11- Pogled unazad, preko zaboravljenog „samara“, prema vrhu!

12- I još jedan pogled prema vrhu!

13- Spuštanje prema planinarskom domu!

14- I na kraju ture - ispred planinarskog doma „Kruzi“, 1265 mnm!


Planinarski pozdrav: „VEDRO“!!!

Izvještaj i foto: Cembauer Stevo-STIV

[Edited by STIV on 02-09-2010 at 16:46 GMT]

Foto reportaža
Planinari PD ˝Konjuh˝ Tuzla na "DURMITORU"

PD "Konjuh" Tuzla, organizovao je prošlog vikenda tradicionalni Memorijalni uspon na Durmitor "Hasan Kopić", a povodom šeste godišnjice smrti člana našeg PD, Hasana Kopića koji je 28.08.2004. godine preminuo na Durmitoru! Na ovoj akciji učestvovalo je 18 planinara PD „Konjuh“ Tuzla!

A sada slijedi IZVJEŠTAJ i FOTOREPORTAŽA sa Memorijalnog uspona na Durmitor:

PRVI DIO:

Petak, 27.08.2010.g.
Ekipa od 15 planinara u dva kombija, na put iz Tuzle krenula je 27.08.2010.godine u 8 h, a u Žabljak (Crna Gora ) stigla je oko 17,30 h. Nakon par minuta ekipi se priključuju Stiv i Nada koji stigoše iz Makarske i Ado koji stiže iz Cavcata. A zatim slijedi smještaj planinara, druženje i noćenje.

Subota, 28.08.2010.g. Ujutro ustajanje u 6 h. Jutarnje aktivnosti i pripreme za uspon. U 7 h u dva kombija nas 18 kreće prema Durmitoru. Iskrcavamo se na „Sedlu“, 1907 mnm gdje nam je polazna tačka za dalji uspon prema „Bobotovom Kuku“, a kombiji se vraćaju u Žabljak.


Planinari PD „Konjuh“ Tuzla na polaznoj tački, „SEDLO“ 1907 mnm!

Nakon zajedničkog snimka krećemo na uspon dobro markiranom stazom.


Kolona je krenula!

Poslije 20-setak minuta laganog penjanja stižemo do stijena i uz maksimalan oprez i uzajamnu pomoć savlađujemo ih penjući se nekih 3-4 metara kroz strmi procijep.


Uspon uz prve stijene!

Staza krivudajući nastavlja još malo uzbrdo pa dolazimo do ravnijeg i valovitog dijela, a oko nas se uzdižu stijene i vrhunci.


Na stazi!

Na sve strane trava, cvijeće i kamenje! Krajolik je prelijep kako za oči tako i za dušu. Prolazimo pored stjenovitog masiva zvanog „ZUPCI“, a tako i izgledaju u stvarnosti.


„ZUPCI“!

Idemo dalje nakon kratke pauze! Malo pomalo i stižemo do kameno-travnatog platoa, a ispred nas se ustobočio ogromni kameni masiv sa nekoliko vrhova i najvišim vrhom „Bobotov Kuk“ (u sredini).


„Bobotov Kuk“ u sredini!

Lijevo su predivni slojevito prošarani masivi, kao da ih je priroda izatkala. Malo ima pravih riječi da se sve to opiše, sva ta Durmitorska ljepota i idila ...


Trenutak za uživanje!

Treba doći, sve to prohodati svojim nogicama i vidjeti svojim očima, osjetiti punim srcem i širokom dušom i uživati do kraja ... I mi smo uživali!


Stiv, Nada i „Durmitor“ („Bobotov Kuk“ u sredini)!

Ja produžavam dalje, a Nada ostaje na platou da čeka grupu na povratku. Poćinje silazak do presušenog jezera.


Nizbrdo prema presušenom jezeru!

Od jezera opet se penjemo kamenom stazom, a mjestimično ima i sipara. Stižem ostatak grupe i nastavljamo dalje uzbrdo.


Nastavljamo dalje uzbrdo!

Okrećemo se unazad da vidimo odakle smo došli. Ima se šta i vidjeti, a pogled je veličanstven, kao iz bajke.


Pogled unazad!

Slijedi kratka pauza za prikupljanje i jedan grupni snimak.


Kratka pauza!

Idemo dalje i ubrzo izlazimo na „Sedlo“ ispod „Bobotovog Kuka“. Ima i vjetra!


Izlazak na „SEDLO“!


U podnožju „BOBOTOVOG KUKA“!

- nastavlja se -

FOTOREPORTAŽA sa DURMITORA - 2.dio

Još desetak minuta uspona i stižemo do SPOMEN PLOČE našem Hasanu Kopiću.


Spomen ploča našem članu Hasanu Kopiću!

Svako je na svoj način odao počast našem drugu i prijatelju koji je na tom mjestu preminuo 28.08.2004.godine.


Planinari kod Spomen ploče!

Nakon zajedničkog snimka odlučili smo da nastavimo dalji uspon na „Bobotov Kuk“ jer su uslovi za to bili idealni, a kod ploće je ostao samo njegov sin Nihad. Idemo dalje!


Idemo dalje!

Izlazimo na mali prevoj, a sa druge strane nam se ukazuje dolina sa Skrškim jezerima! Lijepo, prelijepo i super lijepo!


Pogled na Skrška jezera!

Nastavljamo uskom stazom, penjući se uz stijene i rukama i nogama!


Uspon uz stijene!

I uz veliki oprez izlazimo na sam vrh „Bobotov Kuk“ 2523 mnm, najviši vrh Durmitora i Crne Gore! Od 18 planinara koji su jutros krenuli na uspon, na vrh se popelo 16 planinara, a nakon 4,5 sata hoda i uspona. Radost i veselje, čestitanja, smijeh, fotografisanje na sve strane, vrhovi, panorame, pojedinci, grupe, a na kraju i cijela ekipa sa državnom i planinarskom zastavom.


Planinari PD „Konjuh“ Tuzla na vrhu „Bobotov Kuk“, 2523 mnm!

Uživamo u ljepotama „Durmitora“, a pogled sa vrha svuda unaokolo je fantastičan i veličanstven!!! A zatim, dadosmo si malo odmora za okrijepu iz ranca, a prijalo je i Tuzlansko pivo koje sam podijelio sa Ćenom.


Sa „Tuzlanskim“ na krovu Crne Gore!

Upisujemo se u planinarsku knjigu i pečatiramo svoje planinarske knjižice sa pečatom osvojenog vrha! Vrijeme je za povratak. Vraćamo se istom stazom nizbrdo do ploće, ali sada je mnogo teže i opasnije.


... A sada treba bezbijedno sići!

U ekipi je bilo nekoliko novih i mlađih planinara sa malo iskustva, pa nam je trebalo malo više vremena i pomoći starijih planinara, kao i planinarske sreće da se spustimo na sigurniji teren. I sve je proteklo u redu!


Grupa planinara na povratku niz stijene!


I još malo „DURMITORSKE IDILE“!

Kod ploće se još malo zadržavamo, uzimamo višak opreme koju smo tu ostavili i spuštamo se do „Sedla“! Na „Sedlu“ se dijelimo u dvije grupe: prva grupa od 8 planinara sa Ćenom na čelu kreće dalje istom stazom kojom smo i došli, do ceste, pa će do Žabljaka kombijem, a druga grupa od 9 iskusnijih i fizički pripremljenijih planinara sa Adom na čelu kreće dužom stazom prema Žabljaku preko Lokvica i Crnog jezera!


Druga grupa planinara na „SEDLU“!

- nastavlja se -

FOTOREPORTAŽA sa DURMITORA - 3.dio

Druga grupa sa „Sedla“, prvo se nekih 20-tak minuta spušta strmom stazom po nestabilnom siparu, a zatim slijedi ravniji dio ali pokriven sa velikim kamenim gromadama i stijenama, tako da je bilo i „malog“ skakutanja da bi nam i koze pozavidile!


Spuštanje druge grupe dužom stazom prema Žabljaku!

Stižemo tako i do večih i manjih uvala i vrtača punih dubokog snijega, pa sam iskoristio malo vremena za sniježne radosti usred ljeta!


... I malo sniježnih radosti!

Staza je zahtjevna i kombinovana sa raznim vrstama prepreka i terena, što je zahtijevalo i više snage i više spretnosti.


Spuštamo se stazom u dolinu!

Stižemo do raskrsnice za „Ledenu pećinu“, Đapo i Vedran se odvajaju od grupe da obiđu i taj Durmitorski fenomen, a ostali nastavljaju dalje prema dolini, „Crnom jezeru“ i Žabljaku!


... I uživamo u pogledima na planinske
vrhove!

Slijedi još nekoliko prevoja, uzbrdica i dolinica, a zatim zadnja dionica kroz šumu prema „Crnom jezeru“!


„Crno jezero“ i „Žabljak“ su iza prevoja!

Nakon manje od tri i po sata hoda stižemo u rejon „Crnog jezera“. Jedni odoše do jezera, a drugi kroz vikend naselje cestom do Žabljaka i za više od pola sata hoda stižemo do kuće i svojih soba. Slijedi odmor i priprema za večeru. Prije polaska na uspon, nas 9 je prikupilo pare za zajedničku večeru, a domaćini su nam pripremili pečenu janjetinu, krompir i pitu-zeljanicu.


... A na kraju dana zaslužena večera i planinarsko druženje!

U toku večere bilo je i drugih delicija, a počastili smo se i sa umjerenim količinama piva, vina i coca cole, a sve to uz zvuke tamburice našeg Džeme! Druženje i pjesma trajali su do 22 h, a onda svi u krpe, jer umor je učinio svoje, a ujutro nas je čekao i dug put do Tuzle!

Nedjelja,29.08.2010.godine Cijelu noć je padala kiša. Jutro je bilo kišovito, tmurno i hladno, pa smo se morali utopliti. Nakon jutarnjih aktivnosti i kafe, ukrcavamo opremu u kombije i dva auta, pozdravljamo se sa domaćinima i krećemo prema Tuzli! Prva nam je pauza na „Đurđevića Tari“!


Most na „Đurđevića Tari!