citat:

---

WipeOut wrote:


Hocu da kazem...
ako si za kafu hajde tamo u kahvic
evo ja cu pristaviti
pa da popijemo rahat,a sigurno ce nam se neko i pridruziti

---

citat:

---

MelMel wrote:


Raco, ne vidjoh te da i jedan komentar dade o Mladicu. Morebit, jer se i on pod petokrakom skolovao. ;hanka Ali udri po islamu, to je mnogo bitnije nego Mladic. ;hanka

---

Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija

Već desetak godina reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i govori u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice, stvori centar svih problema. Stotine su uvreda, kleveta, bezočnih konstrukcija rečenih na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji nisu detektirali i osudili ovu islamofobijsku pomamu.

Pokušaj SDP-a da diskriminira djecu koja pohađaju vjeronauku u Kantonu Sarajevo, potakli su reisu-l-ulemu da najavi mogućnost protesta, zbog čega je iz SDP-ovskih političkih i medijskih jazbina izmišljeno da „reis poziva na rušenje ustavnog poretka", pa se čak i visoki predstavnik Valentin Inzko osmjelio da izmisli kako reisu-l-ulema podriva mir i „govori protivno ljudskom dostojanstvu". Poruka svih ovih napada je da bi reisu-l-ulema trebao zašutjeti za sva vremena, kako bi ugodio „ljudskom dostojanstvu", lažnom miru i toleranciji, a zapravo društvenom poretku u kojem bi Bošnjaci živjeli kao drugorazredni građani. Jer narod koji pristane da mu se odrekne pravo na njegovu vjeru, pristao je na svoj nestanak, budući da je vjera fundament svake nacionalne kulture, ali i kompas svake sadašnjosti.

Ako bi Bošnjaci prihvatili podvalu o „sekularnom društvu" (Sekularna je država, jer njome ne upravljaju vjerske zajednice, a ne društvo koje poštuje slobodu vjerskih zajednica i vjersku okosnicu kulturne baštine!), to bi značilo da pristaju živjeti kao ateisti, čime bi prestali postojati kao Bošnjaci. Napose, može li se srpstvo i hrvatstvo vidjeti izvan pravoslavlja i katoličanstva?! Naravno da ne može! Zašto se onda Bošnjacima nameće ateizacija i demuslimanizacija kao demokratski standard, i zašto se reisu-l-ulema Islamske zajednice progoni i vrijeđa na najprizemniji način? Zato što je postojanje islama u Bosni i Hercegovini motiv genocida nad Bošnjacima, u svim historijskim etapama, pa i u ovoj dejtonskoj, u kojoj taj genocid ima oblik uništavanja bošnjačkog identiteta, temeljenog na vjeri u Bošnjaka, i ukičmljenog u Islamskoj zajednici.

U projektu takvog nastavka genocida nad Bošnjacima, Islamska zajednica, ovakva kakva jeste, koju simbolizira uspravnost i slobodoumnost sadašnjeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića - najveća je smetnja. Umrtvljivanje Islamske zajednice, njeno udaljavanje od bošnjačkih problema, tjeranje u intelektualni i patriotski kukavičluk - onako kako to rade neki na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu - krajnji je cilj ovih napada na reisu-l-ulemu Cerića.

U ovom tekstu mi nećemo ulaziti u analizu svih tih napada i kleveta na reisu-l-ulemu Cerića, kakvim nije izložena ni jedna javna ličnost u BiH. Na obraz onih koji finansiraju i kreiraju te medijske i političke napade na reisu-l-ulemu Cerića, a pogotovo na intelektualnu čast onih proračunatih Bošnjaka koji su se podali zluradosti i povjerovali u te laži i klevete, šaljemo ovaj tekst u kome predstavljamo dr. Mustafu ef. Cerića, kao jednog od najuglednijih Bošnjaka u povijesti, koji je odavno nadišao međunarodne domete bošnjačkog naroda. Reisu-l-ulema Cerić je na najuglednijim svjetskim adresama odavno ispred mnogih vjerskih poglavara koji zastupaju nacije od po 80 miliona ljudi, iz čega proizilazi zaključak da su ti dometi isključiva zasluga dr. Mustafe Cerića. Pri tome napominjemo da u Bošnjaka postoji kritična intelektualna masa koju više ništa ne može poremetiti u uvjerenju da je bošnjački narod počašćen ličnošću dr. Mustafe ef. Cerića, i da je napad na reisu-l-ulemu napad na bošnjački narod.

U nastavku teksta ćemo iznijeti biografske podatke o reisu-l-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafi ef. Ceriću, a to su činjenice koje govore same za sebe i kojima je suvišan komentar.

Biografija i aktivnosti

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je rođen 1952. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu. Diplomirao na Univerzitetu al-Azhar u Kairu. Radio je kao imam u Gračanici, a potom u Islamskom kulturnom centru u Čikagu. U Čikagu je završio postdiplomske studije iz islamske teologije na Odsjeku za bliskoistočne jezike i civilizacije, gdje je i doktorirao pred poznatim muslimanskim učenjakom Fazlur Rahmanom. Uporedo s imamskim poslom predavao je na Američkom koledžu u Čikagu.

Nakon petogodišnjeg imamskog rada i studiranja u Čikagu, radio je kao glavni imam u Zagrebačkoj džamiji. Njegovim dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu je osavremenila oblike rada koji su dotad bili nepoznanica za Islamsku zajednicu, posebno u pogledu otvorenosti i komunikativnosti. Pod njegovim vođstvom Islamska zajednica u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija. Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr. Cerića, Zagrebačku džamiju svrstava u sam vrh znanstveno-kulturnog života Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a čini je sve prisutnijom i u tokovima razvoja islamske misli u svijetu.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je bio docent na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. Od 1991. do 1993. godine bio je profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju u Kuala Lumpuru, Malezija. Izabran je 1993. godine za naibu reisa, a 1996. godine primio je Menšuru za vršenje dužnosti reisu-l-uleme. Za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izabran je 1998. godine, a ponovo je izabran na ovaj položaj 2005. godine. Bio je predsjednik Udruženja ilmije u Hrvatskoj i Sloveniji, član redakcija Islamske misli i Glasnika i suradnik Opće enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Objavio je više tekstova u glasilima Islamske zajednice i u drugim stručnim časopisima iz područja islamistike, teologije i islamske kulture, objavio je knjigu na engleskom Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala Lumpuru, 2002. godine i knjigu Vjera, narod i domovina. Govori i piše arapski i engleski jezik.



Priznanja

1997. Dobio najviše egipatsko odlikovanje za doprinos u širenju islamske misli.

2003. Dobio UNESCO-vu nagradu za mir Felix Houphouet-Boigny za poseban doprinos međureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu. Među dobitnicima ove Nagrade su velika svjetska imena, od Nelsona Mandele (1991.) do Jasara Arafata (1993.), Džimi Kartera (1994.) do Luiza Lule Da Silvija (2008.).

2004. Dobio Sir Sternbergovju nagradu koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana i Jevreja za doprinos međuvjerskom razumjevanju.

2005. Dobio Plaketu za doprinos i afirmaciju Gazi Husrev-begove medrese.

2007. Nagrađen kraljevskim Ordenom el-Husein prvoga reda Hašemitske Kraljevine Jordan za osobitu predanost u radu, zajedno sa jordanskim, egipatskim i azarbejdžanskim muftijom.

2007. Dobio Nagradu njemačke Fondacije Teodor Hojs (Theodor-Heuss-Stiftung) za 2007. godinu, zajedno sa gospođom Ritom Süssmuth, bivšom predsjednicom njemačkog Parlamenta.

2008. Dobio Nagradu za životno djelo za 2007. godinu Asocijacije muslimanskih društvenih naučnika u Velikoj Britaniji. O značaju ove Nagrade za životno djelo AMSS-a u Londonu najbolje svjedoče imena dosadašnjih dobitnika: Ali Mazrui (2000.), Alija Izetbegović (2001.), Zaki Badawi (2002.), Edward Said (2003.), Martin Lings (2004.), Fuat Sezgin (2005.) i Muhamed Abdul-Halim (2006.).

2008. Dobio prestižnu međunarodnu Nagradu Eugen Biser, u Minhenu (Njemačka), zajedno sa Princom Gazijem bin Muhammedom bin Talalom iz Jordana i Šejhom el-Habibom Alijem Zejnulabidinom el-Džifrijem iz Emirata.

2009. Uvršten u knjigu Petsto najuticajnijih muslimana u svijetu. Od tih 500 napravljen je uži izbor od 50 najuticajnijih među kojima je i reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dr. Mustafa ef. Cerić. Da bi se shvatila vrijednost selekcije 50 najuticajnijih muslimana u svijetu dovoljno je spomenuti imena kao što su saudijski kralj Abdulah bin Ali Saud koji je na prvom mjestu, te jordanski kralj Abdulah i marokanski kralj Muhamed VI, zatim državnici kao što su turski premijer Redžep Erdoan, te duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah Husein Sistani, te egipatski muftija Ali Džuma i mnogi drugi.


Utemeljitelj, suosnivač i član

1997. Osnivač i punopravni član Evropskog vijeća za fetve na čijem čelu je šejh Karadavi.

1997. Jedan od idejnih kreatora i utemeljitelja Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine.

2000. Izabran za redovnog člana Fikhske akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska muslimanska liga) u Meki.

2001. Jedan od osnivača i punopravni član Fondacije za mezarje i uprave Memorijalnog centra u Potočarima.

2001. Jedan od osnivača Islamskog evropskog vijeća sa sjedištem u Parizu.

2004. Postao dopisni član Kraljevske akademije Muesset Al Bejt u Ammanu (Jordan).

2004. Postao član Svjetskog vijeća za islamsko misionarsvo (Libija).

2006. Izabran među deset članova Izvršnog vijeće Svjetskog foruma uleme.

2006. Na 8. zasjedanju Svjetske konferencije religija za mir u Kjotu (Japan) izabran u najviše tijelo Konferencije - Svjetsko vijeće religija za mir, kao predstavnik sunnitskog islama.

2007. Jordanski princ Gazi bin Muhammed uručio mu diplomu redovnog člana Kraljevske akademije za islamsku misao.

2009. Učesnik konstituirajuće sjednice Međunarodnog vijeća C-1 for the Common Good (C-1 za zajedničko dobro) u Londonu. Riječ je o vijeću za unapređenje odnosa između Zapada i muslimanskog svijeta, kao nasljednika Vijeća C-100, kojeg je ustanovio Svjetski ekonomski forum u Davosu 2001. godine.


Učešće na međunarodnim forumima i inicijative

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je učestvovao na brojnim međunarodnim konferencijama, sastancima i seminarima i svojim predavanjima i idejama pobuđivao veliku pažnju međunarodne intelektualne, vjerske i političke javnosti. Zbog toga je dobijao brojne pozive od relevantnih međunarodnih organizacija koje imaju globalni karakter i uticaj. Većem broju tih poziva nije se mogao odazvati.

2001. - 2009. Redovan sudionik na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu i član Grupe 100 za odnose između islama i Zapada.

2002. Sudionik konferencije Evro-atlantskog partnerskog vijeća, gdje je održao predavanje o temi: Islam protiv terorizma.

2003. Učestvovao na OSCE-ovoj konferenciji u Beču sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i diskriminacija.

2006. U okviru rasprave o temi Jedno more - tri vjere, u Rimu govorio na simpoziju u sklopu internacionalnog skupa Mediteran na pragu novog milenija.

2006. Održao predavanje na susretu Židova i muslimana, koji je pod nazivom Bejahad održan na Hvaru, kada je usvojen i Apel Kulturom do zajedništva.

2006. Na inicijativu Madelin Albright, bivše državne sekretarice Sjedinjenih Američkih Država, govorio je na prestižnoj međunarodnoj konferenciji Brainstorm 2006 u Aspenu (Kolorado, SAD).

2006. Na poziv federalne ministrice unutarnjih poslova Austrije Lize Prokop prisustvovao je međunarodnoj konferenciji o temi Dijalog kultura i religija, koja je održana u Beču. U prisustvu velikog broja svjetskih i evropskih stručnjaka u oblasti kulture i religije, reisu-l-ulema je govorio na trećoj sesiji o temi: Evropa - društvo zajedničke baštine (Europe - A Community of Common Heritage).

2006. Održao govor na Univerzitetu Viskonsin (Madisonu, SAD) u okviru međunarodne konferencije o temi: Deset Božijih zapovijedi i njihova aplikacija u judaizmu, kršćansvu i islamu. U Bostonu je 3. aprila 2006., na MIT (Massachusetts Institute of Technology), održao predavanje o temi: Identitet evropskih muslimana.

2006. U Evropskom parlamentu predstavio Deklaraciju evropskih muslimana.

2006. Na međunarodnoj konferenciji u Kuala Lupuru (Malezija), pod nazivom Dijalozi: Islamski svijet-SAD-Zapad - Ko govori u ime islama? Ko govori u ime Zapada?, obratio se predavanjem na temu Izazovi koji su nametnuti naukom i tehnologijom na relaciji muslimani-Zapad.

2006. Objavljena i na četiri jezika prevedena (engleski, arapski, njemački, francuski) Deklaracija evropskih muslimana, koja je nastala povodom tragičnih događaja od 11. septembra 2001. u Nju Jorku, 11. marta 2004. u Madridu te 7. jula 2005. u Londonu.

2006. Na poziv generalnog direktora ISESCO (Islamska organizacija za odgoj, obrazovanje i kulturu) dr. Abdulaziza Tverdžia, sudjeluje u radu međunarodne konferencije u Tunisu o temi Civilizacije i kulture: od dijaloga do saveza.

2006. Jedan je od potpisnika pisma 138 muslimanskih čelnika i intelektualaca upućenog kršćanskim poglavarima, s pozivom na dijalog, a povodom papinog predavanja na Regensburškom univerzitetu.

2007. U Vašingtonu održao predavanje u prestižnom međunarodnom centru Woodrow Wilson za učenjake o temi Umijeće tolerancije.

2007. U prisustvu Šejhu-l-Azhara Muhammeda el-Tantavija i velikog broja uleme iz cijelog svijeta, govorio na četvrtoj sesiji u okviru Drugog svjetskog susreta svršenika univerziteta Al-Azhar u Kairu o temi Umijeće tolerancije u islamu.

2007. Govorio na konferenciji Akademska sloboda i sloboda religije - tenzije i kompromisi dvaju koegzistentnih i fundamentalnih prava na Leiden univerzitetu u Holandiji.

2007. U Dohi (Katar) učestvovao na konferenciji Dohska konferencija za međuislamski dijalog i govorio na temu Značaj zbližavanja mišljenja za jedinstvo muslimana, u prisustvu više od dvije stotine delegata iz muslimanskog svijeta.

2008. Učestvovao na trodnevnoj konferenciji na Jelskom univerzitetu (SAD) o temi Ljubav prema Bogu i komšiji u riječi i djelu - pretpostavke za muslimane i kršćane, koju su inicirali muslimanska ulema i intelektualci a podržali kršćani sa Jelskog univerziteta.

2008. Učesnik Međucivilizacijskog dijaloga koji se vodi između Japana i islamskog svijeta u Rijadu.

2007. Na poziv Liz Mohn, predsjednice Bertelsmann fondacije iz Njemačke i dr. Volganga Šusela, bivšeg austrijskog kancelara, prisustvovao evropskom susretu Trilogija Salzburga.

2008. U gradu Saporo u Japanu učestvovao na samitu vjerskih autoriteta svijeta za mir, a u povodu održavanja Hokaido samita Grupe osam (G.

2008. Predvodio delegaciju muslimanskih intelektualaca iz cijelog svijeta na prvom povijesnom seminaru Katoličko-muslimanskog foruma Ljubav prema Bogu, ljubav prema komšiji.

2008. Na poziv Svjetske konferencije religija za mir (WCRP), prisustvovao Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o kasetnom naoružanju, u Dablinu (Irska).

2009. U Evropskom parlamentu (EP), na plenarnom zasjedanju u Strasburu, 15. januara, usvojena Rezolucija o Srebrenici, čiji je jedan od inicijatora i promotora bio bosanski reisu-l-ulema Cerić.

2009. Predvodio visoke muslimanske autoritete u Evropi u dizanju glasa protiv nasilja u Pakstanu

2009. Sudjelovao u jedinstvenoj međureligijskoj ceremoniji, koja je održana u Kopenhagenu pod pokroviteljstvom švedskog nadbiskupa dr. Andresa Vedžrida i Svjetske konferencije religija za mir, a u okviru događaja od posebne važnosti za budućnost čovječanstva - Konferencije o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda. U svojstvu dopredsjednika Konferencije religija za mir, pročitao Bosansku dovu u kojoj se govori o miru, toleranciji te ljudskoj odgovornosti i savjesti čovječanstva koju treba probuditi radi zaštite prirode i spasa od globalnog zagrijavanja koje prijeti da ugrozi život na Zemlji.

Istaknuti muslimani: Reisu-l-ulema među 100 najuglednijih

Izdavačka kuća Oneworld Publications iz Oxforda (Velika Britanija), izdala je knjigu autorice Natana J. DeLong-Bas Istaknuti muslimani: Muslimani graditelji svjetske civilizacije i kulture". U knjizi su donesene biografije i najznačajnija postignuća stotinu najuglednijih muslimana u povijesti, po izboru autorice DeLong-Bas. U knjizi su odabrana imena ličnosti koje su učinile značajan doprinos razvoju svojih društava, ali i globalne zajednice. Uz imena NBA zvjezde Kareema Abdul Jabbara, preko dobitnice Nobelove nagrade za mir Shirin Ebadi, hip-hop umjetnika Mosa Defa, svjetskog bokserskog šampiona Muhammada Alija, nagrađivanog novinara i najprodavanijeg pisca Ahmeda Rashida, popularnog muzičara i dobrotvora Yusufa Islama, dobitnika Nobelove nagrade za hemiju Ahmeda Zewaila - nalazi se i ime reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića

Ma reis je jedno veliko nevinašce, ne štiti on pedofile, ne pravi dvore parama tajkuna, i nikad nije ni jednu huškačku poruku na svojim vjersko - političkim govorima poslao.

Šta vi mislite o šerijatskim kaznama poput, kamenovanja, odsijecanja ruku i bičevanja ?

Meni je nestvatljivo kako razuman insan može reći da to tako treba i da su te kazne normalne.

Evo vam jedno blogersko opažanje iz susjedne nam RH koja i sama muku muči sa kleriko staležom koji iza sebe ostavlja samo ekonomsku pustoš i dezorijentiran narod. Problem i kod njih i kod nas što političari nemaju muda da stvari postave ne svoje mjesto tj.da religiju maknu od države i postave na to njeno duhovno mjesto




Dobro nam doš'o Sveti Oče!

Ma kakva aritmija moj doktore, to je radost, to je ushit, to je razdraganost.
To je posebno stanje kao trema pred nastup, to je veselje za koje opisati još nisu izmišljene riječi jer ovih trideset slova premalo je za kombinatoriku.
Radujem se kao malo dijete, radujem i nadam.
Kad idem na spavanje molim se da noć što kraće traje, ne radi kostobolje…znam ja da Vi razumijete.

Želim da svi dani do Tvog dolaska Sveti Oče nestanu da se taj osvit jutra pojavi što prije kao bljesak, pojavi kao veliko iznenađenje, recimo kao ono u Japanu samo dva puta jače naravno u drugom značenju.
Molim se da Tvoj sjaj i zlato zabliješti u svoj svojoj punini da bude dostojno dvora biskupskih u Lijepoj Našoj.
Molim se da nas zaslijepi tvoj blagi pogled i iskreni otvoreni smiješak koji govori o Tvojoj ljubavi spram nama, o tome kako smo „mali pod zvijezdama“ a ipak imamo čast i sreću dočekati tako visokog i skromnog gosta.
Molim se da svi tvoji papamobili, papaavioni, papabrodovi, (svemirski i morski) papamotocikli sa prikolicama mirno prolaze preko zavarenih šahtova a siguran sam da oće jer to su zavarivali najbolji zavarivači sa atestima iz Lijepe Naše. (bez norme)
Nema šanse, nije ostavljena niti najmanja mogućnost da poviri onaj s trozubom iz nekog otvora kanalizacije. I ako, iskreno rečeno, moglo se tu malo i zašparati pa taj novac pridodati za kupnju malo boljeg poklona koji Ti se sprema ali Ti ćeš razumjeti, nema se jer dok su se namirivali zaslužni ponestalo je para a spisak je još podugačak. Ovi nevjernici sa zapada sve nam teže daju pare kao ne vjeruju nam. Nama, nama najvećim vjernicima svijeta oni ne vjeruju?
Moglo se, rekoh, zašparati jer se doček mogao organizirati i na drugom mjestu gdje ima velikih livada po kojima isto tako trče konji kao i po hipodromu.
Ima i trgova koji još nemaju kanalizaciju pa bi se izbjeglo zavarivanje šahtova.
Ali pustimo to, važno je da Ti nama dolaziš u radosti i blagosloviš dvore od dragog nam kamena, blagosloviš naše predstojeće izbore jer znam da Ti nećeš biti pristran već postupiti onako kako Ti se kaže.

Dobro nam doš'o dragi Papa, kliče srce moje jer i moja obitelj daje svoj skromni prilog Tvome dolasku.
I ako ISUS nije imao zlatnu krunu već onu bodljikavu, i ako oni čavli nisu bili zlatni već neki nevješto iskovani u nekom brodogladilištu (ovo brodogladilište, nije da oni gladuju što nemaju nego su i oni davali priloge za nečiji dolazak), i ako ISUS nije imao sve to papa-nešto, ja sam ostao njegov vjernik pa sve teže razumijem zašto sjaj….ma pustimo to, meni i tako trebaju nove oćale.

Jedino mi je teško što ne mogu sve ove pojavnosti objasniti svojoj unučici, ne mogu joj objasniti ni zašto ima cističnu fibrozu.
Ne mogu joj objasniti sve ovo što piše i zašto neće živjeti sretno i dugo kao njezine prijateljice?
Ali joj mogu objasniti zašto su joj ukinuli invalidninu!!
Mogu joj otvoreno reći i pripremiti je da i ona mora podnijeti žrtvu i dati svoj mali skromni doprinos.
Ako ne budemo imali za lijekove dati ćeš dijete moje i svoj mali skromni život kao što ga je i ISUS dao da bi se mi danas razbacivali s njegovim postojanjem.
Reći ću joj:
„Draga moja unučice, budi sretna i radosna radi toga što su ti ukinuli invalidninu, budi ponosna kao Onaj na Raspelu i smatraj da svoju invalidninu daješ kao mali prilog za dolazak Svetog Oca jer država je siromašna.
Nemoj pitati zašto toliki sjaj i pompa, ustvari nemoj ništa pitati jer jedino je važno da Sveti Otac dođe a za to treba para, puno para. I nemoj me pitati zašto je on svet jer nisam siguran u odgovor. Nemoj me pitati zašto je Sveta Stolica sveta a tvoja u granulatima, svijetlim malim kuglicama jer ne možeš probaviti masnoću a država nema novaca da ti olakša.
Nemoj me pitati dijete moje zašto se svetost veže uz sjaj i zlato? Zašto država više nema za pomoć potrebnima a ima za dijeliti „božjim ljudima“ koji skromno uživaju u raskoši.
Nemoj me pitati jer slutiš moj odgovor.
Ti si moje zlato i trajat ćeš više od bilo kojeg dragog kamena i svih privjesaka obješenih na njihovim prsima i obruča na njihovim prstima.
Ti, unučice moja, pomoli se i reci: dragi Bože, evo uzeli su moju invalidninu, možda baš ona bude ta mrvica što nedostaje da bi se dočekalo Svetog Oca. Neka mu je blagoslovljeno pa me se možda sjeti u molitvi!
Dobro nam doš'o Sveti Oče“!

I šta sad, treba se Papa odreći svoje zlatne krune da bi spasio jedan dječiji život

Kad bi katolička crkva trošila svoje ogromno bogatstvo na liječenje bolesnih, a ne na zlatne krune, križeve, skupocjene automobile, avione, kamione itd., onda bi se svi bolesni izliječili a što ne bi bilo dobro za Crkvu.
Zdravi se ne bi toliko molili i ostavljali pare u crkvi da se njihove molitve usliše, i onda papa ne bi mogao imati zlatnu krunu već neku bezveznu mesinganu

citat:

---

MelMel wrote:


Meni licno kazne tipa - smrtna kazna (sto se cesto praktikuje u nekim drzavama USA-a ), zatim kazne tipa kamenovanje, odsijecanje ruku i bicevanje nikada nisu bile normalne kazne i nikada mi nece biti normalne kazne.

Ono sto mi je narocito morbidno i nenormalno su ljudi koji gledaju izvsenja takvih kazni i jos nadju neku licnu satisfakciju prilikom gledanja bilo cijeg pogubljenja.

---

,,,,steta sto ne postoji smrtna kazna ,javno spaljivanje....i to negdje javno,da svi cuju i gledaju kako gori i vristi

[Edited by Dilber on 02-06-2011 at 09:08 GMT]

Pa što se tiče tog bičevanja ,ja bi postavio Mladića na ulicu,onako u majici i pustio sve iz Ex-Jugoslavije,da prođu pored njega.
Pa ko hoće da ga udari bičem(samo jedna šansa)nek udari,a ko neće ne mora.

Zanimljivo
Milorad Dodik želi formirati Islamsku zajednicu okupiranog dijela BiH, koja neće imati ništa s IZBiH?!
Da nije kojim slučajem riješio primit islam?