03.12.2009.

Analiza BIRN-a

Istina o Korićanskim stijenama izašla na vidjelo

Tužilaštvo BiH okončalo je izvođenje dokaza na prvom suđenju za zločin počinjen u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama, piše Denis Džidić, novinar BIRN Justice Reporta. Optužnica je uključivala osam osoba, a njihovo zajedničko suđenje je počelo u martu ove godine. Prvi put od početka rada Odjela za ratne zločine, čak dvojica optuženih – Damir Ivanković i Gordan Đurić – tokom suđenja su ne samo priznala krivicu nego i svjedočila protiv ostalih optuženih, ali i niza osumnjičenih, što je dovelo do novih hapšenja i optužnica.
Najvažnije, ovo suđenje je doprinijelo otkrivanju masovne grobnice s tijelima preko 50 ubijenih.

Ivanković i Đurić su, nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Odbrana će početi sa saslušanjem svjedoka prvooptuženog Zorana Babića 7. decembra ove godine.

Babić se tereti skupa s Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja s preko 1.200 civila, koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Kako stoji u optužnici, oko 200 muškaraca je na Korićanskim stijenama izdvojeno i strijeljano.

Svjedočeći protiv suoptuženih, Ivanković i Đurić su kazali da su Babić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić bili pripadnici interventnog voda koji su 21. augusta pratili konvoj s civilima za Travnik. Dušana Jankovića su pak prepoznali kao komandira SJB-a Prijedor.

“Vidio sam puno autobusa i šlepera, 14 ili 15 vozila, a okolo 1.500 ljudi. Došao je pokojni komandir Miroslav Paraš i poredao nas tako da svako uzme po jedno vozilo. Tu se pojavio Janković, u plavoj šarenoj uniformi i u policijskom golfu, i već smo trebali da krenemo. Bilo je nezgodno, jaukanje i plakanje”, prisjetio se Ivanković.

“Prvi put smo stali pored Trnopolja, odnosno u Kozarcu, i tu su nam se pridružila tri ili četiri autobusa. Sljedeće stajanje, naišao je komandir Paraš i rekao da oduzmem dragocjenosti od putnika. Ja sam jednu kesu prebacio nekom momku i rekao da pokupi”, dodao je Ivanković, koji je kesu dao Parašu.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su od civila u konvoju, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

O pljačkanju zatvorenika govorio je bivši pripadnik interventnog voda, koji je dao iskaz kao zaštićeni svjedok K1, rekavši da je s njim u transporteru bio optuženi Četić, koji je pljačkao zatvorenike.

“Vozač mi je govorio da pogledam šta radi. Nisam htio gledati, ali sam vidio kasnije da stavlja nešto u džepove. Pretpostavljam da je oduzimao novac od civila. Koliko sam čuo, taj novac je kasnije raspoređen u kasu SJB-a Prijedor”, kazao je K1.

Veliki broj civila koji su 21. augusta 1992. godine odlazili iz Prijedora svjedočio je u korist Tužilaštva. Svjedokinja B je rekla kako je optuženi Stojnić, ušavši u autobus, zahtijevao da se jedna vreća napuni s “pet hiljada njemačkih maraka i svim satovima, nakitom i dragocjenostima ili će baciti jedno od djece iz kamiona u kanjon”.

“Nakon dva sata putovanja, došli smo na Korićanske stijene. Vidjela sam autobus s muškarcima, koji su sjedili pognute glave, s rukama iza leđa. Tu je bilo dosta uniformisanih lica. Vidjela sam Babića, Radakovića i Stojnića, koji su se kretali”, dodala je B.

Ivanković se prisjetio da je na posljednjem stajanju konvoja, u blizini rijeke Ugar, ugledao “dva autobusa i samo muškarce”.

“Stali smo i došao je Mrđa. Izveo me je i uzeo kesu s novcem. Onda je izveo neke muškarce iz autobusa govoreći: ‘Ti, ti, ti...’ Osjetio sam da nešto nije u redu. Nikada se prije nije desilo da muškarce odvajaju. Tada sam vidio da pored tih autobusa stoje Paraš, Mrđa, Babić, Stojnić, Škrbić i Đurić”, dodao je Ivanković.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. godine osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.

Đurić je tokom svjedočenja kazao da je ušao u jedan od autobusa u kojem su izdvojeni muškarci, te da mu je nakon desetak minuta vožnje Paraš naredio da “pazi da neko ne naiđe iz suprotnog pravca i priđe autobusima”.

“Odmakao sam s dvojicom vozača autobusa do krivine iza stijene i čuo žestoku rafalnu paljbu. Pucnjava je bila strahovita. Čuje se dovikivanje i kuknjava... Sve skupa je trajalo pola sata. Od početka putovanja, u meni se stvorila velika muka, čuo sam šta se radi i nisam mogao da vjerujem”, dodao je Đurić.

Bivši vozači u konvoju i zaštićeni svjedoci KS1 i KS2 rekli su Sudskom vijeću da su za vrijeme strijeljanja civila “stajali u zaklonu sa Đurićem”.

“Kad sam izišao iz autobusa, krenuo sam prema jednoj stijeni. Za mnom je išao policajac Đurić, koji je bio preplašen, i vozač drugog autobusa. Začula se pucnjava iz automatskog oružja, te padanje jedne bombe”, ispričao je KS1.

KS2 je dodao da je čuo kako je Đuriću bilo naređeno da se odmakne do obližnje stijene “radi obezbjeđenja”. “Pošto mi je bila mučnina od svega, i ja sam krenuo za njim”, kazao je KS2, dodavši da je čuo pojedinačnu i rafalnu pucnjavu i detonacije.

Osuđeni Ivanković je, kako je ispričao, ostao na lokalitetu gdje se vršilo strijeljanje. Prisjetio se kako je civilima naređeno da se poredaju “jedan po jedan uz provaliju”.

“Prva vrsta je morala kleknuti... To je neopisivo... Počeli su se gurati, počela je pucnjava... i onda skaču... Pucnjava je trajala kratko, 10 ili 15 minuta, jer su ljudi i sami skakali, a ko je pao, teško da je mogao da preživi. Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi...”, kazao je Ivanković.

U optužnici se navodi da je 12 ljudi preživjelo strijeljanje na Korićanskim stijenama. Dvojica su javno svjedočila – zaštićeni svjedok A i Husein Jakupović.

Tokom putovanja u konvoju, svjedok A je odvojen od porodice i prebačen u jedan od autobusa s vojno sposobnim muškarcima.

“Rekli su nam da se postrojimo pored ivice i da sjednemo kao da se molimo Bogu. Uspio sam kleknuti i, kada sam pošao staviti ruke za vrat, počela je pucnjava. Kako sam okrenuo glavu, uspio sam vidjeti da policajac sa automatskom puškom puca ka meni. Čuo sam samo jauke iz kolone. Skočio sam ka provaliji i sišao desetak metara ka dnu i držao se za jedan jelić”, objasnio je A.

Prema njegovom iskazu, pucnjava je trajala oko petnaestak minuta, nakon čega su pripadnici interventnog voda počeli bacati bombe.

“Kada se to završilo, vidio sam da su neki sišli i dolje i da pucaju po pojedincima”, kazao je A.

I Jakupović je preživio tako što je skočio niz stijenu.

“Srpski vojnici su nam naredili da iziđemo iz autobusa i dva po dva stanemo uz stijenu. Par minuta smo klečali, a onda je počela pucnjava. Ja sam skočio niz stijenu. Bio sam zaglavljen i ukliješten. Ostao sam cijelu noć dok su ljudi padali”, kazao je on.

Uz pomoć kaiša, Jakupović se spustio sa stijene do žbunja, gdje je vidio “veliki broj nagomilanih golih tijela”.

K3, bivši pripadnik interventnog voda, kazao je da je u augustu 1992. godine učestvovao u osiguranju konvoja “u kojem je došlo do zločina”, te potvrdio da su tog dana u pratnji bili i Babić, Đurić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić.

“Nakon što smo stigli na konačno odredište, istim putem smo se vraćali. Prva osoba na koju sam naletio bio je Stojnić. On se nalazio blizu mjesta gdje su civili poubijani. Prvi susret kada je on ušao u kabinu – to neću nikada zaboraviti – rekao je: ‘Šta smo uradili, svi ćemo zaglaviti u Tunjici...’”, ispričao je K3 i objasnio da je Tunjica kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci.

Državno tužilaštvo je saslušalo i svjedoke koji su govorili o asanaciji terena na Korićanskim stijenama. Čedo Vuković, Živorad Pelengić i Radovan Đukarić, bivši pripadnici Civilne zaštite Kneževo, opisali su kako su nastojali ukloniti tijela ubijenih civila zbog “strašnog mirisa i straha od trovanja vode”.

Milan Komljenović, bivši predsjednik Kriznog štaba Kneževo, kazao je da je za ubistva civila saznao 22. augusta 1992. godine, te je otišao da izvidi lokaciju.

“Tamo sam vidio sliku užasa, hrpe ljudi, jedni preko drugih. Ljudi su visili po stijenama i granama. To je bila strašna slika”, dodao je.

Svjedoci Zoran Babić, Milivoje Pavičević i Dragomir Marković, koji su u augustu 1992. godine radili pri Centru službe bezbjednosti (CSB) Banja Luka, kazali su da su bili na uviđaju na lokalitetu Korićanske stijene, ali da im nije poznato da li je vođena bilo kakva istraga u vezi s tim ubistvima. Svjedoci su potvrdili da im je rečeno da su za smrt ubijenih krivi “pratioci konvoja”.

Tužilaštvo je u sklopu dokaznog postupka uvelo preko 150 materijalnih dokaza, od kojih se veliki dio odnosio na potvrde o smrti i izvještaje sa ekshumacija, a također je saslušalo dva vještaka sudske medicine – Miroslava Rakočevića i Sabihu Brkić-Silajdžić, koji su govorili o ekshumacijama ubijenih civila na Korićanskim stijenama. Brkić-Silajdžić je rekla da joj je to bila najteža ekshumacija u karijeri.

(Sarajevo-x.com)

07.12.2009.

Sud BiH: Bit će saslušano više od 50 svjedoka u slučaju Korićanske stijene

Na statusnoj konferenciji pred Sudom BiH odbrane šestorice optuženih za zločin počinjen u augustu 1992. na Korićanskim stijenama iznijele su danas prijedloge za izvođenje dokaza i istaknule da će saslušati više od 50 svjedoka i dva vještaka, prenosi BIRN-Justice report.

Najavljeno je da će svjedoci uglavnom biti vozači koji će govoriti o okolnostima formiranja i polaska konvoja iz Prijedora do Korićanskih stijena na planini Vlašić.

Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su učestvovali u sprovođenju konvoja s više od 1.200 civila koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Sva šestorica se terete da su na Korićanskim stijenama učestvovali u strijeljanju oko 200 muškaraca.

Ranko Dakić, branilac Dušana Jankovića, sâm je najavio saslušanje 50 svjedoka. To je predsjedavajuća sudskog vijeća, Minka Kreho, odbila, objašnjavajući da nema potrebe za tolikim brojem svjedoka i zatražila od branioca da spisak svjedoka “skrati na razumnu mjeru od 27”.

Kako se navodi u optužnici, Dušan Janković je naredio i, zajedno s ostalim optuženima, “počinio, učestvovao i pomagao u pripremanju i učinjenju progona nesrpskog stanovništva".

Odbrana Milorada Radakovića je predložila saslušanje Gordana Đurića, čemu se usprotivila tužiteljica Vesna Terzić.

“Gordan Đurić je u ovom predmetu bio svjedok tužilaštva i svaki branitelj je imao mogućnost da ga direktno ispita. Tada odbrana Milorada Radakovića to nije učinila i smatram da sud ne treba da pruži sada tu mogućnost”, navela je Terzić.

Gordan Đurić je, nakon priznanja krivice i prihvatanja sporazuma s Tužilaštvom BiH, proglašen krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine.

Sud BiH ga je osudio na kaznu zatvora od osam godina.

Odlučeno je da će prva dva svjedoka odbrane iskaz dati 8. decembra.

(FENA)

10.12.2009

Protesti - Prijedorčani ukazali na problem u traženju nestalih

Udruženje Prijedorčanki "Izvor“ danas je na mirnim protestima u tom gradu, ponovo ukazalo na brojne probleme u traženju nestalih i, kako kažu, inertnost nadležnih organa u tom procesu.
U Prijedoru se još traga za 1.154 nestalih Bošnjaka.

Svake godine ovo udruženje, 10.decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava, nastoji da skrene pažnju na problem nestalih.

Ovo je, kažu, i opomena za sve koji su odgovorni za pronalazak nestalih da počnu da rade svoj posao.

Nezadovoljstvo radom Instituta za traženje nestalih BiH danas su u Prijedoru odvojeno zatražili i predstavnici udruženja nestalih srpskih boraca i civila.

(FENA)

11.03.2010

Ljubiša Četić priznao krivicu za zločin na Korićanskim stijenama

Optuženi Ljubiša Četić, potpisao je sporazum o priznanju krivnje kojim priznaje sudjelovanje u ratnom zločinu na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, 21.avgusta.1992. godine, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Optuženi Ljubiša Četić, rođen 07.04.1969. godine, zaključio je sa tužiteljem Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, sporazum o priznanju krivice za kazneno djelo zločina protiv protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH.

U skladu sa sporazumom, tužitelj je saglasan da Sud BiH na temelju navedenog sporazuma, izrekne kaznu zatvora u rasponu od 11 do 13 godina.

Optuženi Ljubiša Četić, sklapanjem sporazuma u potpunosti priznaje izvršenje kaznenog djela kako je navedeno u optužnici Tužilaštva BiH, te se potpisivanjem sporazuma odriče prava na suđenje i prava žalbe na presudu koju mu izrekne Sud BiH.

Optuženi se obavezao, da će nakon što sud prihvati izjavu o priznanju krivnje, a prije izricanja kazne, osobno dati svoju izjavu kojom će iskazati pokajanje za kazneno djelo koje je počinio.

Prije sklapanja sporazuma, postupajuća tužiteljica upoznala je oštećene u ovom predmetu o namjeri sklapanje sporazuma, putem udruženja koje okuplja žrtve ratnog zločina sa područja Prijedora, i oštećeni su dali podrškuu sklapanju ovog sporazuma, s obzirom da se optuženi sporazumom obavezao da će tužilaštvu ustupiti korisne informacije koje će pomoći u rasvjetljavanju ratnog zločina na Korićanskim stijenama, kao i na području Prijedora tokom 1992. godine.

Optuženi se također obavezao da će na zahtjev tužilaštva svjedočiti u ovom, kao i u drugim predmetima kada to od njega zatraži Tužilaštvo BiH ili ovlaštena agencija za sprovođenje zakona.

Sporazum je proslijeđen Sudu Bosne i Hercegovine.

(Sarajevo-x.com)

18.03.2010

Za strijeljanje 200 civila - Ljubiša Četić osuđen na 13 godina zatvora

Sudsko vijeće je osudilo Ljubišu Četića, nekadašnjeg pripadnika Interventnog voda policije u Prijedoru, na 13 godina zatvora zbog učešća u strijeljanju oko 200 civila u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama.

"Ova kazna će se vjerovatno nekima činiti blaga, ali Sudsko vijeće je zadovoljno da će kazna, skupa sa obećanjem Četića da će sarađivati sa Tužilaštvom na rasvjetljavanju zločina na području Prijedora, i njegovim iskazanim kajanjem, postići svrhu kažnjavanja“, kazala je Minka Kreho, predsedavajuća Sudskog vijeća pri obrazlaganju presude, a javlja BIRN - Justice Report.

Četić je potpisao sporazum o priznanju krivnje sa Državnim tužilaštvom 11. marta ove godine, koji je predviđao da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od 11 do 13 godina.

Nakon sklapanja sporazuma, on je svjedočio u koristu Tužilaštva, te priznao da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju civila na planini Vlašić i dao izjavu pokajanja žrtvama.

Četić se prvobitno teretio skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima Interventnog voda i Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Istom optužnicom su bili obuhvaćeni i Damir Ivanković i Gordan Đurić, također bivši pripadnici Interventnog voda, ali su oni sredinom prošle godine, nakon priznanja krivnje, osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora.

Četića je Sudsko vijeće oglasilo krivim da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor u cilju progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva sa tog područja, te da je 21. augusta 1992. godine učestvovao u strijeljanju oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama, koji su prethodno izdvojeni iz konvoja koji se kretao iz Prijedora ka Travniku.

"Pri odmjeravanju kazne, Vijeće je odmjerilo težinu djela i stepen krivične odgovornosti optuženog. Kada se poredi stepen individualne odgovornosti Četića u odnosu na osuđenog Ivankovića, dolazi se do zaključka da je Četić u kritičnoj situaciji koristio malokalibarsku pušku, a Ivanković automatsko naoružanje, koje ima deset puta veću ubojnu moć“, pojasnila je sutkinja Kreho.

Obrazlažući olakšavajuće okolnosti, Kreho je dodala da se Četić priznanjem krivnje "suočava sa posljedicama svog djelovanja", te da boluje "od izvjesnih zdravstvenih problema".

Četić je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudskog postupka, a porodice žrtava i oštećeni su upućeni na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevima.

S obzirom da se Četić trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora za razbojništvo, Sudsko vijeće mu nije odredilo pritvor nakon izricanja presude, već pojasnilo da će "nakon objedinjavanja svih kazni biti upućen na izdržavanje kazne".

(Sarajevo-x.com)

25.03.2010

Slučaj "Korićanske stijene" Čekajući smrt na litici

Husein Jakupović, svjedok Tužilaštva BiH, opisao je kako je 21. augusta 1992. godine preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama, rekavši da ga je pred polazak stražar iz Trnopolja upozorio da “ne ide tim konvojem”, javlja BIRN-Justice report sa današnjeg nastavka suđenja u ovom predmetu pred Sudom BiH.
Došla su četiri autobusa u Trnopolje i tada su nam stražari rekli da je to konvoj koji ide za Travnik. Bila je gužva i svi su željeli otići. Pokušao sam s braćom ući u autobus, ali nam je stražar, kojeg smo poznavali, rekao da to nije konvoj za nas i njih je vratio, a ja sam uspio ući. (...) Kasnije je konvoj zaustavljen blizu rijeke Ugar i tu su nas 80 do 90 izdvojili”, prisjetio se Jakupović.

Svjedok je kazao da je uhapšen 21. maja 1992., nakon čega je bio zatočen u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, te da je 21. augusta iste godine pokušao napustiti područje Prijedora konvojem u čijoj su pratnji bili “pripadnici rezervne policije”.

Za sudjelovanje u osiguravanju konvoja od 1.200 civila koji su 21. augusta 1992. godine vođeni iz Prijedora u Travnik na razmjenu, terete se Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja. Prema navodima optužnice, Čivčić je u to vrijeme bio komandir Prvog interventnog voda pri SJB-u Prijedor, Zečević, Knežević i Ljepoja pripadnici istog voda, a Topola stražar u logoru Trnopolje.

Državno tužilaštvo tvrdi da su četvorica optuženih zajedno sa ostalim pripadnicima Prvog interventnog voda izdvojili i strijeljali oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, dok je Čivčić “nastavio konvojem do Smetova”.

Jakupović je kazao da su na Korićanskim stijenama i u pratnji konvoja bili pripadnici policije i vojske, te da su oni vršili selekciju muškaraca. On je istakao da su imali “uniforme svijetloplave boje i bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA)”, te automatske puške.

“Kod razdvajanja su nam tražili zlato, pare i satove, te su rekli da će ubiti onog ko ne bude sve predao. Kad smo stigli na Korićane, rekli su nam da nas vode u razmjenu ‘žive za žive’, te nam je naređeno da stanemo prvo uz stijenu, a potom uz rub ceste prema provaliji i kleknemo. Bio sam u prvoj vrsti i samo znam da sam vidio stijene i provaliju. Počeli su pucati i bacio sam se dolje, ali pošto je neko u mene udario, ostao sam zaglavljen u stijenama”, rekao je Jakupović.

U optužnici stoji da je civilima bilo naređeno da stanu uz rub ceste, nakon čega je u njih pucano iz automatskog oružja, prilikom čega su tijela ubijenih i ranjenih padala u provaliju, dok su se neke osobe same bacale kako bi izbjegle smrt. Nedugo potom su na tijela bacali ručne bombe ili pucali na njih.

“Čuo sam da je tog dana neko silazio među ljude i govorio da ima živih, u koje je potom pucao. (...) Kada sam sišao dolje, 22. augusta, vidio sam ubijene, i onda su došla dva vojnika koja su prebrojavala tijela i govorila da nas još fali tu. Oni su skupili na jedno mjesto ubijene i zapalili ih, a onda je kamion s litice istresao kamenje i zemlju, da ih valjda prekrije. Dok su tijela gorjela, bio je jak smrad”, prisjetio se svjedok.

Nedugo zatim, kako je kazao Jakupović, kroz šumu je krenuo prema Travniku, ali ga je pronašla “srpska vojska” i vratila u Skender-Vakuf, gdje je ispitivan, a potom prebačen u Banju Luku.

“Prvo su me odveli u njihovu komandu na Vlašić, te potom u privatnu kuću gdje je bila Vojna policija, a odatle u Skender-Vakuf i Banju Luku. Inspektor u Banjoj Luci mi je rekao da se prijavim u Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK), uz čiju pomoć sam nakom dva i po mjeseca napustio BiH”, rekao je Jakupović.

(Sarajevo-x.com)

09.04.2010

Počela izgradnja spomen-obilježja

U Kozarcu kod Prijedora ovih dana počela je izgradnja spomen obilježja za oko 1.800 nevino ubijenih Kozarčana, koji su stradali u periodu od 1992. do 1995. godine.



Doktor Zlatko Škerić, predsjednik odbora za izgradnju spomen obilježja, čiju su izgradnju prije četiri godine upravo inicirale majke Kozarčanke čija su djeca ubijena tokom prošlog rata, kaže da će imena žrtava biti ispisana na 32 mermerne ploče, unutar obilježja.

- Samo obilježje koje se nalazi u centru Kozarca, tamo gdje se nekad okupljala izgubljena kozarčka mladost biće visoko 3,70 metara sa oko 600 svjetiljki s vanjske strane, postavljenih u simbolici bodljikave žice i izgubljenih života. Upaljene,običnom prolazniku, pažnju će skretati na kozaračku tragediju- kazao nam je Škerić.

On je dodao da bi spomen obilježje, čija će izgradnju koštati oko 420.000 maraka, trebalo biti završeno do kraja jula ove godine kada u Kozarac dolazi najviše dijaspore. Podsjetio je da su Kozarčani do sada prikupili oko 100.000 maraka za izgradnju, "BH Telecom" je osigurao 30.000, a federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica 20 000 maraka.

- Oni koji žele dati sredstva za izgradnju ovog Kozarčanima posebno značajnog obilježja to mogu uraditi i pozivom na donatorski broj 090 291 084 - kazao je Škerić.

(AVAZ)

25.07.2010

U Prijedoru klanjana dženaza za 41 Bošnjaka

Na gradskom stadionu "Berek" u Prijedoru u nedjelju je obavljen zajednički ispraćaj posmrtnih ostataka četrdeset i jednog Bošnjaka, žrtava ratnog nasilja na području prijedorske općine.

Oni su identificirani tokom protekle godine; među njima je 11 Kozarčana i 30 Prijedorčana. Dženaze su obavljene na više šehidskih mezarja u prijedorskoj općini.

Dženazu-namaz predvodio je poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa Cerić, a osim porodica stradalih prisustvovao joj je između ostalih i ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović i predsjednica Skupštine općine Prijedor Azra Pašalić.

Reis Cerić je poručio da ne treba izgubiti vjeru u Boga i poštovanje prema komšijama, već treba vjerovati da će se i "najgori ljudi jednoga dana opameti i poštivati pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast", prenijeli su mediji u RS-u.

(FENA)

21.08.2010.godine

Strijeljano više od 200 ljudi Obilježena 18. godišnjica masakra na Korićanskim stijenama

Na lokalitetu Korićanskih stijena na planini Vlašić, danas je obilježena 18. godišnjica stradanja više od 200 muškaraca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa područja općine Prijedor, javila je Federalna televizija.

Njih su 21. augusta 1992. godine iz konvoja izveli srpski policajci, pripadnici Interventnog voda Centra javne bezbjednosti Prijedor i strijeljali ih na rubu provalije.

Porodice stradalih, prijatelji i osobe koje su preživjele masakr, ali i brojni građani iz Srednje Bosne, bacili su na mjesto stradanja 250 ruža, koje simbolizuju nevino izgubljene živote. Od nadležnih je, i ovog puta, zatraženo da se uz počinioce, kazne i naredbodavci zločina.

Za ovaj zločin osuđena su četiri njegova izvršioca, na osnovu sporazuma o priznavanju krivice u BiH se vodi postupak protiv još deset osoba. Do sada su pronađeni skeletni ostaci stotinjak osoba, a samo četiri su identifikovane i ukopane.

04.10.2010

SUĐENJE ZA ZLOČIN NA KORIĆANSKIM STIJENAMA: SVJEDOK PREPOZNAO U SUDNICI OPTUŽENOG ŠKRBIĆA

Zaštićeni svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine KO18, koji je preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine, prepoznao je danas u sudnici Suda BiH trećeoptuženog, Milorada Škrbića, kao jednog od „vojnika u plavim maskirnim uniformama“.

KO18 je ispričao da je od 26. maja do 21. augusta 1992. bio u logoru Trnopolje kada su došla četiri autobusa u koje je „uguran zajedno s ostalim logorašima".

Vojnici u plavim maskirnim uniformama su, kazao je, bili glavni i davali su naredbe ko šta da radi. Među njima je svjedok vidio Milorada Škrbića, kojeg je prepoznao i u sudnici.

- Poznajem ga iz Prijedora i vidim ga. Primijetio sam ga kada su došli po nas u logor Trnopolje. Bio je u plavoj maskirnoj uniformi - kazao je svjedok, ali se nije mogao sjetiti da li je Škrbića više viđao tog dana.

Zaštićeni svjedok KO18 je iskaz dao kao dodatni svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Zoranu Babiću, Miloradu Radakoviću, Miloradu Škrbiću, Dušanu Jankoviću i Željku Stojniću, optuženima za strijeljanje oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama na planini Vlašić 21. augusta 1992. godine. Muškarci su prethodno izdvojeni iz konvoja koji se kretao iz Prijedora prema Travniku. Tužilaštvo smatra da su Babić, Radaković, Škrbić i Stojnić bili pripadnici Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, dok je Dušan Janković, prema optužnici, bio komandir SJB-a.

KO18 se prisjetio zaustavljanja u Kozarcu gdje su se autobusima iz Trnopolja priključila ostala vozila iz Prijedora. Na čestim stajanjima poslije Banje Luke naoružani pratilac u sivomaslinastoj uniformi je od putnika tražio novac i vrijednosti, ali svjedok je najviše govorio o posljednjem zaustavljanju.

- Na zaustavljanju pored neke rijeke svi smo izašli da se osvježimo, a kad smo se vraćali, vidio sam ove plavce kako postrojavaju ljude. Pokušao sam da uđem u autobus, ali su mi plavci rekli da stanem u stroj. Stajao sam pognute glave dok nije došla komanda da uđemo u autobuse. Rekli su nam da idemo u razmjenu - kazao je KO18.

Nakon što su ušli u autobuse, krenuli su dalje, ali se, ispričao ej svjedok, motor vrlo brzo ugasio, nakon čega je začuo zvuk mitraljeza.

- Bili smo u autobusu dok se nije utišao taj mitraljez. Onda su se otvorila prednja vrata i neko je rekao trojici putnika da izađu. Nisam vidio tu osobu koja je ušla. Izašli su vani, a zatim se čula pucnjava. Tako su to radili cijelo vrijeme - ispričao je KO18.

Svjedok je kazao da je „red došao i na njega“. Nakon što je izašao iz autobusa na zadnja vrata, ponovo je ugledao plavce. Sa strane ih je bilo pet, a prema provaliji su stajala još trojica.

- Kretao sam se prema njima i stali smo ispred. Gledali smo se u lice. Bilo je kao u filmu. Mislio sam da taj momak ispred neće pucati u mene. Bio je simpatičan. Onda su nam uz psovke naredili da se okrenemo i osjetio sam kako sam pogođen u lijevo rame i pao sma nedaleko od mjesta na kome sam strijeljan - kazao je.

Svjedok je s ostalim preživjelim žrtvama proveo nekoliko dana u blizini rijeke, a zatim je bio sam u šumi, gdje su ga našli pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) te odveli u bolnicu u Jajce, zatim u Fojnicu.

Prema navodima optužnice, na planini Vlašić su muškarci u dva autobusa izdvojeni iz konvoja, odvezeni do Korićanskih stijena, gdje im je naređeno da kleknu na rub litice, a zatim su pripadnici Interventnog voda na njih pucali iz vatrenog oružja, prenio je BIRN.

Suđenje se nastavlja 11. oktobra.