Koliko Ovo ima sličnosti ili :

Lažna uzbuna na Tuzlanskom aerodromu: Amerikanci za terorizam greškom optužili Tuzlake

Bombaški proces:

U početku su mislili da je vježba. Tek kada su grubo svezani i kada su im pred očima zastale cijevi napunjenih pištolja, shvatili su u koliko su nezavidnom položaju. S druge strane cijevi, američki vojnici su vjerovali da su na pragu otkrivanja najozbiljnije terorističke akcije u Bosni i Hercegovini. Za 58 sati petorica mladih Tuzlaka ispitivani su od agenta FBI-a, prijećeno im je smrću, ucjenjivani su vizama, obavještavani kako su nasekirali direktora CIA-e, optuživani da su planirali smrt ko zna koliko vojnika SFOR-a. Istog onog SFOR-a za koji su godinama radili. Na kraju, kada je ustanovljeno kako su uhapšeni samo zato što je jedan strani vojnik povjerovao da razumije bosanski i videosnimak razgovora junaka ove priče preveo kao dijalog Bin Ladenovih sljedbenika, pušteni su iz samica. I otpušteni s posla, uz nove, blaže i, po svemu sudeći, jednako neutemeljene optužbe

rošao je prvu kapiju. Na drugoj je još jednom izvadio propusnicu i pružio je vojniku, koji ju je pogledao i klimnuo glavom. Krenuo je naprijed, ne shvatajući da to nije signal njemu, nego petorici pripadnika Vojne policije, koji su se na njega obrušili čim je prošao kontrolu. Dok ga je jedan vojnik držao na nišanu, drugi ga je pretresao prislonjenog uz automobil i snažno mu zavrnuvši ruke, vezao ih lisicama. Trenutak kasnije, grubo su ga gurnuli u auto, vezali pojasima i, osiguravajući vrata lancima, odveli u unutrašnjost baze. Amir Tabudić, tridesetogodišnji kontrolor avio-saobraćaja u američkoj bazi "Eagle" u Tuzli, uhapšen je u pola osam ujutro, 11. maja ove godine.

Pod optužbom da je zajedno s njim planirao podmetnuti bombu u bazi, uhapšen je i Amir Selimović, kolega iz zračne kontrole, samo desetak minuta kasnije. On je gledao kako su hapsili Tabudića, ali je pomislio da se radi o jednoj od čestih vježbi američkih trupa. Otrijeznilo ga je naređenje da legne i čvrst stisak dok su mu, prilijepljenom za zemlju, vezali ruke.

Jasenko Karahmet, koji je na posao stigao poslije njih dvojice, smijao se dok su ga hapsili, uvjeren da se radi o grešci. Jedan od vojnika mu je, kaže, tada tako snažno zavrnuo ruku da je počeo plakati. "Nemoj se smijati, ovo nije vježba!" Mladić koji je proteklih pet godina radio za SFOR, sproveden je, naočigled kolega i poznanika koji su pristizali na posao, u sjedište vojne obavještajne službe (Central Intelligence Department).

Istog dana pripadnici CID-a uhitili su vozača viljuškara Šabana Jukanovića, električara Samira Čičkušića, njegovog nadzornika Miguela Shiversa i još jednog od članova posade kontrole leta, Besima Hodžića. Njega su, iako je imao slobodan dan, pozvali od kuće pod izgovorom da treba zamijeniti bolesnog Jasenka i uhapsili čim je stupio na tlo baze.

Farsa duga 58 sati Agenti CID-a, koji su vodili ovaj slučaj, pomislili su da se bliže razotkrivanju najveće terorističke operacije protiv američkih trupa u ovoj zemlji. U narednih 58 sati, akcija će postati farsa, a američke snage će biti izvrgnute ruglu, najvećem nakon što su sedmoricu preživjelih Srebreničana
Amir Tabudić: "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis

Amir Selimović: Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"

Jasenko Karahmet: "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru"

predali srpskoj policiji u Zvorniku u ljeto 1996.
Amir Tabudić: "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis

Amir Selimović: Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"

Jasenko Karahmet: "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru"


To je, međutim, slaba, ako je i ikakva utjeha Tabudiću, Selimoviću, Karahmetu i Hodžiću, koji su to vrijeme proveli zatvoreni u bazi, bez ikakvog međusobnog kontakta ili kontakta sa vanjskim svijetom, podvrgnuti zastrašujućem ispitivanju i suočeni sa jednako strašnim optužbama. "Odmori se, bolje ti je da sve priznaš", rekla je Karahmetu poručnica Davis, praveći pauzu tokom prvog, jednosatnog, ispitivanja to poslijepodne.

Optužbe su se temeljile na snimku razgovora koji su četvorica pritvorenih vodili u zajedničkoj kancelariji prethodne srijede, navodno planirajući kako da podmetnu bombu u motor aviona. "Počeo sam sumnjati u sebe, kriviti se u jednom trenutku, razmišljati da nisam možda prisustvovao nekom razgovoru", kaže Jasenko. Nakon prvog ispitivanja, koje nije dalo nikakve rezultate, ponovo je pritvoren u sjedištu Vojne policije unutar baze. Sutradan u jedanaest sati navečer premješten je u jedan od kontejnera, gdje je pod paskom stražara proveo naredni dan. "U toalet sam išao sa lisicama na rukama, vrata toaleta su uvijek bila otvorena i osjećao sam se veoma poniženim sve vrijeme", kaže on.

U međuvremenu, Tabudić je zatvoren u jedan od napuštenih kontejnera, koji je poslužio umjesto samice. "Stražar je uperio napunjen pištolj u mene i naredio da se ne mičem dok su me još jednom pretresali. Oduzeli su mi sve lične stvari, lančić, sat, obuću." Skinuli su mu lisice sa ruku i ostavili ga da sjedi u prljavom kontejneru ostatak dana, tačnije do poslijepodne, kada je i on podvrgnut ispitivanju. "Dobro razmisli šta ćeš odgovoriti, jer od toga zavisi da li ćeš se kući vratiti u crnoj vreći ili u jednom komadu", upozorila ga je agentica Davis, koja je, sudeći po riječima pritvorenih, prvog dana ispitivala svakog od njih. Tabudić je odgovorio da nema šta priznati. Potom je vraćen u pritvor.

U susjednom kontejneru, njegov prijatelj Selimović je cijeli taj dan, sve do ponoći, proveo sa lisicama na rukama, bez ikakvog objašnjenja. Tražio je od američkih oficira da obavijeste njegove roditelje i matičnu firmu Brown & Root, koja inače upošljava domaće radnike američkih snaga SFOR-a, ali njegovom zahtjevu nije udovoljeno. Tek je u ponoć saznao da je osumnjičen za postavljanje bombe u bazu. Nasmijao se i rekao: "Ovo je stvarno smiješno, to i ako se desilo, ja stvarno nemam ništa s tim!"

Njegova isljednica je kazala kako je situacija ozbiljna i da se ne treba smijati tome što je "mnogo američkih vojnika trebalo poginuti". Selimović kaže da je na stol stavila papir i olovku i rekla da napiše izjavu, jer njegovi drugovi su "već dosta toga napisali". U tom času nije ni znao ko je sve osim Tabudića uhapšen, ali list papira ispred njega ostao je neispisan. Vraćajući se, čuo je Karahmetov glas u susjednom kontejneru, dok je Tabudić tek tu noć, čuvši Selimovićev kašalj, shvatio da nije sam.

Istine i laž Dok su uhapšeni mladići vrijeme između dva ispitivanja provodili u nevjerici da im se to stvarno dešava, njihovi roditelji su bili sve zabrinutiji. Niko nije imao priliku da se prije hapšenja javi roditeljima, pa je kašnjenje bilo tim zagonetnije. Na koncu, Selimovićev otac i Tabudićeva sestra otišli su uvečer u bazu "Eagle" da saznaju šta se dešava s njihovim najbližim. Dežurni oficir kratko im je rekao da će svi ostati dugo jer je u pitanju "noćna misija", odnosno slijetanje aviona. Kako se to dešavalo i ranije, oboje su to objašnjenje prihvatili i dalje se pitajući zašto se niko od njih nije javio.

Tabudić je negdje oko deset ponovo vraćen u kontejner i, na hladnom podu, zamotan u vreću za spavanje, prespavao. Sutradan je cijeli dan proveo pritvoren, da bi oko jedanaest navečer ponovo otišao na ispitivanje.

"Mislio sam da će me tući tu noć", kaže on. U susjednoj sobi istovremeno je trajalo još jedno ispitivanje, po svoj prilici, četvrtog uhapšenog, Hodžića. Ovaj put sa druge strane stola sjedio je, kaže, suhonjav i ćelav muškarac koji mu se predstavio kao John i pokazao bedž FBI-a, dodajući usto da je tek doletio iz Budimpešte. "Ideš li u džamiju?", upitao je na početku. "Ne", odgovorio je Amir, "ali ću poslije ovog početi da idem!" Isljeđivanje je trajalo do pet ujutro, a federalni agent je htio znati zašto je tokom rata bio pripadnik Armije BiH, hoće li se podvrgnuti detektoru laži (na što je ovaj i pristao), prijetio, ucjenjivao "Rekao mi je kako nikad neću dobiti posao, rekao kako George Tennet, direktor CIA-e, lično čeka da čuje ishod istrage, kako nikad neću dobiti američku vizu, nikad neću otići iz Bosne" Oko četiri ujutro, pročitao mu je prepis snimljenog razgovora, na temelju kojeg su i uhapšeni, ali ovaj nije mogao prepoznati nijednu izgovorenu riječ. Tek u nedjelju oko podne, Shawn L. Toole, IPTF-ov oficir za vezu, posjetio je Tabudića i ostale zatvorene i fotografirao ih, na traženje njihovih roditelja.

Naime, roditelji četvorice u subotu popodne su posredno, zahvaljujući kolegama njihovih sinova, saznali da su oni već drugi dan pritvoreni na aerodromu. Zatražili su pomoć IPTF-a, ali od toga nije bilo koristi. "Potom smo otišli u Dubrave i oni su nas pustili u bazu. Razdvojili su nas i smjestili u posebne prostorije", kaže Senada Selimović. Po njenom svjedočenju, izvjesna Judy Mayers tada joj je kazala kako je njen sin zadržan zbog učestvovanja u organiziranom kriminalu u bazi, ne dopuštajući joj da ga posjeti ili se telefonom čuje s njim.

I glasnogovornik Task Force Eaglea, kapetan William Manley, rekao je Danima kako je tokom istrage utvrđeno da su njih četvorica "kršili druga pravila posla".

Međutim, "predmet istrage" Amir Selimović kaže kako je skoro cijelu noć sa subote na nedjelju bio podvrgnut ispitivanju o navodnoj bombi podmetnutoj na aerodromu. Ova kontradikcija je možda slučajna, ali je i jedna od indicija da je cijeli slučaj od početka bio montiran. Tim više što je Tabudić samo dvadesetak dana ranije prošao opsežnu godišnju sigurnosnu provjeru, obaveznu za sve radnike, a Karahmet trebao ići na provjeru na sam dan hapšenja.

On dobro govorila bosanski U prilog tome da Task Force Eagle ne otkriva baš sve o ovom slučaju, govori i povod hapšenja spomenute četvorice. Riječ je o prevodilačkoj grešci, koja je, po zvaničnoj verziji, rezultirala otkrićem organiziranog kriminala u tom obimu da su svi uhapšeni, osim jednog, Samira Čičkušića, potom i otpušteni. (I činjenica da je on zadržao posao se ne uklapa u ovu konstrukciju.)

Lažnu uzbunu izazvao je američki vojnik, porijeklom Rus, inače tumač CID-a, koji je preveo spomenuti razgovor. Kako su mladići razgovarali o motociklima koje dvojica od njih imaju, on je motocikl preveo kao "engine", što na engleskom znači motor. Termin "viljuška", što se na engleskom kaže "fork", preveo je kao "forklift", a to pak znači "viljuškar". Oficiri CID-a su na osnovu toga zaključili da mladići planiraju viljuškarom postaviti bombu u motor aviona.

Sve da je i tako, ovi mladići morali bi biti vrlo glupi teroristi. Američka vojska BiH još uvijek tretira kao "neprijateljsko okruženje", pa nijedan avion koji sleti na Tuzlanski aerodrom ne gasi motore. To zasigurno umnogome otežava postavljanje bilo kakve bombe u motor. Kada se ispostavilo da je istraga proizvod jezičke greške, Amerikanci su, postiđeni, svog prevoditelja poslali kući, kaže sugovornik Dana koji još uvijek radi na aerodromu.

Ali, odveć oprezni agenti su jednako slučajno otkrili vlastitu grešku. I pored toga što su svi uhapšeni insistirali da vide snimak, oni su razgovor pustili samo jednom od njih, tek drugog dana istrage. Kada im je on, zapanjen, rekao o čemu se radi, četvorica domaćih prevodilaca su, nezavisno jedan od drugog, iznova i iznova prevodili razgovor, sve dok nije eliminirana i najmanja mogućnost prevare. A tada je bilo potrebno smisliti pravi, logičan i očigledan izgovor. Kako u vojnim bazama skoro redovito ima i šverca i prostitucije, najlakše je bilo posegnuti za "organiziranim kriminalom". Manley ipak ne želi reći o čemu se ustvari radi. "To bi otkrilo našu tehniku prikupljanja podataka", kaže on.

Izlazak na slobodu i susret sa zabrinutim familijama nije bio kraj mučne priče za uhapšenu četvorku. Naprotiv. Samo dan nakon izlaska iz baze, Brown&Root im je, bez ikakvog objašnjenja, dao otkaz. Bio je to početak višemjesečne potrage za pravdom ili barem razlogom otkaza. U međuvremenu, četvorica su uz pomoć tuzlanskog advokata Nusreta Mešića uputili zahtjev za nadoknadu štete, ali još uvijek nisu dobili nikakav odgovor. Brown&Root, firma koja pruža logističku podršku američkoj vojsci u skoro svim dijelovima svijeta, inače je samo jedna od poslovnih jedinica kompanije Halliburton. Zanimljivost vezana za ovu kompaniju jeste da je do prošlogodišnjih izbora u SAD-u, predsjednik Upravnog odbora i izvršni direktor Halliburtona bio Dick Cheney, današnji potpredsjednik SAD-a.

Michael McDougald, šef tuzlanskog ureda za zapošljavanje B&R, nije htio govoriti za Dane, dok je glasnogovornica B&R Cathy Gist izjavila da su Tabudić i ostali otpušteni po direktivi Task Force Eaglea. "Ovo je tužna situacija, ali oni su otpušteni po direktivi SFOR-a. Oni su to tražili od nas i imaju pravo na to."

To je Danima potvrdio i Manley: "Mi smo kazali B&R da okonča njihove ugovore." Ali, to otpuštanje još uvijek ne čini legalnim. Naime, u njihovim ugovorima kao razlozi za otpuštanje navedeni su krađa, pronevjera, upotreba droge, spavanje ili tuča na poslu. Sve dok američki Task Force ne otkrije pravi razlog otpuštanja, ako on uopće postoji, odnosno ako je legitiman, bit će mjesta sumnjama.

S druge strane, četvorica od petorice optuženih vršili su vrlo odgovorne funkcije u kontroli leta na Tuzlanskom aerodromu. Štaviše, proteklih pet godina spustili su stotine, ako ne i hiljade vojnih aviona, pa čudi kako su ljudi poput njih uopće mogli napredovati u službi i tako dugo raditi za više nego oprezne Amerikance. Također, optužba je u nesuglasju sa mišljenjem okoline o njima. U preporuci za Amira Tabudića, njegov nadređeni, James Poljanec, napisao je: "On može uspješno obavljati sve dinamične avionske operacije, za koje je potrebno dobro prosuđivanje i donošenje odluka na licu mjesta. On je zreo profesionalac, koji će mi jako nedostajati." Riječi hvale za sve otpuštene imaju i drugi oficiri i službenici, koji su i tokom istrage bili na njihovoj strani.

Svih pet optuženih dugo su radili na aerodromu, bili pristojno plaćeni, pa je teško shvatiti zašto bi neko od njih na kraju riskirao gubitak posla zbog nekoliko kilograma kafe, boca alkohola ili par levisica. Tim prije što sada, nakon što su na ovaj način izgubili posao, teško da mogu uopće naći jednako dobar izvor prihoda. Od svih njih, samo je Karahmet u međuvremenu uspio naći novo radno mjesto u jednoj nevladinoj organizaciji, dok ostali stalno nailaze na prepreke. Konačno, oni jesu izgubili posao i izgledi za nastavak karijere na ovom polju sada su ništavni.

Ali, obraz su izgubili neki drugi ljudi.


Arhiva Dani
222
http://www.bhdani.com/arhiva/222/t22214.shtml

[Edited by djecko on 08-02-2010 at 14:49 GMT]

citat:

---

primus inter pares wrote:
Nisam mislio nista tipkat o vehabijama-selefijama iz karavlaha-g.maoce,al ponukan,imenom jedne od nazovi zastitnica njihovih ljudskih prava,odlucih se za iznosenje licnog i subjektivnog misljenja.
Draga Nadjo,zar nisi dosad shvatila,na vlastitoj kozi,da u bosni zivi jedan izuzetno tezak narod(na sve tri strane),al u svakom smislu.
I da ovdasnji ljudi ne TRPE(dakle nisu tolerantni)ni u kom pogledu,one koji odskacu od normi ponasanja bilo u pozitivnom bilo u negativnom kontekstu.
Dakle poenta je,netolerantno smo drustvo,nema veze o kome je rijec,bitno je da se istice,vehabije,pederi,trandze,pripadnici druge vjere,nevermind.
Ne vidim,nacin kako cemo to promijenit.Mrka kapa.
I tu stavljam tacku.

---

citat:

---

borbeni wrote:



zaboravio si da napišeš komunisti

što sam zaključio čitajući ove silne postove zadnjih godinu dana

---

citat:

---

soraya wrote:


Po onima koje je ovjerilo i kantonalno i federalno ministarstvo obrazovanja.Ne znam kako se vabe resorni ministri,ali mi se čini da si u jedan i drugi iz bošnjačkog političkog korpusa

btw,i djecu iz te škole jedan od forumaša nazva "malim fašistima i tompsonima",ali nešto ne vidjeh da je bilo reakcije modratora na napisano



[Edited by soraya on 08-02-2010 at 16:13 GMT]

---

citat:

---

istinaziva wrote:


Znači da je dobro što imamo i dvije škole pod jednim krovom jer je isto ovjereno i funkcioniše normalno u pojedinim dijelovima Bosne. Ok je i jordanski, sutra će biti neki drugi. Jel za to treba da se zalažemo i da to poštujemo?

---

citat:

---

istinaziva wrote:


Znači da je dobro što imamo i dvije škole pod jednim krovom jer je isto ovjereno i funkcioniše normalno u pojedinim dijelovima Bosne. Ok je i jordanski, sutra će biti neki drugi. Jel za to treba da se zalažemo i da to poštujemo?

---

Digresije je ponekad nužno praviti ali bojim se da te digresije počinju gubiti smisao i poprimati oblik klasičnog chatanja Dakle pokušajmo se vratiti na temu  

Zastrašujuća je demokratska i legalistička glupost onih koji osmišljavaju ovakve akcije i koji vjeruju kako će neko povjerovati da je blizu 1000 policajaca potrebno za akciju upada u jedno selo, u kojem je, možete misliti, pronađeno ''hladno naoružanje'', kakvog ima u svakoj kući, u ladici sa escajgom, i ''nekoliko lovačkih pušaka'', za koje su stanovnici Gornje Maoče imali uredne dozvole? (Valja napomenuti da se u prvim medijskim izvještajima operiralo sa ''velikom količinom naoružanja'', da bi se na kraju sve svelo na ''hladno naoružanje'', nekoliko kuhinjskih noževa i dvije lovačke puške).

Zastrašujuća je sloboda državne televizije da govori kako ćemo nakon akcije u Gornjoj Maoči biti bliže Evropi, što je bestidno otkrivanje suštine sprovođenja ovolike sile nad slobodnim ljudima. Jer svako je nevin dok se ne dokaže njegova krivica. Barem bi tako trebalo biti. Ako je ovo država u kojoj se bez odgovornosti, bez objašnjenja, a time i bez opravdanog razloga, negdje može poslati 1000 policajaca, da pohapse računare i kuhinjske noževe, onda je ova država ozbiljno prešla granicu na kojoj represivne mjere postaju sredstvo terora nad slobodnim ljudima.

''Svjetlost'' u selu Gornja Maoča, mogao bi se tumačiti kao uvertira za nove atake na Bošnjake (već se u medijima špekulira o potencijalnim metama takvih akcija) koji će se, u ime zaštite državnog integriteta i suvereniteta, sprovoditi, koje li ironije, združeno sa onima koji upravo rade o glavi te iste države. Vrijeđanje islama u državnim medijima, te huškačka retorika kojom se već duže vrijeme služi jedan dio novinara tih medija, bili su uvod u prekomjernu upotrebu sile, koja je premijeru imala u Gornjoj Maoči.

BHDANI:

Maoča: Akcija Svjetlost - dobro uštimana narodna predstava



Važno je hapsiti vehabije


Mještani Gornje Maoče, pripadnici rigidne vehabijske zajednice: Nusret Imamović, Senad Midžić, Safet Barčić, Hajrudin Ribić, Dževad Hodžić, Edis Bosnić i Adnan Rustemi uhapšeni su u najvećoj akciji udruženih policijskih snaga koju je BiH ikada vidjela. Rezultati istrage, međutim, tek trebaju da pokažu da li su operativna saznanja opravdala spektakularnu akciju, ili ovaj događaj zapravo tek samo simbolično označava početak agresivne izborne utakmice. Ali još važnije pitanje: zašto ina dosadašnja "kršenja ustavnog poretka", zbog čega se sumnjiče privedeni, nemaju isti policijski i pravosudni tretman?



Akcija Svjetlost - dobro uštimana narodna predstava
Upad policijskih snaga u rane jutarnje sate 2. februara u selo Gornja Maoča imao je sve elemente javnog spektakla: "650 policajaca i 224 vozila u najvećoj udruženoj policijskoj akciji u postdejtonskoj BiH". Vijest sama je dovoljna da prosječnom čitatelju zaledi krv u žilama: u zemlji koja je u polurasulu, sve državne strukture su zajedničkim snagama stavljene na raspolaganje odbrani ustavnog poretka - OSA BiH, policijski službenici Granične policije, Službe za poslove sa strancima, SIPA-e, MUP-a RS, Policije Brčko Distrikta, Federalne uprave policije, Uprave policija kantonalnih MUP-ova i predstavnici Policijske misije EUPM-a. Ovo asocira na elegične stihove: Jugoslavijo ko te jebe, može Bosna i bez tebe. Šalu na stranu, radi se o ozbiljnoj akciji.

Strah i trepet Sve je, dakle, prezentirano u svrhu očekivanja da ovako bombastična akcija poluči isto tako bombastične rezultate. Prvenstveno se spekuliralo o 31 privedenoj muškoj osobi, što ne bi bilo protiv logike, s obzirom da upravo ta cifra odgovara i broju domaćinstava u Gornjoj Maoči. Međutim, na kraju dana informacija je iznenada s dvocifrenog broja spala na brojku od "sedam lica", dok je kao dokazni materijal izuzeto "nekoliko komada oružja dugih i kratkih cijevi, sredstava veza, video i DVD materijala te informatičke i druge opreme"?!

Sada kada je završena - nije, valja priznati, posve jasno zašto je u dosadašnjoj historiji BiH ova akcija zaslužila da bude najspektakularnija i koje je uopće opravdanje za toliki broj angažiranih "udruženih snaga"? Ako je suditi, formalno, po težini djela za koja se stanovnici Gornje Maoče sumnjiče - ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti - prihvatljivo jest; no, zašto ina dosadašnja "kršenja ustavnog poretka" nemaju isti "tretman"? Zašto se prijetnje Milorada Dodika o otcjepljenju RS-a, koje se građanima serviraju svako jutro uz doručak, ne čitaju kao napad na ustavni poredak? Zašto izjave poput "ne želim da mi sude muslimani" ili "Markale i Tuzlanska kapija su inscenirane" ne predstavljaju izazivanje narodnosne mržnje, razdora i netrpeljivosti? Po čemu paravojne formacije u službi entitetskog premijera nisu također "ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH"?

Ponuđeni zvanični odgovor Tužilaštva BiH - institucije na kojoj se isto tako Dodikovim izjavama demonstrirao čin rušenja poretka - na klimavim je nogama: "Akcija je izvedena u tom omjeru jer se radi o vrlo ozbiljnim kaznenim djelima." Dokaznih materijala za ovu tvrdnju za sada nema. Kao niti odgovora na pitanje zašto su nadležni organi ovom slučaju priklonili pažnju kakvu nije imao niti jedan od najamblematičnijih primjera bh. postratne realnosti do sada: zločinačke organizacije, trgovina ljudima, lanac prostitucije, automafija… U vremenu kada je džihadski terorizam jedna od najsenzacionalnijih svjetskih tema, državi je lakše trenirati moć na nekolicini bradatih čika u kratkim pantalonama i maskirnim uniformama koji, istina, samim izgledom izazivaju strah i trepet.

Arzija i vehabije Da ne bude zabune - Gornja Maoča nije bezrazložno predmet opsežnih istraga. Područje u kojem su se selefije nastanile nakon raspuštanja naselja Bočinje, slijedeći duhovni koncept hidžre, odnosno emigracije, kako bi se odvojili od džahilije, korupcije i bezbožništva, što je referenca, u historijskom kontekstu, na proganjanje muhamedanaca - već odavno privlači pažnju. Mada - možda manje zbog svog načina života koliko ambicioznog promoviranja šerijatskog zakonodavstva nauštrb važeće legislative. Etiketa radikalnih sljedbenika selefijske struje im je prilijepljena nakon što su od nadležnih institucija počeli zahtijevati organiziranje nastave u skladu sa šerijatskim principima, na glasnogovorničkim portalima širiti izjave poput te da je ženama haram ići ginekologu, da samoubilački napadi nisu nedozvoljeni, ili pak donositi fetve o zabrani klanjanja u džamijama.

S druge strane, treba primijetiti da su ostali izolirani u svojoj komuni, i nisu kao, takoreći "urbane" vehabije, išli zavoditi pravdu po gradovima, izigravati šerijatsku policiju ili linčovati seksualne manjine. Ali, jesu privatizirali dio "teritorijalne cjeline BiH", u što se, na koncu, i naša novinarska ekipa prije nekoliko mjeseci uvjerila na licu mjesta. Teško je ne kriti da je prva impresija koju smo imali ulaskom u Gornju Maoču: šta se ovdje dešava? Kuće nisu obnovljene, ruševine su markirane crnim zastavama, zemlja nije obrađivana… Elementi dovoljni da se mjesto proglasi terorističkom bazom ili vojnim kampom? Pri tome, ako odbijanje da svoju djecu uče muzičkom, likovnom, fizičkom, biologiji čini jednu od osnovanih sumnji za "napad na ustavni poredak", ne bi li onda na direktoricu JU Djeca Sarajeva Arziju Mahmutović zbog vjeronauke trebalo poslati diviziju NATO snaga?

Naravno, ako ćemo se držati "važećeg zakonodavstva", trebali bismo, je li, vjerovati da 650 policajaca nije "tek tako" animirano. Posebice jer postoji mogućnost da su hapšenja samo sredstvo približavanja Muhamedu Porči, vođi daleko utjecajnije vehabijske zajednice u dijaspori, i čuvenom suparniku reisa Mustafe Cerića.

Podržavanje terorizma Međutim, nije zanemariva prijemčivost spomenutog imidža Gornje Maoče u kontekstu populističke priče o BiH kao ćeliji Al-Kaide, na koju američka administracija u BiH i OHR, što razotkrivaju česte izjave Charlesa Englisha i Raffija Gregoriana, nisu imuni. Da li su se politička previranja koja drmaju vodeću bošnjačku stranku proteklih mjeseci prelomila i preko Gornjemaočana? Isto kao nekoć Zlatko Lagumdžija (vidjeti pod: Alžirska grupa), i Sulejman Tihić je kadar učiniti sve kako bi se, popustljivošću prema SAD-u, održao na pozicijama moći. Na koncu, treba li podsjećati da je Tihić kupio podršku međunarodne zajednice upravo smjenom Tarika Sadovića s pozicije ministra sigurnosti zbog sumnji u navodnu "podršku terorizmu"?

Sada je Sulejman Tihić akcijom, koja ima savršen tajming - početak izborne godine - pokazao da je smjena njegovog dugogodišnjeg stranačkog kolege opravdana. Njegov novi ministar sigurnosti Sadik Ahmetović uzjahao je velikog konja hvalospjevom o tome kako "ovom akcijom koračamo duboko u Evropu", a oglasio se i NATO riječima kako ova "kompleksna i sofisticirana operacija dokazuje da vlasti ove zemlje razvijaju profesionalizam i povjerenje".

Pritom, Milorad Dodik nastavlja ucjenjivati državu, pobjedonosno poručujući preko svojih pulena kako "međunarodnu zajednicu više brine referendum nego vehabije u BiH" (Rajko Kuzmanović). U međuvremenu, građani ostaju vječiti taoci pitanja na kojeg nema odgovora: zašto međunarodnu zajednicu odjednom brinu vehabije, koje su tu otkako je i postdejtonska BiH, umjesto referenduma, koji nikada nije bio riskantniji po "ustavni poredak BiH" negoli sada? A stvarni problemi Gornje Maoče, koji leže i u odsustvu volje nadležnih institucija i Rijaseta IZ-a BiH da se edukativno suoče s alternativnim vjerskim djelovanjem, ostaju neriješeni.

Očita je i poruka koju potpisuje uredništvo portala Putvjernika, za kojeg se smatra da je administriran iz Beča - Porčinog sjedišta: "Sve je ustvari amaterski dirigovana politika Ministarstva sigurnosti BiH koje je u proteklom periodu kod javnosti stvaralo atmosferu nepodnošljivosti prema islamu i islamskim praktičarima." Ove glasove, producirane bijesom koji je sada izazvala SDA, neće sigurno zanemariti ni nova bošnjačka desnica koja ambiciozno, na temeljima diskursa o islamskom antiraspoloženju, osigurava prostor u izbornoj godini.

Najspektakularnija akcija u historiji BiH poslužit će tek samo kao alibi za jačanje svih etnonacionalističkih radikala.

Banana je pokazala svoje zube.
Ovih sedam uhapsenih plus ona cetri deportovana 2001. g. = 11 u globalnoj svjtskoj borbi protiv terorizma.
Sve to me podsjeca na situaciju kad je Crna Gora svojevremeno objavila rat Japanu.