Selo Glogova (opština Bratunac) BiH

Glogova je naseljeno mjesto u sastavu opštine Bratunac Bosna i Hercegovina.

Haški sud (ICTY) osudio je na deset godina zatvora bosanskog Srbina Miroslava Deronjića, koji je priznao da je u maju 1992. naredio napad na selo Glogova, u opštini Bratunac u BiH, u kojem su ubijena 64 Bošnjaka.

U selu Glogova 1992 nije ostao ni jedan Bošnjak, a uništavanje širokih razmjera provedeno je i u drugim bošnjačkim naseljima u opštini kao i u samom Bratuncu.

Prema popisu iz 1991. Glogova je imala 1913 stanovnika, od čega 1901 Bošnjaka

Nakon agresije život se polako vraća. Danas se u Glogovi čuje graja djece, dok stariji vrijedno rade u polju kako bi svojim porodicama obezbjedili egzistenciju.

Snimak gostovanja cirkusa iz Francuske u selu Glogova



[Edited by cupo on 01-10-2009 at 12:59 GMT]

Selo Glogova

Na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja 1992. godine, u krugu mjesne džamije u Glogovi kod Bratunca samo u jednom danu udružene snage bratunačke policije, bratunačke TO i JNA, predvođene predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem za nekoliko sati strijeljale su 64 bošnjačka civila.

Najmlađa žrtva bio je Muharem Ibišević (16), koji je ubijen pored oca Mustafe i godinu starijeg brata Muje.

Nakon ubistava i progonstva Bošnjaka od strane srpskog fašističkog agresora uslijedo je rušenje i miniranje džamije, kao i bošnjačkih kuća.

Nakon srpske agresije uslijedio je povratak a samim tim i obnova kuća kao i mjesne džamije.



Opet se ezan čuje na zadovoljstvo svih njegovih povratnika i u prkos dušmanu

Saudijci spremni finansirati održivi povratak u BiH

Saudijski fond za razvoj spreman je finansirati projekte koji bi omogućili povratak i održivi povratak u Bosnu i Hercegovinu, rečeno je tokom jučerašnjeg sastanka ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Safeta Halilovića s predstavnicima Saudijskog fonda za razvoj Mohammadom S. Al-Arifijem i Mohammadom S. Al Dalilanom.

"Saudijski fond raspolaže budžetom od oko 30 miliona američkih dolara, koje je spreman uložiti u projekte povratka u BiH“, kazao je Al-Arifi i dodao kako od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice očekuju konkretne projekte, od obnove povratničkih kuća i infrastrukture do projekata održivog povratka.

Ministar Halilović je predstavnike Saudijskog fonda upoznao o svim aspektima provedbe Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma te kazao kako su tom ministarstvu lokalne povratničke zajednice dostavile desetine projekata koji se odnose na obnovu infrastrukture i održivog povratka.

"Spremni smo Saudijskom fondu prezentirati te projekte kako bismo, uz ulaganja u povratak iz domaćih izvora, ubrzali ovaj proces i bili bliže njegovom dovršenju u narednih pet godina“, kazao je ministar Halilović, saopćeno je iz njegovog kabineta.

(FENA)

Fočanske lasta

Područje Podrinja dugo vremena je bilo nerazvijeno. Nakon minulog rata, u ovaj dio Bosne i Hercegovine počeli su se vraćati nekadašnji stanovnici. Ovo je serijal o onim ljudima, koji su nakon povratka u rodni kraj, uspješno otpočeli biznis.

Slijedi priča "Fočanska lasta" autora Marinka Sekulića Kokeze.

Bošnjaci su prije rata bili većinski narod u Opštini Foča. Danas od 31 odbornika u opštinskoj Skupštini je jedan Bošnjak. Povratak Bošnjaka počeo je nakon ukidanja međunarodnih sankcija, uglavnom u seoska područja.

Laste su vjesnici proljeća. Često se za ove ptice kaže da su i nagovijest i simbol nečeg lijepog. Ispred ulaznih vrata u kancelariju Udruženja povratnika u Foču laste su svile gnijezdo. U kancelariji prvi, bar privremeno, zaposleni mladi povratnik u Foču - Kemo Džano.Ovo je priča o njemu: „Vratio sam se 2004. godine sa porodicom u svoje selo. 12 godina sam živio u Goraždu. Nakon toga sam se vratio jer nisam imao druge perspektive nago da se vratim na svoje imanje.“
U Udruženju povratnika Džano je upoznao Mehmeda Bradarića, poznatog fočanskog profesora na čiji je nagovor završio kurs rada na računarima. Njemačka humanitarna organizacija „Krila nade“ je Udruženju povratnika odobrila sredstva uz pomoć kojih su se mogli zaposliti Bošnjaci nakon što prođu neku stručnu obuku. Kemi Džani je ponuđena obuka za rad u administraciji: “Na inicijativu gospodina Mehmeda Bradrića, ja sam pristao na ovaj kurs i do dana današnjeg obavljam poslove administrativnog radnika.“



Nekolicina Bošnjaka radi u opštinskoj administraciji i policiji, ali nijedan od njih ne živi stalno u Foči. Kemo Džano je prvi i zasad jedini stalno nastanjeni, mladi povratnik na području opštine Foča. On bar privremeno dobije neko zaposlenje. Mehmed Bradarić iz Udruženja povratnika je zadovoljan: “Ja sam time najzadovoljniji što imamo makar jednog volontera, jednog dečka koji hrabro, slobodno, bez ikakvih problema dolazi, ide i u kafiće i sa drugim omladincima, družimo se dakle...imamo internet, imamo opremu, faks. Radimo bez velikih materijalnih izdataka“.

Povratak na čekanju

U Foči se vlasti ne mogu pohvaliti rezultatima povratka. Po nekim procjenama vratilo se svega oko 1.000 nekompletnih, uglavnom staračkih domaćinstava. U samom gradu jedva da ih je pedesetak. Djece Bošnjaka nema ni u jednoj gradskoj školi u Foči. Opštinski načelnik Zdravko Krsmanović kaže da je proces povratka u cijeloj BiH doživio neuspjeh zato što su zakonodavne državne, entitetske i kantonalne vlasti donijele takve zakone u nizu životnih oblasti koji ne stimulišu povratak, već „konzerviraju“ stanje na nivou 1995.godine. O slabom povratku Fočaka Krsmanović kaže: “18.500 Fočaka živi u Sarajevu, u glavnom gradu. Teško se iz glavnog grada vratiti poslije 17 godina. Tamo su mnogi formirali porodice, stambeno se zbrinuli, našli posao. To je osnovni problem za sam povratak u grad.“



Ovo je ujedno i jedan od problema mladima koji su se vratili, poput Keme Džane. Da je tako, potvrđuju ove riječi njegovog oca Ibre: „Njemu je sada preko dvadeset godina, trebao bi razmišljati o ženidbi. Kako? Kako da nađe curu iz Sarajeva koja bi ovdje živjela? To više neće ni cure koje su iz sela otišle u grad.“

Porodica Džano živi u selu Jošanica 12 kilometara niz Drinu od Foče. Kemo svakodnevno na posao dolazi biciklom. Ljeti to nije problem ali zimi: “Zimi nikako, ne može biciklo.Nekad ni auto ne može. Zna u nas pasti snijeg...prošle godine je palo 40 cm snijega“.

Briga za porodicu

Uprkos svakodnevnom putovanju i drugim problemima Kemo je velika pomoć i ponos svojim roditeljima. Njegova majka Ema kaže: „Šta ja znam, možda bi se brinula da je negdje drugo otišao. Više volim što je uz nas." Pomogne li? - „Pa da nije njega ne bi ni ostali.“ I otac Ibro je ponosan na svog sina jedinca: „Da mi nije njega ovdje, ne bi ni mi mogli opstati. Ja sam ne bih mogao ništa stići. Svašta radi dijete. Sluša, dobro radi i eto. Zadovoljan sam sa njim.“

Jedna lasta ne čini proljeće, kaže narodna izreka. Kako i Kemo ne bi bio samo simbol povratka, pitamo ga šta treba mladim Fočacima da dođu i ostanu u svom gradu: „Bilo bi najviše omladine da ima posla. Zato omladina da tako kažem, bježi iz ovoga grada da nađe posao. Da ima posla, ovdje na primjer u Foči, oni ne bi bježali. Bilo kakav posao da nađu mladi bi ostali. Pošto ne mogu nigdje da se zaposle, onda idu gdje im je bolje.“ (Marinko Sekulić)

Nezira Sulejmanović u svom neuslovnom domu