Zakivanje klina sa hirurškom preziznošću

Gotov štand!

Salih postavlja sidrište u pukotinu smijera Popaj.

[Edited by igorbjeli on 25-10-2010 at 13:31 GMT]

Skidanje štanda, Igor!

Još ga skidam

Nakon Romanije uslijedio je završni vikend na Čvrsnici pod Velikim kukom.
Radovali smo se Čvrsnici i molili bogove da vrijeme bude lijepo, isčekivali smo taj zadnji vikend iz mnogo razloga.
Prije svega svaki đak se raduje kraju školske godine, pa tako i mi, a iskreno dosadilo nam je više putovat svaki vikend i ustajat u 4 ujutru. Sve u svemu velika motivacija i želja za proširenjem znanja nas je natjerala da istrajemo i evo završimo ovu školu.

Subota 23.Oktobar
Iz Banovića prema Jablanici krećemo oko 4 sata ujutro. Ovaj put sa nama ide i Muri jer on polaže za instruktora alpinizma. Oko 9 sati nalazimo se sa ostalima i odlazimo do kamenoloma u Grabovici gdje ostavljamo auta.
Laganim tempom krećemo ka Divi grabovici i već nakon 15 minuta hoda ugledali smo Veliki kuk. Stijena koja se uzdiže 1000 m iznad suhe rijeke izgleda nestvarno. Ovo je najviša stijena u BiH. Samo nekolicina alpinista uspjeli su se popeti na vrh i time popeti svih 1000m. Pri penjanju obavezan je jedan bivak, tj. noćenje, jer za ovakav uspo potrebno je barem 16 sati penjanja. Gafa nam je pokazao smjer kojim se Veliki kuk penje, a nakon njega Salih nam je pokazao i opisao svoj smjer kojim je on popeo Veliki kuk. Impresivno!
Bilo kako bilo, Gafa nam je poželio dobrodošlicu u Divu grabovicu i krenuli smo prema Velikom kuku.
Nakon 2 sata hoda dolazimo u Bivak(780mnv), limeno planinarsko prenoćište dimenzija 5x3m, koje može primit oko 10 ljudi. Tu smo se smjestili tj. ostavili ruksake a napredni tečajci su krenuli praviti sidrišta i razne sisteme za izvlačenje kako bi Samir Mehić to sve snimio i dovršio film o Sarajevskoj školi alpinizma.
Nakon snimanja uslijedio je kratko predavanje o bivaku i bivakiranju u alpinizmu. Gafa nam je dao zadatak da svako napravi prinudni bivak i da naloži vatru, samo od onog što bi mogao imati sa sobom u stijeni.
Svi smo izgledali kao djeca koja prave kućicu na drvetu. Trčali smo uokolo sakupljali suhe grane, ravnali teren, skupljali lišće za podlogu i svako je pokrivao bivak sa onim što ima kod sebe. Neki su našli stijenu sa prevjesom pa im kiša i nije predtavljala problem (Mima), dok su drugi, kao Tony i ja, izabrali mjesto za bivak na jednoj stijeni, pa smo za zaštitu od kiše morali iskoristit kabanice .
Gafa i drugi instruktori su obišli sve bivake i davali svoje prijedloge, mišljenja i sugestije. Mi smo dobro prošli ;). Tony i ja smo iskoristili tu priliku da se malo odmorimo i da uzmemo koji zalogaj pored vatre. Iskrenop smo mislili da ćemo morati prespavat u svojim bivacima, srećom nismo. Nakon dobro obavljenog posla,
uslijedilo je završno okupljanje pred "Bivakom" i dodjela diploma. Gafa nas je pohvalio i rekao da od kako Sarajevska škola alpinizma postoji nije bila jača grupa. Pored diploma podjeljene su nam dokumentarne brošure "80 godina alpinizma u BiH" 1929.-2009. S tim smo postali pripravnici alpinizma i jedan od uslova za postajanje registrovanog alpiniste je ispunjen. (Za zvanje alpiniste potrebno je završiti napredni tečaj alpinizma ljetni i zimski, te popeti 20 smjerova u suhoj stijeni uz nekoliko ozbiljnih preko 300m i 5 zimskih u snijegu i ledu)
Dvoumili smo se o ostanku i noćenju ali smo čuli da je za nedjelju najavljena kiša i odlučili smo da se vratimo sa ostatkom ekipe. Iz Grabovice krećemo u 19 sati a u Tuzlu stižemo tek oko 2 ujutru. Zadržalo nas je to što smo vozili Feđu u Zenicu i što smo se često zaustavljali kako bi se Muri i ja smjenjivali u vožnji.

Prije rata Tuzla je imala dvojicu velikih alpinista Mirzu Todorovića i Zorana Vasića, koji su prošli kroz ovu istu školu. Od rata pa na ovamo Mima i ja smo jedini ali nadamo se ne i zadnji.

Do zimskog tečaja ili nekog novog puta veliki pozdrav!

Foto i izvještaj: Igor Bjeljac
Foto: Mima



Polazak iz Grabovice

Suha rijeka i Veliki kuk!

Gafina dobro došlica u Divu Grabovicu

Ka Bivaku

Veliki kuk u svojoj punoj veličini.
Teško je objasniti kuda vodi smjer kroz njega, čak i onima koji su se popeli. Lutanja su gotovo pa sigurna!
Popularna fia ferrata nalazi se skroz lijevo pod ovom crvenom šumom!