Štand u "rupi"

Ispenjan smijer, priprema za absejl!
Igor

I naravno završnica, absejl!

Penjete se za vrijeme izbora, ha?
Sutra ce neko drugi bit' kriv sto su nam planine niske. 

citat:

---

medic wrote:
Penjete se za vrijeme izbora, ha?
Sutra ce neko drugi bit' kriv sto su nam planine niske.

---

SARAJEVSKA ŠKOLA ALPINIZMA
Sedmica 2.
09-10. Oktobar 2010.

Hladno jutro budi Romaniju. Pašnjaci i livade pod romanijskim stijenama prekriveni su mrazom i injem, a voda u posudi zaboravljenoj napolju potpuno je smrzla.
Nakon onako zvjezdanog neba kakvo se samo može vidjeti daleko od svjetla grada a pogotovo na planini, i nisam iznenađen sa ovih nekoliko stepeni ispod nule. Ipak je Oktobar.
U domu je toplo i izgleda da svi čvrsto spavaju nakon napornog dana, ali mene nešto drži budnim.
U polu-snu mi se prikazuju slike Prenja, Cetine, Izgorijele grude, Pesti brda i mnoge druge koje sam vidio na Žalicinim dijapozitivima to veče. Usponi u razne kuloare, na mnoge Prenjske stijene, na Veliki kuk, Mesićeve stijene, sve iz zlatnog doba BiH alpinizma, sedamdesetih. Neprestalno razmišljam kako je Prenj bio drugačiji a nekako opet isti, a kad bolje razmislim i on je pretrpio razne traume, što prirodne što ratne, i nije čudo.
Predavanje je trajalo 3 sata, prije čega smo imali gotovo dva sata prve pomoći, ali niko nije osjećao potrebu da ide na spavanje i ako je bilo poprilično kasno a mi smo bili poprilično iscrpljeni.
Slobodan Žalica je održao to divno predavanje, govoreći nam o preko 100 godina registrovanog planinarstva u BiH, preko 80 godina alpinizma i mnogim drugim istoriskim događajima vezanim za alpinizam. Koliko su samo ti ljudi bili zaljubljeni u planinu i koliko su bili motivisani da popenju tako zahtjevne smjerove sa tako oskudnom opremom. Skidam kapu.
Tako motivisan jedva sam čekao da završim sa svim jutarnjim obavezama i da se što prije nađemo pod Velikim stijenama, mislim da smo svi dijelili tu istu ideju.
Okupljeni u grupu na čelu sa instruktoima krećemo put Velikih stijena, preko Novakove njive. Uz lagano planinarenje put nas vodi do dijela osiguranog sajlom, koji sječe Centralni brid i vodi u Novakovu pećinu. Spuštamo se pod Centralni brid u bivak gdje nam Gafa zadaje zadatke za danas.
Tek je 10 sati i još je poprilično hladno, Gafa nas djeli u poznate grupe, početni i napredni tečajci i drži nam lekciju o opisu alpinističkih smjeri. Žalica i drugi instruktori penju Centralni brid i postavljaju fiksnu užad za početni tečaj, te na taj način osiguravaju bezbjedan uspon tečajacima.
Napredni tečajci odlaze penjati druge smijeri po volji. Igrom slučaja moj partner je bio momak iz Mostara, i na obostrano slaganje odučujemo da penjemo 2 kraća, klasična smjera.
On nikad nije penjao Kaminski smjer, a ja jesam, a on je juče penjao Zapadni zub (preko fiksiranog užeta) a ja taj smjer nisam penjao. Tako da na ovaj način obojica popenjemo po jedan novi smjer.
Prvo smo krenuli ka Kaminskom (ocjena IV-II/III), gdje je sam ulazak u smjera jako strm i teren je nezahvalan. Amer vodi ovaj smjer a ja ću slijedeći, to je dogovor. Penjanje je trajalo pola sata, prolazak kroz kamin je bio upravo onakav kako ga se sjećam, stjena je hladna, mjestimično mokra i blatnjava, a dva „detalja“ su više namjenjeni za mršavije osobe, do 60 kilograma .
Izlazak iz smjera i pakovanje opreme, a iza nas ostaje nestvaran pejsaž romanijske šume, Igmana i u daljini mnogih drugih Bosanskih planina. Laganim tempom pratimo stazu koja vodi po rubu stijene i nailazimo na drveni tronožac koji simbolizuje vrh, kako mi rekoše to je vrh Romanije 1637, negdje piše 1613, ko to više zna. Naravno slikanje i lagnim korakom nazad nizbrdo prema bivaku pod Centralnim bridom, preko Novakove njive i onog istog puta kojim smo ovo jutro prošli.
Malo dalje od bivaka, nekih desetak minuta hoda, nalazi se Zub. Zapadni greben zuba je jedan klasični smjer (ocjena IV+/IV) 50m visok, prvi put popet 1956. Jedan je od najpopularnijih romanijskih smijeri i meni je predstavljao pravi užitak penjajući ga. Namjenjen je penjati ga od 2 puta ali mi smo imali 60 metarsko uže te smo uspon izveli od jednom, a absejl od dva puta. Prvi dio smjera je kršljiv dok je ostatak čvrst. Po dogovoru ja sam ga prvi popeo a zamnom i Amar, i ovaj put uspon i silazak je trajao nešto više od 30 minuta. Iskreno ovo je smjer u kojem sam istinski uživao, sjediti gore na vrhu zuba na svega desetak centimetara stijene, privilegija je rijetkih.
Nakon ovoga otišli smo pronaći Okomiti smijer ali njega smo ostavili za sljedeći vikend.
Početni tečajci su penjali Centralni brid i svi su uz manje više napora ispenjali ovaj najduži romanijski smjer bez problema. Nisam siguran koliko ih je bilo, samo znam da je bila gužva u smjeru i da su i Mima i Tony popeli smjer bez nekog većeg napora. Negdje oko 5 sati, lagano smo se počeli sakupljati kod bivaka i uz neizbježno hvalisanje prepričavali ko je šta popeo dans. Nakon Gafinih nekoliko zaključnih riječi, lagano u koloni krenuli smo nazad ka Neninom planinarskom domu.
Sunce već zalazi i napušta Romaniju kao i mi, slijedi noćna vožnja kroz Sarajevo, Olovske Luke uz kanjon Krivaje, preko Banovića sve do Tuzle.
Do sljedećeg vikenda i treće sedmice Sarajevske škole alpinizma, veliki pozdrav.

Izvještaj: Igor
Slike: Mima




Tečajci pred polazak ka Velikim stijenama!

Žalicino predavanje!

Slobodan Žalica

Otiš zimi (sa Zelene glave) nekad sedamdesetih.