Poznati dizajner interijera, Karim Rashid, osmislio je predivnu liniju kuhinja "Touch of light", a njegova saradnja sa slovenskim "Gorenjem" izazvala je pohvale na svjetskoj razini.
Svojevrsni potpis koji se ponavlja na svim kuhinjskim proizvodima ove linije uzdužna je svjetlosna traka provuèena po stranicama elemenata, osvijetljena s LED lampicama koje se lako mogu zamijeniti u drugu boju.
Dizajnirani detalji nastavljaju se na štednjaku, gdje funkcionalnost elementa i Rashidova dekoracija pronalaze sinergiju. Svjetlosne trake na elementima pružaju korisniku moguænost da mijenjanjem LED lampica efektno i uèinkovito osvijetli svoju kuhinju i prilagodi je sebi.
Gorenje je prvi proizvoðaè kuhinjskih elemenata koji nudi korisniku moguænost mijenjanja boje peænice ili frižidera. Vertikalna LED traka postoji u nekoliko boja, pružajuæi tako moguænost da izgled svojih kuhinjskih elemenata bude prilagoðen raspoloženju ili lifestyleu.
Karim Rashid kaže da je veæ godinama želio dizajnirati kuhinjske elemente. "Bila je to izvrsna vježba promišljanja banalnog. Previše èesto smo ovisni o zamarajuæim arhetipovima. Smisao dizajna je preoblikovanje sadašnjosti. Dizajn je kritièan spram našem okolišu, našim dnevnim navikama, proizvodima, svemu", objašnjava Rashid.
Autori nove poslovne zgrade telefonskog branda u Portu, arhitekti Barbosa & Guimaraes, nakon što su pozvani na natjeèaj za projektiranje novog sjedišta Vodafonea u Portugalu, istièu kako su se poveli za sloganom tvrtke za koju su radili projekt - Vodafone life, life in motion.
Koncept su osmislili vjerujuæi da bi nova zgrada trebala biti vjerna ideji slogana te se bazirati na dinamiènosti, formom provoditi smisao pokreta te takoðer postaviti izazove u statici. Inspirirajuæi se slikarstvom, skulpturom i fotografijom, umjetnostima koje su se veæ suoèavale s takvom idejom, uobièajeno jednostavnu uredsku zgradu autori sada rade sasvim drugaèije, van ravnoteže, nepravilnog tijela, s bezbroj lica koja zgrada dobiva kada je promatraè u pokretu. Utjelovljenje takvog koncepta bazira se na betonu kao graðevnom elementu koji svojom plastiènošæu omoguæuje stvaranje nepravilnih i slobodnih oblika, bivajuæi u isto vrijeme konstrukcijsko rješenje i završna fasada, stvarajuæi originalnu formu ove monolitne zgrade.
Procijepi nepravilnih oblika na zgradi poligonalni su prozori koji izgledaju kao šavovi na velikom platnu izbrušenog betona. Zgrada ukupno ima osam katova, od kojih tri podzemna kata sadržavaju parkirališna mjesta te prostore za trening. Prizemni kat, osim ulaznog hola, èine uslužni sadržaji; duæan i cafe bar, a na preostalim nadzemnim katovima su smješteni uredski prostori zaposlenika.
od 30. januara 2010. jednodnevni seminari "feng shui za mene" obradjuju osnovne principe feng shui-ja, licni trigram i opcenito racunanje i tumacenje trigrama, pozitivne i negativne uticaje, savjete za "budget-friendly" uredjenje stana i jos neke "sitnice"...
u cijenu seminara ukljucen materijal i osvjezenje. broj ucesnika po seminaru - 5
Najnovija „prozorska" instalacija umjetnika i dizajnera Tokujina Yoshioka za prestižni brend Hermes u Tokiju ponovno je obišla svjetske medije. Yoshioka je s tom pariškom modnom kuæom suraðivao veæ 2006., takoðer na projektu ureðenja njihovih izloga. Na instalaciji, koja je otvorena do 19. sijeènja, autor postavlja videoekran i rubac u bjelinu izloga te jednostavnom gestom sugerira da prekrasne azijske manekenke s videozida dahom pomièu šarene rupce, koji se lelujaju pri njihovim smirenim pokretima ispuhivanja zraka.
Tokujin Yoshioka je pozornost javnosti na sebe skrenuo papirnatom stolicom Honey-pop 2001. godine. Njegova kasnija djela ukljuèivala su èestu upotrebu stakla kao primarnog materijala u njegovim radovima od kojih se posebno istièe onaj nazvan „Stolac koji nestaje na kiši".
U novije vrijeme eksperimentira s brojnim materijalima. Neki od njegovih najpoznatijih radova u stalnim su postavima poznatih muzeja, kako što su njujorška MOMA, pariški Pompidou, londonski Victoria and Albert Museum te Vitra Design Museum. Njegove radove kritièari èesto definiraju kao umjetnièka djela, više nego dizajnerski posao.
Ovaj japanski umjetnik roðen je 1967. u prefekturi Saga u Japanu. Studirao je dizajn kod Shira Kuramate i Isseya Miyakea, a 2000. godine je utemeljio vlastiti studio Tokujin Yoshioka design office. Radio je interijere i prodajne prostore za Issey Miyake, Swarowski, Nissan, BMW, Shiseido te koncepte izložbi za Miyakea, Hermes, Peugeot, Muji te mnoge druge.
Protekli praznici, posebno Božiæ, u Francuskoj bijahu posebno sveèani. Obièaj su prihvatili i stranci svih vjeroispovijesti, njih oko 7 milijuna, u državi od 60 milijuna stanovnika.
Božiæ je obiteljsko slavlje, a ponekada su uzvanici i dugogodišnji prijatelji, odnosno važni poslovni partneri. Nova Godina, koja se èešæe naziva Noæ Svetog Silvestra, slavi se vani.
U Parizu je najveæi 'must', piti šampanjac iz uskih kristalnih èaša - na Elizejskim poljima, pa poslije ponoæi otiæi u restoran ili luksuzni bar, kojih je na pretek, u zemlji èiji žitelji ne rade 180 dana godišnje.
Razlog tome su brojna obilježavanja razlièitih dogaðaja, vjerski praznici, ali i Prvi svibanj. Obilježavanja, kojih je bezbroj, nitko se ne želi odreæi.
Luksuz fantazija
Smjeliji i manje konvencionalni graðani, ponovo otkrivaju magiènost dekoriranja, nameæuæi proizvoðaèima osuvremenjivanje kolekcija, radi - tradicije! Paradoks èudi, ali se objašnjava drevnim obièajem izvlaèenja srebrenog posuða, kristala ili porcunala, iz zaboravljanih komoda, starih ormara i ladica, nekog udaljenog predsoblja ili blagavaone.
Rituali 'Božiæ i Nova Godina', uporno se održavaju. Samo, stolna umjetnost je evoluirala, i usavršila se: Danas se kupuje prema prohtjevima i za osobno zadovoljstvo. Ne opremljuje se za cijeli život, kao ranije, objašnjavaju u komitetu za 'stolne vrijednosti', jednog poznatog, prodajnog prostora u Parizu.
Prijašnji servisi od 48 dijelova nisu više prilagoðeni modernom ciklièkom postojanju, èesto rasparèanog, prekinutog rastavama i osnivanjima novih obitelji. Završeno je s tradicijama, mjesta za smjelost i osobitost!
Boje su drugaèije, jednostavnije složene, pa smetaju malom broju osoba. Tako mnoštvo obitelji, ponovo pronalazi klasicizam, prilagoðen 21. stoljeæu: Francuzi su hedonisti, objašnjava Vincent Brouhet, direktor odjela za kupovinu poznate Galerije Lafayette.
Ne smeta im ujediniti rasparane zdjele i tanjure, gotovo bezvrijedne, i uz njih kupiti èaše za šampanjac koje vrijede malo bogatstvo. Njih 90%, vole doèekivati uzvanike jer je sada zadovoljstvo izraženije od neugodnosti koje su ih prije sprjeèavale primiti poznanike u vlastitom domu. Francuzi su tašti i žele imati besprijekornu prezentaciju, koja u ovom kriznom dobu i pri parcijalnom radnom vremenu, nije svima dostupna. Ne treba zaboraviti da je kuhinja nacionalni ponos, jer je meðu najboljima na svijetu. Moji sunarodnici su danas spremni pripremiti najukusnija jela. Na taj naèin stvaraju nesvakidašnji ugoðaj slavlja.
Teatarski dekor
Ove godine, ružièasto trijumfira. Pozlaæeno takoðer, pa svjeænjaci i lampe šalju misteriozna osvjetljenja, stvarajuæi izvjesnu ideju o obilju. Ona je, razumljivo, i pomalo komièna. Sve izraženija potreba za teatraliziranjem, prisiljava profesionalce na analizu ponude. Modna grupa Arc, dva puta u godini organizira lansiranja, predstavlja tri nove kolekcije, odnosno vise od 350 referenci.
Velike kuæe pozivaju poznate dizajnere da im pomognu u proizvodnji. Baccarat je angažirao Philippea Starcka. Malo kreatora je nadahnuto za oblikovanje novih èaša, buduæi je veæ godinama sve napravljeno u ovoj domeni, povjerava agent za tisak, odjela za kristal.
Casa i Versace posjeduju liniju posveæenu stolnim umjetninama. Ralph Laurent æe ovakve proizvode izložiti u svom duæanu, koji uskoro otvara. Dobro se prodaje posuðe za bar, posude za šampanjac su jako tražene, u Japanu! Zapoèeli smo i poslovnati sa SAD, istièu prodavaèi galskog glavnog grada.
Ovakvi objekti se prilagoðavaju novim naèinima ugošæivanja, a po mišljenju struènjaka, blagovaonica uskoro nestaje! Aperitive, prvenstveno one prije veèere, koja je glavni obrok u Francuskoj, danas prati obilan 'buffet'. Služe se u salonu, gdje se i postavljaju jela, u jedan kut prostorije.
Novo stoljeæe, upravo, prekida stare navike uzimanja hrane, naslijeðene iz 19. stoljeæa. Pojam kuæanice i datira iz te epohe, sudeæi po tvrdnjama Jacqueline Queneau, autorice knjige Velika povijest umjetnosti serviranja stola. Ona podvlaèi: Desetine servisa se rabe za svako jelo. Esteti ne miješaju èaše za vino marke 'Bordeaux' s onima koje odgovaraju vinu 'Bourgogne'. Stolna umjetnost se razumijevala kao najvažniji pokazatelj bogatstva i imuænosti. Novine su, kao i uvijek, praæene mnoštvom knjiga i uputstava. Najviše o ponašanju pri obroku, do Renesanse, kada su se poèele upotrebljavati servijete.
Ranije je stolnjak služio za brisanje usta i ruku. Zna se da je dolaskom Catherine de Medicis, 1547. godine, zapoèeta uporaba vilica, koje je donijela iz Italije. Godinama je kardinal Richelieu na svojoj trpezi punoj uzvanika, postavljao jako oštre noževe, jer su plemiæi rado èistili zube vrhovima, nakon obroka.
Blagovaonica, koja se pojavila u 17. stoljeæu, postala je opæa navika u osamnaestom. Tada se zapoèelo i s pojmovima o intimnosti, te bliskim odnosima žene i muškarca. Njihovo primjenjivanje je u Francuskoj bilo jako prakticirano. Ranije su se u sobama, primali èak i službeni uzvanici. Danas dolaze kada požele, i zadržavaju se u prostorijama koje domaæini izaberu.
Novi kodovi ponašanja, u historijskoj vezi s davnašnjim obièajima, uspješno se primjenjuju. Jednostavno, rehabilitiraju zadovoljstvo veèera u dobrom i zanimljivom društvu.
Kuæa Minami Hara je najnovije ostvarenje arhitekte Ðorða Dašiæa. Locirana je na vrhu brdovitog regiona Karuizave, udaljenog 150 kilometara od Tokija. Šumovit brdski ambijent obezbeðuje izuzetno prijatna, prohladna leta sa obiljem kiše, kao i hladne zime sa malo snega. Priroda, svetlost i njihova simbolièka znaèenja predstavljaju osnovu filozofije prostora kuæe. Spavaæe sobe i kupatilo su takve orijentacije da se kupaju u jutarnjoj svetlosti izlazeæeg sunca, koje se potom seli u dnevnu sobu prebivajuæi celodnevno u njoj, sve do veèeri. Postizanje optimuma pozicioniranjem objekta i njegovih odaja karakteriše i aspekt vizura – izabrane su one najatraktivnije i vešto povezane sa enterijerom, èineæi njegov logièan vizuelni nastavak.
Kuæa 3645 Minami Hara Autor arh. Ðorðe Dašiæ, DasicArchitects Inc. Projektantski tim Yushi Kobayashi, Yuki Miyoshi Nikitaki, Toru Usui, Tamaki Suzuki Investitor Kasumigaseki Toshikaihatsu, LLC Konstrukcija Sasazawa Kensetsu LokacijaKaruizava, Nagano, Japan Površina osnove 197 m2 Projekat 2007. Realizacija 2008.
U konstrukciji i opremanju kuæe korišæeni su najjednostavniji materijali kao što su granit, beton, èelik, drvo, staklo i keramika. Njihova tekstura je besprekorno finalno obraðena, dok se èvrsto nastojalo da se zadrži što prirodniji i autentièniji kolorit. Opredeljenje za prirodne materijale i visoko-tehnološki naèin njihove obrade predstavlja deo uobièajene i prepoznatljive prakse arhitekte Dašiæa. Dominantan materijal eksterijera, koji je i prvi put upotrebljen u opusu ovog autora, jesu drveni paneli glazirani teènim „FRP”-om koji èini drvo potpuno zaštiæenim od oštre i vlažne klime, a u isto vreme èuva njegov prirodan izgled. Pri svemu tome, objekat je koncipiran plastièno, kao skulptura, a kompozicija se zasniva na geometrijskim formama i zakonima. U unutrašnjosti kuæe sproveden je poznati autorov princip fluidnosti prostora, koji kao krajnji utisak donosi otvorenost, laku komunikaciju i adaptibilnost ambijenta. Uz to, èitav prostor se kupa u svetlosti. Sistemi prirodnog osvetljenja i prirodne ventilacije, kao i grejanje i izolacija, realizovani su po striktnim ekološkim principima maksimalne uštede energije i u najveæoj meri se oslanjaju na naturalne resurse. Kada se uz sve ovo ima u vidu i èinjenica postojanja staklenih zidova kao potpuno transparentnog medijuma, postajemo svesni da je izbrisana i poslednja granica izmeðu kuæe i njene okoline. Na taj naèin arhitektura i priroda ponovo postaju jedno, èime je dosegnut davnašnji ideal njihovog jedinstva. Jer, na svom izvorištu, u peæinama, kolibama i sojenicama prvog èoveka, graditeljstvo je bilo fenomen neodvojiv od okrilja Nature, da bi ga kroz istoriju smenile potpuno drugaèije vrednosti i potrebe savremenog èoveka. Najjaèim i najvrednijim civilizacijama, meðu kojima je i japanska, pripala je obaveza, ali i èast da saèuvaju ovaj arhetip kao najvitalniju taèku svoga neimarstva i uopšte sveta umetnosti.
Piše Mare Janakova Grujiæ, istorièar umetnosti
Fotografije Hiroyasu Sakaguchi AtoZ, Arrow Resort Corporation
Re: Unutrasnji dizajn
