Investicije - Tuzla: Novi život Slane banje - privredni i urbani poduhvat



Najberićetnija likvidacija u BiH

Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - spašen je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital



"Ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj"
U nezgodnom trenutku potpisnik ovog teksta banuo je u sobicu od jedno, brat bratu, šest kvadrata, gdje se dokrajčuje likvidacioni postupak Lječilišta Slana banja. Naime, upravo tada su malobrojni tim likvidacionog upravnika Hamdije Muratovića zvali iz Agencije za bankarstvo iz Sarajeva uz provokativno pitanje - otkud im pozamašna svota na bankovnom računu?

"Čuj, najveći je problem kad negdje ima neka vidljiva para! U ovoj zemlji zaista je sevap krasti, jer onda te svi poštuju i ostave na miru", bio je ozlojeđeni komentar ekipe za sigurno najberićetniju eutanaziju neke firme u BiH.

Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - prodata je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital.

Kao u Švedskoj Unovčavanjem imovine Slane banje, kako bi se riješili dugovi prema povjeriocima (što je osnovna svrha svake likvidacije), baš su se svi namirili: radnici sa svojim raznim potraživanjima, banke s kreditima i nagomilanim kamatama, razni dobavljači, država koja je uzela solidnu pinku od poreza, općina koja će eliminacijom ovog mrtvog i urušavajućeg kompleksa dobiti novi savremeni kapacitet za velike turističke ambicije plus rentu za daleko veću kvadraturu, a bogme i dioničari koji su preuzeli hotel Bristol i lječilište kroz privatizaciju 2001. godine. Naime, ovaj kompleks je i prije i poslije tog čina proizvodio samo gubitke.

Oko 40 radnika Slane banje je ipak prošlo ponajbolje, bar iz vidljivo ljubomorne vizure njihovih ojađenih kolega iz brojnih drugih propadajućih i besperspektivnih kolektiva u Tuzli i Tuzlanskom kantonu: "Čovječe, u mojoj firmi smo godinama istinski radili, a nismo ništa naplatili - ni plate, ni osiguranje, ni tople obroke, ni prevoz, a ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj, ne radeći ništa", žalio mi se prinudni taksista i jedan od brojnih tuzlanskih industrijskih radnika na čekanju, dok smo tražili spomenuti posljednji sobičak Slane banje.

Oficijelni podaci idu u prilog toj tvrdnji. Naprimjer, bračni par - konobar i kuharica u Bristolu - dobio je oko 88.000 KM po osnovu razlika između primljenih plaća i onih koje im sljeduju po kolektivnom ugovoru u zadnjih pet godina, kada se u ovom hotelu uglavnom ništa nije radilo. Ukupno je po tom osnovu iz sume zarađene prodajom ovog kompleksa radnicima isplaćeno 1.300.000 KM, a za zaostale doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje uplaćeno je 330.000 maraka. Ali tu nije kraj radničkim užicima u bivšem hotelu i lječilištu. Bilježimo možda i jedinstven slučaj u ovoj zemlji da je tim radnicima retroaktivno uplaćen i solidan novac za topli obrok, iako su se u isto vrijeme uredno hranili u hotelskom restoranu, nerijetko kao jedini gosti. Na kraju su pedantno izdejstvovali isplatu za troškove prijevoza, čak i oni koji stanuju tik pored radnog mjesta.

Ni dioničari se ne mogu požaliti. Nekoliko njih će dobiti oko tri miliona maraka od prodaje firme s kojom više nisu znali šta da rade, jer je od 2001. godine uglavnom bila pod blokadom, uz rijetke i kratke deblokade računa.

Ključ uspješnosti cijelog postupka je visoka cijena prodaje, tim prije što se radilo o rekordno visokim dugovima Slane banje. Naime, ranije se špekuliralo, i u krugovima bliskim stečajnom sudu koji je pokrovitelj ovakvih slučajeva, s duplo nižom cijenom. Dodatni problem je bila nemogućnost bilo kakve adaptacije u tehničkom smislu. Patetični napisi u štampi i na forumima da je zločin rušiti funkcionalnu zgradu, sa stogodišnjom tradicijom - simbol Tuzle i duša Tuzlaka - su neumjesni. Prvo, Bristol i Slana banja bili su gubitaši još od 1991. godine, a drugo - u tehničkom smislu je bila nemoguća adaptacija. To nije dopuštala konstrukcija ovog zdanja tipa kasarnske, s potpuno dotrajalim instalacijama i s banjskim prostorijama pojedenim slanicom.

Od početka je bilo jasno da je kupac onih devet miliona, s porezom na promet, dao isključivo za plac, te da će dodatne značajne troškove donijeti rušenje koje je sada u punom jeku. Poređenja radi, sličan plac u centru Sarajeva je Avaz kupio za 4,5 miliona maraka.

Posao s pet zvjezdica Likvidacioni upravnik Hamdija Muratović, koji se prethodnih godina afirmirao u nekoliko stečajnih postupaka, i time automatski postao neomiljen u sudskim i političkim strukturama u TK koje su zarad nekih užih interesa vazda bile protiv spašavanja i oživljavanja propadajućih firmi i u slučajevima gdje je to bilo moguće, svakako je glavni "krivac" za sve. Naime, pokazalo se sasvim opravdanim što je na tenderu postavio visoku početnu cijenu od 6,5 miliona maraka, te što se pravo učešća moglo steći pologom od 650.000 KM. Takvi uvjeti su isključili iz igre razne špekulante i mahalske lobiste bliske političko-sudskom miljeu.

Muratović kaže: "U svemu ovome uloga Općine Tuzla je formalno bila mala. Radilo se o proceduri u vezi sa statusno-imovinskim pitanjima, odnosno prenosom vlasništva, što nije bilo sporno i cijeli postupak općinske službe su provele za dva mjeseca. Oni su nam, dakle, samo omogućili konzumiranje našeg prava. Ali to 'samo' u nekim drugim slučajevima zna biti strašno loše iskustvo. Mogli su da zanovijetaju, da ne upotrijebim neki drugi izraz, i mi bismo ih mogli tužiti, i nakon jedno osam godina dobiti spor, ali onda bismo dobili stravičnu ruševinu u centru grada i otjerali investitora za sva vremena."

U štampi je također spominjano da je rušenje hotela udar na turističku perspektivu Tuzle, čime je aktuelna općinska vlast navodno postala nevjerodostojna, te da će novi vlasnik izgraditi isključivo stambeno-poslovni centar. U projektu jasno stoji da će novi kompleks sadržati novi hotel Bristol s pet zvjezdica, nove banjske kapacitete, a uz to i spomenuti centar. Idejno rješenje je djelo stručnjaka s Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Također, umjesto dosadašnjih 40, posao će dobiti najmanje 200 radnika, a bit će uloženo oko 140 miliona maraka koji će dati krila posrnuloj građevinskoj operativi u TK. Sve to ovaj projekt čini najmarkantnijim privrednim i urbanim poduhvatom u TK i šire.

Izlazeći iz sirotinjske sobice u kojoj se administrativno dokrajčuje stari kompleks Slana banja, istovremeno dok radnici na gradilištu brižljivo skidaju sprat po sprat, a sve na radost bivših i budućih radnika te šire zajednice, sjetio sam se ekskluzivnih kabineta skupo plaćenih premijera, ministara i savjetnika Vlade TK (poput Bajazita Jašarevića i Mustafe Burgića) koji su svojevremeno kreirali i reklamirali niz "preporoditeljskih" privrednih poduhvata, kao što je ulazak Global Ispata u Koksno-hemijski kombinat, a u kojima sada radnici svaki zalogaj hljeba moraju iskamčiti štrajkom. Ako i to.





Zagonetni investitor



Ko je Nersudin Salihović?



Zanimljivo je da najbolji kandidat za kupovinu Slane banje nije bila neka firma, već fizičko lice - Nersudin Salihović, čovjek čija je poslovna karijera i način života pod velom najveće tajne u BiH. Nadimak mu je Rus, jer se zna tek toliko da je pare donio iz Rusije.

Zna se također da je prije nekoliko godina bio naručilac gradnje najskuplje stambeno-poslovne zgrade u Tuzli kod Tuzlanske banke, popularno nazvane Fišek. Navodno je izvođač radova Tehnograd d.o.o. Tuzla odstupio od projekta, a to je dovoljno da Salihović zatraži povrat novca i odustane od posla. To menadžmentu izvođača nije bilo nimalo lako, ali su se polomili da udovolje, jer su se plašili poslovičnog silničko-mafijaškog imidža ruskih oligarha, mada u konkretnom slučaju demonstracije takvog nečeg nije bilo.

Navodno Salihović ima nekoliko manjih poslovnih prostora u Tuzli, ali su sjedište njegove firme Mellain d.o.o. i glavni poslovi vezani za Sarajevo. Izgradio je poslovni centar na Ilidži i sprema se da isto to uradi na Marijin Dvoru.

Također se zna da živi povučeno - bez luksuznih vila, jahti, švicarskih satova i skupih odijela i ostalog što je neizostavni dio života ruskih finansijskih imperatora diljem svijeta. Nesklon je i prisnim vezama s visokim društvenim krugovima, pa nije poznato da je igdje objavljena njegova fotografija.

Do širih informacija nisam mogao doći ni među njegovim komšijama u rodnom Zaseoku kod Sapne. Danas ima oko 50 godina, a u Rusiju je, trbuhom za kruhom, otišao prije rata. Navodno, dobro su ga krenuli građevinsko-poduzetnički poslovi, pri čemu je došao u dodir s investitorskom elitom u Rusiji. Već zapažene poslovne uspjehe navodno je drastično unaprijedio postavši zetom finansijskog moćnika iz plejade koja se u ruskoj tranziciji iz KGB-ovskog miljea vinula u poslovna nebesa i koja je zapravo isturila Vladimira Putina i od njega napravila ono što jeste.

Ocjene u tajkunskim krugovima u Tuzli i Sarajevu da Salihović pati od manjka patriotizma i viška škrtosti opovrgavaju dva provjerena detalja. Prvo, po dolasku u Sapnu, obratio se Općinskom vijeću s pismom namjere da gradi poslovni centar od desetak miliona maraka, pri čemu bi znatan dio prostora ustupio i za potrebe lokalne zajednice. Kažu da je to bila jedinstvena prilika da izdišuća općina Sapna prebrine znatan dio briga, ali da je zbog zanovijetanja lokalnih političara Salihović spriječen da pomogne užem zavičaju. Drugo, pri sadašnjem rušenju hotela Bristol veliki i vrijedni mural Ismeta Mujezinovića bio je osuđen na propast, ali je spašen zahvaljujući razumijevanju i novcu Salihovića, te sklonjen na odgovarajuće mjesto.






Jasmin Imamović, općinski načelnik



Faulovi su dio pobjeda



Neumjesna je ta priča o rušenju simbola i duše grada i neke velike tradicije. Pa ovaj hotel je sagrađen tek pošto je šezdesetih srušen stari Bristol u centru grada, zbog slijeganja tla. Ovo je propala firma i zgrada pred urušavanjem, jedini izlaz je bio skloniti sve to i sva sreća je da su nadležni u likvidaciji našli odgovarajuće rješenje.

Priča o izdaji turističke perspektive Tuzle, jer se ruši hotel a dobija ko zna koji po redu poslovni centar, je jedan od brojnih faulova na koje smo navikli pri realizaciji svakog od projekata u utakmici koju zadnjih godina igramo za modernizaciju i preporod Tuzle. Zavod za urbanizam je postavio visoke projektne standarde investitoru, da tu obavezno bude i hotel od pet zvjezdica, s nizom sadržaja koji taj nivo prate. Tako nešto jača konkurentnost turističke ponude u ovom gradu i na fonu je naših velikih ambicija u razvoju turizma.

Dobit ćemo možda ponajljepši objekt, mnogi mladi ljudi će dobiti posao, tuzlanski građevinari mogu da trljaju ruke, a pošto se radi o višestruko većoj kvadraturi, slijedi i značajna renta. Sve je ovo samo za ponos.

Predstavljena vizija izgradnje Bloka 7 TE Tuzla

Premijeru Federacije BiH Mustafi Mujezinoviću danas su, u prisustvu ambasadora Švicarske Rolfa Lenza, predstavnici "Alpiqa" predstavili viziju saradnje i model izgradnje Bloka 7 Termoelektrane "Tuzla", nakon što je ova švicarska kompanija prošla pretkvalifikaciju na javnom pozivu kojeg je raspisala Elektroprivreda BiH u postupku odabira strateškog partnera.



Federalni premijer kazao je kako je Vlada FBiH jako zainteresirana da se što prije počne raditi na ovom projektu, jer je u Strateškom planu izgradnje elektroenergetskih objekata Blok 7 u Tuzli najkompleksniji. No, dodao je da je još rano za donošenje definitivnih ocjena.

"Još smo daleko od konačne odluke, ali se nadam da će vaši pregovori sa Elektroprivredom BiH biti korektni. U svakom slučaju, ovo je dug i težak put i tek smo na početku", kazao je Mujezinović.

Kako su istakli predstavnici "Alpiqa", Blok 7, čija bi izgradnja stajala oko 800 miliona eura, ostato bi u stopostotnom vlasništvu Elektroprivrede BiH, a švicarska kompanija bi uložena sredstva vraćala preuzimanjem 50 posto proizvedene električne energije. Prema njihovim riječima, realistična procjena je da je za pripremu izgradnje potrebno dvije godine, a da bi Blok 7 mogao početi proizvoditi električnu energiju 2018. godine.

Tokom susreta, premijer Mujezinović se ambasadoru Švicarske u BiH, koji uskoro napušta ovu dužnost, zahvalio za sve što je tokom mandata učinio za našu zemlju, te je izrazio nadu da će dvije zemlje nastaviti jačati saradnju, posebno u ekonomskom smislu.

Današnjem sastanku prisustvovali su i predsjednik NO Elektroprivrede BiH Zijad Džemić i šef odsjeka za energetske objekte u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije Tarik Begić.

(Sarajevo-x.com)

Investicija od 16 mil.KM: Izgradnja objekta "Stadion" u Tuzli privodi se kraju

zgradnja stambeno-poslovnog objekta "Stadion" u Tuzli, koja je započeta prije dvije godine, ulazi u završnu fazu. Direkcija za izgradnju Tuzla objavila je javni poziv za izvođača radova za završne armirano-betonske i grube građevinske radove objekata koji se nalazi u neposrednoj blizini stadiona "Tušanj". 



Direktor Direkcije Enver Bijedić ističe da namjera da se do oktobra 2011. godine predaju ključevi vlasnicima stanova i poslovnih prostora.



"Stambeno-poslovni objekat još nije do kraja rasprodat, ali postoji veliki interes za kupovinu stanova i poslovnih prostora. Vrijednost ovog objekta je 16 miliona KM te će se prostori prodavati po komercijalnog osnovi", kaže direktor ovog javnog preduzeća.



Iz Direkcije ističu poslovno-stambeni objekat "Stadion" gradi na vrlo atraktvnoj lokaciji jer se u blizini nalaze fakulteti kao što su Medicinski, Rudarsko-geološki, Tehnološki, Ekonomski, Pravni, a potom i studentski domovi, te formirana naselja Slatina, Mejdan, Dragodol, Batva sa velikim brojem stanovnika.



Na osam spratova ovog objekta nalazit će stanovi urađeni po visokim standardima i zahtjevima modernog stanovanja.

Garaže su smještene u suterenu objekta, a ostave su smještene u tehničkoj etaži i povezane su sa unutarnjim hodnikom kojim se izlazi na stepeniste koje vodi do gornjih etaza. Poslovni prostori su smješteni u prizemlju i mezaninu objekta.

(eKapija.ba)

Kuća "Hukića" u starom gradskom jezgru Tuzle

Ovaj stambeno-poslovni objekat je lociran na sučeljavanju ulica Turalibegova i Klosterska preko puta objekta "Grafičar" i odmah do stare zgrade kina "Centar" u Tuzli. Objekat ima podrum, prizemlje, dvije etaže i potkrovlje. Idealan za poslovni prostor bilo kakve namjene kao i za stanovanje. Svi važniji javni objekti i ostali prateći sadržaji neophodni za urbano življenje su u blizini ovog objekta. Idealan za porodični život, zbog blizine Panonskih jezera i Slane Banje, gradskog parka, gradske pijace, šetališta, škola, rekreativnih centara itd.



Iako je objekat lociran u strogom centru grada posteđen je buke teških vozila i jakog saobraćaja, jer je Turalibegova ulica potpuno zatvorena za saobraćaj, a Klosterska je jednosmjerna ulica koja uglavnom služi za kolski pristup stanarima te ulice.

Podrum, prizemlje i I sprat je predviđen kao cjelovit poslovni prostor sa komunikacijama i poslovnim prostorijama za jednog budućeg korisnika (npr. banku) ali se isto tako može lako prilagoditi i potrebama vise kupaca. U prizemlju se pored ovoga nalazi još jedan poslovni prostor i podstanica za gradsko grijanje a ulaz za stanare je predviđen odmah do granice parcele sa kinom "Centar". Konstruktivna visina podruma je 3,00 m, prizemlja 4,15 i I etaze 2,80 m.


Na II spratu i potkrovlju su predviđeni stanovi različite strukture i to na II spratu cetiri stana a na potkrovlju tri. Stanovi su dvosobni orijentacione veličine 48 m2, 67 m2 i trosobni/cetverosobni 110 m2. Konstruktivna visina II etaže i potkrovlja je 2,80 m.

(Tuzlarije.net)

AVAZ - Robot Centar (21.10.2010.)

PO na Skveru

Gradilište "Avaz"
Gotovo su izašli iz zemlje i sebi olakšali život u predstojećim zimskim mjesecima


[Edited by Shaban on 18-11-2010 at 09:47 GMT]

Gradilište "Melain"
Neka im je Bog na pomoći - Podzemne vode + kiša + nevrijeme + miljama daleko od "mrtve ploče" - a novembar mjesec
I sve mi se čini da se ovdje ispriječila ona famozna "ploča" koja je mnogim neimarima u Tuzli zagorčala život.
Specifičnost ovog objekta koji ide 12 metara u dubinu i koji je ogromnih dimenzija u osnovi biće još multiplicirana kada vidim na koji način će riješiti probleme ploče i vode!
Opet kažem, meni se čini da su izvođači radova precijenili svoje mogućnosti i nadam se samo da ovaj objekat neće postati kula Babilonska