Srbi na sve nacine pokusavaju da izjednace zlocine, to im je jedan od glavnih ciljeva nakon agresije. No, lijepo u presudi Naseru Oricu stoji da se iz podrucja Kravica djelovalo artiljerijom po Srebrenici, kao i iz ostalih sela Bjelovac i sl. Mada mi ne treba ni Naser ni Hag da mi prica o tome, to je moj teren pa znam.
Hvala Cupo sto si ovo postavio, tek sam sad odgledala. Nije mi jasno sta se svi kace za Nasera. Kao sto covjek lijepo rece, nema on nikakve dodirne tacke sa kukavicom Mladicem.
Hvala Cupo sto si ovo postavio, tek sam sad odgledala. Nije mi jasno sta se svi kace za Nasera. Kao sto covjek lijepo rece, nema on nikakve dodirne tacke sa kukavicom Mladicem.
Nema na cemu godinama ja to ko papagaj ponavljam, do nas je sutimo i pustamo da laprdaju, nemamo nikakvu strategiju i malo po malo dodjemo do ovoga npr
U pitanju je ruska televizija naravno , danas emitovano
Mi smo dosta uljuljkani, uglavnom se zgrazavamo, dosadni smo (kako meni neki rekose za moje postove, al mene opet ne moze nista sputat posto sam svjestan s kim i kakav problem ozbiljan imamo), a Srbi imaju masineriju za propagandu koja tako fantasticno radi, a rezultate svi vidimo.
Nema na cemu godinama ja to ko papagaj ponavljam, do nas je sutimo i pustamo da laprdaju, nemamo nikakvu strategiju i malo po malo dodjemo do ovoga npr
U pitanju je ruska televizija naravno , danas emitovano
Mi smo dosta uljuljkani, uglavnom se zgrazavamo, dosadni smo (kako meni neki rekose za moje postove, al mene opet ne moze nista sputat posto sam svjestan s kim i kakav problem ozbiljan imamo), a Srbi imaju masineriju za propagandu koja tako fantasticno radi, a rezultate svi vidimo.
[Edited by cupo on 03-06-2011 at 22:40 GMT]
Kada sve sagledam i kada uzmem u obzir i Kosovo i Mladica i vrijeme kad je uhapsen i desavanja u RS, sve skupa mi ne mirise nikako na dobro. Ovdje je neki dogovor vec unaprijed pao, sada glumci samo igraju svoje uloge - a sta ce buducnost donijeti za BIH, to izgleda mi obicni smrtnici nemamo pojma. Samo se bojim da u svemu ovome BIH na kraju ne izgubi.
Vjerovatno sam pesimista, ali mi nesto opako smrdi u vezi trenutnih desavanja.
Pozajmljeni intervju: Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tribunala
Tadiæ je èekao da Mladiæ umre na slobodi
Pomirenje ili bolje reèeno obnova srušenog povjerenja izmeðu država i naroda zahtijeva mnogo više: poštivanje žrtve i njene patnje i priznanje zloèina poèinjenih protiv drugoga. Zasad smo daleko od toga jer nije bilo dovoljno objašnjenja zbog èega je legitimno optužen i to da samo suðenje može precizno odrediti njegovu liènu kriviènu odgovornost. Suðenje, ako nije praæeno poštovanjem prema žrtvama, neæe sprijeèiti negiranje - istièe Florence Hartmann u razgovoru za zurnal.info
Nekadašnja novinarka pariškog Le Monde izvještavala je, devedesetih, s Balkana i bila prva novinarka koja je otkrila postojanje masovne grobnice na Ovèari kraj Vukovara. Pred Haškim tribunalom svjedoèila je u procesima protiv bivših generala JNA Mileta Mrkšiæa, Miroslava Radiæa i Veselina Šljivanèanina. Hartmannova je autorica knjiga Miloševiæ: Dijagonala luðaka (1999) i Mir i kazna (2007). Haški sud proglasio ju je 2006. godine krivom za nepoštivanje suda zbog otkrivanja podataka u predmetu protiv Slobodana Miloševiæa.
* Haškog optuženika Ratka Mladiæa uhapsili su pripadnici srbijanske policije i Bezbednosno-informativne agencije (BIA), nekoliko dana nakon negativnog izvještaja glavnog tužitelja Sergea Brammertza o saradnji Republike Srbije s Tribunalom u Hagu. Da li je, prema Vašem mišljenju, rijeè o koincidenciji ili izbor trenutka nije sluèajan?
Hapšenje Mladiæa je rezultat uslovavanja. Sama obaveza Srbije da postupi prema nalogu za hapšenje izdatom od strane Haškog tribunala nije bila dovoljna, pa su grupe država - da li Savjet bezbjednosti ili Evropske unija – morale da podsjeæaju Srbiju na njene obaveze. To nije bilo plodotvorno ali prošle je sedmice nepoštivanje te obaveze moglo koštati Srbiju odlaganja dobijanja statusa kandidata za Evropsku uniju, pa je tamošnji državni vrh odluèio da izruèi Mladiæa. Sve to ukazuje da se vodila politika odlaganja i da se raèunalo da Mladiæ možda neæe ni preživjeti zdravstvene probleme, to jest da æe umrijeti na slobodi i da æe se tako riješiti "pitanje Mladiæa". Zato se, svih tih godina, vlasti u Srbiji nisu trudile da objasne tamošnjoj javnosti zašto Mladiæ treba da se suoèi s optužbama. "Edukativni" proces su jedino vodile nevladine organizacije, iako je to bila dužnost vlasti. Zbog toga danas ima još mnogo ljudi koji vjeruju da je on "narodni heroj", iako je mnogim njegovim podreðenima veæ presuðeno u Hagu.
* Govorili ste da od Mladiæevog hapšenja neæe biti ništa dok se ne usaglase stavovi Sjedinjenih Država, Francuske i Velike Britanije. Prema Vašim procjenama, da li je njegovo hapšenje rezultat pojaèanog pritiska meðunarodne zajednice ili "neiznuðena" odluka politièkog vrha Srbije?
Interesantno je naglasiti da je politika uslovljavanja Evropske unije, podržana od strane SAD, dovela do hapšenja ali bi takoðe vrijedilo istaæi da je Evropska unija uslovljavala hapšenje pod pritiskom meðunarodne javnosti. To su meðunarodni mediji koji su stalno podsjeæali da je Mladiæ još na slobodi, nevladine organizacije kao što su Amnesty International ili Human Rights Watch, koji su vodile kampanje protiv njegovog nekažnjavanja i druge liènosti koji su, svi zajedno, podsjeæali velike sile i organizacije da rijeèi nisu dovoljne i da treba voditi usklaðenu politiku. Na kraju Srbija nije imala kud, iako se danas svakako možemo pitati da li je do hapšenja ipak došlo prekasno, u sluèaju da Mladiæ bude proglašen nesposobnim za suðenje. To pitanje ostaje otvoreno sve dok ne poène ili èak sve dok se ne završi suðenje.
* Svojevremeno ste tvrdili da je Haško tužilaštvo cijelo vrijeme znalo gdje se krio Ratko Mladiæ, ali da se èekalo da ga Srbija izruèi (interview, sedmiènik Vreme, decembar 2010). Spominjali ste stan u Beogradu, kuæu u blizini granice s Republikom Hrvatskom... Shodno tome, smatrate li da je lokacija u Lazarevu kod Zrenjanina bila iznenaðenje za Tribunal?
Sve vrijeme se ili znalo gdje se nalazio Mladiæ ili šta se trebalo raditi da se pronaðe u kraæem roku. U pitanju je uvijek bila politièka volja. Ðinðiæ (Zoran Ðinðiæ, bivši premijer Srbije, op.aut) je tu volju imao ali prvo je trebao reformirati vojsku i zatim ga uhapsiti, što bi uèinio u toku 2003. da nije ubijen. Onda je Koštunica bio èvrsto protiv Mladiæevog hapšenja, pa je Rade Bulatoviæ (nekadašnji direktor Bezbednosno-informativne agencije, op.aut) i vrh BIA osigurao da ne bude uhapšen. I to nas dovodi do poèetka 2006. kad je Mladiæ napustio Beograd da bi se odmarao u Vojvodini. Zrenjanin i mjesto u blizini granice s Rumunijom bili su pod radarima haškog tužiteljstva. BIA je, prema planu dogovorenom i sa Meðunarodnim kriviènim sudom za bivšu Jugoslaviju, imala kompletnu sliku porodiènih veza, imanja itd. Znali su da se sužava mreža podrške i da se Mladiæ oslanja na užu porodicu. Zato se može tvrditi da bi, da je ranije bilo politièke volje, Mladiæ veæ bio u Haagu i možda sjedio pored Karadžiæa na optuženièkoj klupi. Mladiæ je sprega izmeðu Miloševiæevog režima, odnosno Beograda, i zloèinca u susjednoj zemlji, Bosni i Hercegovini. Zato je bilo toliko otpora u vlasti prema njegovom hapšenju.
Photo: Dragan Kujundžiæ
* Na osnovu Vašeg dugogodišnjeg rada u Tribunalu, molim Vas da nam ukratko objasnite kakve procedure èekaju Mladiæa nakon dolaska u Hag te da date Vašu procjenu trajanja suðenja i moguæih temelja Mladiæeve odbrane?
Sad je prebaèen i moraæe da se izjasni. Najavio je da æe kazati da nije kriv. Onda æe iæi pripreme za suðenje. Još se ne zna da li æe Tužiteljstvo nuditi sudijama spajanje dijela Mladiæevog suðenja s Karadžiæevim. To bi ubrzalo proces ali bi takoðe bilo dosta komplikovano. Uglavnom, ne može se oèekivati suðenje prije 2012. i do tada æemo vidjeti da li njegovo zdravlje to dozvoljava. Ne možemo još biti zadovoljni kasnim hapšenjem jer ne znamo da li æe doæi do presude, kakva god ona bila.
* Smatrate li da æe èinjenica da su uhapšeni i Ratko Mladiæ i Radovan Karadžiæ bitno doprinijeti procesu pomirenja i stvaranju boljeg ambijenta u regionu?
Samo hapšenje ne mijenja mnogo, iako je važno da je sprijeèena nekažnjivost i da bar budu lišene slobode osobe koje se terete za zloèine kakav je genocid i zloèin protiv èovjeènosti. Ali pomirenje ili bolje reèeno obnova srušenog povjerenja izmeðu država i naroda zahtijeva mnogo više: poštivanje žrtve i njene patnje i priznanje zloèina poèinjenih protiv drugoga. Zasad smo daleko od toga jer nije bilo dovoljno objašnjenja zbog èega je legitimno optužen i to da samo suðenje može precizno odrediti njegovu liènu kriviènu odgovornost. Suðenje, ako nije praæeno poštovanjem prema žrtvama, neæe sprijeèiti negiranje. Vlasti moraju omoguæiti da javnost gleda ono što se odvija u sudnici bez predasuda.
* Šta je sa žalbom koju je Vaša odbrana uložila Žalbenom vijeæu Haškog tribunala, na presudu kojom ste proglašeni krivom za nepoštivanja suda zbog otkrivanja podataka u predmetu protiv Slobodana Miloševiæa?
Roèište još uvijek nije zakazano, iako je prvostepena presuda izreèena prije skoro dvije godine. To je neobièno, jer je u Evropi princip da izmeðu prvostepene i konaène presude proðe oko tri mjeseca.