pravca Prijedora ka Travniku, a Radaković među vojnicima koji su ih osiguravali.

„Par minuta sam ga posmatrao, a onda mu se moj brat, koji ga poznaje odranije, htio javiti. Rekao sam mu da se sakrijemo. Imao sam prilike u logoru Omarska vidjeti kako poznanici zatvorenika dođu po njih, odvedu ih, i onda se ti ljudi više nikada ne vrate“, ispričao je Elkaz.

Radaković je, prema optužnici, skupa sa Zoranom Babićem, Gordanom Đurićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem učestvovao u osiguranju konvoja, a zatim u odvajanju i strijeljanju više od 200 civila na Korićanskim stijenama.

Prema iskazu svjedoka Elkaza, u konvoju je bilo „između dvije i tri hiljade ljudi“, koji su ukrcani u autobuse i kamione s prikolicama.

„Poslije Banje Luke smo se često zaustavljali. Prišao bi jedan vojnik i ubacio kesu u svaki autobus i kamion i rekao da se stavi svaka dragocjenost i vrijednost ili novac. To je više puta urađeno“, kazao je.

Kako se navodi u optužnici, optuženi su od civila Bošnjaka i Hrvata, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac i druge dragocjenosti. Na jednom od takvih stajanja Elkaz je primijetio Milorada Radakovića kako razgovara s jednim od vozača.

„Na jednom mjestu, poslije sam saznao da se zove Korićanske stijene, čula se strahovita pucnjava. Nama su rekli da pognemo glave i da slučajno ne dižemo pogled. Mi smo tako uradili. Bila je strašna ta pucnjava, nezamislivo. Mislio sam da na nas neko puca“, rekao je Elkaz.

Drugi svjedok Tužilaštva Ranko Mijić ispričao je da je u avgustu 1992. radio kao načelnik kriminalističke policije u Prijedoru. Po njegovim riječima, "najvišu vlast u policiji" su imali „Simo Drljača, kao načelnik, i Dušan Janković, kao komandir policijske stanice“. Drljača je poginuo prilikom hapšenja 1997. godine.

Mijić je kazao da mu je poznato da su 1992. u Prijedoru postojali interventni vodovi, ali da su bili odvojeni od krimslužbe te da je njima mogao naređivati isključivo Simo Drljača.

„Ako nema Sime, mislim da njih niko nije mogao aktivirati. Simo je držao sve u svojim rukama s obzirom na to kakav je bio – bahat i osvetoljubiv. On je bio gospodar svega u to vrijeme“, rekao je Mijić i dodao da je u Drljačinom odsustvu Janković bio njegov „funkcionalni zamjenik“.

Kako je kazao, interventni vod formiran je kao jedinica za posebne namjene i oružane akcije, koja je povremeno učestvovala i u „pratnji konvoja radi bezbjednosti ljudi“.

„Za Korićanske stijene saznao sam nakon dva ili tri dana. Šaptalo se šta se desilo, pa sam i ja čuo... Saznanja su bila vrlo štura. Iz konvoja je izveden veći broj ljudi i strijeljani su tu na licu mjesta“, dodao je Mijić.

Svjedok se prisjetio kako je skupa s velikim brojem policajaca učestvovao na asanaciji terena na Korićanskim stijenama.

„Cilj je bio da se izvrši asanacija, ali s obzirom na to da se pokvarila dizalica, to nije urađeno. Nakon toga, Simo je naredio da se kamenjem zatrpaju leševi. Ja sam sišao dolje ali nisam radio na tome. Pokušalo se i nekom tečnošću zapaliti tijela, ali to nije uspjelo“, ispričao je Mijić.

(FENA)

18.08.2009.

Dado Mrđa me udario pištoljem po leđima

Zaštićeni svjedok K05 je na kraju svog iskaza pred Sudskim vijećem zamolio optužene da mu ne zamjere na svjedočenju.

"Nadam se da mi optuženi neće zamjeriti i da se nekad možemo vidjeti“, rekao je K05, svjedok Tužilaštva na suđenju sedmorici bivših pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

Tužilašto smatra da su svi optuženi učestvovali u strijeljanju oko 200 muškaraca 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić.

Ovaj svjedok je kazao da je 14. maja 1992. zajedno s porodicom i drugim mještanima pokušao napustiti područje općine Prijedor, ali su ih zarobili pripadnici jedinice Vojne policije Pete kozarske iz Sanice.

Svjedok je nakon nekog vremena odveden u logor Trnopolje, gdje ostaje sve do 21. avgusta 1992. godine.

"Tog dana došla su četiri autobusa i imao sam sreću da je naišao Draško Krndija, moj komšija, pripadnik interventnog voda, u policijskoj maskirnoj uniformi. Rekao mi je da uđem u autobus gdje mi je pronašao mjesto“, kazao je K05.

Svjedok K05 je bio u tom autobusu do Kozarca, gdje je njega i još dvojicu muškaraca Krndija premjestio u drugi kamion rekavši da im je "tamo bolje" i da će "imati više mjesta“.

"Smjestili smo se u zadnji kamion na kraju koji je, kao i ostali, već bio pun. Mislim da smo se zaustavljali 10 do 12 puta zbog pljačkanja. Jednom prilikom me je Dado Mrđa pištoljem po leđima udario i dao mi kesu da pokupim od drugih novac“, objasnio je K05.

Darko Mrđa priznao je krivicu u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za sudjelovanje u ubistvu i nehumanim djelima 21. avgusta 1992. godine na Korićanskim stijenama.

Osuđen je 2004. na 17 godina zatvorske kazne. U optužnici Tužilaštva BiH se navodi da su optuženi "uz prijetnju da će ih ubiti“ oduzimali novac i vrijednosti u konvoju u kojem je bilo više od 1.200 civila.

Zaštićeni svjedok je kazao da je kolona stala blizu rijeke Ugar, gdje je nedaleko od kamiona u kojem se nalazio vidio dva autobusa i "10 do 12 ljudi u zelenim i policijskim uniformama“.

"Pred suton smo došli na Smetove i tu su nas istovarili te rekli da idemo svojima. Tu sam vidio vojsku u različitim uniformama, ali ne i ljude koji su bili kraj rijeke Ugar“, kazao je K05.

(FENA)

Otkriveni ostaci još četiri tijela na Korićanskim stijenama

Na Korićanskim stijenama, gdje ekspertni tim Instituta za nestale osobe (INO) BiH već mjesec dana traga za ostacima tijela stradalih osoba nesrpske nacionalnosti iz Prijedora i Kozarca, koje su prije 17 godina ubili pripadnici Interventnog voda Centra javne bezbjednosti (CJB) Prijedor, otkriveni su skeletni ostaci još četiri tijela, čime se broj ekshumiranih žrtava povećao na 56, javio je dopisnik Agencije ONASA.

Skeletni ostaci su transportovani u "Gradska groblja" Visoko i sada slijedi proces njihove identifikacije.

(ONASA)

21.08.2009

Korićanske stijene

Sjećanje na strijeljane i zapaljene civile

Na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić, i ovog 21. augusta žrtve će ponovo stati na liticu i pogledati u nepreglednu kotlinu i guste šume. Čut će žubor vode i ponovo se sjetiti dana kada su zajedno sa onima kojih više nema stajali na tom mjestu i iščekivali smrt.
Svi će poželjeti još ovaj put da se u nekoj od bijelih vreća sa posmrtnim ostacima pronađenim na stijenama i nedaleko od njih nađu kosti nestalih članova porodica.

Više od 1.200 civila koji su konvojem vođeni na razmjenu u Travnik prošli su putem preko Korićanskih stijena 21. augusta 1992. godine. Pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije izdvojili su oko 200 muškaraca Bošnjaka i Hrvata iz tog konvoja koje su potom sproveli do provalije i strijeljali.

Od ukupnog broja ubijenih civila, 12 je preživjelo strijeljanje. Nakon 17 godina pronađeni su posmrtni ostaci njih 56.

"Na prvi pogled ta grobnica izgleda kao da nije izmještana, da je primarna, ali smo našli spaljivanja. Tu su ih polili benzinom i zapalili. Donosimo nekih 15-ak vreća sa zemljom, granjem, te dijelovima košćica koje nisu izgorjele“, objašnjava Amor Mašović, član kolegija Instituta za traženje nestalih osoba BiH, koji radi na istraživanju grobnice na Korićanskim stijenama..

Civili koji su izvedeni na strijeljanje ubijeni su iz pištolja i automatskog oružja, da bi potom s vrha litice pripadnici SJB Prijedor bacali bombe na ubijene i ranjene koji su ležali u provaliji.

Sulejman Kahrimanović je jedan od 12 muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, ali je taj dan izgubio sina Mehmeda kojeg i danas traži.

"Kad su sve pregledali i pokupili šta je u koga bilo rekli su: "Po krakom postupku, pali!" Njih je bilo jedno sedam do osam iza nas. Stajao sam u drugom redu i odmah se bacio u provaliju, bez razmišljanja. Metak me okrznuo na glavi, ali to nije bilo opasno", prisjetio se Kahrimanović.

Za zločine počinjene na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine pred Sudom BiH krivicu je priznao Damir Ivanković, bivši pripadnik SJB Prijedor. U julu 2009. godine osuđen je na 14 godina zatvora.

Darko Mrđa je također priznao krivicu pred Haaškim tribunalom zbog učešća u strijeljanju civila na Korićanskim stijenama. Ovaj bivši pripadnik interventnog voda osuđen je na 17 godina zatvora.

Pred Sudom BiH optuženo je još devet osoba za isti zločin.

Na mjestu strijeljanja ni danas nema spomen obilježja, piše BIRN - Justice Report.

21.08.2009

Obilježena 17. godišnjica zločina na Korićanima

KNEŽEVO - Minutom ćutnje i bacanjem više od 200 bijelih ruža juče je na Korićanskim stijenama kod Kneževa obilježeno 17 godina od zločina u kojem je stradalo preko 200 Bošnjaka i Hrvata.
Obilježena 17. godišnjica zločina na Korićanima

"Bilo je strašno. Nas oko 250 izveli su iz autobusa i naredili nam da kleknemo uz liticu, izvadili su nam sve pare iz džepova, poskidali satove i nakit i poslije naredbe 'Po kratkom postupku' počeli da pucaju i guraju nogama", ispričao je Sulejman Kahrimanović, jedan od 12 preživjelih Bošnjaka, koji je na Korićanima izgubio sina Mahmuda, za kojim i danas traga.

On je kazao da je preživio zahvaljujući drvetu koje ga je zaustavilo pri padanju u ponor, te da su ga poslije četiri dana lutanja po planini Vlašić na Babanovcu uhapsili pripadnici Vojske RS.

Sejdo Blažević, otac koji je na Korićanima izgubio dvadesetdvogodišnjeg sina, naglasio je da svake godine dolazi na ovo mjesto da oda počast nevino stradalim građanima Prijedora.

"Tragam za svojim sinom već 17 godina i još ga nisam našao. Zajedno smo bili u konvoju. Njega su odvojili i odvezli na ovo mjesto, na kojem je stradao. Dijete mi je izgubilo život, samo tražim da ga sahranim kao čovjeka", rekao je s velikim bolom Blažević.

Adil Osmanović, potpredsjednik RS, istakao je da je zabrinjavajuće da 17 godina poslije stradanje preko 200 ljudi nema adekvatnog odgovora, prije svega istražnih organa RS.

"Poruka je da nećemo ćutati i da tražimo da oni koji su kreatori i egzekutori budu izvedeni pred lice pravde. Na ovom skupu trebalo je da govorim u ime institucija RS, ali kako kada su u tom periodu bile uključene u ovaj zločin", kazao je Osmanović.

On smatra da je velika odgovornost na institucijama RS, te da je pravda spora ali dostižna.

Porodice nastradalih su podsjetile da na mjestu stradanja nema spomen-obilježja.

"Načelnik opštine Kneževo nam je u odgovoru na naš zahtjev da se postavi spomen-ploča odgovorio da to nije po zakonu jer bi postavljena ploča pored puta ometala saobraćaj, te da još nije vrijeme jer bi bila oskrnavljena", rekao je Edin Ramović iz Udruženja Prijedorčanki "Izvor", koje osmu godinu zaredom organizuje posjetu Korićanima.

Porodice nastradalih Bošnjaka juče su simbolično otkrili ploču, ali su je poslije završene ceremonije vratili u Prijedor.

Više od 1.200 civila koji su konvojem vođeni na razmjenu u Travnik prošli su putem preko Korićanskih stijena 21. avgusta 1992. godine. Pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i Interventnog voda tadašnje milicije izdvojili su oko 200 muškaraca Bošnjaka i Hrvata iz tog konvoja, koje su potom sproveli do provalije i strijeljali.

Amor Mašović, direktor Instituta za traženje nestalih lica BiH, rekao je da je dosad pronađeno oko 100 tijela na oba lokaliteta, te da su samo četiri identifikovana.

"Teren je jako nepristupačan i pronalazak ide sporo. Proces traženja trajaće onoliko dugo dok ne budemo sigurni da ništa nismo ostavili", kazao je Mašović.

Osuđeni Mrđa i Ivanković

Za zločin na Korićanskim stijenama Tužilaštvo BiH dosad je optužilo devetoricu bivših pripadnika Interventnog voda prijedorske policije.

Presuda je već izrečena Damiru Ivankoviću, koji je osuđen na 14 godina zatvora. On je jedan od sedmorice koje je Tužilaštvo BiH u januaru ove godine optužilo za učešće u sprovođenju bošnjačkih i hrvatskih civila iz prijedorskih logora do lokaliteta Korićanskih stijena na Vlašiću i strijeljanju njih više od 200.

Ivanković je osuđen na osnovu sporazuma o priznju krivice. Ubrzo nakon njega krivicu je priznao Gordan Đurić, ali je Sud odbio taj sporazum jer je Vijeće zaključilo da optuženi nije iznio potpunu istinu u svjedočenju na koje se obavezao sporazumom.

Đuriću je poslije ljetne pauze u Sudu BiH nastavljeno suđenje zajedno s ostalim optuženim: Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem.

U julu su uhapšena još dvojica bivših pripadnika prijedorske policije, Saša Zečević i Radoslav Knežević, koje je Tužilaštvo takođe optužilo za ovaj zločin.

Haški tribunal je 2004. godine za ratni zločin na Korićanskim stijenama na 17 godina osudio Darka Mrđu, koji je takođe priznao krivicu u okviru sporazuma s tužiocem.

http://www.nezavisne.com/dogadjaji/vijesti/45211/Obiljezena-17-godisnjica-zlocina-na-Koricanima.html

Korićanske stijene: Još jedan sporazum

24 avgust 2009 Državno tužilaštvo najavilo da je postignut još jedan sporazum o priznanju krivice za zločin počinjen na Korićanskim stijenama.

Tužilaštvo BiH je najavilo da je postignut sporazum o priznanju krivnje sa još jednim optuženim za zločin počinjen na Korićanskim stijenama, ne preciziravši o kome se radi.

Prijedlog sporazuma o priznanju krivnje bit će razmatran u nastavku suđenja, 25. augusta.

Za zločin na Korićanskim stijenama, koji je počinjen 21. augusta 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Gordana Đurića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića.

Svi optuženi su, smatra Tužilaštvo BiH, kao pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor učestvovali u odvajanju i strijeljanju više od 200 civila na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Učešće u ovom zločinu priznao je Damir Ivanković, kojeg je Sud, nakon prihvatanja sporazuma, osudio na 14 godina zatvora.

Nakon Ivankovića, i optuženi Gordan Đurić je postigao sporazum, ali ga Sudsko vijeće nije prihvatilo jer se Đurićevo svjedočenje protiv ostalih optuženih razlikovalo u odnosu na “činjenični opis naveden u optužnici”.

U nastavku suđenja kao svjedok Tužilaštva BiH saslušan je Enes Džaferović, koji je 21. augusta 1992. godine bio u konvoju na putu od Tukova, općina Prijedor, ka Travniku. Svjedok je ispričao da je bio zajedno s drugim civilima u autobusu koji se pokvario prije nego što će doći do Kneževa/Skender-Vakufa.

“Bili smo u autobusu i čekali. Došla je lada, iz koje su izišla tri vojnika sa automatskim puškama. Jedan je počeo da galami, govoreći da nas može pobiti. Nedugo zatim, došao je prazan autobus iz pravca Travnika i potrpani smo u njega”, kazao je Džaferović, dodavši da je “tada došao i Mile koji ih je kasnije spasio”.

Svjedok je pojasnio da su ušli u taj drugi autobus i krenuli, međutim ubrzo se i taj autobus pokvario.

“Stali smo kod nekih sela, vidjeli smo da je bilo vojske. Došlo nam je troje ili četvero s kokardama na glavi. Pitali su Mileta hoće li on da ide spavati, a da oni ovo srede. Mile im je rekao da je on vođa puta, ubijedivši ih da odu”, kazao je svjedok.

Nakon završetka ispitivanja, svjedok je pokazao u sudnici da je “Mile” optuženi Milorad Škrbić.

Svjedok je rekao da su kasnije civili iz autobusa potrpani u kamione, kojima su došli do mjesta Smetovi, odakle su pješke nastavili prema Travniku.

Prije kvara na autobusima, ispričao je svjedok, s njima je bio neki vojnik zvani “Zoka” iz Tukova, koji je naredio dvojici civila da od ostalih pokupe novac i zlato.

“Zoka je potrpao u džepove od vojničkih hlača puno para, a kesu s nakitom uzeo je vozač”, kazao je svjedok, dodavši da je on predao oko 3.000 tadašnjih maraka i sat koji mu je bio poklon.

Drugi svjedok Tužilaštva bio je Ferid Kovačević, koji je 21. augusta 1992. godine također bio u konvoju na putu od Prijedora do Travnika.

“Kada smo došli do Korićanskih stijena, vidio sam, s kamiona koji je imao ceradu, dva autobusa puna ljudi kojima su glave bile sagnute. Bili su to plavi autobusi na kojima je pisalo Ikarbus. Nisam vidio više ništa, a ne sjećam se da sam čuo pucnjavu”, kazao je svjedok.

Tokom vožnje prema Travniku, ispričao je svjedok, “više puta je u kamion ulazio čovjek i tražio da predamo novac i zlato”. Svjedok ne zna ko je bio taj čovjek.

26.08.2009

Korićanske stijene

Ekshumirano 59 žrtava i ostaci brojnih zapaljenih tijela

Na lokalitetu Korićanske stijene u srednjoj Bosni na kojem je 1992. počinjen stravičan ratni zločin strijeljanja bošnjačkih i hrvatskih civila nad ivicom duboke provalije, završena je ekshumacija najmanje 59 tijela i ostataka neutvrđenog broja zapaljenih tijela.
Članovi Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine ekshumirali su ostatke žrtava na veoma nepristupačnom terenu, litici visokoj 70 metara, saopćeno je danas iz tog instituta.

Ekshumacija je započela 21. jula po naredbi Suda BiH.

Kantonalno tužiteljstvo iz Travnika rukovodilo je ekshumacijom.

(FENA)

26.08.2009

Sud BiH

Novo sporazumno priznanje krivice za Korićanske stijene

Gordan Đurić (1968.), optužen za krivično djelo zločina protiv čovječnosti počinjeno na lokalitetu Korićanskih stijena, sklopio je s Tužilaštvom BiH sporazum o priznanju krivice.

Potpisanim sporazumom, optuženi Gordan Đurić Buzda i Buzdovan, rođen 15. maja 1968. u mjestu Ljubija, općina Prijedor, priznao je krivicu za učestvovanje u ratnom zločinu počinjenom na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću 21. augusta 1992.

Optuženi, koji se tereti za zločine protiv čovječnosti, saglasan je da mu Sud BiH na osnovu sporazumnog priznanja izrekne kaznu od 7 do 10 godina zatvora.

Svjestan je da se sklapanjem sporazuma odriče prava na suđenje i prava na žalbu na presudu koju mu na osnovu sporazuma izrekne Sud BiH.

Optuženi Đurić će, nakon što sud prihvati izjavu kojom se izjašnjava krivim, u skladu s ovim sporazumom, a prije određivanja kazne, lično dati svoju izjavu kojom će izraziti pokajanje pred žrtvama za njegovo učestvovanje u izvršenju krivičnog djela koje priznaje.

O sklapanju sporazuma tužilac Tužilaštva BiH upoznao je udruženja porodica žrtava ratnih zločina na području Prijedora, koja su iskazala podršku sklapanju ovog sporazuma.

Zaključenjem sporazuma o priznanju krivice zadovoljavaju se interesi pravde, žrtava i javnosti, tako što se postiže ravnoteža između visine predložene kazne i interesa pravde, jer optuženi preuzima obavezu da svjedoči o događajima i teškim zločinima i na taj način doprinosi rasvjetljavanju učestvovanja i krivične odgovornosti velikog broja počinilaca teških krivičnih djela.

Također, optuženi se potpisivanjem sporazuma obavezao da će ovlaštenim osobama tužilaštva i policijskih agencija, prenijeti svoja saznanja o predmetnom događaju i drugim događajima od 1992. do 1995., a za koje se interesuju pravosudne i policijske agencije.

Sklapanjem sporazuma optuženi se obavezao i na dobrovoljno i potpuno svjedočenje u ovom i drugim predmetima, kada bude pozvan da svjedoči.

Đurić se tereti da je kao pripadnik Interventnog voda CJB Prijedor 21. augusta 1992. na lokalitetu Korićanskih stijena, na planini Vlašić, učestvovao u ubistvu više od 200 muškaraca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji su prethodno izdvojeni iz konvoja kojim su civili nesrpske nacionalnosti s područja Prijedora i prijedorskih logora, prevoženi prema teritoriji pod kontrolom Armije RBiH u Travniku.

Kako je saopćeno iz Suda BiH, predložena kazna u skladu je s ulogom optuženog Đurića u navedenom zločinu, jer je utvrđeno da optuženi nije učestvovao u strijeljanju žrtava, već je bio angažovan na osiguranju lokacije na kojoj je pogubljenje izvršeno.

Sporazum je proslijeđen na prihvatanje Sudu BiH.

(FENA)

01 septembar 2009

Korićanske stijene: Pritvor za nove osumnjičene

Sud BiH odredio pritvor dvojici bivših pripadnika interventnog voda policije u Prijedoru koji su optuženi za ubistva počinjena u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama.

Državni sud je, prema prijedlogu Tužilaštva, odredio jednomjesečni pritvor Petru Čivčiću i Branku Topoli, osumnjičenim za učešće u ubistvima preko 200 civila na planini Vlašić 21. augusta 1992. godine.

Čivčića i Topolu uhapsili su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u augustu ove godine, zbog osnovane sumnje da su, kao pripadnici interventnog voda, učestvovali u osiguranju konvoja kojim su civili nesrpske nacionalnosti s područja Prijedora prevoženi prema teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Oko 200 muškaraca je prethodno izdvojeno iz konvoja, a potom strijeljano na lokalitetu Korićanske stijene.

Prema navodima rješenja Suda, pritvor je određen zbog bojazni da bi osumnjičeni mogli ometati tok krivičnog postupka uticajem na svjedoke ili eventualne saučesnike, te zbog težine kivičnog djela za koje se sumnjiče i mogućnosti “narušavanja javnog reda i mira”.

“Sud je, nakon razmatranja podnesenog dokaznog materijala, utvrdio da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret”, stoji u odluci Suda.

Za zločin na Korićanskim stijenama, trenutno je pred Sudom BiH u toku suđenje Zoranu Babiću, Gordanu Đuriću, Miloradu Radakoviću, Miloradu Škrbiću, Ljubiši Četiću, Dušanu Jankoviću i Željku Stojniću. Istom optužnicom se prvobitno teretio i Damir Ivanković, ali je on nakon priznanja krivnje osuđen na 14 godina zatvora.

Očekuje se i početak suđenja Saši Zečeviću i Radoslavu Kneževiću, protiv kojih je optužnica potvrđena u julu 2009. godine.

Veliki broj svjedoka Tužilaštva, kao i Ivanković, koji je svjedočio nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivnje, kazali su da je Petar Čivčić bio komandir prvog odjeljenja u interventnom vodu.

07.09.2009

Slučaj Korićanske stijene

Uhapšen Marinko Ljepoja iz Prijedora

Po nalogu Tužilaštva BiH u Prijedoru je lišen slobode Ljepoja Marinko (1966.), osumnjičen da je, na lokalitetu Korićanske stijene, počinio krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH.
Policijski djelatnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su jutros na području Prijedora lišili slobode Ljepoja Marinka, rođenog 20.05.1966. godine, nastanjenog u Prijedoru.

Ljepoja Marinko je pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH i osumnjičen je da je dana 21.08.1992. godine, na lokalitetu Korićanske stijene na planini Vlašić, počinio krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH.

Navedeni je osumnjičen za sudjelovanje u strijeljanju više od 200 osoba, odnosno muškaraca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji su prethodno izdvojeni iz konvoja, kojim su civili nesrpske nacionalnosti, sa područja Prijedora i iz prijedorskih logora, transportovani prema Travniku.

Nakon lišenja slobode osumnjičenog, pripadnici SIPA-e izvršili su i pretres objekata i prostorija koje je koristio osumnjičeni Ljepoja Marinko.

Osumnjičeni će tokom dana biti predat postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH, koji će saslušati osumnjičenog, nakon čega će odlučiti o pokretanju prijedloga za određivanje pritvora, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.

(Sarajevo-x.com)